Intervju: Brad Stevens

Ekipa Boston Celticsa trenutno drži vodstvo u diviziji Atlantic i ukupno četvrto mjesto u Istočnoj konferenciji. Na mnogo su boljem omjeru i položaju nego što im je itko prije sezone predviđao. Jedan od najzaslužnijih za prekid priča o mogućnosti tankiranja i visokom picku na draftu jest njihov novi trener Brad Stevens.

Njegovo zapošljavanje je bio drugi šok koji su navijači Celticsa doživjeli prošlog ljeta. Prvo su Kevin Garnett i Paul Pierce mijenjani u Brooklyn Netse, a zatim je Doca Riversa naslijedio ovaj mladi trener koji dotad nije imao nikakvog iskustva u NBA ligi. Stevens je prije toga 13 godina proveo na sveučilištu Butler, prvo kao pomoćni trener (2001. – 2007.), a zatim i kao glavni trener (2007. – 2013.). Iako na glasu kao odličan trener, nitko nije predviđao da će tako rano završiti u najjačoj ligi na svijetu.

Stevens svoj posao radi izvrsno te je već jedan od kandidata za nagradu trenera godine. Unatoč nedostatku karakterističnog obrambenog centra, a samim time i protekcije reketa što nekim ekipama predstavlja veliki problem, obrana Celticsa to uspijeva nadoknaditi i po broju dozvoljenih poena zauzimaju visoko 6. mjesto (96,2), a po defenzivnom ratingu (poenima dozvoljenim tijekom 100 suparničkih posjeda lopte) zauzimaju 9. mjesto (103,8) u ligi. Brad Stevens je s novinarom i kolumnistom Zachom Loweom u razgovoru za grantland.com otkrio kako je doživio prelazak u NBA, što misli o napretku Jordana Crawforda te razlike između sveučilišne i profesionalne košarke.

Jesi li imao ozbiljan razgovor s Jordanom Crawfordom? Jesi li ga upozorio kako bi trebao igrati u cilju očuvanja i produljenja svoje NBA karijere? Mora da ste imali iskren razgovor.

Nikada nisam imao takav razgovor s njime.

Ozbiljno?

Više je to bio kolektivan razgovor poput “Što svi činimo dobro u igri?”. Zahtijevao sam da svatko razmisli što njegovi suigrači rade dobro na parketu i kako si svi mogu međusobno pomoći biti još bolji u tome. U ligi je vrlo malo igrača koji nemaju barem par stvari koji čine dosta dobro. Svi su tu s razlogom jer svi imaju bar neku vrlinu. Tako da se radi samo o pronalaženju tih vlastitih snaga, a zatim zajedničkog uzleta do cilja. Jordan je napravio sjajan posao u prepoznavanju njegovih prednosti i prednosti njegovih suigrača.

Stvarno nije bilo razgovora? Da li se možda on zauzeo za sebe i rekao ti da može igrati ovu ulogu organizatora igre?

Jedina stvar za koju sam htio da bude siguran je da s mog stajališta ovo novi početak te da vjerujemo u njega. Vidio sam ga gotovo nezaustavljivog dok je još bio na sveučilištu Xavier u utakmici koju sam vodio. Znao sam da je u stanju pogoditi zaista teške šutove. Druga stvar koju sam shvatio je da nema straha u ključnim trenutcima. Također sam i gledao iz prvog reda kada je Xavier igrao protiv Kansasa 2010. jer smo mi (Butler University) trebali igrati protiv pobjednika tog susreta. Tada je zabio neke ključne šutove. A u NCAA turniru, u toj napetoj atmosferi, za to treba imati puno hrabrosti.

Prijelaz s 35 sekundi trajanja napada na 24?

Puno drukčije. Sve što to znači je da morate ranije početi odigravati željene akcije.

Oko toga sam jako znatiželjan. Koliko je to drukčije? Da li je posjed lopte na sveučilištu samo malo dulja kopija posjeda u NBA ligi s malo više vremena da se doda još par akcija i protupoteza? Ili je nešto drukčije kvalitativno u tome što se može učiniti?

Na sveučilištu uvijek imate šanse za neku dodatnu akciju, a također možete i imati drukčiji pristup u kojemu možete recimo napraviti dvije akcije prije one glavne, finalne.

Kao npr. 20 sekundi krivog usmjeravanja protivnika i odvraćanja pozornosti od prave akcije?

Da, upravo tako. Na Butleru smo u kontinuitetu upotrebljavali takve tzv. decoy akcije koji bi mogle potrajati i do 24 sekunde.  A to, očito, ovdje ne možete upotrebljavati. Morate započeti onu pravu akciju puno prije, a također i morate svoje igrače odmah postaviti u pozicije s kojih mogu postići neki uspjeh. Moji momci u Bostonu zasad rade izvrstan posao u pronalaženju tih pozicija na parketu. U zadnjih desetak utakmica nam se napad dosta poboljšao.

Što se promijenilo u vezi napada?

Radi se o igračima, sve se bolje razumiju u igri. Igraju s puno samopouzdanja, kako i trebaju, jer su to svojim dobrim igrama zaradili. Sheme koje koristimo nisu ništa spektakularno. Dečki su ih prihvatili i pravilno ih izvršavaju.

Primijetio sam da imaš puno zelenih kravata. Jesi li ih imao i prije ili su jednostavno došle s ovim poslom, pojavile se na tvom stolu (smijeh)?

Nisam kupio još nijednu. Neke dođu poštom, netko ih dostavi. Zapravo, lažem, kupio sam samo jednu za svoju prvu press konferenciju sa Celticsima. Ali osim te, nisam nijednu kupio. (smijeh)

Zbog upoznavanja koje legende Celticsa si bio najviše nervozan, odnosno uzbuđen?

Puno sam ih upoznao te vjerojatno nije fer da izdvojim samo jednu. Najviše sam vremena proveo s Tomom Heinsohnom te sam u tom vremenu itekako uživao. Njegovi uvidi i shvaćanje igre su stvarno vrlo duboki i dobri.

Napravio si veliku promjenu u vođenju ekipe u odnosu na Doca Riversa. U njegovim obrambenim shemama bi centri koji čuvaju igrača koji radi blok u pick-and-rollu agresivno iskakali na playmakera suparničke ekipe i to čak iznad linije za tri poena. U tvojim shemama se centri visoka krila pri tim akcijama više povuku prema reketu kako bi spriječili mogući prodor playmakera. To radite skoro češće nego bilo koja druga ekipa u ligi. Jesi li uvijek imao taj pristup igri ili si shvatio da je to nešto što pristaje ovoj momčadi i njenom kadru igrača?

Nikada nisam to prije radio u svojoj trenerskoj karijeri. Punih trinaest godina sam primjenjivao isti stil kao i Doc Rivers.

Što se promijenilo?

Pa radeći studije koje sam radio, a također i čuvši prilikom zapošljavanja Rona Adamsa kao vodećeg pomoćnika njegove misli o tome što je najbolje za momčad, shvatio sam da će ovaj način biti najviše efektivan za nekakav dugačak budući period. Sve to mi je bilo vrlo teško. Zamislite, dolazite u novu situaciju, prvi put ste u NBA ligi kao glavni trener, te još morate učiti momke ono s čime niste baš prisni. Ali moji pomoćnici su mi mnogo pomogli u tome i što smo više gledali našu momčad i tu shemu, to smo više shvaćali da je ona najbolje rješenje. Naši bekovi tijekom pick-and-rolla pokušavaju proći kroz blokove i zaustaviti loptu, a naši visoki igrači pokrivaju jedan drugog u reketu i sprječavaju penetraciju.

Adam Silver je nedavno izjavio da je zainteresiran za mogućnost eliminiranja divizija. Vi ste trenutno vodeća momčad divizije Atlantic, koja trenutno nije baš dobra divizija. Podupireš li ideju njihovog eliminiranja?

Nemam pojma zbog toga što nisam dovoljno dugo ovdje. Ali mišljenja sam da, kao i sa svime, postoje trenuci kada neke stvari izgledaju bolje, a postoje i oni kada izgledaju grozno. Ali također se i to ne može u potpunosti definirati kroz ovu četvrtinu sezone što je prošla. O tome često pričamo s našim momcima: “Zato jer netko ima nekakva očekivanja od vas ne znači da ih vi morate ispuniti. Vi morate postati najbolji što možete biti.”

Jared Sullinger je počeo šutirati trice…

Sviđa mi se to.

Da li je to bila odluka organizacije? Je li on tako htio? Jesi li ti tako odlučio, ili možda Danny Ainge?

Uvijek sam bio takvog mišljenja da ako možeš šutirati trice, onda ih i trebaš šutirati. To je ujedno i stvar obrane, posebno kada imate igrača koji može igrati centra iako je malo prenizak za tu ulogu. Biti će trenutaka kada neće moći poentirati tako lako u reketu, posebno zbog tog manjka visine u odnosu na druge centre. I zato će mu dobro doći to proširenje palete rješenja i mogućnost šutiranja trica i tzv. face-up igre. Sjećam se kada sam gledao Jareda dok je još bio u srednjoj školi. Vozeći se doma u autu sam razmišljao kako nikada nisam znao da može tako dobro šutirati. To je još bilo pred pet, šest godina. A sada još uvijek dobro šutira kao i tada.

Koliko se treninzi na ovoj razini razlikuju od onih na sveučilišnoj?

Trenirali smo svega desetak puta od početka sezone, dakle, puno ih je manje.

Ali to je više povezano uz putovanja i raspored. Jesu li sami treninzi drugačiji? Kraći, duži, više ili manje fizikalniji?

Duljina treninga je ista, a i način treniranja je vrlo, vrlo sličan. Isto je kao i kako sam uvijek radio na Butleru.

Prosjek asistencija Jeffa Greena, do prije zadnjih par utakmica, je bio dosta razočaravajući. U Thunderu su smatrali da će se razviti u vrlo dobrog dodavača, ali kada gledam vas, čini se da jednostavno ne prepoznaje dobro pojedine događaje na parketu, nema dobar pregled igre. Vidiš li da može napredovati u tome?

Zasigurno. Jedna od stvari koje pokušavamo učiniti s njime je da više igra pick-and-roll nego što ga je igrao u prošlosti. I morate shvatiti da je to igrač koji je većinu života igrao poziciju visokog krila, a sada gotovo samo igra nisko krilo. Ta tranzicija je mnogo teža nego ona sa niskog na visoko krilo.