Analiza ljetne tržnice – divizija Central

Stigli smo do posljednje divizije, divizija prvaka lige, Cleveland Cavaliersa s još četiri ekipe koje pretendiraju na borbu za doigravanje i u tome imaju odlične argumente i igrače da bi dostigli cilj zacrtan od svojih vlasnika. Ako ste slučajno propustili prethodne analize divizija onda ih možete pročitati ovdje, Southwest, Pacific, Northwest, Southeast, te Atlantic, a također smo složili jedan zabavni podcast prije dva mjeseca da možete “ubiti” dosadu s početka školske godine ili pokrpati vrijeme između učenja za ispite.

Cleveland Cavaliers

Došli: Chris Andersen, Mike Dunleavy, Kay Felder (54. pick)
Otišli: Timofey Mozgov, Sasha Kaun, Matt Dellavedova
Ostali: LeBron James, James Jones, Richard Jefferson, Mo Williams
Party u Clevelandu vjerojatno još traje, a majicu J.R. Smitha nikada nisu našli. Pojavu majice očekujemo na jednom od internet prodajnih mjesta početkom 2017. godine. Šalu na stranu. MVPresident je još uvijek bez ugovora. Dobro, nije bez ugovora jer je upravo uplovio u bračnu luku sa svojom odabranicom i može se pohvaliti s dva prstena u jednom ljetu. Vratimo se na košarkašku stranu. Cavaliersi su s ugovorom LeBrona Jamesa dosegli 113 milijuna dolara koje moraju izdvojiti na plaće. Ovaj iznos je ujedno granica za plaćanja poreza na luksuz što uvelike otežava dogovor Cavsa s J.R. Smithom jer će im ovo biti druga uzastopna godina da na plaće igrača troše više nego što je dozvoljeno.
Prevedeno u dolare, ako Smith dobije ugovor od 15 milijuna po sezoni to znači da će Cavsi morati za svaki dolar preko salary capa platiti 4,25 dolara, ali ako J.R. pristane na manju plaću, npr. između 10 i 14,9 milijuna po sezoni, tada će Cavsi za svaki dolar preko salary capa morati platiti dodatnih 3,50 dolara. Prevedeno, ako Smith potpiše za 10 milijuna po sezoni, Cavsi će morati platiti 35 milijuna.
Teško će Cavsi dozvoliti da ostanu bez važnog člana šampionske rotacije jer u suprotnom će ostati bez ičega kako nemaju prostora u salary capu. Ovo je skoro zanimljivija igra nego Finalna serija. Potpisom Smitha oni će imati 12 igrača na rosteru i još dvojicu s negarantiranim ugovorima. U prijevodu, krpat će ostatak ekipe s veteranima željnim borbe za naslov.
Problemi na rosteru su jasno vidljivi. Minutažu na krilnim pozicijama bi trebali popuniti Richard Jefferson, James Jones i Mike Dunleavy, a oni zajedno imaju 108 godina ili 36 svaki, dok će poziciju trećeg centra popuniti Chris Andersen sa svojih 38 godina na leđima. Velika zabava očekuje trenera Tyronna Luea u slaganju rotacija, pogotovo na krilnim pozicijama gdje će Kevin Love i James odraditi većinu vremena, ali treba popuniti 96 minuta po utakmici. To će pasti na leđa prije spomenutim veteranima koji će sigurno imati svojih minimum 20 minuta na niskom i visokom krilu jer James zasigurno neće odraditi više od 35 minuta po utakmici, dok će Love pola svoje minutaže utrošiti na poziciji centra kao zamjena za Tristana Thompsona. Definitivno u ovom dijelu uprava nije baš išla na ruku Jamesu u traženju adekvatne pomoći.
Pozicija na beku nije skoro ništa bolja ako Smith i ostane u klubu jer nemaju adekvatnog rezervnog beka iza Kyrieja Irvinga i Imana Shumperta. Prošle sezone je Matt Dellavedova čak odigrao više minuta u regularnoj sezoni od Irvinga, a Shumpert već tri sezone nije probio granicu od 1500 minuta po godini zbog konstantnih problema s povredama. Rezerve za trojac su Mo Williams (34 godine i prošle sezone odigra tek nešto više od 700 minuta) i Jordan McRae (ima negarantiran ugovor), te rookie Kay Felder (najniži igrač u draft klasi) od kojih se teško može očekivati pozitivan doprinos za ekipu, a da ne govorim o doprinosu koji je dao Dellavedova kroz cijelu godinu.
Igra Cavaliersa se neće mijenjati jer osim Dunleavyja nisu potpisali niti jedno novo ime koje bi utjecalo na veću ili manju promjenu u koncepciji. Dolaskom Dunleavyja dobili su krilnog igrača kojem je forte all round igra u napadu uz odličan šut za tri poena (zadnji šest sezona je na 40% realizacije), a to je must have vještina ako želite igrati pokraj Jamesa u petorci. Kao obrambeni igrač zasigurno neće puno pomoći u branjenju prvih napadački opcija već njegova najveća vještina je odlično čitanje igre, te pomaganje suigračima. Dunleavy će im biti odličan dodatak samo pod uvjetom da bude zdrav jer već dvije sezone ima ozbiljnih problema s leđima.
Bez obzira na sve probleme ova ekipa i dalje ima “Trio Fantastikus” o kakvom ekipe na Istočnoj strani obale mogu samo sanjati, te će tercet Irving – James – Love uz pomoć jednom od najboljih radnika lige, Thompsona izgurati još jednu sezonu blizu 60 pobjeda. Kako ovdje ocjenjujem sami prijelazni rok i poslove uprave tada im teško možemo dati prolaznu ocjenu.

Indiana Pacers

Došli: Thaddeus Young, Jeff Teague, Al Jefferson, Aaron Brooks, Jeremy Evans, Gorges Niang (50. pick)

Otišli: George Hill, Ian Mahinmi, Jordan Hill, Solomon Hill, Shayne Whittington, Ty Lawson

Put franšize su okrenuli za 180 stupnjeva u roku od dvije godine, a kulminacija je bila odlazak trenera Franka Vogela u Orlando Magic čije mjesto je zauzeo bivši glavni trener Blazersa i Vogelov pomoćnik Nate McMillan. Najveći bijeli igrač, Larry Bird je roster ekipe u potpunosti podredio novom treneru gdje glavnu riječ u napadu vode bekovi.

Sukladno tome u ekipi Pacersa je dobio dvojicu razigravača koja su najefikasnija s loptom u rukama, Jeff Teague i Monta Ellis, a njihove rezerve su također igrači što kruh u ligi zarađuju kada imaju loptu u rukama, Rodney Stuckey i Aaron Brooks. Ovaj poker bekova će olakšati Paulu Georgeu igru u napadu gdje će njegovi najveći plusevi još više doći do izražaja. Ekipama će biti jako teško braniti njegove izlaze iz blokova i napadanje obrambenog igrača u pokretu, a ujedno će George još uvijek moći igrati glavnu opciju.

Veliki minus Birdu u ovom bekovskom dijelu je što nema niti jednog bar prosječnog obrambenog igrača, te su vjerojatni startni tandem Ellis-Teague fizički najslabija kombinacija lige. Teret obrane će na vanjskim pozicijama pasti na leđa Georgea i visokih igrača što bi se možda dalo odraditi, ali kada vam leđa čuvaju pridošli Al Jefferson, Thaddeus Young i prošlosezonski rookie Myles Turner tada nema sumnje kako im obrambeni učinak neće više biti u top 3 kao prethodne sezone.

Ilustracije radi, prošle godine je momčad su Turnerom na terenu bila obrambeno lošija za 0,9 poena (podaci s 82gamesa), dok s njim na poziciji centra su još lošiji i primali su 108 poena na 100 posjeda. Jedina pozitivna priča u svemu je da će Turnera razvijati na njegovoj prirodnoj poziciji, a to je centar. Pomoć na visokim pozicijama biti će radnik Lavoy Allen koji je u stanju pogoditi šut s lakta i izboriti se za napadački skok, a u obrani može preuzeti obje visoke pozicije, ali se najbolje snalazi na poziciji visokog krila od kojeg ne treba zahtijevati da preuzima niže igrače u pick igri.

Uz obrambene probleme koje je Bird napravio u ovom prijelaznom roku imamo i šutersku komponentu jer osim Georgea i C.J. Milesa Pacersi nemaju pouzdanu opciju za tri poena. Teague je prošle godine prvi put u karijeri pogađao 40% za tri poena, ali je imao 29% s poludistance, Ellisa vjerojatno ne treba nikome predstavljati jer mu je karijeru obilježila nemogućnost kontinuiranog pogađanja šuteva (preporuka za pogledati neke njegove utakmice iz sezone 2009/10 i 2010/11), a ista je priča za Stuckeyja i Brooksa. Kod visokih igrača, Turner i Young su u stanju stavljati šuteve sa šest metara sa solidnim postotcima, obojica su na oko 42% realizacije samo obrambeno nastaje problem ako će Turner biti visoko krilo.

Dodajmo na sve ovo da je Jefferson prošle godine odigrao svega 1000 minuta, a prethodne propustio 17 utakmica tada možemo očekivati i probleme na poziciji centra. Bude li zdravlja u njegovim stopalima, leđima, itd. Pacersi će u Big Alu i Georgeu imati dvije odlične napadačke opcije, ali problem minijaturnih bekova i manjka kvalitetnih obrambenih igrača bi mogao napraviti veliku štetu ovaj momčadi.

Chicago Bulls

Došli: Dwyane Wade, Rajon Rondo, Robin Lopez, Denzel Valentine (14. pick), Jerian Grant, Isaiah Canaan, Paul Zipser (48. pick)

Otišli: Derrick Rose, Joakim Noah, Pau Gasol, Mike Dunleavy, Aaron Brooks, E’Twaun Moore, Justin Holiday, Cameron Bairstow

Povratci kući su me sjetili na scenu iz filma Da mi je biti morski pas kada su u izlasku bili Kristijan i Mate, te je u jednom trenutku lošeg izlaska izjavio: “A ja bi iša kući.” Nakon Jamesa, Dwyane Wade se odlučio vratiti doma i uz pomoć Gara Formana složiti Bauštela doo za pomoć ljudima bez krova nad glavom.

Zašto? Odakle ideja da pokušaš igrati košarku bez šutera. Jimmy Butler je prošle godine pogodio 64 trice, to Warriorse ubace u “jednoj” utakmici, Wade od Božića pa do početka doigravanja nije pogodio niti jednu, a nonsens je još veći kada vidimo podatak da Rajon Rondo ima najbolji postotak za tri poena u ovom tercetu u prošloj godini. Možda smo otkrili novu rolu Ronda, spot up šuter iz kornera?

Sretan bar malo može biti Fred Hoiberg jer njegova igra se isto bazira na bekove s loptom u rukama koji iniciraju napad, a ovdje bogu hvala ima tri odlična kreatora na vanjskim pozicijama i Robina Lopeza koji nije potpuno centarsko drvo već zna čitati igru (nije Noah, ali nije niti Whiteside). Također, 14. izbor na draftu Denzel Valentine je na sveučilištu bio primarni kreator svoje ekipe slično kao Jerian Grant koji je napadao obruč iz centralnog picka. Njih dvojica uz recimo Taja Gibsona, Douga McDermotta i Tonyja Snella bi mogla biti jako interesantna rezervna petorka.

Da se vratimo na Bauštelu doo, napad ako žele da funkcionira moraju imati Nikolu Mirotića u startnoj postavi, a tu nastaje problem obrane jer Wade može pomoći kao defender na krilu protiv sporijih igrača slično kao Rondo samo što velika većina ekipa ima najčešće dva kvalitetna vanjska igrača koja driblingom mogu rješavati jedan na jedan situacije. Wade s 35 godina i Rondo s operacijom koljenom teško mogu pratiti brze promjene pravaca i napade na obruč, a naravno da se Forman nije pobrinuo da uopće na rosteru imaju osiguranje iza leđa.

Zasigurno su Bullsi ekipa koje treba pratiti zbog svih ovih zanimljivih problema u koje ih je Forman stavio, ali bar bi se Butler mogao potvrditi kao jedan od najboljih vanjskih obrambenih igrača lige.

Milwaukee Bucks

Došli: Mirza Teletović, Matt Dellavedova, Thon Maker (10. pick), Jason Terry, Malcolm Brogdon (38. pick)
Otišli: Greivis Vasquez, O.J. Mayo, Jerryd Bayless, Johnny O’Bryant, Damien Inglis
Ostali: John Henson, Miles Plumlee
Brick divizija. Dolazimo do još jedne ekipe što lomi obruče i table svojim pokušajima za tri poena, ali oni su bar tijekom ljeta pokušali riješiti taj problem jer svaki igrač što je dobio ugovor glasi za više nego dobrog šutera u ligi.
Susjed Mirza Teletović je ime stvorio na račun “parking šuta”, Matt Dellavedova će opet imati priliku igrati pokraj krila koji zna i može kreirati otvorene šuteve, a Delly će ih pogoditi s 40% uspješnosti, dok su za kraj prijelaznog roka potpisali Kiddovog sukrivca za poraz Jamesa 2011 godine, Jeta da pomogne balavcima u razvoju i stavi još poneku trojku.
To bi bilo sve pozitivno od Bucksa jer je John Hammond složio maksimalno nekompatibilan roster na kojem 42 milijuna izdvaja za trojicu igrača u ovoj godini i svi igraju samo jednu poziciju, centra, a oni su ujedno 3 od 4 najplaćenija igrača ekipe, govorimo o Johnu Hensonu, Milesu Plumleeju i Gregu Monroeu. Definitivno je jedan bivši, a zauzvrat bi morao tražiti bar jednog vanjskog igrača po mogućnosti krilo jer Jasonu Kiddu neće biti jednostavno stalno slagati funkcionalne i obrambeno/napadački izbalansirane petorke kroz cijelu sezonu.
Možete li samo zamisliti petorku s Giannisom Antetokounmpom i Michaelom Carter-Williamsom na duži period uz jednog od centara ili Monroea s Jabarijem Parkerom ili Teletovićem kao čuvarima obruča. Mene je već glava zabolila od kombinacija koje mogu složiti. Sigurno je jedno u ovoj ekipi, a to da će Giannis dobiti loptu u ruke i biti glavna opcija, te da će Khris Middleton odigrati još jednu jako dobru sezonu ispod radara i nemojte to nikome reći, ali Kidd bi mogao ostati bez posla. Pssssstt.

Detroit Pistons

Došli: Jon Leuer, Boban Marjanović, Ish Smith, Henry Ellenson (18. pick), Michael Gbinije (49. pick)

Otišli: Jodie Meeks, Anthony Tolliver, Joel Anthony, Steve Blake, Spencer Dinwiddie

Ostali: Andre Drummond, Darrun Hilliard

Najbolje Centralnu diviziju zaokružiti s najvećom ciglom koju je košarkaški svijet vidio. GM Jeff Bower i glavni trener Stan van Gundy odlučili su rekonstruirati klupu Detroit Pistonsa. Prošlogodišnji igrači s klupe Detroita su odradili u prosjeku najmanje minuta na terenu, 15,3 i prosječno su zabijali 25,7 poena što ih je čvrsto zacementiralo na posljednje mjesto lige. Suprotno od toga su automatski starteri proveli najviše minuta na terenu u cijeloj ligi i njihovih prosječno 75,9 poena ih je svrstalo na četvrto mjesto lige odmah iza tri od četiri finalista konferencija – Golden State, Cleveland i Oklahoma.

Ništa drugo nije preostalo Pistonsima nego pronaći dobre zamjene i jednog kvalitetnog visokog igrača koji je u stanju pogoditi šut s poludistance ili trice, te odigrati obranu na old school četvorkama lige. Misiju su uspješno odradili jer novi back up Reggieja Jacksona je Ish Smith koji je preporodio napadačku igru 76ersa za 3,5 poena na 100 posjeda. Detroitu nije bilo teško naći boljeg rezervnog razigravača od prošlogodišnjeg terceta što su činili Steve BlakeSpencer Dinwiddie i Brandon Jennings. U ovom slučaju možemo reći da je i noga u guzicu korak naprijed, a Ish će za tri sezone u Detroitu dobiti šest milijuna po godini da druga petorka igra brzim tempom i pronalazi otvorene šutere nakon pick akcija s centrom.

Bočne pozicije ovo ljeto nisu pojačavali ozbiljnim igračima jer imaju kvalitetan poker igrača na koje se mogu osloniti uz mlade nade kao što su Darruna Hilliard i Reggie Bullock koji nikako da dobije ozbiljnu priliku u rotaciji. Zato je fokus bio na pojačavanju visokih pozicija, prvenstveno polivalentan igrač koji može pokriti poziciju visokog krila i centra. Odluka je pala na miljenika napredne statistike Jona Leuera koji će prvi puta u karijeri dobiti ozbiljnu priliku (i ozbiljan novac, 40 milijuna na četiri godine) u nekoj ekipi jer do sada u pet godina je redovno bio na marginama, dok je prošle godine za Sunse prvi put probio granicu od tisuću odigranih minuta u sezoni, te su s njim na terenu bili u prosjeku bolji za 6,4 poena.

Pistonsima je nakon produženja ugovora prvoj zvijezdi, Andreu Drummondu i dolasku dvojice navedenih ostalo još nešto sredstava za pojačanje. Odlučeno je novac usmjeriti na trećeg centra, te su po drugi put nakon Arona Baynesa uzeli rezervu Spursa, Bobana Marjanovića. Na prvu nije logično da ti treći centar bude skuplji od prošlogodišnje jedine svijetle točke s klupe Detroita, ali baš zbog tih kvalitetnih nastupa Baynes će iduće godine sigurno izaći na tržište (ima player opciju u ugovoru) što bi Pistonse dovelo u probleme s pronalaskom zamjene za Drummonda kada salary cap skoči na 110 milijuna. Sada malo više 7 milijuna na tri sezone za Marjanovića imaju smisla.

Ovi potpisi u Detroitu neće izazvati neke poremećaje u novom načinu igre jer je Stan van Gundy već izgradio sistem igre kroz centralni pick razigravač – centar i nekoliko “Redick akcija” za bočne igrače uz izolacije za Drummonda i Marcusa Morrisa. Poanta je da olakšaju starterima regularnu sezonu jer su Morris i Kentavious Caldwell-Pope prošle godine bili u top 5 po minutaži, a imali su najveći teret u obrambenom dijelu kroz cijelu sezonu.

Svaki potpis ovo ljeto, kao i prethodni prijelazni periodi od kada je Gundy – Bower tandem preuzeo franšizu imaju puno logike. Dolazak Smitha će omogućiti da Jackson bude još odmorniji za posljednje četvrtine (ima kroničnih problema s astmom), Leuer će im dati novu dimenziju jer na rosteru u posljednje tri godine nisu imali visokog igrača koji je bio u stanju odigrati obranu pod košem i pogoditi šut. Koncepcijski Pistonsi ne bi trebali imati problema s niti jednom protivničkom petorkom jer sada mogu odgovoriti na sve zadatke od super small ball postave s Morrisom kao centrom, do big postava s dva centra, te čak s dva razigravača, ali i dalje će im glavna snaga biti Drummond okružen s tri šutera.