Bernad King
Bernard King bio je jedan od najeksplozivnijih strijelaca svoje ere, bio je sjajan strijelac čiji je izbačaj bilo jako teško blokirati. Bio bi još bolji igrač da ga problemi s alkoholom i teška ozljeda koljena nisu omeli
Bernard King rijetko je kada imao poteškoća sa zabijanjem poena. Bio je zvijezda u bruklinskoj srednjoj školi Fort Hamilton, a svoju igru također je usavršavao na bruklinškim uličnim igralištima. Na sveučilištu Tennessee imao je zapaženu karijeru (prosjek od 25,8 poena i 13,2 skoka po utakmici). Nakon treće godine sveučilišta odlučuje se za izlazak na NBA draft i na draftu 1977. kao sedmog u prvoj rundi izabiru ga New Jersey Netsi.
U New Jerseyu je proveo dvije sezone, u obje je zabijao preko 20 poena u prosjeku, a prije treće sezone mijenjan je u Utah Jazz za centra Richa Kelleya. U Utahu je proveo samo jednu sezonu u kojoj je odigrao svega 19 utakmica uz prosjek od tek 9,3 poena po utakmici. Ovako nizak prosjek poena nije slučajan jer su na vidjelo izašli njegovi problemi izvan košarkaškog terena (alkohol). Nakon samo 19 odigranih utakmica za Utah Bernard se prijavio na liječenje od alkohola te je zbog toga propustio gotovo cijelu sezonu 1979/80.
“Shvatio sam da ako pijem, neću imati karijeru i neću imati nikakav život,” rekao je košarkaškom časopisu HOOP godinama kasnije.
Prije početka sezone 1980/81. mijenjan je u Golden State Warriorse gdje je u dvije sezone opet zabijao preko 20 u prosjeku. 1981. je prosječno zabijao 21,9 poen po utakmici uz šut iz igre od 58,8 posto te je proglašen za povratnika godine (NBA Comeback Player of the Year). Prije sezone 1982/83. kao free agent potpisuje za New York Knickse, ali Warriorsi ga ne žele izgubiti bez da išta dobiju zauzvrat. Zato je dogovorena zamjena na relaciji Golden State-New York i King je mijenjan u New York Knickse za Michaela Raya Richardsona (koji je svojevremeno nosio dres splitskih žutih).
New York Knicksi u svojoj povijesti nikada nisu imali igrača koji je u jednoj sezoni prosječno zabijao 30 poena po utakmici. Dolaskom Kinga i to se dogodilo. Posebno dostignuće bilo je kada je u dvije utakmice zaredom zabio 50 poena. 31. siječnja 1984. San Antonio Spursima zabio je 50 poena. A onda je samo dan kasnije, 1. veljače 1984. Dallas Mavericksima također zabio 50. Knicksi su te dvije utakmice igrali u gostima, a kako se San Antonio i Dallas nalaze u saveznoj državi Teksas mediji su nakon te dvije veličanstvene Kingove predstave kratko i jasno napisali: “teksaški masakr Bernarda Kinga.” King je tako postao prvi igrač nakon 17 godina (nakon Ricka Barryja) koji je u dvije utakmice zaredom zabio 50 poena.
Bernard King je igrao u vrijeme kada su i druge momčadi imale odlična niska krila (Larry Bird, Julius Erving, Dominique Wilkins, James Worthy, Alex English, Adrian Dantley, Mark Aguirre). Također, mnogi podcjenjuju Kinga zato jer nikad nije osvojio NBA naslov niti je ikada bio MVP lige (iako je trebao biti 1984.), nije nikada igrao za Celticse ili Lakerse (da je igrao sigurno bi drugačije gledali na njega), nije izabran među 50 najvećih igrača svih vremena, i najveća sramota od svih: još uvijek nije izabran u Kuću slavnih iako je to zaslužio, a već je prošlo 15 godina otkad je odigrao zadnju NBA utakmicu.
KRALJ NEW YORKA
U sezoni 1983/84. u glasovanju za MVP-ja sezone King je bio drugi, iza Larryja Birda. Mnogi misle da je MVP te sezone trebao otići u ruke Bernardu Kingu, koji je osrednje Knickse vodio do omjera 47-35. U play-offu 1984. King je igrao najbolju košarku u životu. U prvom krugu play-offa Knicksi su igrali protiv Detroit Pistonsa i dobili ih 3-2. King ih je gotovo sam pobijedio. Najbolji igrač Pistonsa Isiah Thomas tada je rekao: “Ono što nam je radio nisam nikada prije vidio.” Kingova statistika u tih pet utakmica protiv Pistonsa bila je: ukupno 213 poena u 5 utakmica (prosječno 42,6 poena po utakmici uz šut iz igre 60 posto). S tih 42,6 poena postavio je novi rekord po prosjeku poena u jednoj play-off seriji. Taj rekord kasnije je srušio Michael Jordan koji je prosječno zabijao 45,2 poena po utakmici u play-off seriji protiv Cleveland Cavaliersa 1988.
I kad je ta play-off serija New Yorka i Detroita bila gotova, King je u idućoj play-off seriji protiv Boston Celticsa prosječno zabijao 30 poena po utakmici (uključujući dvije utakmice u kojima je zabio preko 40). Knicksi su dosta namučili puno jače Celticse, na kraju su Celticsi pobijedili tek u sedmoj utakmici polufinala Istočne konferencije (Celticsi su te godine osvojili NBA naslov). King je te godine u play-offu imao prosjek od 34,8 poena u 12 play-off utakmica.
Svi koji su gledali New York Knickse od 1983. do 1985. vidjeli su zastrašujućeg igrača. Bernard King je u tim danima bio nezaustavljiv u napadu. Tada je igrao najbolju košarku u životu, mogao je zabiti kao malo tko na košarkaškom terenu. 1984. i 1985. izabran je u All-NBA prvu momčad.
“Nije bilo boljeg post-up igrača te visine u ligi kao što je bio Bernard King,” rekao je tadašnji Kingov trener u Knicksima Hubie Brown. “U mojoj trenerskoj karijeri on je jedan od dvojice ‘ubojica’ koje sam imao sreću trenirati,” dodaje Brown. “Nikakav pritisak, obrambeni zadaci ili situacije u igri nisu ga spriječili da zabije koš ili učini nešto senzacionalno. King nikada nije bio vokalni lider, jak na riječima; on je vodio primjerom – svojim navikama na treningu i usredotočenošću za vrijeme utakmice te sposobnošću da zabije koš pod ekstremnim pritiskom.”
Jedno od najboljih niskih krila u povijesti NBA lige Julius Erving rekao je: “U mojoj karijeri Bernard King je bio igrač kojeg sam najteže čuvao. I to govorim iz srca.”
NBA legenda Alex English rekao je za Bernarda: “Bio je nezaustavljiv, mrzio sam ga gledati kako dolazi s krila jer sam znao što će se dogoditi. Bio je nisko krilo, ali bio je tako moćan. Također je imao unutarnju snagu. Mislim da smo Bob McAdoo, Bernard King i ja nepravedno izostavljeni s popisa 50 najvećih igrača svih vremena.”
Apsolutna istina, sva trojica su trebala biti izabrana među 50 najvećih igrača svih vremena. Ali nisu i to je velika nepravda. Ali to ide na dušu onih koji su birali.
TEŠKA OZLJEDA KOLJENA NA VRHUNCU KARIJERE
Košarkaška rapsodija Bernarda Kinga u trećoj sezoni s Knicksima doživjela je veliki udarac. Igrajući u gostima protiv Kansas City Kingsa 23. ožujka 1985. King je prilikom jedne kontre Kansas Cityja pokušao blokirati šut jednog igrača Kansasa. Ali nezgodno je doskočio, zatim napravio korak-dva i legnuo na parket. Odmah je znao da nešto nije u redu. Nije ustajao s parketa, samo je ležao na terenu i držao se za koljeno, previjajući se od boli. Rezultat ozljede: puknuti prednji križni ligamenti desnog koljena.
Za njega je ta sezona bila završena, a te sezone bio je vodeći strijelac lige (32,9 poena po utakmici). I zbog te teške ozljede nije igrao dvije godine. A bio je na vrhuncu košarkaške karijere, igrao je najbolju košarku u životu. Kakva tragedija. U tadašnje vrijeme medicina nije bila tako razvijena kao danas. Oporavak od takve ozljede tada je trajao više od godinu dana, a za neke igrače je čak značio i kraj profesionalne karijere. Za neke da, ali za Bernarda Kinga ne.
1985. liječnik Norman Scott izveo je operaciju prednjeg križnog ligamenta na Kingovu koljenu. “U Bernardovom slučaju koristili smo artrotomiju, to je otvaranje zgloba kako bi preusmjerili tetivu mišića da bi kreirali novi ligament za njega,” objasnio je Scott. “Samim time što smo otvorili zglob i napravili operaciju, zbog toga je do procesa zacjeljenja trebalo proći dugo vremena.”
King je bio odlučan u nakani da se vrati igranju profesionalne košarke, a da bi uspio u tome, morao je proći izuzetno napornu rehabilitaciju. Propustio je cijelu sezonu 1985/86. i gotovo cijelu sezonu 1986/87. Još je ostalo šest utakmica do kraja u sezoni 1986/87. i King se vratio na parket. Trebao je dokazati prvo sebi, a onda i kritičarima da još može igrati vrhunsku košarku. I dokazao im je to. U tih šest utakmica King je imao šut iz igre gotovo 50 posto, a prosječno je zabijao 22,7 poena po utakmici.
Nakon sezone 1986/87. Bernard kao free agent potpisuje za Washington Bulletse (današnje Wizardse). Za Bulletse je odigrao četiri zapažene sezone, a sjajno je odigrao posljednju sezonu za Washington. Tada je prosječno zabijao 28,4 poena po utakmici, bio je treći strijelac lige (iza Michaela Jordana i Karla Malonea). Nakon 1985. to je bio njegov najveći prosjek poena po utakmici.
VELIKI POVRATAK NA ALL-STAR NAKON OZLJEDE
Najveći trenutak nakon teške ozljede koljena definitivno je bio nastup na All-Star utakmici 1991. To mu je bio četvrti All-Star nastup u karijeri, ali i najdraži jer je samo šest godina ranije doživio tešku ozljedu koja mu je prijetila i prestankom igračke karijere. Od oporavka pa do statusa All-Star igrača, to mogu samo najveći.
Dr. Stephen Lombardo, ortoped Los Angeles Lakersa, rekao je da je Kingov oporavak bio značajan događaj. “Bernard King je bio prvi zaista vrhunski košarkaš koji se vratio igranju košarke, i to uspješnom igranju,” rekao je Lombardo.
Julius Erving je dodao: “Jedna od najznačajnijih stvari koje je Bernard učinio, od svih sportaša u bilo kojem sportu je bila ta da se nakon teške ozljede ponovno vratio na parkete te je opet izabran na All-Star utakmicu.”
King je prije sezone 1991/92. otišao na operaciju hrskavice koljena, ali istrošeno Kingovo tijelo sve teže podnosi napore i on propušta cijelu sezonu. Krajem siječnja 1993. čelnici Washingtona ga otpuštaju. Vrlo nekorektan potez, slično kao i kada ga Knicksi više nisu željeli nakon sezone 1986/87. Ostatak te sezone odigrao je za New Jersey Netse da bi se umirovio nakon sezone 1992/93. Tu polusezonu u New Jerseyu bio je suigrač našeg Dražena Petrovića koji je tada igrao najbolju košarku u životu.
U današnje vrijeme u NBA ligi samo jednog igrača zovu King, a to je superzvijezda Clevelanda LeBron James. 80-ih godina vidjeli smo još jednog Kinga, prvog kralja u NBA. Istinskog kralja kojeg je samo teška ozljeda koljena na vrhuncu karijere spriječila da postane istinska superzvijezda.
BRAĆA KING
Bernardov mlađi brat Albert je svojevremeno bio najbolji srednjoškolski igrač u Americi i on je trebao zasjeniti Bernarda. U jednoj od najboljih košarkaških knjiga svih vremena “Heaven is a playground,” koju je napisao Rick Telander, o mlađem Kingu (Bernard je rođen 1956., a Albert 1959.) se govori kao o košarkaškom čudu od djeteta. Albert je bio jedan od najboljih uličnih igrača u Brooklynu. Nažalost, Albert nije ostvario tako veliku NBA karijeru kao njegov stariji brat. Odigrao je devet sezona u NBA ligi (šest sezona za New Jersey, te po jednu za Philadelphiju, San Antonio i Washington). Imao je i skromniji prosjek poena nego stariji brat: u 534 utakmice prosječno 12,1 poen po utakmici.
ZABIO GOTOVO 20000 KOŠEVA
Bernard King je u NBA karijeri zabio 19655 poena (prosjek od 22,5 poena po utakmici), četiri puta je igrao All-Star utakmicu. Nikada nećemo saznati koliko je još koševa mogao zabiti da nije izgubio dvije godine (i to dvije na samom vrhuncu karijere!) zbog teške ozljede koljena i još gotovo jednu sezonu zbog problema s alkoholom. Ali unatoč i takvim problemima i nedaćama uspio je zabiti gotovo 20000 poena. Kada je Bernard bio potpuno zdrav samo je Julius Erving bio eksplozivnije nisko krilo.
King je godinama kasnije rekao da najviše žali što nije osvojio NBA naslov, a u manjoj mjeri žali što nije prošao granicu od 20000 poena u karijeri.
8 PUTA PREKO 50 POENA
Na Božić 1984. u dresu Knicksa svojem prvom klubu New Jersey Netsima zabija 60 poena – najviše u NBA karijeri. 50 ili više poena u dresu Knicksa zabio je pet puta. Ukupno je u karijeri 50 ili više poena zabio osam puta. Fascinantno zvuči podatak da je dvaput zabio 50 ili više poena nakon teške ozljede koljena.
Ovdje je popis svih Kingovih utakmica u kojima je zabio 50 ili više:
50 – u dresu Golden Statea protiv Philadelphie (3.1.1981)
50 – u dresu New Yorka protiv San Antonia (31.1.1984)
50 – u dresu New Yorka protiv Dallasa (1.2.1984)
52 – u dresu New Yorka protiv Indiane (24.11.1984)
60 – u dresu New Yorka protiv New Jerseya (25.12.1984)
55 – u dresu New Yorka protiv New Jerseya (16.2.1985)
52 – u dresu Washingtona protiv Denvera (29.12.1990)
50 – u dresu Washingtona protiv Utaha (6.3.1991)
TENNESSEE MU UMIROVIO DRES S BROJEM 53
U veljači 2007. sveučilište Tennessee mu je umirovilo dres s brojem 53. On je trenutno jedini košarkaš kojemu je to sveučilište umirovilo dres. King je jedan od najboljih igrača u povijesti konferencije Southeastern. Sa suigračem Erniejem Grunfeldom činio je jedan od najubojitijih tandema u sveučilišnoj košarci, zvali su ih “The Ernie i Bernie Show.” S Erniejem je kasnije zajedno igrao i u New York Knicksima.
King je u NBA karijeri najpoznatiji po dresu s brojem 30 koji je nosio u Knicksima, a 30 je nosio još u dresu Golden Statea, Washingtona te u posljednjoj NBA sezoni s New Jersey Netsima. U New Jerseyu (na početku karijere) i Utahu nosio je broj 22, a u sezoni 1986/87. odabrao je broj 55 u Knicksima.
STATISTIKA BERNARDA KINGA PRIJE I POSLIJE OZLJEDE
Kingova ozljeda koljena dogodila se u njegovoj osmoj sezoni. Vratio se tek nakon dvije godine. Iako se očekivalo da bi Kingove brojke nakon te ozljede mogle drastično pasti to se ipak nije dogodilo. Njegov prosjek koševa samo se malo smanjio, a prosjek njegovih utakmica dosta je pao (iako je prvu sezonu nakon ozljede odigrao svega 6 utakmica, a posljednju sezonu samo 32). Ali nakon te ozljede je učinio nešto što mu nikad nije uspjelo prije ozljede: dvije sezone zaredom odigrao je više od 80 utakmica.
OSOBNI KARTON:
Ime: Bernard
Prezime: King
Pozicija: Krilo
Rođen: 4.12. 1956. u Brooklynu, New York
Visina: 201 cm
Težina: 93 kg
NBA naslovi:/
NBA draft: 7. izbor prve runde, 1977 New Jersey
Sveučilište: Tennessee
