Demonstracija sile

Nakon prve četvrtine u TD Gardenu Cleveland Cavaliersi imali su +11 protiv Boston Celticsa u finalu Istočne konferencije. „Ok, neću još ići spavati iako su mi kapci teži od olova. Sad će Stevens iskemijati rotaciju koja ovo vraća u egal“, pomislio sam. Na poluvremenu Cavsi povećavaju vodstvo na 22 razlike. Dobro, sada sam već iskapio posljednje zalihe Coca-Cole, četkica za zube je već spremna za upotrebu. „Kvragu, još jedan blowout, o čemu da pišem sutra u analizi?“, ozbiljna života pitanja su „padala“ u sitne noćne sate. „Ma znaš, daj im još jednu četvrtinu. Ne možeš sada na počinak, što ako se vrate iz ovog minusa a ti si to propustio u liveu?“, sada već zbog pomanjkanja sna i umora koji počinje vladati sa mnom buncam i razgovaram sam sa sobom kao podvojena ličnost. A ne, na kraju treće se nisam pokolebao. Spokojno sam utonuo u san, ali uz gorak okus u ustima. Još jedan blowout, još jedna bezvezna utakmica osim ako niste navijač ekipe koja pobjeđuje. Zar je moguće da su Cavsi svoje finale konferencije igrali protiv Pacersa u prvoj rundi koji su im pružili najjači otpor? Boston vjerojatno nije rekao posljednju riječ, ali Cavaliersi su još jednom demonstrirali silu i stvari postavili tamo gdje im je mjesto.

First things first, rekli bi Amerikanci. Pogled na defanzivne zadatke ne otkriva ništa što već nismo pretpostavljali da će se dogoditi. Prirodna je raspodjela obrambenih zaduženja, a jedino odstupanje je činjenica da Kevin Love počinje u obrani na Amiru Johnsonu, a Tristan Thompson je zadužen za Ala Horforda. Razumljiva i standardna odluka Tyronna Luea koji na ovaj način pokušava sakriti teške noge Lovea u obrani, i na opasnu 2 na 2 kombinaciju Bostona – Isaiah Thomas-Horford – želi „baciti“ boljeg pick and roll defanzivca koji može udvajati Thomasa ili ga čak preuzimati. Udvajanje je bio najčešći koncept kojim su Cavaliersi branili IT-a kada bi krenuo u kreaciju iz picka. Očito su u stručnom stožeru Cavsa donijeli odluku da je najvažniji zadatak njega neutralizirati u startu i tako prenijeti obavezu kreacije i zabijanja na sporedne opcije. E sad, ako je to taktika onda Bostonu treba dosta trica Averyja Bradleyja, Jaea Crowdera i dobra all-round partija Horforda da bi nadoknadili Thomasov učinak i natjerali Cleveland da se preispitaju je li udvajanje Thomasa prava taktika. Na kraju se pokazalo da je, jer sporedne opcije Bostona su imale užasnu šutersku večer, posebno s perimetra (koji su im Cavsi ostavljali baš zbog udvajanja Thomasa) gdje su promašili gomilu otvorenih trica, a ništa bolji nije bio ni Thomas koji kada bi i došao do zraka nije uspijevao poentirati.

U napadu su Cavaliersi opet u središte svoje igre stavili Thomasa. Napadali su ga kad god bi imali šansu. Stavljali ga u pick and roll obranu, napadali u postu ili ga tjerali da kroz blokove lovi igrača kojeg čuva. Napravio sam kratku kompilaciju kako je to izgledalo:

Ovako je Thomas trošio dobar dio svoje energije koja mu je trebala za napad, ali ovo je tjeralo i ostale igrače Bostona da pomažu u obrani više nego što treba što je posljedično ostavljalo rupe koje su Cavsi koristili.

Boston je u obrani krenuo s Thomasom i Bradleyjem na Kyrieju Irvingu, s tim da je češće to bio Bradley ali gore ste vidjeli kako su Cavsi pametno „premještali“ Thomasa na njega. Na LeBronu Jamesu je Crowder koji očekivano ima problema s Jamesom jer jednostavno nema eksplozivnosti u Jaeevim nogama da bi pratio LeBrona na ulazu pa LBJ lakoćom dolazi do obruča i tamo radi pravi pakao obrani Kelta. Treći problem za Boston je Thompson koji „divlja“ kao i James po njihovom reketu, samo što ovaj skuplja napadačke skokove, imao je čak 4 u prvom periodu utakmice.

Cavaliersi tako nakon 5 minuta igre imaju 17:9 i vrlo raspoložene Jamesa, Irvinga i Thompsona. Stevens reagira uvođenjem Kellyja Olynyka s nadom da će on bolje odraditi posao u reketu, možda skoku, a u napadu zabiti poneku tricu i malo razvući obranu Clevelanda. Ništa od toga se ne događa, iako treba priznati da Boston solidno kreira otvorene šuteve i trice ali ih jednostavno promašuju, dok Thomas i Horford izgledaju neprepoznatljivo kada krenu u finiširanje na obruču, i oni su promašili par zicera. Stevens to više ne može gledati, IT je neraspoložen u napadu, dok ga u obrani Cavsi eksploatiraju na razne načine pa uvodi Marcusa Smarta. Lue također radi zanimljivu stvar, uvodi Kylea Korvera umjesto Kevina Lovea i sada je James na četvorci dok je Boston u tandemu s Horfordom i Olynykom na centarskim pozicijama. Netko treba preuzeti Jamesa od njih dvojice, a to je prvo Horford. Odgovor Jamesa je brutalan, dva puta je probio Horforda, prolazi pored njega kao da je duh i finišira na obruču gdje ga Olynyk ne može zadržati. Sada Cavsi već imaju 22:9, a James je već na 9 poena, 2 skoka i 2 asista.

Novi Stevensov pokušaj da nešto dobije od obrane i pronađe igrača koji će malo usporiti Jamesa je uvođenje rookieja Jaylena Browna umjesto Crowdera, a onda vraća i Thomasa umjesto Horforda i tako sve baca u napad jer ima Olynyka kao jedinog centra, Brown „glumi“ četvorku i počinje u obrani kao Jamesov čuvar, dok su na perimetru Thomas, Smart i Bradley. Dakle Stevens je sada na formaciju Cavsa s Jamesom na 4 odgovorio svojim ultra small-ballom.

Pokazalo se to neuspješnim eksperimentom i James ih je još jednom razbio, ovaj put je nastradao Olynyk. Dva puta James zove blok od Thompsona, dva puta ga Olynyk preuzima i dva puta James lakoćom zabija preko kanadskog hipija. Treći put je bilo preko Browna uz mizernu pomoć Olynyka:

Lue je tako nadigrao Stevensa u prvoj četvrtini, s tim da nije napravio ništa posebno. „Samo“ je raspoložene igrače – Thompsona, Jamesa i Irvinga – držao 12 minuta na parketu. Ali u tome i jest fora. Pokazao je da nije rob navika i ustaljenih rotacija, i da kvalitetno prepoznaje razvoj situacije na parketu. To je Cavse dovelo do +11 na kraju prve. James ima 15 poena na kontu a njegov shot chart je posebno zanimljiv:

Ali sada će početkom druge biti zanimljivo vidjeti kako će Cleveland igrati kada s klupom ne počinje James nego Love. Ni tu nije bilo problema…

Lovea su okružili s tri beka: Korver, Shumpert i Deron Williams, a u igri je i Richard Jefferson. Zanimljivost je da nema Channinga Fryea, vjerojatno zato jer Stevens počinje s Horfordom i Thomasom koji su u stanju „izvozati“ i Lovea i Fryea, ali i Crowder je na četvorci pa bi jedan od tandema Love-Frye trebao više igrati na perimetru što im nije forte. Bravo za još jedan potez Luea.

Boston sada mijenja obrambenu strategiju malo i počinju više preuzimati, praktički svaki pick ili izlazak iz bloka u koji nije uključen Thomas preuzimaju. Cavsi kao klasična veteranska prekaljena družina prepoznaju kako napasti takav stil obrane i usput razigrati udarnog igrača Lovea. Dovode Kelte u situacije da Smart na pick and rollu preuzima u postu Lovea što ovaj kvalitetno koristi:

Međutim, Boston koristi izgubljene lopte i kroz tranziciju te nešto raspoloženijeg Thomasa uspijevaju malo smanjiti rezultat. Lue reagira na prvo opuštanje uvođenjem Jamesa koji je stigao odmoriti 3 minute (kao da mu treba više odmora nakon 2x 4:0). S 10 razlike postava s Jamesom prvo diže prednost na +16 a zatim na +23, i tu je utakmica gotova. Do +23 Cavsi dolaze na račun trica Shumperta i Lovea, opet raspoloženog Jamesa i dobre obrane koja udvajanjem Thomasa i pravovremenim rotiranjem stiže sve pokriti. Jedini problem im je Bradley sa svojim upornim kretanjem bez lopte i utrčavanjem obrani iza leđa.

Stevens je već na rubu očaja pa povlači i takve poteze. S Terryjem Rozierom u postavi pokušava dobiti nekakvu produkciju s perimetra, a s Tylerom Zellerom, koji je u ovom playoffu odigrao samo 37 minuta, traži raspoloženog visokog igrača koji će makar skokove pohvatati. Ali apsolutno ništa kod Bostona ne funkcionira. Ova dvojica ništa nisu napravila, Stevensu ne pomažu ni visoke ni niske postave, ni Crowder, ni Bradley, ni Horford, ni Brown na Jamesu. Na kraju je pokušao i Smart  koji je krajem druge prošao isto kao i Olynyk krajem prve, samo što ga je James dva puta nadmudrio u postu a ne na ulazu.

Pogledao sam i treću četvrtinu gdje se za Cavse sada razigrao Love koji je ubacio 5 trica, isto toliko je ubacio i Boston, što je ogromni iskorak za njih ako znamo da su u prvom poluvremenu ubacili samo dvije od 16 pokušaja. Stevens je pokušao s Olynykom kao starterom ali to je izgledalo užasno, posebno u obrani gdje on protiv ovakve atomske momčadi nije u stanju obraniti apsolutno ništa osim možda post prijetnje:

Cleveland do kraja utakmice nije imao problem sačuvati vodstvo, a samo +13 na kraju nije realan pokazatelj koliko su gosti bili dominantniji u ovoj utakmici.

Na kraju bi, kao, trebali izvući nekakve zaključke i usmjeriti pogled prema idućoj utakmici. Pa, najvažnija misao nakon utakmice je da Boston nema ni prvu ni drugu liniju obrane za Jamesa. Prva linija je inicijalni defender koje je James sinoć lakoćom probijao, a druga je zaštita obruča. Pokušali su Celticsi i udvajati Jamesa kada vrti pick igru ali sretno s tom taktikom protiv čovjeka od 203 cm koji ima pregled igre kao malo tko u ligi. Riskiranje na šutu također nije opcija jer recimo James u ovom doigravanju tricu pogađa 43%. Da ne kompliciram previše, lijeka za Jamesa Boston nema, kao i 90% ostatka lige, mogu se samo nadati da će mu otežati dovoljno da on promaši koji šut više. Ono što može tješiti Boston je da će vjerojatno u idućoj utakmici bolje šutirati tricu od 30% jer su stvarno uspijevali solidno kreirati potpuno otvorene trice ali ih nisu ubacivali, posebno u prvom poluvremenu. Bitku za skok su naizgled dobili, imali su čak i napadački skok više od Cavsa, međutim Cavsi su svoje skokove u napadu hvatali kada je bio potrebe za tim, u prvoj i drugoj četvrtini, a nakon toga im jednostavno više nije trebalo. Ne treba sumnjati da će Thompson i dalje biti uzrok glavobolja Bradu Stevensu. Od kojeg inače očekujemo da nas zadivi svojim planom za iduću utakmicu. Lue definitivno nije Fred Hoiberg a ni Scott Brooks, dvojac koji je s taktikom dobar kao ja s astralnom fizikom. Istina je da Lue ima neosporno više oružja na raspolaganju ali na Stevensu je da mu „izbije“ dio toga iz ruku.