Intervju: Tiago Splitter

Atlanta je ponovno napustila doigravanje „metlom“, opet od istog protivnika, Cleveland Cavaliersa. Možda i glavni nedostatak Atlante u toj seriji je bila ozljeda Tiaga Splittera. Ovaj brazilski centar je u Hawkse došao nakon odrađenog ugovora sa Spursima, koji su pustili svoga tadašnjeg startnog centra kako bi si povećali šanse za dovođenje LaMarcusa Aldridgea. Tiago je Atlanti došao kako naručen. Centar koji je rim protector je odlična druga opcija iza Ala Horforda koji i nije baš centar toga tipa. Ali nažalost po njega i Hawkse, ozlijedio se. U ovom intervju je progovorio o svojoj ozlijedi, svome iskustvu u prenošenju utakmica i planovima za ljeto.

Jared Zwerling: U kojoj je fazi tvoj oporavak?

Tiago Splitter: Prošlo je 10 tjedana od operacije i mogu reći da se dobro osjećam. Radim ono što su mi doktori preporučili, treniram naporno i osjećam napredak. Svaki dan idem u dvoranu. Pojačavam tempo i radim na snazi. Čak i kada nisam kod kuće, nastojim se sve više poboljšavat. Uskoro ću ponovno početi trčati i skakati, čeka se samo dopuštenje doktora. Zasada najviše treniram na biciklu te radim kardio vježbe.

JZ: Kako provodiš dane sada dok si ozlijeđen?

TS: Najprije odem na trening sa svim suigračima. Nakon toga krećem sa svojim normalnim radnim procesom. Radim na snazi, ravnoteži te još nekoliko jednostavnih vježbi. Onda idem u teretanu gdje radim vježbe za gornji i donji dio tijela i na kraju odradim kardio vježbe.

JZ: Ovo je tvoje najduže izbivanje sa terena u karijeri. Jesi naučio nešto novo o košarci gledajući sa strane?

TS: Dok sam sjedio sa strane pokušavao sam što više pomoći. Govorio sam suigračima što bi trebalo popravit u tom trenutku. Volim vidjeti cijelu ekipu na terenu. Dok gledaš sa strane više obraćaš pažnju na detalje u igri. Unatoč tome mislim da više učim igrajući nego gledajući.

Pričao sam sa suigračima između utakmica. Način igre sve više mijenja. Više nitko ne igra s dva visoka igrača u petorci, nekada je tu jedan centar ali i on je okružen s 4 igraća koji su dobri šuter. Tempo je vrlo brz sad, mislim da je to i potrebno ako se želi doći do prstena.

JZ: S obzirom na pojačani tempo, bazira li se i tvoj rehabilitacijski proces na poboljšanju brzine i pokretljivosti?

TS: Nastojim se poboljšati na tom polju, to je vrlo važno za moju poziciju. Moram trčati puno, postavljati blokove, otvarati prostor za suigrače. To je dio igre.

JZ: Ima li mogućnosti da zaigraš na Olimpijskim igrama?

TS: Kako stvari stoje mislim da neću zaigrati na Olimpijadi, zato što se želim maksimalno pripremit za iduću sezonu. Ako budem igrao to ne bi bilo sa 100% snage. A to ne želim. Neka trener da drugim igračima šansu. Ja sam u reprezentaciji već 14 godina, sa 17 sam prvi put nastupio za seniorsku reprezentaciju, dakle neću biti previše tužan zato što neću nastupiti. Ali s druge strane želim da nacionalni tim bude što jači i pokuša napraviti neki veliki rezultat ovo ljeto.

JZ: Dok si bio odsutan pokazao si interes da budeš komentator. Zašto te to privlači?

TS: Kao prvo, imam jako dobar odnos s brazilskom televizijom Globo. Kada su doznali da neću nastupit na Olimpijskim igrama, pozvali su me da komentiram utakmice zbog svoga poznavanja nacionalnog tima i reprezentacije SAD-a. Pristao sam i počeo s radom. I radio stanica u Atlanti je željela da prenosim utakmicu, ja sam pristao i bilo je stvarno zabavno.

Nakon toga sam rekao: „ Okej, idemo dalje, idemo učiti iz toga i zašto ne bih bio dio prijenosa NPBA-a?.“ Stvarno želim naučiti više. Mogu prenositi na španjolskom i portugalskom. To su moja prva dva jezika.

JZ: Jesi li se posavjetovao s nekim prije nego li si se okušao u tome?

TS: Razgovarao sam Malikom Roseom. On je prenosio utakmice Sixtersa prije. Pričao sam i s Dominiqueom Willkinsom koji je analitičar Hawksa te s Bobom Rathbunom. Oni su mi rekli da se smirim i opustim, i da govorim ono što vidim, svoje iskustvo u košarci, što se dogodilo u kojem trenutku i slične stvari koje su se dogodile prije kao usporedbu. Znam da nisam najbolji, ali znam da naporno radim i da je to odlično iskustvo.

JZ: Sada kad gledaš prijenos, obraćaš li više pažnju na ono što komentator govori?

TS: Sada, da. Obraćam pažnju o čemu govore. Prije sam samo gledao utakmicu. Pokušavam vidjeti o čemu govore, te koje fraze koriste. Drugačije se prenosi ovdje nego u Španjolskoj ili Brazilu. U SAD-u su komentatori uvijek pozitivni. Ne kritiziraju toliko igrače kao u Brazilu. U Brazilu ponekad govore jako loše o igračima. To je zbog drugačijeg pogleda na igru, ako si dobar onda si Bog, a ako si loš onda si najlošiji ikada. Mislim da je to dio nogometne kulture koju imamo. Ovdje u SAD-u uvijek govore dobro o igračima, ako igrač ima lošu večer OK je imao je samo jednu lošu večer, bit će bolje.

JZ: Sada kada si dio prijenosa, koja je najvažnija stvar koju ćeš morati naučiti prije OI?

TS: To neće biti ništa novo o košarci. Jednostavno moram naučiti kao biti u studiju, kako raditi, kako prenijeti ljudima ono što misliš točno i na vrijeme. Najviše bih volio naučiti kako ne upadati u riječ osobi koja govori(na terenu). Mislim da je to važno, tajming osoba koje pričaju, bilo u studiju ili na terenu.

JZ: Želiš li nastaviti prenositi utakmice i nakon karijere?

TS: To je vrlo zabavan posao, ali nisam siguran da želim to kao stalni posao. To je nešto što želim raditi sada i što me zabavlja. Također preko toga zaboravim na moju ozljedu, zato što je vrlo teško biti van terena 8 mjeseci. Tako da je to nešto čime se okupiram u ovom trenutku.

JZ: Koja će točno biti tvoja uloga tijekom prijenosa OI?

TS: Bit ću na terenu skupa s Hortenciom Marcari. Ona je bila jedna od najbolji igračica i ima odlično poznavanje igre. Uz to osvojila je i srebrenu medalju na OI u Atlanti.

JZ: Kakav je tvoj pogled na nacionalni tim koji će nastupiti ovog ljeta?

TS: Mislim da imamo odličnu generaciju igrača koja će zaigrati na OI. Na početku je ta generacija malo podbacila zato što se nije nikada kvalificirala na OI. Onda smo se vratili, te kvalificirali na OI u Londonu i dobro odigrali. Završili smo peti. Osjećali smo se kao da imamo snage za borbu za medalje. Ovo je zadnja prilika za neke igrače. Većina ih ima 32, 33 godine neki čak i 35, 36. Imamo priliku osvojiti medalju na domaćem terenu, to je jako poseban osjećaj.

JZ: Jesi li blizak sa suigračima iz reprezentacije van terena?

TS: Jesam. Zajedno smo već 17, 18 godina. Varejao, Huertas, Nene i ja igramo već dugo zajedno. Već 13, 14 godina smo zajedno svako ljeto. Kao braća smo.

JZ: Kako ljudi gledaju na to da na primjer Varejao i Barbosa budu najvećoj pozornici u dresu Golden Statea, a nakon toga u nacionalnom dresu, gdje moraju isto pružati najbolje od sebe? Velika su očekivanja u nacionalnom timu nakon dobre NBA sezone.

TS: Neki ljudi to uzimaju zdravo za gotovo, ali to što oni čine je vrlo važno. Ja i Leandro smo već imali priliku osvojiti prsten, ja sam Spursima 2014. a Leandro s Golden Stateom prošle sezone. To je teško za postići ali smo obojica imali važne uloge u timu. Ali nekim ljudima je svejedno. Teško je igrati u klubu kakav je Golden State ili Spursi. Zato se nadam da će više ljudi u Brazilu shvatiti to.