Cavalry has arrived

Da si usred bojnog polja u srednjem vijeku, kao obični pješak razmišljaš kako preživjeti i spasiti živu glavu, uzvik „Konjica stiže!“ od tvojih suboraca značio bi sve na svijetu i možda ti spasio život. I pri tom da se radi o tvojoj konjici, dakako. Konjica je praktički sve do Drugog svjetskog rata označavala elitne vojničke trupe koje su donosile prevagu na bojnom polju. Tko je imao konjicu, ili bolje uvježbanu konjicu, taj je odnosio pobjede. S razvojem tehnologije, nesretne konje i konjanike zamijenili su oklopnjaci i avijacija.

Otto Porter, Marcin Gortat i Bojan Bogdanović nisu NBA komandosi ali njihovo aktivno uključivanje u bitku sinoć bilo je presudno za Washington Wizardse da dobiju izrazito važnu utakmicu protiv Bostona. Da su Celticsi odnijeli pobjedu bilo bi 3:0, a šanse da Washington ode u finale konferencije bile bi jednake onima da ja pronađem posao u struci. John Wall i Brad Beal sinoć tako nisu bili usamljeni. Konjica je stigla.

Teško je složiti taktičku analizu kada utakmica završi 116:89. Jasno je iz rezultata kako je ovo bila jednosmjerna ulica i da su Celticsi praktički pali bez ispaljenog metka potpuno nespremni odgovoriti na izazove Wizardsa. U zadnjoj sam analizi utakmice ovih suparnika hvalio Brada Stevensa zbog poteza koje je vukao, ovaj put se on potpuno pogubio. Čovjek je od starta izgledao kao da zna da u trećoj utakmici ove serije nema što tražiti sa svojom ekipom jer su Wizardsi spremni poginuti za pobjedu protiv omraženog rivala. Celticsi očito nisu bili spremni na isto, pa su se zato sami isključili iz utakmice.

Prvi loš potez Stevensa je ponovno uvrštavanje Geralda Greena u startnu petorku. Green je, podsjećam, ključna Stevensova prilagodba iz serije protiv Bullsa, i Green je bio starter na prvoj utakmici ovih suparnika. Međutim, u toj utakmici dok je on bio na parketu u prvoj četvrtini Wizardsi su poveli 16:0. Dakako da on nije direktni krivac za to, ali pokazao se kao beskoristan za ovu seriju jer je užasan defanzivac a šuteve nije uspio zabiti. Celticsi su proigrali tada kada je Stevens počeo rotirati. Za drugu utakmici Stevens se odlučio vratiti Amira Johnsona, ali ni to nije pomoglo jer su Wizardsi opet razigraniji, a Johnson kao i Green ne donosi ništa dobro u seriji protiv Čarobnjaka.

Za treću utakmicu opet gledamo Greena, iako Stevens ima uzorak da to ne funkcionira. Ne funkcionira zbog dva razloga. Prvo zato jer Boston mora igrati small-ball koji se nije iskazao protiv startne postave Washingtona i gdje je Wizardsima lagano kreirati missmatcheve i hvatati napadačke skokove. Drugi razlog je što Green nema svoju ulogu. Radi se o dobrom šuteru koji se može otvarati u napadu bez lopte, ali problem je što Boston nema akcije za njega (što je opet čudno s obzirom da Stevens ima najdeblji playbook s akcijama u ligi). Dok je bio na parketu u prvoj četvrtini ništa nije bilo nacrtano za njega. Bio je „parkiran“ u korneru i valjda je Stevens samo malo više htio razvući obranu Wizardsa koja mora respektirati Greenov šut.

Ali poanta je da ne ideš s Geraldom Greenom u playoff bitku, na prvoj gostujućoj utakmici gdje protivniku gori pod nogama i sve će napraviti za pobjedu. Da ne ispadnem klasični general poslije bitke, da sam ja na Stevensovom mjestu kao startera bi ubacio Kellyja Olynyka (bolja opcija) ili Jonasa Jerebka (lošija opcija). Olynyk igra jako dobro ovu seriju kao sedmi igrač. S njim na parketu Boston može zadržati 5-out formaciju (4/6 pogađa trice u ovoj seriji), Thomas ima pick and pop partnera, može držati Gortata ili Markieffa Morrisa bolje od Jaea Crowdera ili Greena, i dodatno imaš još jednog visokog igrača i skok ti neće patiti.  Problem s Olynykom (osim njegove obrane) kao starterom je što Stevens mora dirati u dobro posloženu rotaciju, razbija je, što treneri nemaju običaj raditi ako sve ide po planu u seriji i Olynyk se pokazao kao odličan sedmi igrač (ali i Stevens odlično rotira igrače prepoznavajući razvoj događaja na parketu pa sumnjam da bi mu bio problem prilagoditi se). U tom slučaju Jerebko je opcija, on visinom također može pomoći u skoku, čak i u switch obrani, samo je napadački lošiji igrač od Olynyka, nije klasična stretch opcija, više je priučeni šuter koji je u 7 utakmica playoffa tricu gađao 1/7, ali je u regularnoj sezoni bio na prihvatljivih 35%. Biti će jako zanimljivo vidjeti što Stevens u pogledu startera sprema za iduću utakmicu.

Washington tako bolje otvara utakmicu sa 7:2 i odmah je sasvim jasno da više žele ovu pobjedu. Njihovi igrači se bacaju za loptama, hvataju napadačke skokove, a Wall odlično dirigira ekipom svojim primjerom. Boston se u igri drži zahvaljujući dvjema tricama Crowdera pa ipak ne upadaju u veći minus na startu utakmice kao u prve dvije, ali samo je pitanje vremena kada će Kelti prestati s pogađanjem preko ruke. Isaiah Thomas izgleda potpuno anemično i za 9 minuta igre je uzeo samo 2 pokušaja. Pohvala ide Wallu koji je odigrao najbolju obranu serije protiv Thomasa u ovoj prvoj četvrtini. Pravovremeno razbija blok, odlično se postavlja i čak ako ga Thomas i prođe nastavlja ga proganjati. Još kada mu je uspio iščeprkati dvije lopte iz ruku i pokrenuti tranziciju Boston je počeo upadati u rupu koja je sada duboka 8 poena (20:12).

Stevens opet vuče sumnjiv potez. Nakon timeouta povlači indisponiranog Thomasa iz igre, na odmor će i Green, a u igri su Marcus Smart i Jaylen Brown. Pisao sam sada gore kako treneri ne vole odstupati od rotacije ako im dobro ide, a to je baš ovo. Rookie Brown je do sada bio situacijski igrač kojemu bi Stevens u prve dvije utakmice dao nešto minuta kada bi trebalo energetski podići ekipu i čvršće zaigrati obranu na perimetru. S obzirom na anemiju Bostona i činjenicu da su Wall i Beal razigrani trebalo je to momčadi i ovdje. Problem je što je Stevens na parket poslao petorku koja nema poštenog kreatora i koju je sada bez Thomasa još lakše napadački ugušiti.

Znači Stevens je sada već u ozbiljnoj gabuli koja se manifestira na više razina: 1) Domaćini su energičniji i svojim zalaganjem na parketu pokazuju da više žele pobjedu nego njegova momčad; 2) Napadački motor Thomas je zatvoren i izgleda demotivirano; 3) On srlja iz pogreške u pogrešku.

Novi Stevensov „biser“ je Terry Rozier, koji je imao svijetlih momenata u ovoj seriji, ali koji nije igrač koji će donijeti stabilnost ili preokrenuti rezultat. Još luđe, Olynyka nema ni na mapi, a ne na parketu, iako Kelly ima treći najbolji net rating od svih igrača Celticsa u 9 utakmica doigravanja i kada god je na parketu dobre stvari se događaju za Boston. Kad ga je Stevens napokon ubacio u igru stvar je bila gotova, Wizardsi su već napravili 17:0 seriju i vode 29:12 jer se raspucao Bogdanović, Porter finišira iz tranzicije, a standardno dobar je Wall. Bealov izlazak zbog dvije osobne pogreške nije se ni osjetio. Prvu četvrtinu domaćini tako suvereno osvajaju rezultatom 39:17.

Ali dobro, evo nam druge četvrtine u kojoj Boston uvijek razbije Wizardse i njihovu užasnu klupu. Je li vrijeme možda da se preokrene momentum. Ipak ne. Stevens igra s tri beka (Thomas, Rozier, Smart), Brown je na četvorci, Olynyk na centru, dok Brooks mudro drži raspoloženog Walla u igri i čuva Beala od potencijalnih novih problema s prekršajima. Thomas je napokon nešto zabio, ali je Wall svojim poenima sve to poništio.

Stevens onda u potrazi za novim rješenjem vraća nisku petorku Thomas-Smart-Bradley-Crowder-Horford koja je znala namučiti Wizardse ali ne pomaže ni to jer Brooksova družina 4 startera + Bogdanović gnjavi Thomasa u postu i preko Portera kojeg Thomas mora čuvati lakoćom „bilda“ prednost. Boston pak promašuje otvorene trice, imaju već 9 izgubljenih lopti na kontu i nemaju rješenja ni za Walla ni za sporedne opcije Wizardsa, posebno ne dok su Porter i Bogdanović ovako razigrani. Drugu četvrtinu Wizardsi su dobili 24:23, a ja sam čisto iz znatiželje pogledao i treću s nadom da se možda nešto može zakomplicirati. Ali ništa bitno se nije dogodilo, Wall i Gortat su uz podršku Morrisa i Bogdanovića sve riješili.

Ostaje mi još da pohvalim trojicu „konjanika“ Wizardsa. Beal i Wall u najvažnijoj utakmici dobili su podršku od sporednih opcija u večeri kada ni njih nije slušao šut, ali su to nadoknađivali igrom u obrani i agresivnošću u napadu.

Bogdanović je odigrao najbolju playoff utakmicu u karijeri vjerojatno. 19 poena, 10 skokova, 4/7 trica uz dvije asistencije i +/- +10. Bio je angažiran u oba smjera, nije štetio obrani kao u prvoj utakmici, a u napadu je bio poduzetniji. Njemu očito na ovoj playoff razini puno više odgovara igrati sa starterima, jer protiv ovakve defanzive Bostona na perimetru on sam bez nekolicine startera oko sebe teško može ponijeti teret šestog igrača, od kojeg se očekuje da radi ono što rade Lou Williams ili Eric Gordon npr. Ali zato može biti odlična sporedna opcija koja će pospremati sve ono što ostane iza Walla i Beala i sve ono što mu obrane ostave kada se fokusiraju na ovu dvojicu. Sinoć je zabio svoju kvotu u maniri pravog šuterskog specijalca, a posebno lijepa je bila step back trica preko Horforda krajem treće četvrtine. Nadajmo se da je ovom predstavom probio barijeru i da s jednakim samopouzdanjem može nastaviti kroz seriju. Već u sljedećoj utakmici ga možda čeka puno veća minutaža od one na koju je naviknuo u doigravanju. S obzirom na Oubreov MMA moment i suspenziju koja mu prijeti Bogdanović bi mogao biti važan faktor.

Marcin Gortat je drugi igrač kojeg treba istaknuti. Igrali su Wizardsi u ovoj utakmici puno više 1-5 pick and rolla koja je neobranjiva akcija kada je igraju Wall i Gortat. Nadigrao je Horforda u potpunosti, pospremao zicere iz picka i bio konstantna opasnost po napadački skok. Utakmicu je završio s 13 poena, 16 skokova (4 napadačka) i +/- +22 (samo je Wall imao veći +/-).

Treći „konjanik“ je Porter koji je počeo opravdavati masni ugovor koji će dobiti na ljeto, od Wizardsa ili nekog drugog. Njegove brojke su 19 poena (8/13 iz igre), 8 skokova, 2 dodavanja, 3 ukradene lopte i +/- +15. On je kao i Bogdanović podigao svoju agresivnost u ovoj utakmici. Kad god bi ga Thomas preuzeo u obrani napadao bi ga u postu, driblingom ili bi ga Wizardsi kroz cutove proigravali u momentu kada se nalazi blizu obruča odakle može lako poentirati preko Thomasa.

Važna pobjeda za Washington, u rezultatskom ali i emocionalnom smislu jer će se napuniti samopouzdanjem. Vratili su s kamatama Celticsima za prvi poraz u seriji. Nadajmo se onda da će četvrta utakmica onda biti jednako zabavna kao druga.