Prvi krug doigravanja: Boston Celtics-Chicago Bulls

Dok su Kelti ovo ljeto nastavili svoju reizgradnju pametnim potezima – biranjem Jaylena Browna na draftu i dovođenjem višestrukog All-Stara, ali ne i franšiznog igrača, Ala Horforda, Bullsi su tržnicu poharali u nekom Billy Kingovskom stilu te prikupili veterane Rajona Ronda i Dwyanea Wadea, a na draftu su uzeli igrača koji je trebao biti jedan od najspremnijih – tada 22-godišnjeg Denzela Valentinea. I dok su neki ostali zapanjeni rosterom kojeg su okupili u Gradu vjetra, oni malo realniji bili su svjesni da je okupljena ekipa (Rondo, Wade, Jimmy Butler, Robin Lopez, Taj Gibson) smrt za modernu košarku i tricaški sistem koji je bio simbol trenera Bullsa Freda Hoiberga za vrijeme sveučilišnog kaljenja, a ta gužva u reketu je onda i donijela tek dvadeseti napad lige.

Celticsi su pak, prvi dio sezone mogli i bolje odraditi ali ih je svejedno stalno u igri držao kralj posljednjih četvrtina – Isaiah Thomas. Omaleni razigravač podignuo je svoju igru na gotovo nestvaran nivo zabijajući čak 29 poena po susretu, a veći dio sezone predvodio je i ligu u poenima kroz četvrtu dionicu utakmice hladno potapajući ekipe kao što je Sam Querrey svojim sinoćnjim porazom na ATP-u u Houstonu potopio moj tiket.  Kroz drugi dio sezone Leprikoni su se uozbiljili te krenuli vraćati svoj identitet – strašnu obranu, pogotovo na bekovima i krilima, s obzirom na odlične defenzivce koji im se tamo nalaze (Avery Bradley, Marcus Smart pa i Jae Crowder).

I tako se susreću prvi i osmi seed, od kojih su oba predvođeni s po jednom pravom zvijezdom, ali košarka je sport s deset igrača na terenu istovremeno, a dvije laste ne čine proljeće.

Tri ključna faktora

1.Zaustavljanje Isaiaha Thomasa

Iako dvije laste ne čine proljeće, Bullsima su puno veće šanse zaustave li glavnu pticu massachusettske franšize Thomasa. Isaiah je više-manje jedini go-to guy u momčadi, a pred kraj sezone, pogotovo u utakmici protiv Cavaliersa vidjele su se i neke njegove mane, naročito kada su ga igrači Clevelanda udvajali nakon picka što bi tjeralo Isaiaha na rješavanje lopte i davalo veću odgovornost ostalim igračima Kelta od kojih su većina kvalitetne off-ball opcije, ali niti jedan izuzev na momente Horforda i Bradleya nisu sposobni kreirati svoje šuteve te će jedan od glavnih, ako ne i glavni kandidat za nagradu trenera godine, Brad Stevens morati naći način da u slučaju odlične obrane Rajona Ronda (povratak nazad u 2010.?) i ostatka Bullsa prekrije ograničenost svog rostera. Recept gušenja Thomasa prošle godine su iskoristili i Hawksi, koji su ga u svoje četiri pobjede zadržali na tek 33% efikasnosti, ali tada su Kelti već u drugom susretu bili bez Bradleya koji je u prvom susretu (pobjeda Atlante jednim poenom razlike) zabio 18 poena, čime su veću minutažu uzimali Evan Turner i Smart, #čuvajmeBožetogšuta.

Hoiberg bi se lako mogao igrati miješanja matchupa bacajući Butlera na Thomasa ako Rondo ne bude dorastao zadatku, ali bilo kako bilo, zvijezda Kelta će usprkos svojim limitima svakako dati nekakav doprinos.

2. Bostonova obrana skoka

Cijelu sezonu očita je glavna mana Bostona – obrana skoka. Iako su potpisali Horforda, on nikad nije bio poznat kao kvalitetan box-out igrač i skakač općenito, pa je tako solidan dio godine najbolji skakač momčadi bio je – 188 centimetara visoki Bradley. Kelti se u gotovo svim skakačkim kategorijama nalaze na dnu, pa tako u kategoriji razlike (uzeti – pretrpljeni) napadačkih skokova po utakmici s -2,5 po susretu ima samo tri gore momčadi od njih u ligi – Dallas, New Orleans te Brooklyn.

Od četiri postave koje su zajedno odigrale preko 100 minuta ove sezone, niti jedna nema pozitivan net broj skokova (skokovi u odnosu na protivničku ekipu na 100 posjeda).

Horford-Johnson-Crowder-Bradley-Thomas -0,9
Horford-Johnson-Crowder-Smart-Thomas -0,4
Horford-Crowder-Bradley-Smart-Thomas -3,8
Horford-Olynyk-Crowder-Smart-Thomas -6,4

Prve dvije postave nemaju toliko deficit, što ukazuje na to da je ovo problem koji bi Stevens mogao zamaskirati.

Zanimljivo je kako su u dvije pobjede Bullsa nad Keltima u regularnoj sezoni (2-2 podijeljena serija) Bullsi imali prednost od čak 31 second chance poena (koševi ubačeni nakon prvotnog promašaja – većinom napadački skokovi). Međutim, iako je Chicago bio jedna od najjačih momčadi na napadačkom skoku u prvom dijelu sezone, od All-Stara kad su razmijenili Taja Gibsona u Oklahomu hvataju čak dvije lopte manje na toj strani terena po utakmici, što bi Bostonu značajno moglo olakšati njihov nedostatak.

Hoiberg bi pak mogao posegnuti za davanjem još pet minuta viška svojem, možda i najboljem skakaču – Cristianu Feliciju.

Napadački limitiran i u obrani ne pretjerano dobar, per 36 brojke mladog Brazilca iznose 11 poena s 11 skokova, od kojih su 4,3 napadački skokovi – gotovo identičan broj napadačkih skokova na 36 minuta imaju Rudy Gobert i Tristan Thompson, od kojih je potonji svojim napadačkim skokovima često lomio utakmice, između ostalog i protiv Bostona.

Felicio trenutačno dobiva 15-ak minuta, ali ako Robin Lopez zakaže, što ne bi bilo neko iznenađenje, mogli bismo očekivati uzlet sličan onom Bismacka Biyomba prošle godine, samo naravno s manje defanzivnog učinka.

3. Chicagov alfa mužjak/Bostonov Robin

Na pitanje tko je najbolji igrač Chicaga, postoji jedan jedini moguć odgovor koji je svima jasan odavno – Jimmy Butler. Međutim, dobiti prgavog razigravača Rajona Ronda koji već nekoliko sezona samo pumpa brojke te Dwyanea Wadea koji također nije primjer previše racionalne igre mijenja kemiju u momčadi. Pogotovo kad joj je vođa Jimmy Buckets koji nije baš previše volio dijeliti teren s Derrickom Roseom, a kroz sezonu je iz dana u dan izgledao sve manje kao dobar suigrač.

Wade remeti tok igre na više načina, a to se najviše vidjelo kroz desetak utakmica koje je The Flash izostao u drugom dijelu sezone.

Bullsi su prije njegovog izostanka bili 24. napad lige, da bi kroz taj period zabijali 108 poena na 100 posjeda – 14. momčad lige po napadačkom ratingu. Uz to, povećao se broj uzetih trica, a i postotak zabijenih, dok se smanjio broj šuteva koji su rak rana modernim analitičarima – dugim dvicama. Pogodite tko je uzimao najviše dugih dvica? Dwyane Wade.

Jasno je da je doigravanje različito od regularne sezone u mnogočemu, te obično analitika manje vrijedi kad je sezona na kocki, a povećava se vrijednost iskustvu, ali glavno pitanje je, kad se stvari budu lomile, hoćemo li vidjeti Wadeovu dugu dvicu ili možemo očekivati Butlera u clutch momentima? Za identitet Bullsa bolje da bude ovo drugo.

Bostonovo možda i najvažnije pitanje je, ako ne sad, onda u drugoj rundi,  može li Bradley barem donekle biti kvalitetna druga opcija ove momčadi?

Dobro, jasno je da Avery nije ni blizu ijedne druge opcije ostalih momčadi koje su ikakvi konkurenti za naslov – Cavaliersi imaju Kyrieja Irvinga, Warriorsi imaju Stephena Curryja, hm, ili Kevina Duranta, dok Spursi imaju LaMarcusa Aldridgea koji je prošle godine Sergeu Ibaki bez ovećih problema trpao 40ak poena, no može li Bradley kad bude najbitnije igrati lockdown obranu na najboljim protivničkim bekovima a da pritom redovno zabije 20 poena?

Mislim da može, a mislim i da hoće. Iako ove godine bilježi career-high u poenima (16,3), napredak nije prevelik s obzirom na to da je još prije 3 godine imao 15 poena u prosjeku, ali razlika je što iako je prije igrao dobru obranu, od prošle sezone pa nadalje podigao ju je na nestvarnu razinu i pretvorio se u jednog od najboljih 3&D bekova šutera lige, jer uz obranu zabija i tricu s 39% uspješnosti.

Kad zagusti, solidna je šansa da na Butleru gledamo njega, a ne bi bilo uopće čudno da to završi na ovaj način.

Prognoza

Sve u svemu, Celticsi imaju puno više kvaliteta u igri, kvalitetniji supporting cast i općenito bolje posložen sistem. S druge strane, Bullsi će vrlo vjerojatno imati tu nadmoć na skoku i određenu dozu iskustva više s obzirom na Wadea i Ronda. Ali Bradu Stevensu i njegovim pulenima to ne bi trebalo biti previše bitno s obzirom na razliku u kvaliteti i sposobnost Thomasa da zabije uvijek kad treba. Bullsima bi za bilo što više od šest utakmica trebale gotovo neizvedive predstave Butlera i barem Wadea zajedno s podbačajem Kelta, ali nekakva realna procjena bi bila – Boston u 6.