1952-53: Mikan bolji od New Yorka

Veliki broj prekršaja bio je još uvijek veliki problem te su se dogodile određene promjene u pravilima vezane za zadnjih nekoliko minuta utakmice. No, te promjene nisu urodile željenim plodom. Treneri su se nadali da će protivnici promašiti barem jedno ili dva slobodna bacanja, dok je njihova ekipa zabijala preko skok šuteva. Broj faula porastao je na 58 po utakmici i ekipe su postavljale rekorde po broju upućenih slobnodnih bacanja.

Neke stvari se nisu mijenjale, poput dominacije visokih igrača. Neil Johnson, centar koji je često koristio ‘horoke‘ osvojio je svoju prvu od tri uzastopne titule najboljeg strijelca lige dok je prošlogodišnji osvajač ove titule Paul Arizin proveo prvu od dvije godine u vojsci. Boston je najavljivao velike stvari zbog dominacije bekova Boba Cousya i odličnog šutera Billa Sharmana, ali ipak nisu bili dovoljno dobri za Knickse. Po prvi puta, ekipe koje su bile najbolje na kraju regularne sezone napredovale su u Finale lige. To su bili New York Knicksi i Minneapolis Lakersi. Knicksi su pobijedili prvu utakmicu ali Lakersi su se ‘naljutili’ te su odnijeli pobjede u slijedećih 4 utakmice i time su osvojili treći uzastopni naslov najbolje ekipe u NBA ligi.

Lakersi osvajaju četvrto prvenstvo u pet godina

Ekipa iz New Yorka naučila je iz prošlih iskustava da neće biti lako pobijediti Minneapolis bez prednosti domaćeg terena. Ali sa formatom finala 2-3-2 ekipa iz New Yorka shvatila je da mogu pobijediti ukoliko nekako osvoje jednu od prve dvije utakmice u Minneapolisu. Knicksi su to uspjeli ove sezone, pobjedom 96-88 i izgledalo je da će uspjeti osvojiti naslov.

No George Mikan (na slici) koji je igrao u New Yorku za vrijeme dok je bio na koledžu nije se slagao s time. On i Lakersi pobijedili su zatim sve tri utakmice u New Yorku, od čega dvije vrlo uvjerljivo, i dokazali da mogu pobijediti i bez prednosti domaćeg terena.