NBA dinastije: Chicago Bulls

Ovo je priča o jednoj od najboljih, ako ne i najboljoj NBA dinastiji ikada. Nadamo se da vam tekst neće biti predug, ali toliko toga treba napisati, pa se nadamo da će te nam to oprostiti. Bullsi su osnovani 1966. godine i  narednih desetak godina su imali solidnih uspjeha, čak i dvaput dogurali do finala Zapada (da, do sezone 1980/81 su igrali u Zapadnoj konferenciji), ali nikada nisu došli niti blizu popularnosti NFL momčadi Chicago Bearsa. Od sezone 77/78 do 83/84 samo su jednom došli do playoffa, ali stvari će se uskoro promijeniti.

Te 1984. liga nije bila niti približno popularna kao danas, ali stvari su se kretale u dobrom smjeru. Celticsi su pobijedili Lakerse nakon 7 utakmica u jednom od najboljih finala ikada. Liga je imala Magica Johnsona i Larryja Birda koji su vratili popularnost NBA-u. Treba se sjetiti da se finala krajem 70-ih nisu niti prenosila uživo na televiziji, nego su se prikazivala kao snimke kasno navečer. Te godine kormilo lige je preuzeo novi komesar David Stern i održao se legendarni draft 84. Svi, pa i Bullsi su priznali da su birali prvi, da bi izabrali centra sa sveučilišta Houston Hakeema Olajuwona. Srećom po Bullse prvi pick su imali Rocketsi koji su izabrali Hakeema. Drugi izbor su imali Blazersi, koji su također trebali centra i izabrali su Sama Bowiea. O tome koliko velika je to greška bila nećemo niti pisati. Bullsi su birali treći i izabrali mršavog beka sa sveučilišta North Carolina po imenu Michael Jordan. Nitko u vrijeme drafta nije mislio da će postati vjerojatno najveći igrač ikada, iako se smatralo da bi trebao biti All-Star igrač. Mnogi su sumnjali u njegov šut.

Kada je krenula sezona 1984/85 ljudi nisu mogli vjerovati kako mladi Michael igra i brzo je zaradio nadimak Air. Postao je rookie godine uz prosjek od čak 28.2 poena. Ušli su u playoff gdje su ih Bucksi izbacili s 3-1, ali liga je dobila novu zvijezdu i uskoro prvu globalnu košarkašku superzvijezdu. Iduće dvije sezone Jordan je nastavio oduševljavati košarkaški svijet, ali nije mogao sam vući Bullse do pobjeda. U playoffu 1986. u Boston Gardenu je postigao čak 63 poena u porazu od Celticsa, što je i danas playoff rekord. U sezoni 86/87 Jordan je postao drugi igrač u povijesti koji je postigao više od 3000 poena u sezoni, točnije 3041, ali opet su odmah ispali, ovaj puta 3-0 od Celticsa.

Stvari su krenule u boljem smjeru kada su na draftu 1987. svoj osmi pick zamijenili sa Sonicsima za Scottieja Pippena, a s desetim pickom izabrali Horacea Granta i odmah ostvarili 50 pobjeda. Napokon su i prošli prvi rundu playoffa, izbacivši Cavse 3-2, ali Bad Boysi iz Detroita, predvođeni Isiahom Thomasom, Joe Dumarsom, Bill Laimbeerom i ostalima su bili jači i s 4-1 okončali sezonu mladih Bullsa. Iduće sezone Jordan osvaja prvi od pet MVP naslova s prosjecima od 32.5 poena, 8 skokova, 8 asistencija i 2.9 ukradenih lopti. Pred sezonu su mijenjali krilo Charlesa Oakleyja za centra Knicksa Billa Cartwrighta i već se nadzirala šampionska petorka. U playoffu su prvo opet prošli Cavse 3-2, pobjedničkim šutom Jordana preko Craiga Ehloa u petoj utakmici, nakon toga Knickse 4-2. Opet su naletjeli na Pistonse, koji su imali spremljene Jordan Rules odnosno pravila kako čuvati i braniti Jordana. Iskusniji Pistonsi su pobijedili 4-2, a mržnja između dvije ekipe je bila vidljiva.

Iduće sezone 89/90 na klupu sjeda legendarni trener Phil Jackson i uvodi triangle offense. U petorci je uz Jordana, Pippena ( koji je te sezone odigrao svoju prvu AllStar utakmicu), Granta i Cartwrighta bio bek John Paxson. Imali su omjer 55-27, a u playoffu su lagano izbacili Buckse i Sixerse, prije nego što su se treću godinu zaredom susreli s Pistonsima. Bili su bliže nego prijašnje dvije godine, ali u seriji gdje su domaćini dobili svih 7 utakmica su izgubili 4-3. Mnogi su nakon još jednog poraza od Pistonsa počeli otvoreno sumnjati mogu li Bullsi ikada osvojiti naslov, ali te priče su im samo poslužile kao dodatni motiv.

U sezonu 1990/91 su ušli u gotovo istom sastavu, ali su djelovali bolje, čvršće, zrelije i pametnije. Počeli su skroz vjerovati filozofiji Zen Mastera. Jordan je shvatio da neće sam pobijediti Pistonse. To se vidjelo sa 61. pobjedom, osiguranim prvim mjestom na Istoku i drugom Jordanovom MVP nagradom. U playoffu su prvo „pomeli“ Knickse, pa Sixerse 4-1 i napokon dočekali, četvrti put zaredom u finalu Istoka Pistonse. Ovaj puta su imali prednost domaćeg terena, ali puno bitnije je to da su bili smireni i nisu se dali isprovocirati od strane Pistonsa. Bili su i puno bolji, što govori i rezultat od 4-0. U četvrtoj utakmici, 7 sekundi prije kraja, igrači na klupi Pistonsa, predvođeni Thomasom su napustili teren i odbili se rukovati i čestitati Bullsima. Mnogi kažu da je to jedan od razloga zašto Thomas nije zaigrao u Dream Teamu u Barceloni 1992. U finalu su igrali s Lakersima, koji su tricom Sama Perkinsa pobijedili u prvoj utakmici, prije nego su Bullsi napravili niz od 4 uzastopne pobjede i osvojili prvi naslov prvaka. Jordan je bio MVP finala, a posebno treba pohvaliti i Pippena koji je u toj seriji uz dobru obranu na Magicu, stigao zabijati preko 20 poena. Vlade Divac je također odigrao jako dobru seriju.

Iduće sezone 91/92 Bullsi opet kreću s minimalnim promjenama u rosteru, ovaj puta pobjeđuju u 67 utakmica. Najbolji omjer lige, Jordan je treći puta MVP. U prvoj rundi Heat 3-0, da bi u drugoj rundi naišli na čvrste i neugodne Knickse predvođene Patrickom Ewingom na terenu i Patom Rileyem na klupi. U tvrdoj i napetoj seriji tek su im u 7. utakmici uspjeli slomiti otpor. U finalu Istoka su pali Cavsi 4-2. U finalu su igrali s Blazersima predvođenim Clyde Drexlerom i Terry Porterom. U prvom poluvremenu prve utakmice Jordan je zabio 6 trica i lagano su pobijedili s 33 razlike. Nakon toga je serija bila dosta izjednačena, da bi Bullsi ipak uspjeli pobijediti u šestoj utakmici i s ukupnih 4-2 osvojiti drugi uzastopni naslov, iako su na početku četvrte četvrtine Blazersi vodili 15 razlike. Jordan je bio MVP finala s 35.8 poena, uz 53% šuta.

U sezoni 92/93 su promijenili startnog playmakera, Paxson je preselio na klupu, a starter je postao B.J. Armstrong. Odigrali su lošiju regularnu sezonu i upisali su 57 pobjeda, 10 manje nego sezonu prije. U playoffu su ubacili u višu brzinu i bez poraza prošli Hawkse i Cavse. U finalu Istoka su ih opet čekali Knicksi koji su ovog puta imali prednost domaćeg terena, i uspjeli su pobijediti u prve dvije utakmice i povesti 2-0. John Starks je napravio grešku kada je rekao da je zaustavio Michaela nakon druge utakmice, koji je to zapamtio i u četvrtoj je zabio 54 poena. Ključna je bila peta utakmica koju su Bullsi dobili u gostima i na kraju s 4-2 prošli u finale gdje su ih čekali Sunsi predvođeni MVP-jem lige Charlesom Barkleyem. U jednom od najboljih finala ikada Bullsi su poveli 2-0 s dvije gostujuće pobjede. Kada se očekivala „metla“ Sunsi su odgovorili i pobijedili dvije od tri u Chicagu. U šestoj utakmici John Paxson je tricom kod rezultata 98-96 za Sunse donio treći uzastopni naslov Bullsima. Jordan je opet bio MVP finala uz prosjek od 41 poen, 8.5 skokova, 6.3 asistencija, uz 50% šuta.

michael-jordan

Bullsi su pred sezonu 93/94 prvi puta nakon nekoliko sezona, imali značajnije promjene u rosteru, točnije pojačali su se. Došli su Toni Kukoč, Steve Kerr, Pete Myers, Luc Longley i Bill Wennington. I onda se Michael prvi puta umirovio, tek nekoliko dana prije trening kampa. Svi su se pitali kako će igrati, a oni su imali samo dvije pobjede manje nego prethodne sezone. Jordana je u petorci zamijenio Myers, a Pippen je igrao odlično. Kukoč se dobro uklopio i kao rookie zabijao 10.9 poena u prosjeku. U playoffu su prvo prošli Cavse, a onda opet naletjeli na Knickse koji su ovaj puta bili veliki favoriti. Bullsi su igrali jako dobro, i u tipičnoj košarci iz 90-ih, s malo poena i tvrdim obranama pali tek u 7. utakmici Svi pamtimo tricu Tonija sa sirenom za pobjedu u trećoj utakmici. U seriji sa svih 7 pobjeda domaćina treba se sjetiti „fantomskog“ faula Pippena na Hubertu Davisu dvije sekunde prije kraja 5. utakmice kod plus 1 za Bullse. Davis je zabio oba bacanja i tako možda odlučio seriju.

Pred sezonu 94/95 Cartwright je otišao u mirovinu, a Grant kao free agent potpisao za Magic. Od bitnijih igrača je stigao Ron Harper. Petorka je bila Armstrong, Harper, Pippen, Kukoč i Will Perdue, koji je do ove sezone bio rezervni centar. Ove sezone se više osjetila mirovina Michaela. Imali su omjer od samo 23-25 na All-Star pauzi, te 34-31, kada je sredinom ožujka Air Mike rekao „I’m back“. S njim su ostvarili omjer 13-4. U prvoj rundi su izbacili Hornetse, da bi u drugoj rundi ispali od mlade ekipe Magica predvođene Shaquilleom O’Nealom i Pennyjem Hardawayom 4-2. Iako su Jordanove brojke izgledale jako dobro, bilo je vidljivo da nije bio onaj pravi. Krenule su kritike da se nije trebao vratiti, da je star, da su nova vremena, itd… A znate kako prođete kada date Jordanu takvu motivaciju…

U ljeto 1995. je doveden stari „neprijatelj“ iz Pistonsa Dennis Rodman, da upotpuni rupu pod košem odlaskom Granta. Petorka je bila Harper-Jordan-Pippen-Rodman-Longley, a Kukoč je preuzeo ulogu 6. igrača. U sezonu su krenuli punim gasom i nisu popuštali do kraja. Ostvarili su rekord NBA lige, 72 pobjede uz samo 10 poraza. Jordan je osvojio četvrtu MVP titulu. Jackson je bio trener godine, a Kukoč najbolji šesti igrač. U playoffu su nastavili s pobjedama i do finala došli uz samo jedan poraz. Prvo su „pomeli“ Heat, nakon toga Knickse s 4-1, da bi se u finalu Istoka osvetili Magicu i s 4-0 ih pobijedili. U finalu su igrali sa Sonicsima predvođenima Garyjem Paytonom i Shawnom Kempom. Bullsi su poveli s 3-0 u seriji, ali su Sonicsi dobili dvije zaredom, prije nego su Bullsi dovršili posao u šestoj utakmici. Jordan je naravno opet bio MVP finala uz najlošije brojke od svih 6 finala. 27.3 poena, uz samo 41% šuta. Treba pohvaliti Rukavicu Paytona koji je preuzeo čuvanje Jordana nakon treće utakmice i uspio ga zadržati na 23.7 poena, uz samo 37% šuta u te tri utakmice.

Bullsi su u obranu naslova 96/97 krenuli s gotovo istim sastavom, ali i načinom. Pobjede su redali i na kraju sezone su se zaustavili na omjeru 69-13. U playoffu na Istoku su lakoćom prošli do finala. Redom su izbacili Bulletse, Hawkse i Heat i upisali ukupno samo dva poraza. U finalu ih je čekala ekipa Utah Jazza predvođena legendarnim dvojcem John Stockton i Karl Malone, te na klupi igračka legenda Bullsa Jerry Sloan. Malone je te sezone Jordanu „oteo“ MVP nagradu. Jordan je odmah u prvoj utakmici zabio šut za pobjedu sa sirenom, a nakon što su Bullsi dobili i drugu utakmicu mnogi su očekivali laganu seriju. Dolaskom serije u Salt Lake City Jazzeri dobivaju dvije zaredom, da bi u petoj u tzv. The Flu Game Jordan s visokom temperaturom zabija 38 poena i daje ključnu gostujuću pobjedu Bullsima. U šestoj utakmici kod rezultata 86-86 Steve Kerr zabija odlučujući šut i Bullsi osvajaju drugi naslov zaredom i 5. u zadnjih 7 godina.

Pred sezonu 97/98 mnogi ljudi u klubu i oko njega su vidjeli da su odnosi između GM-a Jerryja Krausea na jednoj, te Jacksona i Jordana na drugoj toliko loši da je Krause navodno rekao Jacksonu „I da ostvariš omjer od 82-0, iduće sezone te nema.“ Jacksonu, Jordanu, Pippenu i Rodmanu su istjecali ugovori na kraju sezone, a nisu više bili mladi. Na kraju su ipak ostvarili 62 pobjede što je bilo dosta za prvu poziciju Istoka, unatoč slabijem startu i ozljedi leđa Pippena. Jordan je osvojio petu i zadnju MVP nagradu. U playoffu su lagano prošli Netse i Hornetse, da bi u finalu Istoka odigrali tešku i iscrpljujuću seriju od 7 utakmica protiv Pacersa. U toj 7 utakmici u kojoj su Pacersi vodili većinu zadnje četvrtine, Jordan i Pippen su šutirali ukupno 15/43, ali ih je Toni spasio s 21 poenom uz šut 7/11. U finalu su ih, u reprizi prošlogodišnjeg čekali odmorni Jazzeri, koji su imali 9 dana odmora i prednost domaćeg terena. Prije početak finala Malone je rekao: „Prošle godine smo mislili da ih možemo dobiti, a ove godine znamo da ih možemo dobiti.“ Nakon pobjede Jazzera u prvoj utakmici, Bullsi dobivaju tri zaredom, a petu gube unatoč 30 poena Kukoča. U šestoj u gostima, Jordan završava karijeru s Bullsima kao na filmu. Zabija 45 od ukupno 87 poena Bullsa. Kod -3, 40 sekundi do kraja uzima loptu i polaže, nakon toga krade loptu Maloneu, da bi zabio pobjednički koš 5 sekundi prije kraja preko Byrona Russella. Usput osvaja šesti naslov MVP finala sa sada već 35 godina na leđima.

Nismo htjeli pisati da je Jordan svake godine od 86/87 osvajao nagradu za najboljeg strijelca lige, da vas ne zamaramo s istom rečenicom 10 puta.

jordan-russell

Nakon te sezone liga stupa u štrajk koji će potrajati do veljače 1999., a u međuvremenu Bullsi se raspadaju. Odlaze Jackson, Jordan, Pippen i Rodman. Niti jedna ekipa nakon Celticsa iz 60-ih nije ovako dominirala, osim možda Showtime Lakersa, o kojima ćete uskoro čitati. Zbog njihove dominacije, koja je usput srušila stereotip da je za naslove prvi uvjet imati dominantnog centra, mnogi Hall of Fame igrači su ostalo bez prstena prvaka. Kao što su Patrick Ewing, Reggie Miller, Charles Barkley, John Sotockton, Karl Malone i mnogi drugi. Ta momčad Bullsa je bila prva ekipa kojoj su ljudi diljem svijeta znali nabrojati barem 3-4 igrača i koji su učinili NBA ligu globalnim brandom. Svi današnji igrači koji zarađuju desetke milijune dolara godišnje moraju znati da su David Stern i Michael Jordan dva najzaslužnija čovjeka za to.

Za kraj malo statistike, koju ćemo računati od sezone 87/88 do 97/98. Omjer pobjeda i poraza u regularnoj sezoni tokom tih 11 sezona im je 642-260 što je u prosjeku 71.1% pobjeda ili nešto više od 58 pobjeda po sezoni. U playoffu su bili na omjeru 94-55, uz 6 naslova prvaka, omjer od 6-0 u finalima (24-11 u finalnim utakmicama), 6 divizijskih naslova i dobivena 31 playoff serija uz 5 izgubljenih. Od pojedinačne statistike, također od sezone 87/88 izdvajamo:

Michael Jordan – 9x NBA scoring champion, 3x NBA steals leader, 5x MVP, 6x MVP finala, 1x obrambeni igrač godine, 3x MVP All-Star utakmice, 9x All-Star, 9x all NBA 1st team, 9x NBA alldefensive 1st team.

Scottie Pippen – 7x All-Star, 1x All-Star game MVP, 1x NBA steals leader, 3x all NBA 1st team, 2x all NBA 2nd team, 2x all NBA 3rd team, 7x NBA all-defensive 1st team, 1x NBA all-defensive 2nd team.

Dennis Rodman – 3x rebounding champion, 1x NBA all-defensive 1st team.

Horace Grant – 1x All-Star, 2x NBA all-defensive 2nd team.

Toni Kukoč – 1x najbolji šesti igrač lige, NBA all-rookie 2nd team.

B.J. Armstrong – 1x All-Star.

Phil Jackson – 1x trener godine.

Jerry Krause – 2x Executive ili rukovoditelj godine.