Random mišljenja

Evo nas opet. I u novom tjednu naši autori iznose svoja nasumična mišljenja i NBA svijetu.

Toni Lazarušić

Čovječe… Sretno Mikeu Krzyzewskom u odabiru veličanstvene dvanaestorke među ovim izborom:

usa-squad

Da neke stvari odmah budu jasne: SAD bi u Riju na Olimpijskim igrama trebale suvereno uzeti zlato. Svaki poraz od njih manji od 30 razlike suparnici bi trebali slaviti kao pobjedu. Čak da Coach K odabere i 12 najlošijih s ovog popisa. Zato je bespredmetno govoriti tko je višak na ovom popisu, tko nedostaje i koga bi trebali voditi u Brazil. Ali da ne budemo sad diplomati hajde da za početak kažem koga bi ja izostavio s ovog popisa a koga bi uvrstio i koja je idealna dvanaestorka vašeg Coach L-a.

Na ovom popisu nekako su mi suvišni Kenneth Faried, Harrison Barnes, Bradley Beal, Mike Conley, Andre Iguodala. Sve redom (više-manje) fantastični igrači koji bi u drugim reprezentacijama bili starteri. Faried je bio na zadnjim okupljanjima reprezentacije, Iggy i Harry su šampioni, Beal je budućnost, Conley je bek koji niti smrdi niti miriše ove sezone.

Umjesto njih upadaju: Kyle Lowry – igra trenutno na vrhunskoj razini za Raptorse, Paul Millsap – prema do sada viđenom jedan od boljih igrača Istočne konferencije, prvo ime Bostona – Isaiah Thomas, Damian Lillard, J.J. Redick ima “bolesnu” sezonu.

100 ljudi, 100 ćudi. Koga nema, tko bi trebao biti tu, tko ne, sve je to manje bitno jer imamo službeni prošireni popis. S njega treba odabrati 12 (valjda) najboljih. Moja selekcija bi izgledala ovako:

Playmakeri: Chris Paul, Russell Westbrook, Steph Curry

Swingmani: Paul George, James Harden, Kawhi Leonard

3/4: Kevin Durant, LeBron James

Visoki: DeMarcus Cousins, Andre Drummond, Anthony Davis, Draymond Green

Od ova tri playmakera boljih u ligi nema i stilom igre su potpuno različiti. Swingmani donose dobar balans obrane i napada. Durant i James su klase za sebe i mogu igrati obje pozicije. Kod visokih imamo različite vještine u kojima su elitni. Davis kao all-rounder, Cousins kao strijelac, Green je small ball petica, visoki razigravač, energy guy i defanzivni specijalist, a Drummond sila u reketu zadužena za obranu i napadački skok.

Za pretpostaviti je da popis ipak neće izgledati ovako jer će na konačni popis Carmelo Anthony umjesto Greena i vjerojatno Klay Thompson umjesto Leonarda. Drummond također nije siguran, Griffin se nameće kao izbor umjesto njega, a nisam siguran ni koliko Krzyzewski cijeni Cousinsa. Gdje je Jimmy Butler? Umjesto koga, kako? Amerikancima je definitivno premalo 12 avionskih karata za Rio pa će biti zanimljivo vidjeti tko će dobiti tu čast da se okiti olimpijskim zlatom.

Nihad Žunić

Ima li smisla da se ponavljam? Volim brojeve, NBA statistike su moja strast, bla bla bla…ovo čitate već treći put, pa je možda bolje da pređem na neke vrlo zanimljive statistike koje sam našao za novu Randomizaciju portala NBACro.

-Od sezone 2002-03, NBA analitičari prate statistike poput ofanzivnog i defanzivnog rejtinga i to me zaintrigiralo – koliko NBA prvaka od tada nije u nekom segmentu bilo u top deset u ligi? Ukupno, u ofanzivnom rejtingu, u top deset nisu bili redom Spursi (2003, 11.), Pistonsi (2004, 19.), Celticsi (2008, 12.), Lakersi (2010, 11.), a ono što je zanimljivo jeste kako su sve ove ekipe u defanzivnom rejtingu bile u top pet lige, a oni su po tom segmentu redom završavali: drugi, drugi, prvi, peti. Kada situaciju obrnemo, samo je jedna NBA ekipa po defanzivnom rejtingu bila van top deset, a to je Miami Heat, prvak iz 2006 (bez LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha). Oni su bili 17. u obrani i 7. u napadu. Još jedna zanimljivost vezana za ofanzivne rejtinge jeste ta da nijedna ekipa koja je bila prva u ligi po ofanzivnom rejtingu nije osvojila NBA titulu na kraju te sezone, dok su tri ekipe koje su predvodile ligu po defanzivnom rejtingu dizale trofej namijenjen pobjedniku velikog NBA finala. Ovo je dokaz one stare – obrana osvaja prvenstva.

– Znate li tko su to najbolji i najgori šuteri po svakoj od tri pozicije u NBA ligi (pozicije su u ovom slučaju guard, wing i forward/center)? Okej, pogodili ste jednog – Steph Curry je najbolji među bekovima, jer mu je True Shooting % čak 67.4%, što je više za čak 3% od bilo koga u ligi. Emmanuel Mudiay je na drugom kraju te liste, a najbolja reprezentacija njegovog šuta i njegove uspješnosti je to da u reketu pogađa samo 40.2% šuteva, dok je prosjek lige 55.6%. Među krilima van svake konkurencije je Kevin Duranttrue shooting od 64% (drugi u ligi), 51.7% iz igre, 41.1% za tri, 72% unutar reketa. Njegov suigrač Kyle Singler je statistički ne samo najgore krilo u šutu, već i najgori igrač u čitavoj ligi. Za nekoga tko je doveden dijelom i kao prijetnja s perimetra, 8/35 šut svu sezonu te tih mizernih 22.9% realizacije nije vrijedno ni $10, a kamoli $5 milijuna koliko će dobiti za ovu godinu. Među centrima i visokim krilima, najbolji je Channing Frye koji šutira 43.8% za tri te nevjerojatnih 92.3% sa linije za slobodna bacanja. Najgori je Kevin Seraphin, čovjek koji ipak ne igra u NBA ligi konto svoje ofanzivne igre. Nakon što je prošle godine imao 61% šuta iz reketa, ove godine je pao na 41.9% dok ukupno šutira iz igre 39.3% – za centra, to nije prihvatljivo. Isto tako, među visokim krilima i centrima, najgori je po true shooting procentu sa mizernih 41.8%.

Hassan Whiteside je prije par noći imao čak 11 blokada, a uz njih i 17 skokova te 19 poena. Hoćete par zanimljvosti? U poslijednje tri sezone nitko osim Whitesidea nije imao triple-double sa blokadama, a zadnji je to uradio Joakim Noah još sada davne 2010. Whiteside sa 151 blokadom ima više nego čitav roster Pistonsa (140), Wizardsa (141), Cavaliersa (144), te ima isto kao i ekipa Mavericksa. Treći je u ligi po skokovima, daleko prvi po blokadama (Serge Ibaka ima 97, i on je drugi na listi), treći je po procentu šuta, treći po ukupnom defanzivnom rejtingu i po defensive win shares parametru. Da li je ovaj čovjek spreman za maksimalni novac?

– Poslijednja zanimljivost vezana manje više uz brojeve jeste ova – samo je šest ekipa u povijesti NBA lige krenulo sa 23-0 omjerom kući, a pored San Antonia, najrecentnija ekipa da to uradi je Cleveland 2008-09. Ono što je zanimljivo jeste to da su Spursi sa omjerom 22-0 ušli u utakmicu doma baš protiv Cavsa sa LeBronom, koji su mogli ostati poslijednja ekipa koja je bila neporažena u svojoj dvorani, ali su, kao što vjerujem znate, izgubili te su Spursi došli do 23 pobjede zaredom u AT&T Centru.

whiteside-wade

Boris Vrga

Sadašnji logo NBA lige nije postojao sve do sezone 1969./1970.godine. Čelnici lige su radi sve većeg rivalstva s ABA ligom i potrebe za prepoznatljivošću zaposlili Alana Siegela koji je na svom prijašnjem poslu nadgledao razvoj logoa MLB-a, glavne američke bejzbolske lige, koji je završen godinu ranije – 1968. Taj logo također sadrži crvenu, plavu i bijelu boju te siluetu igrača. Nije slučajno da je i košarkaški logo sličnog dizajna.

James Walter Kennedy (komesar lige od 1963. do 1975.) mi je rekao da želi imati obiteljski odnos s bejzbolom te da koristim iste boje kako bi se košarka pozicionirala kao američki nacionalni sport.“

Pretražujući arhivske slike iz sportskih magazina, Siegel ja naišao na sliku Jerryja Westa.

„Naišao sam na sliku kako West vodi loptu niz teren i zaintrigirala me. Naravno, odrastajući u New Yorku sam često bio na utakmicama u Madison Square Gardenu te sam više puta vidio Westa kako igra. Dapače, bio mi je jedan od najdražih igrača, uz Johna Havliceka i Oscara Robertsona.“

Popularnosti Westa je pripomoglo i što je upravo završila sezona u kojoj su njegovi Lakersi dospjeli do finala, te je unatoč njihovom porazu West bio prvi (i zasad jedini) igrač proglašen za najkorisnijeg igrača finala, a da dolazi iz gubitničke momčadi. Prosjeci su mi bili nevjerojatni – 37.9 poena, 4.7 skokova te 7.4 asistencije kroz sedam finalnih utakmica. No to nije razlog zbog kojeg je Siegel izabrao tu sliku kao inspiraciju za dizajn. Slika ga je jednostavno očarala.

„Bila je vrlo interesantna, gotovo savršena. Bila je okomita i imala je osjećaj pokreta. To je bio jednostavno jedan od onih trenutaka kada sve sjedne na svoje mjesto.“

Siegel je napravio oko 40-50 skica, koje su sve predstavljale Westa, no komesar je naginjao onoj koja je bila najsličnija dizajnu MLB-a.

„U to vrijeme je to bila samo njegova odluka, nije bilo puno savjetnika, pomagača i dodatnih istraživanja i rasprava. Čvrsto je odlučio da izradimo taj logo. Kada bi se to radilo danas, odgovorni bi vjerojatno naredili da im dostavite pedesetak skica, te bi ih testirali na raznim ciljnim grupama, napravili cijelu strku oko toga i vjerojatno završili s dizajnom koji nije dobar kao sadašnji.“

Čelnici lige, naravno, do dan danas nisu priznali da logo prikazuje upravo Westa, koji je prvi put kada ga je vidio sa smiješkom na licu izjavio da mu izgleda poprilično poznato.  Siegel zna što je razlog odbijanju poveznice Westa i službenog znaka lige.

Njihov je cilj taj logo institucionalizirati, radije nego individualizirati. On je postao sveprisutan i klasičan simbol te žarište njihovog identiteta. Zbog toga ga ne žele povezati sa samo jednim igračem.“

West danas okreće ploču i govori da ako je to zaista on, da je iskreno počašćen, no također smatra da bi logo trebao biti ažuriran i da bi trebao predstavljati Michaela Jordana.

„Smatram da je on najbolji igrač kojeg sam ikada vidio. Osobno sam vrlo strog u procjenjivanju talenta i sposobnosti jer se divim igračima koji su vrlo dobri i u obrambenom i napadačkom segmentu. A smatram da je Jordan u njegovo vrijeme bio najbolji u ligi u oba ta segmenta. I vodio je svoju ekipu do pobjede.“

Siegel se ne slaže.

“Poprilično sam sofisticiran marketinški čovjek i smatram da bi bila pogreška zamijeniti tako širom svijeta rašireni i dobro poznati simbol najviše razine košarke. Dio njegovo značaja jest i upravo to što ne izgleda kao moderni igrač, već je to jedna povijesna, klasična slika.“

 jerry-west

Ivan Kuštra

Igrači s klupe u regularnoj sezoni igraju veliku ulogu, te što više kvalitetnijih igrača imate lakše ćete izgurati pretrpani raspored u sezoni. Također, svoje glavne igrače možete poštedjeti nekih uvjetno lakših utakmica i na taj način im produžiti odmor tj.vrijeme za regenreaciju tijela.

Prvaci u doziranju minute su neprikosnoveni Spursi gdje je Gregg Popovich oformio najzabvniju, najefikasniju i najbolju klupu lige. Glavni kreator te postave je najbolji šesti igrač u povijesti lige, Manu Ginobili uz kojeg su na terenu vječno debeli Boris Diaw, Patty Mills i fajter David West, dok je peti član vrlo promjenjiva stavka u sustavu Popovicha koji najčešće ovisi o protivniku. Nekada je tu Kawhi Leonard, ako trebaju još malo šuta onda uskače Danny Green ili uvode mlade snage Jonathona Simmonsa i Kylea Andersona. Koliko su oni dobri najbolje nam oslikavaju podaci, za prosječno 20 minuta na terenu rezervna postava Spursa zabija 41 poen, ima 11,6 asistencija (Warriorsi i Pelicansi su drugi s 9,8 asistencija), 3,6 ukradene lopte što je odlika najčešće mladih ekipa, a ne „staraca“ kao što su momci s klupe Spursa, a najvažnija stavka koja ih dovodi do statusa najbolje klupe lige je realizacija od 50%.

Uz svu ovu efikasnost oni su melem za oči, toliko kretanja u jednom posjedu i dodavanja između suigrača nećete nigdje drugdje vidjeti. Kod ostalih ekipa se često dogodi da jedan igrač „vodi kolo“, a kod Spursa je apsolutna timska igra. Toliko količina akcija, suradnje, pravovremenog čitanja igra su primjeri iz udžbenika, te bi svi treneri mogli njihovu igru prezentirati svojim igračima na sastancima uz opis – how to play.  Akcija govori više od riječi.