Tom Heinsohn – 60 godina s Boston Celticsima

Ako dobro pratite NBA i gledate puno utakmica, sigurno ste više puta naletjeli na stream Boston Celticsa, a usput i na komentare glasnog, subjektivnog i ponekad iritantnog starca, koji svojim komentarima češće podsjeća na nekog vatrenog navijača nego na profesionalnog sukomentatora. Vjerojatno zato što on to i jest. Riječ je, naravno, o legendi Celticsa – Tomu „Tommyju“ Heinsohnu. Koliko god nevjerojatno zvučalo, Tom Heinsohn je na različite načine 60 od svoje 81 godine života posvetio organizaciji Celticsa, a ovo je njegova priča.

Heinsohn je svoju košarkašku karijeru započeo na Sveučilištu Holy Cross u Worcesteru, gdje je uspješno igrao pune tri godine te 1954. osvojio i naslov. U te tri godine tamo je bilježio prosjeke od 22 poena i 15 skokova po utakmici, a u zadnjoj godini nevjerojatnih 27 poena i 20 skokova te tako postao najbolji strijelac u povijesti svoga sveučilišta (u međuvremenu je pao na peto mjesto).

Sa svojih dva metra i 100 kila, sezone 1956./1957. izabran je na draftu od strane Boston Celticsa, i to kao teritorijalni pick. Za one koji ne znaju, prvih 20 godina postojanja NBA lige postojao je tzv. teritorijalni pick preko kojeg je neka momčad mogla izabrati lokalnog igrača kako bi privukla veći broj gledatelja i probudila interes navijača. Odmah svoje prve sezone u ligi, sa 16 poena i 9 skokova u prosjeku, postao je rookie godine, a usput je pomogao Billu Sharmanu, Bobu Couseyju, Franku Ramseyju i Billu Russellu osvojiti i prvi naslov u povijesti Celticsa. Zanimljiv je još podatak da je iste godine i Bill Russell bio rookie, ali je za vrijeme trajanja sezone igrao na Olimpijskim igrama u Melbourneu te se momčadi pridružio tek u prosincu 1956.

Te sezone Celticsi su u finalu igrali protiv St. Louis Hawksa te ih pobijedili u sedmoj utakmici 125:123, nakon dvostrukih produžetaka. Heinsohn je u toj utakmici ubilježio 37 poena i 23 skoka – zamislite koliko bi medijske pažnje danas dobio neki rookie s takvim brojkama u odlučujućoj utakmici za NBA prvaka! „Tu utakmicu sam odigrao skroz opušteno. Najveći pritisak su imali igrači poput Boba Couseyja i Billa Shermana jer su već nekoliko godina pokušavali osvojiti naslov pa su bili u grču. Ja sam samo izašao i igrao“, izjavio je Heinsohn.

No, pokazalo se da nije slučajnost što je već u prvoj godini profesionalne karijere osvojio naslov – u svojih devet godina igračke karijere osvojio je sa Celticsima osam naslova, uključujući sedam za redom u razdoblju od 1959. do 1965. Iako je završio s igračkom karijerom sa samo 30 godina, ponajviše zbog ozljede stopala, Celticsi su odmah umirovili njegov dres s brojem 15.

Sljedeće četiri godine Heinsohn je nastavio suradnju sa Celticsima tako što je bio sukomentator. Nakon što su se Bill Russell i Sam Jones umirovili poslije svojeg posljednjeg naslova 1969., Red Auerbach je bio spreman započeti novu eru, a prvo što je napravio bio je poziv Heinsohnu da se vrati na klupu – ovaj put kao trener. Heinsohn se našao u sličnoj situaciji kao i sadašnji trener Brad Stevens, morao je trenirati ekipu kojoj su upravo otišle najveće zvijezde, što definitivno nije bio lak zadatak. Prve sezone s Heinsohnom na klupi Celticsi su završili s omjerom 34-48, da bi druge sezone bili nešto bolji s 44-38.

Unatoč rezultatima ispod očekivanja, Auerbach je ostao vjeran legendi Celticsa i davao mu je punu podršku, a prvi pravi rezultati pojavili su se u četvrtoj sezoni pod Heinsohnovim vodstvom, kada su završili sezonu s omjerom 68-14, što je još i dan-danas rekord franšize, a Tommy je osvojio nagradu trenera godine. Te su sezone ispali u doigravanju jer je John Havlicek ozlijedio rame. Sezone 1973./1974. Heinsohn je pokušao s nešto drugačijim pristupom, a bio je sličan onom kakav je sve popularniji danas – takozvanom small-ballu. „Puno smo stvari promijenili, igrali smo s puno niskih igrača. Havlicek, Dave Cowens, JoJo White i Paul Silas su pretrčali svaku ekipu, a Cowens je često igrao ulogu point-centra. Rekao sam igračima da trčanjem testiramo izdržljivost i volju protivničke ekipe. To sam naučio kao igrač, a to smo bome i radili“, rekao je Heinsohn. Te i sljedeće sezone osvojili su 12. i 13. naslov za Celticse, a Tommy je dodao još dva prstena svojoj bogatoj kolekciji.

Taman kada se oprostio i od trenerske karijere 1979., krenula je opet nova era Celticsa predvođena Larryjem Birdom, a upravo je Heinsohn bio most koji je spojio dvije izvanredne generacije. Vratio se poslu sukomentatora, koji s Mikeom Gormanom radi sada već 36. godinu zaredom. Kao što smo spomenuli na početku, njegovi komentari upućeni sudcima i subjektivno promatranje igre već su postali dio komentatorske tradicije, kao i dodjela nagrade Tommy Award, koju u svakoj utakmici pripiše jednom igraču Celticsa koji se najviše borio i bio najbolji u onome što se ne može vidjeti u statistici. Naposlijetku, osim što je 1986. ušao u Košarkašku kuću slavnih kao igrač, prošle godine dobio je to priznanje i kao trener.

Tommyja kao komentatora možete voljeti ili mrziti, možete ga i podcjenjivati i kao igrača i trenera, ali čovjeku koji je dvije trećine svoga života posvetio jednoj momčadi, jednoj organizaciji, jednoj franšizi i jednom imenu – možete se samo nakloniti. Kao što je rekao sadašnji vlasnik Boston Celticsa Wyc Grousback, Tom Heinsohn je čuvar tradicije Boston Celticsa i živući je primjer Celtics pridea – ponosa Boston Celticsa.