Dražen nepravedno zakinut All-Star nastupom

Ovo je priča o onima koji nepravdom nisu izabrani na All-Star utakmicu i koji više nikad neće biti izabrani zato jer su igrali prije petnaest, dvadeset, četrdeset godina. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo se prisjetiti onih igrača koji nisu igrali All-Star utakmicu, a zaslužili su biti dijelom tog spektakla. Prvoga ćemo spomenuti našeg Dražena Petrovića koji je 1993. jednostavno morao biti sudionikom All-Star spektakla. Te godine domaćin All-Star utakmice bio je Salt Lake City, dom Utah Jazza.

Dražen Petrović zakinut 1993. godine

Dražen je u trenutku kada su objavljene rezerve za All-Star utakmicu igrao fantastično: dijelio je drugo mjesto po postotku trica te je bio deseti strijelac lige – jedini od najboljih 15 strijelaca lige koji nije izabran (sezonu je završio kao 11. strijelac lige). NBA trenerima kao da nije bilo bitno to što je Dražen u tom trenutku zabijao preko 23 koša po utakmici.

“Ako me sad nisu izabrali na All-Star, kad će me onda?” pitao se tada Dražen. “Ne znam kako prihvatiti ovu nepravdu. Zvali su me da šutiram trice. Ne hvala, ne treba mi to. Ja pripadam na košarkaški teren, na All-Star utakmicu.”

Nažalost, Dražen je izvisio zbog igrača Clevelanda – do trenutka biranja rezervi Cleveland Cavaliersi su imali omjer 25-18, a Draženovi New Jersey Netsi 25-19. I jedni i drugi imali su gotovo isti omjer, a ipak su Cavaliersi dali tri igrača za All-Star utakmicu (Mark Price, Brad Daugherty i Larry Nance), a Netsi nula. Nema nikakve logike – Netsi nula All-Star igrača, a Cavsi tri.

Ono što najviše čudi i zbunjuje je i činjenica da su New Jersey Netsi do trenutka izbora rezervnih igrača čak dva puta u međusobnim susretima pobijedili Cleveland – kojemu su tri igrača izabrana na All-Star utakmicu.

“Mislim da nije korektno da momčad kao Cleveland ima tri igrača izabrana u All-Star momčad, a New Jersey nema nijednog,” rekao je tada naš Dražen. Kada su ga pitali ako postoje predrasude protiv New Jersey Netsa zato jer su oni godinama bili loša momčad, Dražen je rekao, “Mislim da je tome tako. Bili smo gubitnička momčad šest godina i ljudi su s podsmijehom govorili, ‘Tko su oni? New Jersey Netsi?’ Politika je kod izbora imala ključnu ulogu, mi smo ove sezone dvaput pobijedili Cleveland.”

Dražen nije mogao na All-Star utakmicu zbog više sile (tj. vjerojatno u NBA uredu nisu željeli da neki tamo Europljanin igra – iako je upravo Nijemac Detlef Schrempf 1993. zabilježio prvi All-Star nastup, ali on je završio srednju školu i sveučilište u Americi). Draženu je jedina šansa za All-Star bila samo da se netko ozlijedio. Te godine ozlijedio se netko – ali bio je to igrač Zapada Mitch Richmond, kojega je zamijenio Terry Porter. Ali te godine nijedan igrač Istoka, točnije nijedan bek Istoka se nije ozlijedio. Na isti način je i Vlade Divac upao na All-Star utakmicu. Shaquille O’Neal je bio ozlijeđen i Vlade je 2001. zabilježio svoj jedini All-Star nastup.

All-Star utakmicu obično igra bar pet bekova u momčadima Istoka i Zapada (a nekad čak i šest). Ali 1993. u momčad Istoka izabrana su samo četiri beka: osim dva beka startera (Michael Jordan i Isiah Thomas) izabrana su samo dva rezervna beka (Joe Dumars i Mark Price). Da je izabrano pet (ili šest) bekova kao što je inače običaj tada bi Dražen sigurno bio izabran.

Draženovom pogibijom u lipnju 1993. Netsi gube svog najboljeg igrača. I baš u sezoni 1993/94. se najbolje vidjelo kakva je NBA svinjarija. Tu sezonu na All-Star utakmici su igrala dva igrača New Jersey Netsa: Kenny Anderson i Derrick Coleman – i još su k tome obojica startali u petorci Istoka. Ono što nije uspjelo Draženu uspjelo je njegovim suigračima. I to na kakav način, politika je opet tu uplela svoje prste. Anderson i Coleman su izabrani na All-Star utakmicu iako su New Jersey Netsi u trenutku All-Star pauze imali negativan omjer 22-24 (kada su krajem siječnja 1994. izabrani kao starteri na All-Star utakmicu Netsi su imali omjer 18-22).

Netsi su sezonu prije u trenutku All-Star pauze imali omjer 30-21, a Dražen je u tom trenutku imao prosjek od 23,4 koša. Bio je to još bolji Draženov prosjek nego na kraju regularnog dijela te sezone (Dražen je sezonu 1992/93. završio s prosjekom od 22,3 koša). Ali očito je da NBA mašinerija ponekad gura ‘svoje‘ igrače pa tako za Dražena nije bilo mjesta na All-Staru. Ili se nije željelo naći mjesta, protumačite si to kako želite. Ironično, Dražen je na kraju sezone 1992/93. imenovan u All-NBA treću momčad, među 15 najboljih igrača lige, a nije igrao All-Star utakmica. Apsurd nad apsurdima.

Bez All-Stara i Kukoč i Rađa

Dokaz da se Europljanima itekako teško probiti na All-Star utakmicu na svojoj koži je iskusio i naš Toni Kukoč, pa i Dino Rađa. Kukoč je u dresu Bullsa zaslužio da igra All-Star utakmicu. Bullsi su u sezoni 1995/96. pokorili ligu, te godine ostvarili su rekordne 72 pobjede, do All-Star utakmice imali su fantastičan omjer 42-5, ali Bullsi na All-Star utakmici imaju samo dvojicu igrača, Jordana i Pippena.

A gdje su Rodman i Kukoč? Rodman je tu sezonu (prvu u Bullsima) odigrao odlično (prvi skakač lige), trener Phil Jackson ga je doveo u red. Kukoč je također bio sjajan, ulazio je s klupe (prosječno je zabijao 13,1 koševa). Te sezone bio je treći strijelac Bullsa, a imati takvu statistiku pored Jordana i Pippena zaista je fantastično. Apsurd je što su Bullsi te godine imali samo dva igrača na All-Star utakmici, ali još veći apsurd dogodio se dvije godine ranije: na All-Star utakmici 1994. Bullse su predstavljala tri igrača (Scottie Pippen, Horace Grant i B.J. Armstrong). Te sezone Jordan je igrao baseball i bez njega su Bullsi imali tri igrača na All-Star utakmici. Ovo vam je dovoljno da shvatite kakva politika vlada kod izbora All-Star igrača.

Dino Rađa je za vrijeme igranja u Boston Celticsima bio njihov najbolji igrač, ali Celticsi iz Rađinog razdoblja su bili loša momčad tako da on nije ni imao velike izglede da bude izabran.

Sabonisu ozlijede spriječile All-Star nastup

Legendarni Litvanac Arvydas Sabonis također bi bio All-Star igrač, samo da ga nisu uništile brojne ozljede. Kad se u sezoni 1995/96. priključio Portland Trail Blazersima zbog brojnih ozljeda bio je samo sjena nekadašnjeg Sabonisa. Čak i takav Sabonis ostvario je solidnu NBA karijeru. Da je došao u NBA ligu potpuno zdrav imao bi nekoliko All-Star nastupa. Žalosno je da njegov sunarodnjak Zydrunas Ilgauskas ima dva nastupa na All-Star utakmici, a Sabonis nijedan.

Od ostalih igrača koji nikada nisu zaigrali na All-Star utakmici, a trebali su spomenimo pouzdanog strijelca Eddieja Johnsona, te bekove Roda Stricklanda, Dereka Harpera i Byrona Scotta.

Eddie Johnson (ne treba ga zamijeniti s igračem istog imena i prezimena koji je u dresu Atlanta Hawksa dvaput bio All-Star na početku 80-tih godina) je jedini igrač u povijesti NBA lige koji je zabio više od 19000 koševa u karijeri (19202 koša, da budemo precizniji), a nema nijedan All-Star nastup. Odigrao je 17 sezona, ukupno 1199 utakmica. Ima prosjek od 16,0 koševa u karijeri, a najbolje partije pružao je u dresu Sacramento Kingsa, Phoenix Sunsa i Seattle Sonicsa. Johnson je samo tri puta imao prosjek veći od 20 koševa po utakmici, a budući da je konkurencija na njegovoj poziciji bila strašna njegov neizbor na All-Star utakmicu i nije previše iznenađujući.

Rod Strickland najbolje je partije pružao u dresu Portlanda i Washingtona (ukupno igrao za devet NBA klubova), a u sezoni 1997/98. bio je najbolji asistent lige. Nažalost, Strickland je bio problematičan momak i to ga je stajalo nastupa na All-Star utakmici.

Nesebični playmaker i sjajan obrambeni igrač Derek Harper još je jedan od zakinutih. Ukupno je odigrao 16 sezona, 1199 utakmica, zabio 16006 koševa, ima prosjek od 13,3 koša i 5,5 asistencija u karijeri. Prosječno je zabijao između 16 i 19 koševa sedam sezona zaredom za Dallas Maverickse, a u tih sedam sezona pet puta je imao prosjek veći od sedam asistencija.

Byron Scott također nikada nije igrao na All-Star utakmici. U karijeri je zabio 15097 koševa, najbolje partije odigrao je u dresu Los Angeles Lakersa. Bio je prvi strijelac Lakersa u sezoni 1987/88. i osvajač tri naslova prvaka s Lakersima, ali niti činjenica da je bio prvi strijelac Lakersa nije mu donijela nastup na All-Star utakmicu.

Još je nekoliko igrača vrijedno spomena. Prije nego je osvojio pet NBA naslova s Bullsima i Lakersima, Ron Harper je odlično igrao za Cleveland Cavalierse i Los Angeles Clipperse, imao je tri sezone sa prosjekom većim od 20 koševa po utakmici. Ali ozljeda koljena ga je usporila i nakon toga više nije bio isti igrač kao prije ozljede. Purvis Short je sredinom 80-tih bio sjajan strijelac, ali njegovi Golden State Warriorsi nisu baš briljirali i vjerojatno zato nije nikad izabran na All-Star iako je to svojim igrama zaslužio. I za Orlanda Woolridgea (najbolje partije pružao u dresu Chicaga i New Jerseya) se moglo naći mjesta na All-Star utakmici.

Poseban slučaj je playmaker Boston Celticsa K.C. Jones koji je sa Celticsima osvojio 8 naslova prvaka. On je bio fantastičan obrambeni igrač krajem 50-tih i u 60-tima te je čak izabran u Hall of Fame kao igrač. Izabran je u Hall of Fame bez ijedne odigrane All-Star utakmice. Ali tko bi ga i izabrao na All-Star kada u karijeri ima prosjek od 7,4 koševa i 4,3 asistencije, a najbolju statističku sezonu imao je u sezoni 1965/66. kada je prosječno zabijao 8,6 koševa i 6,3 asistencije. A igrao je u eri u kojoj su Celticsi prosječno zabijali više od 110 koševa po utakmici, a često i blizu 120. Ali ako je izabran u Hall of Fame onda je bar jednom trebao biti All-Star.

Nažalost, svi ovi igrači samo spletom nesretnih okolnosti nisu igrali All-Star utakmicu. Neki su zakinuti zbog loših momčadi u kojima su igrali, neki jer je bila velika konkurencija na pozicijama na kojima su igrali. Svake godine ponavlja se ista priča: uvijek se nađe neki igrač koji zaslužuje nastup na All-Star utakmici, ali iz nekog razloga nije izabran. Svake godine (pogotovo danas kada je 30 momčadi u ligi) ima više igrača s All-Star statistikom nego je mjesta u All-Star momčadi, tako da će se uvijek spominjati igrači koji su zakinuti.

Prijedlog 13 igrača u momčadima Istoka i Zapada

Kako bi izbjegli izostavljanje igrača koji zaslužuju biti na All-Star utakmici možda bi najbolje rješenje u idućim All-Star utakmicama bilo da All-Star momčadi Istoka i Zapada sačinjavaju po 13 igrača umjesto dosadašnjih 12. Neki će reći da treneri i sa sadašnjih 12 igrača imaju velikih problema kako pravilno raspodijeliti svima minutažu. Ali to je jedino logično rješenje.

Isprva je All-Star utakmicu igralo 20 igrača, za razliku od današnja 24 igrača (prvi put su 24 igrača igrala na All-Staru 1968.). Broj igrača je varirao iz godine u godinu. Recimo, 1971., 1972. i 1973. bilo je čak 14 igrača Istoka i Zapada. 1974. vraćeno je na 12 igrača, 1975., 1976. i 1977. bilo je 12 igrača u momčadima Istoka i Zapada. Od 1978. do 1981. bilo je 11 igrača, da bi od 1982. pa do danas utakmicu opet igralo 12 igrača na svakoj strani. Međutim, u današnje vrijeme 13 igrača u svakoj momčadi bi bilo najlogičnije rješenje zbog NBA ekspanzije. Da pojasnimo, u 80-tima je u NBA ligi igralo 23 momčadi. Naravno, tada je bilo manje klubova i samim time lakše ući u All-Star momčad nego danas. Danas je 30 klubova u NBA ligi i svi misle da ako neki igrač igra sjajno, ali u izrazito lošoj momčadi, da mora biti All-Star.