Danny Ainge – Ponos Boston Celticsa

Član All American prvog tima, osvajač John R. Wooden nagrade, NABC igrač godine, vlasnik NCAA rekorda, umirovljen dres na sveučilištu BYU, NBA all star i dvostruki NBA šampion, NBA prvak kao generalni menadžer i osvajač Executive of the year nagrade, arhitekta posljednje šampionske generacije bostonskih Celticsa i čovjek koji svojim potezima iz kancelarije, polako ali sigurno, Celticse vraća na stare staze slave – Danny Ainge.

Međutim, Danny Ainge uopće nije trebao biti profesionalni košarkaš.

Tijekom školovanja na North Eugene High School, Daniel Ray Ainge je bio svestran sportaš, jedini koji je uspio upasti u All America first team u košarci, bejzbolu i američkom nogometu. Svoju srednju školu je vodio do uzastopnih naslova, 1976. i 1977. u američkom nogometu i smatran je za jednog od talentiranijih igrača u državi.

Odlaskom na sveučilište Brighton Young University, Ainge se posvetio košarci, ali nije mogao obuzdati svoju svestranost pa je usput igrao drugu i treću bazu za Toronto Blue Jayse koji su ga 1977. birali na amaterskom draftu. Na sveučilištu je odradio sve četiri godine, pokupio nekoliko individualnih priznanja  i usput postavio rekord sa 112 uzastopnih utakmica s dvocifrenim brojem poena, a zagriženim fanovima March Madnessa će ostati u sjećanju po coast to coast akciji kojom je svojem BYU-u donio pobjedu protiv Notre Damea 1981., od jednog poena razlike.

Veliki Red Auerbach je vidio dovoljno i Celticsi su ga 1981. pokupili s 31. izborom na draftu.

Problem u NBA karijeri je predstavljao Aingeov ugovor s Blue Jaysima, slučaj je završio na sudu, a birokracija je presudila u korist Celticsa. Ainge je otišao u Boston i pridružio se mladoj jezgri Celticsa koju je okupio Auerbach.

Celticsi osamdesetih su bili košarkaška rapsodija.

Petorka, Dennis Johnson i Ainge na bekovima, Larry Bird i Kevin Mc Hale na krilima i Robert Parish na centru, je mljela sve pred sobom. Na klupi su čekali Scott Wedman, Cedric Maxwell i veliki Bill Walton. Današnji trener Dallasa, Rick Carlisle, bio je zadužen za mahanje ručnikom. Svi nesebični i spremni da uskoče jedan za drugoga, bili su pojam apsolutne košarke u kojoj su svi mogli da zabiju, da nađu čovjeka u boljoj poziciji za šut, da odigraju obranu i da izgore za pobjedu. Znali su odvrtjeti i po petnaest, dvadeset dodavanja u jednom napadu, sve dok ne slome volju protivnika. Jednostavno, igrali su se košarke. Statistika im nije bila bitna. Važna je bila samo pobjeda i da se do nje dođe na što lakši način.

U četiri godine zaredom, od 1984. do 1986. su osvojili dva naslova prvaka i izgubili dva velika finala.

Rekord od 40 pobjeda, uz samo jednu izgubljenu utakmicu na domaćem terenu, u Boston Gardenu i dan danas stoji.

Neminovno, starenjem igrača i Birdovim ozljedama stigao je i kraj šampionske generacije Celticsa, a Ainge je trejdan u Sacramento, koji je tih godina bio podrum NBA lige. Poslije jedne sezone u Kingsima, zapalio je u Portland. Blazersi su bili sila na zapadu, a Ainge je kao šesti čovjek davao doprinos sa klupe. 1992. su izgubili finale od Bullsa, a Ainge kao free agent potpisuje za Phoenix, s kojim opet gubi finale od Chicaga. Protiv Michaela Jordana tih godina se jednostavno nije moglo.

Ainge je 1995., karijeru priveo kraju u dresu Phoenixa i ubrzo je postao njihov glavni trener, ali to je bilo kratkoga vijeka. Na klupi Sunsa ga je zamijenio Scott Skiles, a Ainge se posvetio obitelji. Nemiran duh, kakav jeste, Ainge se 2003. vraća u Boston, ovaj puta u urede Celticsa kao direktor košarkaških operacija.

Danny Ainge me podsjeća na Reda Auerbacha – jednom je izjavila legenda Celticsa i njihov dugogodišnji komentator, Tommy Heinsohn, čovjek koji jako dobro poznaje organizaciju Celticsa.

Red Auerbach se je jednom prilikom spustio iz šestog reda gledališta na teren, na utakmici u Philadelphiji, da bi vlasniku 76ersa Katzu, objasnio da su obruči postavljeni na nešto nižu visinu od propisane. Kada se je Katz pobunio, Auerbach ga je bez previše drame nokautirao. Kasnije je mjerenjem ustanovljeno da su obruči bili pet centimetara niži.

Danny Ainge je na terenu radio svoj posao i usput se stigao potući s pola lige. Lista je poduga a uključuje Sama Cassella, Sedala Threatta, Michaela Jordana, Tree Rollinsa, Kurta Rambisa i gotovo cijelu ekipu Lakersa. Prilikom izvođenja lopte ispod koša, pogodio je Maria Eliea loptom u glavu dok je ovaj slavio pobjedu Houstona, grleći se sa Hakeemom Olayuwonom. Elie mu se zamjerio dva napada prije kad je preko njega zabio koš i dobio slobodno bacanje usput mu se unoseći u lice.

Beskrupulozni borci, veliki prgavci i čvrsti karakteri, i Ainge i Auerbach su svojim čudnim potezima gradili pobjedničke ekipe Bostona, pritom ne mareći za kritike okoline.  Pametan i proračunat, spreman da se obračuna sa svima, Ainge je sretan čovjek koji predstavlja ponos Celticsa, baš poput onoga njihovog patuljka koji drži djetelinu s četiri lista. Baš kao i veliki Red nekada. I dan danas, s dječačkim osmijehom,  Ainge tjera svoje, a Celticsi su pri vrhu Istoka s veoma mladim rosterom i svijetlom budućnosti nakrcanom draft pickovima.