Prvi krug doigravanja: Atlanta Hawks – Brooklyn Nets

Jedni su dominirali ligom tijekom cijele sezone, a drugi su bili malo bolji i sretniji od loših ekipa na Istoku. Jedne odlikuje sistem i timska igra koja impresionira svojom učinkovitošću, a drugi igraju na iskustvo i imena, osim kada ih rookie treba u zadnjoj utakmici „ugurati“ u playoff. Jedni su među jeftinijim ekipama u ligi a drugi su preplaćeni skup uglavnom potrošenih zvijezda. Čeka li nas jednosmjerna ulica/serija ili će Netsi zapapriti Hawksima kao što su ovi prošle sezone Pacersima?

Iza Hawksa je najuspješnija regularna sezona u povijesti franšize. Prvo mjesto na Istoku, 60 pobjeda, 4 All-Star igrača i trener All-Star selekcije Istoka, 19 uzastopnih pobjeda od kraja prosinca do kraja siječnja i dominantna igra u oba pravca kojom su samljeli sve protivnike koji su im se našli na putu. Tako su ostvarili, uz Warriorse, pravo iznenađenje jer nitko nije vjerovao ni u primislima da je nešto tako moguće na početku sezone i nakon ljeta koje im je bilo obilježeno rasističkim skandalom i, mora se reći, neuspjehom na polju potpisivanje slobodnih igrača. Ali oni su dobro znali gdje su i što rade. Jači za Ala Horforda, i za neke fine dodatke u vidu role playera, druga godina igre u sistemu Mikea Budenholzera, i u konačnici zadržavanje jezgre igrača iz prijašnje sezone donijeli su rezultate. Zasluženo su osvojili prvo mjesto u Istočnoj konferenciji koje im je osiguralo prednost domaćeg parketa kroz sve potencijalne serije na Istoku, što nije mala stvar za momčad ovisnu o šutu. Poznavanje parketa, obruča i domaća publika koja pada u delirij kada Kyle Korver pogodi tricu biti će važan faktor. A između ostalog, Atlanta je kod kuće ostvarila impresivan omjer 35:6, a u gostima 25:16. Pobijedili su sve momčadi iz Istočne konferencije barem jednom, a od playoff ekipa posebno bolno su se proveli njihovi suparnici u prvoj rundi, Netsi, koje su uništili sa 4:0. Pobijedili su barem jednom i gotovo sve ekipe iz Zapadne konferencije, jedino protiv Spursa nisu imali šanse, i izgubili su obje utakmice.

Za Netse važi neka druga priča. Oni su u playoffu samo zato jer nisu bili dovoljno loši da se tamo ne nađu. Da su Pacersi bili malo prisebniji, a Heat zdraviji sigurno ih ne bi gledali u doigravanju. Što reći o ekipi koja igra ključnu, posljednju utakmicu sezone, na svom parketu, protiv „davljenika“ iz Orlanda i dopušta da im ista ta ekipa diktira tempo i dovodi pod ozbiljan znak pitanja ulazak u doigravanje sve dok se nije pojavio igrač koji zarađuje 3 milijuna dolara godišnje Bojan Bogdanović i uveo ih u playoff serijom poena koje je ubacio Magicu? Osim Bogdanovića u pravom trenutku je formu pronašao i Brook Lopez, igrač od 20 koševa i 10 skokova kada ga ništa ne boli, a trenutke inspiracije povremeno bi pronalazili i Deron Williams i Joe Johnson. Ali povremeno. Netsi su se solidno držali na kursu za playoff sve do siječnja, a onda su u tom mjesecu ostvarili omjer 3-12, koji ih je gotovo izbacio iz playoff utrke. Ali pravi pronalazak forme spomenutih igrača u sljedeća 3 mjeseca ipak je omogućilo Netsima da uz omjer 20-16 u tom periodu dohvate doigravanje.

bojan-bogdanović

Ekipe su dijametralno suprotne što se tiče obrambenih i napadačkih učinaka. Hawksi su elitna momčad i u obrani i u napadu. Postižu 108,9 koševa na 100 posjeda i po tome su šesti najbolji napad u ligi, a imaju i šestu najbolju obranu. Imaju četvrti najbolji postotak šuta, drugi najbolji postotak za tricu, drugi su po ukupnom broju asistencija, peti po ukradenim loptama uz to što odlično brane tranziciju, ne dopuštaju dobre postotke šuta i s trice, ali imaju probleme u skoku jer su dosta niska momčad.

Brooklyn ne briljira ni na jednom kraju parketa. Dvadeseti su po napadačkom učinku, a tek 23. po obrambenom. To su donekle uspjeli zamaskirati krajem ožujka i početkom travanja kada su ostvarili 6 uzastopnih pobjeda, ali njihovi problemi su ostali: obrana perimetra ne postoji  (dozvoljavaju protivnicima 8. najbolji šut za 3 od svih ekipa), Lopez je lagana meta u pick and rollu kao i Deron Williams. Joe Johnson više nije u naponu snage da čuva najopasnije protivničke strijelce, Thadu Youngu nedostaje visine, itd. Napadački, recimo da u starterima imaju napadački neupotrebljivog Markela Browna, Johnson, Williams i Jack imaju ozbiljnih problema u selekciji šuta i napad Brooklyna je previše spor i prejednostavan za braniti. Ne pomaže ni old-school trener Lionel Hollins koji voli nakrcati u napadu reket tijelima, svi igrači imaju dozvolu napadati iz niskog posta, a ni postave koje šalje na parket nisu sinkronizirane i često se događa da ili ne mogu ništa obraniti, ili zabiti, ili oboje. Pri dnu su po broju ubačenih trica kao i njegovom postotku, nemaju ukradenih lopti ni napadačkih skokova, dozvoljavaju ogroman broj asistencija suparnicima, i visoke postotke šuta iz igre.

Prije nego objasnimo zašto su Hawksi ovdje favoriti moramo reći da nas malo ipak intrigiraju Netsi kao potencijalni dark horse u ovoj seriji iz nekoliko razloga. Prvi je taj što su iskusni: iza Johnsnona i Williamsa je gomila playoff utakmica u kojima nisu bili samo promatrači nego su imali važne role i znaju kako se igraju te utakmice.

Još zanimljiviji razlog zašto se Netsi ipak imaju nečemu nadati je visina i snaga u kojima dominiraju na nekim pozicijama u odnosu na Atlantu. Tu prvenstveno mislimo na dvoboj Lopez (213 cm) – Horford (208 cm), i Joe Johnson – DeMarre Carroll. Horford je izvanredan obrambeni igrač, ali već godinama se vode rasprave je li on centar ili krilni centar i gdje može pružiti bolje partije. On i Millsap čine jedan od najnižih centarskih tandema u ligi a protiv sebe će u ovoj rundi doigravanja imati visokog centra koji je uz to napadački jako talentiran i može šutirati preko obojice, pa čak i dolaziti do napadačkih skokova iako je Brook ispodprosječan skakač za svoju poziciju. Hollins je od njega opet napravio prvu napadačku opciju svoje momčadi i radi dosta akcija za njega tako da ga oslobađa i dovodi u poziciju da blizu obruča primi loptu i položi je samo u koš, ali i kombinacija Williams-Lopez odlično se kuži u 2 na 2 igri, iz koje Brook zabija dosta poena kao roller, ubacujući hookove s 3 metra udaljenosti. Horford je čvrst momak i fajter, ali košarka je igra u kojoj je svaki centimetar visine bitan, i tu je Lopez u prednosti ako bude u stanju redovito se izboriti za dobru poziciju oko obruča, a ne zaboravimo da centar Netsa ima i jako mekanu ruku s poludistance s koje opet može nesmetano šutirati preko Horforda opet zahvaljujući visini, iako Atlanta neće imati ništa protiv takvih šuteva koje ionako uvijek puštaju a zatvaraju reket i prilaze obruču.

Joe Johnson je prošao zenit svoje karijere i ove sezone u Netsima bilježi jednu od lošijih svojih sezona kao strijelac. Iako je smanjio potrošnju lopti efikasnost mu je pala što je uvijek loše za bilo kojeg igrača. Povećao je, ali neznatno, broj asistiranih lopti dok je na parketu, a ni u clutchu više nije impresivan, kao ni u obrani. Ako žele barem časno „poginuti“ ili napraviti nešto više Netsi će trebati Johnsona kao strijelca i kreatora za druge. Budući da ga šut ne služi u zadnje vrijeme najbolje, okrenuo se razigravanju momčadi a lopte je prepustio Deronu, Bogdanoviću i Lopezu, ali ako sve stane Netsima trebat će Iso Joea u postu protiv Carrolla gdje može dominirati snagom još uvijek. Carroll je najbolji obrambeni igrač Atlante na perimetru i ukoliko bi ga Johnson „uvalio“ u probleme s prekršajima u igru bi morao Kent Bazemore, koji je solidan igrač, ali nema fizičku moć da igra protiv Johnsona 1 na 1, ili da ga brani u postu. Može li Johnson pronaći nešto stare forme protiv svoje bivše ekipe vidjet ćemo, ali to će svakako biti potrebno Netsima.

deron-williams

Još jedan problem bi se mogao pojaviti za Atlantu a to je da će Paul Millsap imati teži posao u napadu nego što je naviknuo. Millsap, pozicijski krilni centar, ali stilom igre bek, ili krilo (visok je, za power forwarda, samo 203 cm) zahvaljujući svojim vještinama dobre kontrole lopte i stretch elementima koje je usavršio dolaskom u Atlantu za sve krilne centre u ligi predstavlja problem. Brz je, dobro kontrolira loptu, vješto finišira oko obruča, odlično se kreće nakon pick igre i gađa trice s 36% uspjeha. Protiv Brooklyna će Millsap imati nekoga sebi ravnog, igrača koji mu dosta nalikuje a to je Thad Young. Bivši igrač Sixersa i Wolvesa nije defenzivni specijalist, ali je brz na nogama i visok je baš kao i Millsap, 203 cm. Tu Millsap više nema klasični missmatch kakav ima protiv ostalih viših i teretnijih četvorki u ligi. Young može pratiti njegov korak a istovremeno mu u napadu stvarati iste probleme kao što Millsap stvara drugima jer i Young ima dobru kontrolu lopte, solidan je skakač, može kao i Millsap napasti iz driblinga i trica mu je na 38% iako je ne šutira puno. Ovo će biti jako zanimljiv matchup za pratiti, posebno kada znamo da Atlantina četvorka ima problema s ozljedom ramena šuterske desne ruke.

Ako moramo birati jedan segment igre na koji bi Netsi trebali baciti sve karte onda je to napad. Imaju dokazanu prvu opciju u Lopezu preko kojega mogu vrtjeti napade. Deron Williams jako oscilira ali kada uđe u šuterski momentum jako je neugodan, a trica mu uopće nije loša ove sezone (37%). U Johnsonu imaju čovjeka za izolacije i napadanje iz posta nižih čuvara, a Thad Young je sve ono što smo prethodno opisali. Na klupi čekaju naš Bogdanović koji je još jedan dobar šuter, Jack koji je combo bek upitne selekcije šuta i uglavnom prvo misli na sebe pa onda na druge ali je iskusan i s dugim radnim stažom u ligi, ozdravio je Alan Anderson i biti će spreman za seriju pa možda i on može pomoći kao još jedan šuter na parketu. Za dobiti Atlantu Netsi će morati dobiti vrhunske napadačke predstave od nekolicine ovih igrača, a premda je Hollins defanzivni stručnjak, s ovakvim Brooklynom i rosterom koji ima, braniti sofisticirani Atlantin napad nije uopće jednostavno, nemoguće je jer obrambenih specijalista nema, već samo defanzivnih antitalenata. Hollins je jučer u intervjuu kada su ga upitali gdje imaju prednost u odnosu na Hawkse kratko odgovorio: „Nigdje“.

Ako nešto mogu napraviti u obrani protiv Atlante onda je to pažnja na Korverove izlaske iz blokova gdje ga visoki igrači prema potrebi moraju preuzimati kada izlazi iz bloka i ide se dignuti na šut. Korver te neće kazniti penetracijom s loptom zato jer si viši i sporiji od njega, možda visoki igrači Atlante koji u tom slučaju ostaju protiv tvojih bekova i hoće, ali biraj: hoćeš li se nadati da će njihovi visoki igrači ponešto i promašiti iz th situacija ili da će Korver promašiti svoje skok šuteve koje ako pogađa diže samopouzdanje sebi, ekipi i publici.

Atlanta je impresivna i obrambeno i napadački. Ako ikada čitate ili slušate izjave njihovih igrača onda ćete uvijek čuti iste fraze: „sharing the ball“, „trust in system“, „spacing“, „moving“, „open lanes“, „temawork“; što su sve postulati njihove igre. Hawksi igraju u napadu timsku košarku, lopta se kreće od strane do strane, igra se na extra pass, lopta je stalno u pokretu baš kao i igrači. Standardizirane sheme i akcije nemaju. Imaju osnove motion napada te dobru dozu dribble drive igre ali ostalo je čisti read&react ili u prijevodu napad čita protivničku obranu i kažnjava obrambene rupe koje igrači sami prepoznaju. To ne može igrati svatko, već samo one ekipe čiji su igrači spremni žrtvovati svoj ego za dobrobit momčadi i ekipe čiji igrači imaju visoki košarkaški IQ pa da znaju pročitati događanja na terenu. Napadački su vrlo izbalansirani i postavljeni u prave uloge što je zasluga trenera Budenholzera. Teague je jedan od boljih slash&kick igrač u ligi, Korver šuter, Carroll je spot up opasnost i zna koristiti prazan prostor za utrčavanja, Millsapa smo objasnili, a Horford je all-round majstor prve klase jer ima elitni šut s poludistance, zna napadati sporije centre driblingom, a pouzdan je i u low postu. Na klupi su još jedan opasni penetrator, Nijemac Dennis Schroeder, stretch četvorka i petica Mike Scott i Pero Antić, Bazemore je jako dobar defanzivac na loptu i sjajan korner tricaš, a tu su i još neki igrači poput Shelvina Macka, Mikea Muscale i Eltona Branda koji se svojim vještinama odlično uklapaju u Atlantin sistem. Ipak, najveća vrijednost ove ekipe je što svih 5 igrača na parketu, bez obzira koja se postava nalazila na parketu, zna šutirati. Pogledajmo njihove startere i njihov šut iz igre i šut za tricu:

Teague (46% fg – 34% 3p)

Korver (48-49)

Carroll (48-39)

Millsap (47-36)

Horford (53-30)

Ovdje je upitna samo Horfordova trica, ali hoćete li biti iznenađeni kada vam kažemo da je Horford pogodio 11 trica ove sezone, a iz kornera ih šutira s 38% uspješnosti? Vrlo vjerojatno ćemo Horforda dogodine gledati kako puno više šutira trice jer on ima taj domet u svojoj ruci. Nitko od ovih igrača gore nije izraziti strijelac ili popularno kazano go-to guy. Ali u tome i jest snaga Atlante. Protivnik se ne može fokusirati samo na zatvaranje jednog igrača kojeg kada zatvori zatvoriti će cijelu momčad. Kod Atlante nikad ne znaš tko će imati svoju večer i tko će dobiti utakmicu.

Osim što su napadački prekopirali Spurse, Hawksi su to napravili i obrambeno uz vlastite varijacije i prilagodbe karakteristikama igrača. Obrana je oslonjena na zaštitu reketa i obruča, na način da Hawksi igraju zonu oko reketa osim na onog igrača koji ima loptu. Svi djeluju jako sinkronizirano, rotacije su im vrlo precizne a posebno su učinkoviti u obrani side pick and rolla gdje Teague i Millsap fantastično udvajaju ball handlera i iz toga Hawksi izvlače jako puno ukradenih lopti. Prema potrebi udvajaju, prema potrebi preuzimaju, a kada nanjuše „krv“ igraju žestoki presing na loptu protiv ekipa koje nemaju puno kreativaca na parketu. Nitko od njihovih igrača, s izuzetkom Horforda nije atletski moćan, ni visok, i zato su timskim radom u obrani, s jako puno pomaganja na ulazima protivnika i izolacijama, uspjeli maskirati svoje slabosti i to ih je dovelo do 6. najbolje obrane lige.

Najveći minus u njihovom napadu je što su često ovisni o trici, i samo ako je pogađaju mogu napraviti značajniju prednost u odnosu na protivnika. Minus je po nama i to što Horford često nije dovoljno uključen u akcije, posebno kao pick and pop opasnost jer The Boss kako ga zovu u Atlanti poludistancu pogađa s 49% uspješnosti. U obrani je minus to što moraju jako puno pomagati na ulazima, što perimetar obranu čini ranjivom ukoliko dođe do pravovremenog dodavanja. I brojke govore o tome: iako Hawksi dobro rotiraju prema perimetru nakon pomaganja, dopuštaju najviše pokušaja s trice (ali usprkos tome imaju sedmu najbolju obranu trice). Iz toga slijedi i jedan paradoks: iako gomilaju tijela u reketu kako bi zaštitili skok i protivnike od ulaza i laganih poena oko obruča, opet su protivnicima u sezoni dopustili previše napadačkih skokova (7. najgori rezultat u ligi). U potencijalnom finalu protiv Clevelanda imati će dosta problema s prvim minusom (teško će istovremeno moći skupljati obranu na Jamesovim ulazima a da ih Love, Irving i Smith ne iskažnjavaju tricama) a protiv dobrih skakača poput Wizardsa mogli bi imati problema s drugim minusom.

Gledajući Atlantine utakmice protiv Brooklyna u regularnoj sezoni vjerojatno je da Atlanta neće imati većih problema razbijati njihovu obranu a niti braniti njihov prespori napad. Za početak, sigurno je da će Atlanta iskoristiti odmah na startu utakmice činjenicu da za Netse starta Markel Brown. Napadački će to koristiti tako da će Korver bez problema šutirati preko njega, kao i Carroll. Brown je visok 190 cm, Korver ima 2 metra, a Carroll 203 centimetra. U obrani će Hawksi na Brownu izgraditi cijelu obrambenu strategiju jer Markel šutira 36% iz igre, a za tricu mizernih 26%. Za pametnu ekipu poput Atlante koja uz to voli pomagati to je čisti poklon. U obrani će na Browna staviti Korvera, možda i najboljeg timskog obrambenog igrača u ligi, koji će letjeti svugdje po parketu i braniti će svakoga osim Browna koji je bezopasan. Pa će tako Korver kao help defender paziti na Williamsove ulaze, ili će pomoći pri udvajanju Johnsona ili Lopeza bez straha da će ga Brown kazniti s trice. Hollins može reagirati uvođenjem Bogdanovića ali Bojan ne može pratiti Korvera kroz blokove (Brown donekle može i barem donosi nekakvu energiju u skromnu obrambenu momčad).

kyle-korver

Ukoliko se Brook Lopez razgoropadi napadački Hawksi će ga sigurno udvajati što rade protiv svih napadački opasnijih centara upravo zato da prikriju manjak centimetara Horforda (iako Horford nije baš beskoristan, dapače, dovoljno je jak da se gura u postu). Osim toga, Lopezu treba ponekad jako puno vremena da krene u finiširanje oko obruča i njegovi pokreti nisu obdareni atleticizmom nego su jako spori što će Hawksi znati koristiti svojim aktivnim rukama kojima redovito nastoje „iskopati“ poneku loptu i izbiti je napadaču iz ruku.

Napad Netsa koji je jako spor idealan je da ga Atlantina energična obrana uguši. Netsi imaju puno igrača koji vole držati loptu: Lopez, Williams, Johnson, Jack. To će samo pomoći Hawksima da se lagano i na vrijeme postavljaju i zatvaraju rupe, a onda sretno s tim herojskim bravurama u kojima napadaš njihov zakrčeni reket ili šutiraš mid range šut preko ruke jer se nisi u stanju pravovremeno riješiti lopte.

Na drugom kraju terena Atlanta će igrati svoju motion igru koju će loši obrambeni igrači Brooklyna teško pratiti. Lopeza će Teague i Horford uništiti u pick and rollu ili popu jer je Brook jedan od najmanje mobilnih centara u ligi. Bilo kakva pomoć da stigne Lopezu od bekova ili Younga npr. biti će kažnjena pravoremenim dodavanjem na perimetar i tricom Korvera, Carrolla, Scotta, Bazemorea… Također, bekovi Atlante, Schroeder i Teague su prebrzi i za Derona Williamsa i za Lopeza, malo manje za Masona Plumleeja ali teško da će on stići sve pokriti. Igrača koji će trčati za Korverom nemaju, oba beka (Wiliams, Jack) su im jako loša u obrani pick and rolla kao i izolacija. Atlantin napad jednostavno je prezahtjevan za Brooklynovu obranu jer traži konstanto kretanje i zatvaranje rupa što je izazov na koji igrači Lionela Hollinsa teško da mogu odgovoriti.

Atlanta će sigurno pokušati i nametnuti nešto brži ritam (iako igraju prosječnim ritmom) jer to Netsima s teretnim centrom, veteranom od 33 g (Johnson) i razigravačem s viškom kilograma ne odgovara. Hawksi pak imaju dinamične razigravače stvorene za trku, igraju s niskim petorkama i „laganim“ centrima koji mogu trčati i imaju Korvera koji je čisto blago zato jer se iz tranzicije može bez problema dizati na šut za 3 i pogađati.

U dvoboju igrača s klupe situacija je otprilike podjednaka, iako ona Netsa zabija 3 poena više nego ona Atlante. Ali teško da ćemo ikada vidjeti bitku klupa 5 na 5, zato jer će oba trenera srezati minute igračima s klupe, dati više minuta funkcionalnim starterima, ali opet se nekako čini da Hawksi imaju raznovrsniju klupu, i što nije nebitno, uvijek rotiraju 2 startera (najčešće Horford i Korver) s njima.

Napomenimo još jednu stvar. Budenholzer je u stilu svog mastera Yode, Gregga Popovicha, oprezno dozirao minute starterima tijekom sezone, štedeći ih upravo za playoff a davao je puno minuta igračima s klupe vjerujući da će mu se i to iskustvo rezervnih igrača isplatiti u playoffu. Tako je jedan Al Horford, koji je ključni igrač Atlante, igrao samo 30 minuta prosječno, a Hawksi su svejedno prvi na Istoku. To znači da Atlanta ima još itekako rezerve u sebi i moći će više vremena na parketu dati udarnim igračima bez straha da se „pregriju“. Isto vrijedi i za Teaguea ili Carrolla koji nisu igrali više od 31 minute.

Prognoza: Atlanta Hawks – Brooklyn Nets 4:1

Kada se sve zbroji, oduzme, okrene i ovako i onako Atlanta je ipak bolja momčad i trebala bi uvjerljivo slaviti. Iako im stalno pokušavamo pronaći neke mane i stalno sumnjamo u njih oni su više puta u sezoni pokazali da argumente za neku pravu sumnju u njih zapravo i nemamo, i jedini razlog zašto ih imamo na „piku“ je njihova prošlost obilježena nesposobnošću ulaska u finale konferencije, ispadanjem u prvim rundama i činjenicom da naslova nemaju još od St. Louisa. Ali neke tradicije će ove godine zasigurno srušiti.

Raspored odigravanja utakmica:

1. Atlanta Hawks – Brooklyn Nets, 19. travnja, nedjelja, 23:30

2. Atlanta Hawks – Brooklyn Nets, 22. travnja, srijeda, 01:00

3. Brooklyn Nets – Atlanta Hawks, 25. travnja, subota, 21:00.

4. Brooklyn Nets – Atlanta Hawks, 27. travnja, ponedjeljak, nepoznato

5. Atlanta Hawks – Brooklyn Nets, 29. travnja, srijeda, nepoznato*

6. Brooklyn Nets – Atlanta Hawks, 1. svibnja, petak, nepoznato*

7. Atlanta Hawks – Brooklyn Nets, 3. svibnja, nedjelja, nepoznato*