Arnold “Red” Auerbach

Košarkaški trener koji je u svojoj karijeri trenirao Washington Capitols, Tri-Cities Blackhawks i Boston Celtics. Nakon povlačenja iz trenerskog posla, obavljao je dužnost predsjednika i glavnog izvršnog (GM) u Celticsima do smrti. Kao trener, pobijedio je u 938 utakmica i osvojio 9 NBA prvenstava. Kao GM i predsjednik Celticsa osvojio je još 7 NBA naslova. Sveukupno 16 naslova u 29 godina i to ga čini jednim od najuspješnijih sportskih djelatnika u povjesti  profesionalnog sporta u Sjevernoj Americi.

Osim trofeja, Auerbacha ćemo pamtiti  i kao začetnika moderne košarke. Preoblikovao je košarku iz igre pojedinca kojima je cilj samo zabijati u igru kojom dominira timski rad i čvrsta obrana, uvevši kontranapad kao moćno napadačko oružje. Njegovom zaslugom, veliki broj igrača je primljen u košarkašku Kuću Slavnih, ali još važnije, Auerbach je bio od velike važnosti za rušenje rasnih barijeri u NBA-u; ušao je u povijest uzevši prvog afro-amerikanca Chuck Coopera na draft-u 1950. godine a 1964. godine bio je prvi koji je startao sa  pet crnih igrača u petorci. Slavan po svom temperamentu, također je bio vrlo poznat po paljenju  pobjedničke cigare u trenutku kada je mislio da je utakmica riješena, navike koja je postala kultni običaj u Bostonu.

Zbog svojih uspjeha dobio je mnoga priznanja. 1967. godine, nagrada za najboljeg trenera, koju je on dobio 1965., preimenovana je u “Red Auerbach Trophy“. U Kuću Slavnih primljen je 1969. godine.  1980. je proglašen najboljim trenerom u povjesti od strane profesionalnih košarkaških novinara, a 1981. izabran je za GM-a godine. Također, Auerbach je izabran za jednog od 10 najvećih trenera u povijesti NBA-a, primljen je u Židovsku Kuću Slavnih i počašćen je umirovljenjem dresa sa brojem 2 u TD Banknorth Gardenu, domu Boston Celticsa.

Rane godine
Arnold Jacob Auerbach rođen je kao jedan od četvero djece Marie i Hymana Aurebach. Hyman je bio ruski Židov, emigrant iz Minska, a Marie Auerbach, rođena Thompson, bila je Amerikanka. Otac je napustio Rusiju sa 13 godina. Par je posjedovao slastičarnicu i nakon nekog vremena krenuo u biznis sa čistionicama. Mali Arnold je proveo cijelo djetinjstvo u Williamsburgu, Brooklyn, igrajući košarku. Zbog svoje crvene kose i oštrog temperamenta brzo je dobio nadimak “Red”.

U vrijeme Velike krize, Auerbach jr. igrao je košarku za PS 122 i srednju školu Eastern District, ali zbog niskog rasta i problema s astmom nikada nije bio naročito uspješan. Njegov jedini uspjeh u to vrijeme bio je izbor za drugi tim All-Brooklyna. Nakon mature 1935. Auerbach je planirao početi sa baviti trenerskim poslom. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, zbog relativno loših ocjena, Bill Reinhart iz sveučilišta Geore Washington prima ga u košarkaški program. Auerbach postaje istaknuti košarkaš i diplomira 1941. godine. Tih godina Auerbach počinje shvaćati važnost kontranapada, cijenivši koliko je moćan i brz napad sa tri igrača protiv dva obrambena igrača koji se vraćaju unazad.

Prve godine treniranja (1941-1950)
1941. godine Auerbach počinje trenirati košarkaše St.  Albans škole i srednje škole Roosewelt. Dvije godine kasnije ulazi u američku mornaricu na tri godine, trenirajući mornaričku košarkašku ekipu u Norfolku. Tamo je zapeo za oko milijunašu Mike Ulineu koji ga angažira kao trenera Washington Capitolsa u novoosnovanoj BAA, prethodniku NBA-a.

U sezoni 1946-47, Auerbach vodi protu-napadački orijentiranu ekipu građenu oko rane BAA zvijezde Bones McKinneya i raznih bivših mornaričkih igrača do 49-11 omjera pobjeda i poraza, uključujući i 17 utakmica bez poraza, što je bio rekord lige do 1969. U doigravanju su poraženi od strane Chicago Stagsa u šest utakmica.

Iduće godine Capitolsi imaju omjer 28-20, ali bivaju eliminirani u pripetavanju za ulazak u doigravanje.  1948-49 BAA sezone, Capsi pobijeđuju prvih 15 utakmica (još uvijek rekord) i završavaju sezonu sa 38-22. Ekipa dolazi do BAA finala, ali gube od Minneapolis Lakersa, koje je vodio George Mikan, član Kuće Slavnih. Slijedeće sezone BAA i suparnička National Basketball League (NBL) spajaju se u NBA i Auerbach smatra da je vrijeme za promjene u ekipi. Vlasnik Uline odbija prijedlog i Auerbach daje ostavku.

Nakon toga Auerbach dolazi u kontakt sa Benom Kernerom, vlasnikom Tri-Cities Blackhawksa. Dobivši zeleno svjetlo da izgradi ekipu iz temelja, Auerbach mijenja više od 24 igrača u samo šest tjedana i obnovljeni  Blackhawksi napreduju, ali ipak sezonu 1949-50 završavaju sa omjerom 28-29. Kad Kermer mijenja Auerbachovog najdražeg igrača Johna Mahnkena, ljuti Auerbach ponovo daje ostavku.

Rane godine (1950-1956)
Prije početka sezone 1950-51, Auerbacha kontaktira Walter Brown, vlasnik Boston Celticsa. Brown je očajnički pokušavao preokrenuti stvari u Celticsima koji su godinu ranije završili s omjerom 22-46. Tako, još uvijek mladi, ali iskusan Auerbach postaje trener Bostona. Na draftu 1950. Auerbach je učinio nekoliko zapaženih poteza. Najprije je, sad već legendarno, izgrdio člana Kuće Slavnih, Boba Cousya, prinovu sa New Englanda, čime je razbjesnio Bostonove navijače, nazvavši ga “lokalni yokel” i razmetljivcem. Potom je uzeo Chuck Coopera, prvog crnog igrača koji je izabran na draftu od strane NBA ekipe. S time, Auerbach, uspješno razbija rasna ograničenja u profesionalnoj košarci.

Te godine okosnicu ekipe čine Ed Macauley, član Kuće Slavnih, Auerbachov stari ljubimac McKinney i igrač od kojeg se nije previše očekivalo, Bob Cousy. Cousy je odbio pojaviti se u klubu koji ga je izabrao na draftu, Blackhawksima, njegov idući klub Chicago Stags odustaje i tako završava u Celticsima. Na krilima Auerbachove taktike bazirane na polu-kontrama i kontrama, Celticsi imaju omjer 39-30, ali gube u doigravanju 1951. od New York Knicksa. Međutim, odnos između Auerbacha i Cousya se popravlja kad trener uvidi da se “Hudini iz Hardwooda” razvija u prvog velikog organizatora igre u NBA-u.

1951-52. sezone Auerbach bira fenomenalnog igrača na draftu, člana Kuće Slavnih, Billa Sharmana. Sa strijelcem Macaueyem, vrhunskim dodavačem Cousyem i novom mladom nadom Sharmanom, Auerbach ima temelj na kojem gradi nabrijanu protu-napadačku košarku. Od ostalih pridošlih igrača treba izdvojiti Franka Ramseya i Jima Loscutoffa. Od te godine pa sve do 1956. uspijevaju ući u doigravanje, ali ne i osvojiti naslov. U stvari, Celticsi su često u doigravanju pucali pod pritiskom skupivši skromnih 10-17 u tom razdoblju. Cousy je to objasnio ovako:”Bili smo preumorni pri kraju utakmice i nismo mogli doći u kontakt s loptom“. Kao rezultat toga, Auerbach je odlučio potražiti obrambeno orijentiranog visokog igrača koji je dobar u skoku, može započeti kontranapad i biti onaj koji može odlučiti utakmicu.

Dinastija (1956-67)
Prije drafta 1956. godine, Auerbachu je zapeo za oko obrambeno jaki centar Bill Russell. Preko zamjene igrača na dan drafta šalje Macauleya i novaka Cliffa Hagana u St. Louis Hawks za Russella koji će postati član Kuće Slavnih. Na istom draftu, Boston uzima krilo Toma Heinsohna i beka K.C. Jonesa, također dva buduća člana Kuće Slavnih. Stavljajući naglasak na timsku igru i  jaku obranu radije nego na napad, Auerbach tjera svoje igrače da igraju čvrstu obranu i time tjeraju protivnike na greške što njima omogućava lagane koševe iz kontranapada. Krilo Tom Sanders se prisjeća kako su Celticsi često bili jedna od najspremnijih i najčvršćih ekipa u ligi.

Predvođeni svojim najboljim obrambenim oružjem, Russellom, Celticsi su tjerali protivnike na šuteve s veće udaljenosti od koša i time smanjili njihov postotak uspješnosti. Promašaji su često pokupljeni od strane, mašine za skokove, Russella koji bi tada dodavao loptu vrhunskom organizatoru kontre, Cousyu, ili bi sam odigrao dodavanje preko terena svojim brzim suigračima za lagana polaganja ili zakucavanja. Auerbach je često naglašavao potrebu za kvalitetnim rješenjima s klupe poput Franka Ramseya i Johna Havliceka, koji postaje jedan od prvih pravih “šestih igrača” u ligi, ulogu koju je kasnije preuzeo Don Nelson. Auerbachov recept se pokazao razarajući za protivnike. Od 1956. do 1966., Celticsi su osvojili 9 od 10 prvenstava. To uključuje 8 uzastopnih naslova šta je najduži niz u sjevernoameričkom profesionalnom sportu. Tu je i 6 pobjeda u finalu protiv LA Lakersa koje su predvodili članovi Kuće Slavnih Elgin Baylor i Jerry West. Možda i najveći dokaz snage Bostona iz tog vremena je činjenica da jedan od najboljih strijelaca i skakača u povijesti NBA, Wilt Chamberlain nije imao šanse doći do prstena protiv njih.

Osim Auerbachova poticanja na timsku igru, ono šta će ostati zapamćeno je i to da nikada nisu imali dominantnog strijelca. Na primjer, u sezoni 1960-61. Celticsi su imali 6 igrača sa prosjekom od 15 do 21 koš po utakmici i niti jedan nije bio u top 10 strijelaca lige. Auerbach je također čvrsto vjerovao u razbijanje rasnih predrasuda u NBA-u. 1964. je poslao na teren prvu petorku koju su sačinjavali samo crni igrači: Russell, Naulls, Sanders, Sam Jones i KC Jones.

Auerbach je napravio idući korak naprijed 1966-67. sezone kad je odstupio s mjesta trenera nakon 9 titula u 11 godina i postavio Russella za trenera. Kao trener je bio neustrašiv i kratkih živaca zbog čega je često bio u sukobu sa sucima. Platio je najviše kazni i najviše puta bio izbačen od svih trenera u povijesti NBA-a.

Sve u svemu, vodio je svoje igrače do 9 naslova i bio usko vezan uz 4 igrača: Russell, Sharman, Heinsohn i KC Jonesa koji su osvojili još 7 naslova kao treneri. Svi osim Sharmana su to uspijeli sa Celticsima. Sharman je doveo Lakerse do naslova prvaka. On će kasnije postati jedan od tri osobe koja je u Kuću Slavnih ušla kao igrač i kao trener. 9 igrača koji su igrali za Auerbacha su članovi Kuće Slavnih: Ramsey, Cousy, Sharman, Heinsohn, Russell, K. C. Jones, Havlicek, Sam Jones i Bailey Howell. Tu treba spomenuti i  Don Nelsona koji je igrao samo posljednju sezonu pod Auerbachovim vodstvom, ali utjecaj na Dona je bio velik. Nelson će kasnije biti priključen Auerbachu kao jedan od 10 najvećih trenera u povijesti NBA-a. Teško će netko od trenera doći do Auerachovih brojeva kao trener i mentor.

General manager (1967-1984)
Prije početka sezone 1966-67. Auerbach je najavio svoje povlačenje s pozicije trenera i imenovao svog nasljednika, Bill Russella. Russell je preuzeo ekipu kao trener-igrač i time postao prvi afro-amerikanac trener NBA ekipe. Dok je njegov učenik vodio Celticse do još dvije titule, 1968. i 1969. godine, Auerbach je odlučio pomladiti Celticse i u tome uspio kroz odlične izbore na draftu. Između ostalih sa drafta je doveo i buduće članove Kuće Slavnih: Davea Cowensa, Jo Jo Whitea, Paula Westphala i Dona Chaneya.

S novom ekipom vođenom od strane Auerbachova ex-igrača Tom Heinsohnom, bivšim “šestim igračem” Havlicekom i ovim mladićima Celticsi su osvojali Atlantic diviziju od 1972 do 1976, a NBA prvenstvo 1974. I 1976. U to vrijeme Auerbach je doveo veterana centra Paul Silasa i ex-ABA zvijezdu Charlie Scotta.

Međutim, ni Auerbach nije mogao zaustaviti lošije razdoblje s kraja 70-tih. Nakon umirovljenja Havliceka 1978. Celticsi su imali omjer 61-103 u iduće dvije sezone. 1979. Bostonu se opet nasmiješila sreća kad je Auerbachu zapeo za oko mladi talentirani sveučilištarac Larry Bird. Mada je znao da će ga trebati čekati godinu dana, svejedno ga je izabrao na draftu 1978. godine. Auerbach je odmah osjetio da će briljantni i vrijedni  Bird biti kamen temeljac na kome će graditi novu generaciju Bostona.

Auerbach 1980. godine čini još jedan izvrstan potez. Uspio je uvjeriti Golden State da mjenja treći izbor na draftu i budućeg člana Kuće Slavnih, Roberta Parisha za prvi izbor drafta Joea Barrya Carrolla, koji je imao sasvim prosječnu NBA karijeru. Trećim izborom uzima igrača kojeg je najviše htio na draftu, Kevina McHalea, naravno, još jednog člana Kuće Slavnih.Visoka trojka Parish-McHale-Bird s vremenom postaje jedna od najboljih visokih trojki u povijesti lige. Od ostalih treba spomenuti M.L. Carra, playa veterana Natea Archibalda i Geralda Handersona. Kasnije su se priključili Dennis Johnson i Danny Ainge. Auerbach bira Billa Fitcha za novog trenera koji je poveo preporođene Celticse do naslova prvaka 1981. godine. Drugi Auerbachov učenik, K.C. Jones nastavlja posao i 1984. uzima još jednu titulu.

Predsjednik i dopredsjednik (1984-2006)
Auerbach daje ostavku na mjesto GM 1984. godine i postaje najprije predsjednik , a poslije dopredsjenik Boston Celticsa. Kad su Celticsi uzeli titulu 1986., to je bila Auerbachova 16-ta, neviđen uspijeh u NBA-u. Međutim, idućih godina nesreće pogađaju Boston. Osjećajući da Celticsi iz 80-tih trebaju svježu krv, Auerbach mijenja Hendersona za drugi izbor drafta sa kojim uzima Lena Biasa 1986-te, ali samo dva dana kasnije Bias umire zbog predoziranja kokainom. Nekoliko godina kasnije (1993. godine) Reggie Lewis iznenada umire.  Celticsi nisu došli do finala nakon toga niti jednom do Auerbachove smrti.

U jednom intervju Auerbach priznaje da je izgubio interes za vođenje ekipe negdje početkom 90-tih. Radije je uživao u svojim cigarama i prisjećanju na prošle dane. Ostao je kao predsjednik do 1997, potom dopredsjednik do 2001 i opet predsjednik što je obnašao do svoje smrti.

Privatni život
Auerbach je bio jedno od četvero djece Amerikanke Marie Auerbach i ruskog Židova Hymana Auerbacha koji su živijelu u Brooklynu. Njegov četiri godine mlađi brat Zang, je bio priznati animator i karikaturist u Washington Starsu.  S Dorothy Lewis Red se oženio u proljeće 1941. godine. Imali su dvije kćerke, Nancy i Randy.

Auerbach je bio poznat po svom pušenju cigara. Sa svojim pobjedničkim cigarama uspio je stvoriti kult u Bostonu 60-tih. Restorani po gradu su imali natpise: “Zabranjeno pušenje cigara i lula za sve, osim za Red Auerbacha“. Auerbach je bio poznat i po svojoj ljubavi prema kineskoj kuhinji. U intervju prije smrti objasnio je da od 50-tih kineska kuhinja je bila najpraktičnija prehrana. U to vrijeme ekipe su putovale redovnim linijama i u gustom rasporedu utakmica tako da hranjenje teškom ne-kineskom hranom je bio gubitak vremena i povećavao mogućnost pojave mučnina kod putovanja. S vremenom je toliko zavolio tu kuhinju da je čak postao i suvlasnik kineskog restorana u Bostonu.

Usprkos žestokom temperamentu, Auerbach je bio vrlo popularan kod svojih igrača. Prisjetio se svog 75-og rođendana kad se pojavilo 45 njegovih bivših igrača, a kad je napunio 80., na rođendan je došla njegova “žrtva” iz  60-tih Wilt Chamberlain, što ga je posebno razveselilo.

U intervju danom ESPN-u izabrao je, po njemu, najbolju ekipu u povjesti: Russell, Pettit, Baylor, Robertson i West. Kao šestog je izabrao, naravno, Havliceka. Šta se tiče najboljih košarkaša u povijesti tu je bilo malo promjena: Russell, Bird, Magic, Abdul-Jabbar, Jordan i Robertson.

Smrt
28.10.2006., Auerbach umire od srčanog udara. Povjerenik NBA-a, David Stern je rekao:”Praznina nastala njegovom smrću, neće nikada biti popunjena.” Bivši igrači Russell, KC Jones, Havlicek i Bird kao i protivnici West, Riley i Wayne Embry svi su se složili da se radilo o jednoj od najvećih ličnosti u NBA povijesti. Pokopan je u King David Memorial Gardens / National Memorial Park, Virginia 31.10.2006.

Tijekom 2006-07. sezone Auerbach se pojavio posthumno u seriji NBA reklama gdje govori o 3 na 2 situacijama i skokovima. Kao način da pokažu koliko je značio za sport u Bostonu, Boston Red Soxi su odali počast Auerbachu 20.04.2007. na utakmici protiv NY Yankeesa noseći zeleni dres i na njemu repliku Celticsove šampionske zastave.

Prije prve Bostonove utakmice prvenstva protiv Washingtona, njegov potpis je službeno stavljen na parket blizu centra imenujući igralište “Red Auerbach Parquet Floor“. Ceremoniji su prisustvovali njegova kćerka Randy i nekoliko Celticsovih legendi.

Ostavština
Između Auerbachovih uspjeha tijekom 20 godina profesionalnog bavljenja trenerskim poslom treba izdvojiti 11 naslova prvaka Istočne divizije (uključujući 9 zaredom 57-65), 11 nastupa u finalu (10 zaredom 57-66) i 9 naslova NBA prvaka. Sa ukupno 16 naslova u 29 godina kao trener, GM i predsjednik, Auerbach je najuspješniji djelatnik u NBA povijesti. Njegova je velika zasluga u stvaranju nekoliko generacija prvaka u Bostonu. Najveća s prvom dinastijom predvođenom Bill Russellom koja je osvojila do sada nedohvatljivih 8 naslova zaredom.

Uz činjenicu da se radilo o velikom treneru treba spomenuti da je bio i veliki mentor. Nekoliko igrača koje je trenirao postali su i sami veliki treneri. Russell je osvojio dva naslova odmah nakon Auerbacha, Heinsohn dva u 70-ima, KC Jones dva u 80-tima i Bill Sharman koji je trenirao Lakerse 1972. godine i odveo ih do prvog naslova. Treba spomenuti i šestog čovjeka Dona Nelsona koji je imao vrlo uspješnu trenersku karijeru i koji se priključio svom mentoru kao jedan od najvećih 10 trenera u povijesti.

U Auerbachove čast Celticsi su umirovili dres sa brojem 2 i imenom AUERBACH, u znak sjećanja na drugog najvažnijeg čovjeka u Bostonovoj povijesti, odmah iza osnivača Waltera Browna, u čiju čast je umirovljen dres sa brojem 1 “BROWN“.

Arnold “Red” Auerbach Award
Da bi na još jedan način dali počast ovom velikanu, Celticsi su odlučili davati nagradu Arnold “Red” Auerbach Award. Radi se o godišnjoj nagradi koja se daje igraču koji “najbolje oslikava duh i značaj onoga šta Celticsi predstavljaju. Nagrada je imenovana u čast legendarnog trenera, GM i predsjednika organizacije, “Arnold ‘Red’ Auerbacha”.

Dobitnici nagrade:
2006-Paul Pierce
2007-Al Jefferson
2008-Kevin Garnett
2009-Ray Allen

OSOBNI KARTON:
Ime: Arnold Jacob
Nadimak: Red
Prezime: Auerbach
Rođen: 20. rujan 1917. Brooklyn, New York
Smrt: 28.listopad 2006.
NBA naslova: Devet
Klubovi: Washington, Tri-Cities i Boston