Đe je ba ono nestalo: Danny Granger

U vrijeme kada se autor tekstova „Đe je ba ono nestalo“ zaljubio u NBA košarku tada su harale momčadi koje su imali luksuz u vidu dominantnog centra na oba kraja parketa. Pa, tako su naslove osvajali Spursi s Tim Duncanom, Lakersi sa Shaqom O’Nealom, Pistonsi s Big Ben Wallaceom, da bi se pred kraj decenije naslovom prvaka okitili Celticsi s Kevin Garnettom kao i Kobeovi Lakersi koji su bez Pau Gasola bili prosječna playoff ekipa.

Ne bježim od činjenice da se težište igre prebacilo na perimetar što dovoljno govori činjenica da su recimo LA Clippersi u sezoni 2004/2005 prosječno šutirali 9,2 trojke, da bi recimo prvaci iz 2004. godine Detroit Pistonsi prosječno šutirali 11,8 trojki po meču. Poređenja radi, u sezoni 2016/2017 momčad s najmanje ispaljenih trojka po utakmici su Chicago Bullsi i to s 20,7 pokušaja po susretu. Što bi Branko Đurić Đuro rekao: „Jooj razlike, drastične razlike.“

No, iako ime koje stoji uz naslov šeste epizode serijala odaje sve, uvod teksta kao da je posvećen nekom centru, no očito nije. Uvod je tu čisto da bi povukli paralelu između igrača koji su bili izuzetno profitabilni prije desetak godina NBA košarke,  a danas bi bili debelo plaćeni za svoje usluge na parketu, pa hajmo reći živjeli od košarke u pogrešno vrijeme.

Da je visina bitna u današnjoj ligi govori činjenica kako beka Warriorsa Klay Thompsona i jedne od najboljih četvorki lige Paula Millsapa dijeli tek 2 (da, DVA) centimetra visine. Ovaj prvi je ubojit šuter koji zatrpava protivničke koševe, dok Millsapa želi 90% lige, zahvaljujući njegovoj svestranosti.

No, što ako vam kažem da je prije nešto manje od deset godina u ligu stigao igrača visine 203 cm koji je branio poziciju niskog krila, gdje je bez problema ubacivao tridesetak poena dok je na drugoj strani parketa bio sasvim pristojan defenzivac. Mogao je igrati i beka u super visokim postavama, dok mu ni pozicija četiri nije bila strana.

Dame i gospodo iz nestalih smo izvukli fosile Dannyja Grangera, igrača za kojeg tvrdim bi danas svih trideset NBA momčadi platilo debelu sumu da se ovaj čovjek nađe na njihovom rosteru, garantiram.

Childhood among gunshots

Rođen u Gradu Bluesa 1983. godine, na praznik 4/20 točnije 20. travnja u radničkoj obitelji. Djetinjstvo je proveo u okrugu Metairie što na francuskom jeziku znači farma, no okrug je bio daleko od mirnog života kakav bi bio na farmi. Droga, prostitucija, pucnjave bili su svakodnevica, bilo je noći kada su obitelji morali zaspati uz zvuke pucnjave, no glava porodice Danny Granger Sr. bio je Jehovin svjedok te je odlučio odgojiti svoju djecu na pravi način i izvesti ih na ispravan put u život.

Za kruh je zarađivao popravljajući stare viljuškare kako bi ih preprodavao. Bio je dobar čovjek kojeg su svi poznavali od radnika pa do lokalnih dilera. Sa suprugom Janice odgajao je djecu uz enciklopedije i edukacijske alate kako bi se njegova djeca što bolje obrazovala. Danny Jr. je bio srednje dijete, najstarija je bla sestra Jamie koja je postala kompjuterski inženjer, dok je najmlađi brat Scotty uspio postati muzičar i TV zvijezda.

Otac troje djece imao je takvu narav da bi znao pronaći dilere koji su nudili drogu njihovoj djeci, što je dokaz koliko je želio da mladi Grangeri ne odu krivim putem. S obzirom na to da nije bilo sigurnog mjesta kako bi njegova djeca provodila slobodno vrijeme baveći se sportom bivajući daleko od ulice, otac Danny Sr. je  kupio zemljište pored njihovog doma te izgradio košarkaški teren za svoju djecu, no sam je priznao kako nije ni slutio da će mu dijete postati NBA košarkaš.

Što se Dannyja tiče bio je uzoran i pažljiv i povučen učenik. Zahvaljujući odgoju, izbjegavao je nevolje na ulicama, ali ipak jednom se našao u problemu. Kada je imao 12 godina zadobio je ožiljak na nozi zbog pucnjavje koja se desila u blizini, na njegovu nesreću metak se nespretno odbio i zakačio nogu mladog Dannyja.

„U blizini moje kuće, točnije dvije ulice od mog doma dogodila se pucnjava. Našao sam se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, ali imao sam dosta sreće.“

Košarku je često igrao sa svojim ocem koji ga je učio kako da bude psihički jak i da ne nasjeda na provokacije. Naučio je braniti ono što je njegovo tj. domaći teren što mu je bilo ključno za samopouzdanje.

“I refuse to go to Yale“

Karijera u Grace Kingu srednjoj školi bila je sasvim solidna, ali usprkos tome niti jedno sveučilište nije pokazalo zanimanje za momaka iz opasnog kraja.  Uspio je proći prijemni za prestižno sveučilište Yale zahvaljujući izvanrednim ocjenama, ali svjestan da mu Yale neće moći priuštiti adekvatnu sveučilišnu košarku, odlučio se za odlazak na Bradley univerzitet u Illinoisu.

No, stvarni baš i nisu išle kako treba. Tek u drugoj godini odigrao je 14 susreta uz 19 poena u prosjeku dok mu je šut za tri bio oko 30%. Nakon lošeg odnosa s trenerom Jimom Lesom odlučio se prebaciti na sveučilište New Mexico. Pravo nastupa za Lobose dobiva tek u januaru 2004. godine te pokazuje da se transfer itekako isplatio. Startao je u svim 22 susreta gdje je igrao 32 minute uz 19,5 poena, 9 skokova i 2 asistencije u prosjeku.

U drugoj godini na New Mexicu (posljednjoj u NCAA) postao je prvi igrač u povijesti Lobosa koji je zabilježio 60 asistencija, 60 blokada i 60 ukradenih lopti u jednoj sezoni. Pored toga imao je još jedan jubilej kao prvi NCAA košarkaš koji je imao prosjek od barem 18 koševa, 8 skokova, 2 ukradene lopte te 2 blokade uz to popravio je  procenat za tri poena na odličnih 43%. Vodio je Lobose do završnog NCAA turnira, no ispali su u prvoj rundi od strane Villanove.

Osim košarke diplomirao je civilno inženjerstvo na New Mexicu te je odlučio da se prijavi na NBA draft 2005. Na tom draftu najviše se pričalo o playmakerima Chris Paulu i Deronu Williamsu dok je najzanimljiviji bio australski centar s univerziteta Utah, Andrew Bogut koji je otišao kao prvi izbor.

Što se tiče krilnih pozicija sve oči su bile uprte u Marvina Williamsa koji se s North Carolinom okitio NCAA naslovom. Naš junak Granger je bio tek četvrto krilo po pre draft izvještajima iza Williamsa, Joeyja Grahama i Yaroslava Koroleva (?).

Najveće prednosti Grangera prema scouting reportima predstavljale su mentalne sposobnosti,  strpljivosti i smirenost u napadu, racionalnost pri uzimanju šuteva, kao i odlične fizičke predispozicije za NBA krilo.  Zahvaljujući visini od 203 cm i odličnom radu nogu bio je odličan defenzivac na perimetru, dok mu je težina od 102 kg omogućavala da se pristojno nosi s krilima u NBA ligi. Skauti su dosta spominjali njegovu predivnu mehaniku šuta, košarkašku inteligenciju, nesebičnost.

S druge strane, najveća mana za Grangera bilo je igranje na low profile sveučilištu gdje nije mogao razviti u nadolazeću zvijezdu. Skauti su smatrali da ne može biti ništa više od role igrača kojem je šut za tri poena bilo najjače oružje.  dok su mu neki predviđali da bi mogao biti peti izbor, drugi su govorili da bi mogao čak dospjeti i u drugu rundu drafta 2005.

Tadašnji generalni menadžer, a danas predsjednik košarkaških operacija Indiana Pacersa, Larry Bird  Grangeru se lično obratio rekavši da će ga Pacersi izabrati ako ne bude izabran do 17. pozicije.

Danny Sr., otac Grangera se prisjeća:

„Očekivali smo da će upasti u lutrijski pick. Kada je prošao deseti izbor pogledali smo jedan drugog, zatim prošao je 12, pa 15 izbor i tenzije su već počele da rastu gledajući ostale igrače kako ustaju i odlaze  da se slikaju s Davidom Sternom.“

Kada je došao red na Pacerse (koji su imali 17. izbor) bili su šokirani činjenicom da nitko nije birao Grangera i bez dvojbe izabrali krilo s New Mexica. Tadašnji predsjednik Donnie Walsh je rekao:

„Na dan drafta pojavile su se informacije o zdravlju koljena ovog mladića. Prostudirali smo probleme i shvatili da je sve uredu, ali to je prepalo ostale momčadi tako da nismo željeli propustiti da priliku da  izaberemo igrača i čovjeka poput Dannyja.“

Dolaskom u NBA stigao je u playoff momčad Pacersa čija su prva imena bili Jermaine O’Neal, Stephen Jackson, kao i mentor mladog Grangera, ludi Ron Artest koji je kako sam Danny priznaje bio velika podrška i odličan mentor. Pored neoborive činjenice da je Artest imao previše mušica u glavi, na parketu je bio fenomenalan košarkaš, u napadu je bio sposoban biti prva opcija dok je u obrani važio za jednog od najboljih defenzivaca. Ron je mladom Grangeru posvetio dosta pažnje na treninzima što je dosta pomoglo u napretku rookieja.

„Ron je strašan radnik. Naporno trenira i svjestan je da bez rada u NBA ligi nema uspjeha. Moram priznati da su mi intenzivniji treninzi s Artestom pomogli da shvatim koliko trebam raditi da bi napravio nešto u NBA-u“, kazao je jednom prilikom Granger.

The revelation by Larry Bird

Po dolasku u NBA izabrao je dres s brojem 33, jer kako sam Danny kaže odrastao je ugledajući se na Scottie Pippena. Kasnije kroz karijeru se pokazalo kako su Granger i Pippen imali sličnosti na parketu…

U prvom sezoni pod palicom Ricka Carlislea nije dobio puno prostora zbog činjenice da je njegova pozicija niskog krila popunjena. Jackson i Artest su bili uzdanice ekipe pored O’Neala tijekom prvog djela sezona 05/06 da bi uslijedili problemi. Artest je zatražio razmjenu u drugu momčad zbog svađa s ostalim suigračima. Potraga je dugo trajala sve do siječnja kada ga Bird šalje u Sacramento Kingse za još jednu ubojitu opciju na krilu, Peđu Stojakovića.

Najbolje partije rookie godine imao je u porazu od Cavsa gdje je zabio 21 poen uz 14 skokova, zatim ugradio je 22 poena i 11 skokova u pobjedi na New Orleansom, dok je zabio 23 poena Kingsima pred kraj sezone. Uspio je nastupiti i na Rookie Challengeu u ekipi s Bogutom, Paulom, Williamsom i co.

Uglavnom rookie godinu je završio sa 78 odigranih utakmica i 17 startova, 7,5 poena, 5 skokova. U doigravanju su Pacersi naletjeli na Netse koji su ih izbacili u šest utakmica. Granger je nastupio u svih šest uz 8,2 poena i 5,2 skoka po susretu.

Na ljeto je bilo dosta promjena u momčadi. Otišao je Stojaković što je značilo da će Granger dobiti startno mjesto. Već na otvaranju sezone redovno je bio dvocifren u poenima, no Carlisle je odlučio malo kombinirati te ga poslao na klupu da bi u početnu postavu ubacio Jacksona. Ni uloga s klupe nije predstavljala problem jer je već u prvoj utakmici s klupe u drugoj sezonu ubacio 21 poen.

U siječnju Pacersi su se riješili i sporednog glumca u drami  „Malce at the Palace“ u liku Jacksona, što je Dannyju otvorilo startno mjesto do kraja sezone. Odmah pri povratku u startere počastio je momčad Heata s 28 poena. Usprkos mnogim promjenama na rosteru Indiana je ostala bez doigravanja s omjerom 35-47.

Kada je Granger u pitanju nastupio je u 82 susreta uz 57 startova gdje je igrao 34 minute prosječno, ukupno 2785 što je bilo naviše u momčadi. Završio je kao peti strijelac s 13,9 poena uz 46% šuta iz igre.

U trećoj NBA sezoni je pokazao da pripada u samu elitu NBA lige. Odlaskom Carlislea s mjesta glavnog trenera, na njegovo mjesto je stigao Jim O’Brien koji je prethodno vodio Celticse i 76erse što je pokakalo u kojem smjeru ide franšiza Pacersa. O’Neal je mučio muku s ozljedama tako da je prva napadačka opcija postao Granger koji je u prve dvije sezone pokazao raskošan talent. Već u prvom susretu sezone 07/08 protiv branioca naslova, Celticsa pokazao je liderstvo. Na deset minuta do kraja utakmice Pacersi su imali +16 razlike da bi u jednoj borbi za loptu između Grangera i Paula Piercea, igrač Celticsa nezgodno sjeo na leđa Grangera dok je ovaj bio prislonjen uz pod. Nakon što su se oglasili sudci Danny je ustao i nasmijao se svom treneru O’Brienu da bi se primijetilo da je ostao bez prednjih zuba. Otišao je do klupe, ubacio je gumenu zaštitu u usta i vratio se na parket. Meč završava s 20 poena uz pet trojki, 13 skokova, po dvije blokade i ukradene lopte uz pobjedu.

Do kraja sezone Pacersi su na krilima Grangera i Mikea Dunleavyja Jr. pokušali uhvatiti mjesto u doigravanju, ali usprkos mnogim ozljedama i problemima na rosteru ostali su kratkih rukava.

Naime, završili su na devetoj poziciji s omjerom 36-46 dok su osmoplasirani Hawksi bježali svega jednu pobjedu. Vrijedi spomenuti predstavu koju je pružio protiv Bobcatsa kada je za 36 minuta ubacio 37 poena uz šest trojki.

U breakout sezoni Granger je prvi puta bio najbolji strijelac Pacersa s 19,6 ubačenih poena, zatim je dodao 6,1 skok, 2,1 asistenciju dok je šut za tri poena podigao na 40%. Nastupio je u 80 susreta gdje je svaki put bio starter, dok je na parketu provodio 36 minuta u prosjeku. Ubacio je 171 trojku što ga je svrstalo u samu šutersku elitu lige koju su činili Ray Allen, Stojaković, Rashard Lewis, Steve Nash

Na ljeto 2008. godine riješili su se O’Neala poslavši ga u Toronto što je otvorilo prostor da Granger postane lice budućnosti momčadi iz grada poljoprivrede. Tako je i bilo!

Pred početak četvrte sezone Pacersi su ponudili produljenje rookie ugovora na pet godina prema kojem bi mogao zaraditi i do 65 milijuna dolara što je za to vrijeme bio ugovor kojeg su dobivali cornerstone igrači franšize.

Pod utjecajem neuspjeha iz prethodne sezone, novog ugovora kao i dolaska novih suigrača Granger i Pacersi su bili spremni za borbu za playoff. No, moral je opao kada se Dunleavy ozlijedio pred sami početak sezone, no Granger je odmah shvatio kako će sve oči biti uprte u njega, što mu nije previše smetalo.

Da mu neće biti problem biti prva opcija u napadu Pacersa pokazao je već na otvaranju sezone. Ubacio 33 poena  (11/12 s linije penala) za 39 minuta u igri na otvaranju sezone. S 34 poena je počastio Hawkse uz odličan šut od 13/18 od čega 4/5 za tri poena. Utakmicu karijere odigrao je na gostovanju kod Pistonsa gdje je za 43 minuta ubacio 42 poena – šut za dva 13/21, slobodna bacanja 13/13 uz tri ubačene trojke, dodao je sedam skokova i šest asistencija. Tri dana nakon partije života Warriorsima zabija 41 poen uz 11 skokova i 6 asasinacija. Pogodio je svega dvije trojke ali penale je šutirao perfektnih 17/17.  U tom razmaku od nekoliko dana slobodna bacanja je šutirao izvrsnih 45/45.

Početkom siječnja imao je tri vezana susreta s 35+ poena – Kingsima je ubacio 35, Nuggetsima 36 i Sunsima 37 u svega pet dana razmaka. Upravo je u susretu s Phoenixom utišao domaće navijače tako što je pogodio trojku za pobjedu 113:110.

Zahvaljujući odličnim partijama i prosjeku poena od 25,4 po susretu zaradio je izbor u All-Star momčad Istoka. U to vrijeme postao je tek deseti igrač Pacersa koji bi se našao na All-Star susretu (do tada).

Do same All-Star pauze u veljači zabio je preko 100 trojki po čemu je postao prvi igrač nakon legende Reggie Millera koji je u tri vezane sezone ubacio preko 100 šuteva za tri.

„Želio bih zahvaliti suigračima i trenerima. Bez njih All-Star izbor bio bi nemoguć. Ovo mi je bio jedan od ciljeva kada sam stigao u NBA i jako mi je drago što sam ga uspio ostvariti“, izjavio je Danny nakon što je saznao da će se naći na smotri najboljih.

Prije same All-Star utakmice takmičio se u šutiranju trojki gdje se nije baš proslavio. Ubacio je svega 13 poena što ga je koštalo ispadanja u prvom krugu. Zanimljiva anegdota desila se pred početak susreta kada se Dwyane Wade obratio Grangeru rekavši kako se treba pripremiti na tremu koja će doći kada bude uzeo svoj prvi šut. Wade je rekao:

„Kada dobiješ prvu priliku da uputiš šut lopta će biti teška 100 kilograma zbog prisutne treme, tako da nemoj se brineš.“

Nervoza i trema nije previše utjecala na Dannyja koji je na asistenciju Piercea zakucao i zabio svoja prva i jedina dva poena na All-Star susretu 2009. Godine u Phoenixu

Nakon All-Star  pauze vratio se Pacersima s 20 poena i 10 skokova u pobjedi nad 76ersima da bi u narednom meču teren napustio ranije zbog problema s lijevim stopalom. Nakon dodatnih pretraga iz Indiane su poručili da bi Granger mogao propustiti nekoliko susreta i to baš u onom djelu sezone kada se momčadi bore za doigravanje.

Propustio je 11 utakmica da bi već u drugom susretu nazad zabio 35 poena uz 10 skokova do kraja sezone redovno je bio prvi igrač Pacersa, no ponovo nedostajalo je sreće da se nađu u doigravanju. Tijesni porazi od Bullsa, Hawksa, Spursa i Mavsa koštala su ih playoff mjesta. U travnju je ubacivao 31,4 poena prosječno ali nažalost nedovoljno.Ponovo su završili kao deveti s identičnim omjerom kao i prošle sezone ovaj put iza Pistonsa.

Briljantne partije u svojoj četvrtoj sezoni napatio je All-Star izborom da bi na kraju sezone od NBA lige bio nagrađen kao igrač koji je najviše napredovao nagradom Most Improved Player.

Vrijedi spomenuti podatak da je Granger postao jedini igrač koji je povećavao prosjek poena barem za pet poena u tri uzastopne sezone; Sa 7,5 je skočio na 13,9 da bi u trećoj sezoni zabijao 19,6 i u četvrtoj godini 25,8 poena u prosjeku.

Roster Pacersa je predvodio u minutama (36,2), poenima (25,8), blokadama (1,4), slobodnim bacanjima (88%), izgubljenim loptama (2,5) da bi bio treći po skokovima (5,1) i asistencijama (2,7). Postao je prvi Pacers, a tek. 12 igrač  u povijesti  koji je ubacivao 25 poena prosječno uz 40% šuta za tri (kasnije su to napravili Curry, Durant, Melo, LeBron).

Pored All-Star izbora i MIP nagrade sezonu je završio kao peti strijelac lige iza Wadea, LeBrona Jamesa, Kobe Bryanta i Dirka Nowitzkog. Šutirao je ukupno 450 šuteva za tri, a ubacio 182 trojke. Na liniji za slobodna bacanja našao se 460 puta što je iskoristio za 404 ubačaja i odličnih 88%. Po usage rateu je bio na 29,6%, ispred njega samo Dirk, James, Wade, Bryant, Tony Parker i Melo Anthony.

U prvoj sezoni pod novim ugovorom prema kojoj bi trebao zaraditi oko devet milijuna dolara, bila je slična prethodnim. Ponovo je bio glavna uzdanica napada Pacersa, no opet je izostala podrška suigrača.  Ubacio je 36 poena uz sedam trojki dodavši 9 skokova i 5 asistencija u porazu od Raptorsa. U decembru je ozlijedio desno stopalo zbog čega je propustio četiri tjedna. Indiana je tonula dublje i dublje, no odmah po povratku na parket Granger je pokušao napraviti prevagu. Redovno je išao preko 20 poena da bi  26. ožujka odigrao partiju života.

U pobjedi nad Jazzerima 122:106 odigrao je 38 minuta, šutirao je 14/23 iz igre uz 5/10 za tri poena, izveo je 15 penala od čega je pogodio 11, susret je završio s rekordnih 44 poena pri tome je dodao 8 skokova, 5 asistencija, 2 ukradene, jednu blokadu i svega 3 izgubljene lopte. Bez prevelike pompe zatrpao je koš Jazzera, a činjenica da je Andrei Kirilenko, koji je važio kao ponajbolji perimetar defender čitave lige, čuvao Grangera previše govori o napadačkim sposobnostima Dannyja.

Do kraja sezone Pacersi su se morali zadovoljiti 10. poziciji na Istoku uz omjer 32-50. Naš junak je prosječno zabijao 24,1 poen po utakmici po čemu je bio prvo ime Pacersa treću sezonu zaredom, a po prosjeku poena bio je osmi strijelac lige, ubacio je 158 trojki uz 36% šuta, po usage rateu ponovo je bio u samom vrhu lige s 28,7%.

Iako Pacersima nisu cvjetale ruže, Danny Jr. je pronašao utjehu u pozivu da predstavlja Sjedinjene Države na Svjetskom prvenstvu koji se održalo u Turskoj 2010. godine. Našao se na rosteru s nadolazećim zvijezdama kao što su Durant, Curry, Rose, Love, Westbrook uz stare kajle poput Billupsa, Odoma i Iguodale. Ameri su vratili kući svjetsko zlato koje nisu imali još od 1994. godine i Dream Teama II. Granger je nastupio u sedam od devet susreta gdje na parketu provodio oko 10 minuta prosječno. Iranu je ubacio 10, a Hrvatima 9 poena.

Grangerov agent Aaron Mintz također je bio agent nadolazećeg igrača na draft Paula Georgea. Povodom toga Granger i George su zajedno trenirali pred sami draft 2010. godine tako da je Granger imao najveći utjecaj kod Birda da ovaj izabere Georgea. Ostalo je povijest.

Kao deseti izbori uzeli su Georgea, zatim kao 40. pick Lancea Stephensona, što će predstavljati kamen temeljac za budućnost Pacersa.

Nakon 44 utakmice i omjera 17-27 u sezoni 10/11 uprava je otpustila O’Briena s mjesta glavnog trenera, da bi na  njegovo mjesto došao rookie među glavnim trenerima Frank Vogel. Usprkos tome da je do kraja regularnog djela sezone ostalo svega 38 utakmica, Vogel je uspio posložiti kockice i vodi Pacerse u doigravanje po prvi puta nakon sezone 2006 i ere Jermainea O’Neala.

Kao i u prethodnih sezona Granger je bio vodeći strijelac Pacersa s 20,5 ubačenih poena u 79 mečeva. Bio je tek šesnaesti strijelac lige uz 157 pogođenih trojki. No, individualna statistika nije bila bitnija od plasmana u doigravanje prvi put nakon pet godina. Tamo su ih čekali Bullsi predvođeni najmlađim MVP-jem u liku Rosea te su Pacersi ispali u pet utakmica. Granger je ubacivao 21,6 poena, no bilo je nedovoljno.

Dolaskom Vogela Pacersi su od napadačke momčadi postali tvrda momčad koju „krasi“ obrana krvavih koljena, što je bilo novost za Grangera koji je navikao da Pacersi budu u samome vrhu kada su pace i ofenzivni rejting u pitanju. Po palicom Vogela odradili su čitav trening kamp, stigao je iskusni David West i pohod Indiane na vrh istoka mogao je početi. Granger je ponovo alfa i omega u napadu uz činjenicu da mu je  dio tereta oduzeli West, igrač druge godine George kao i ljetna akvizicija George Hill.

Granger je svoju sedmu sezonu završio s 18,7 poena u prosjeku što je znatno manje u odnosu na dosadašnji prosjek, ali ono najbitnije je bilo da su Pacersi skraćenu sezonu 11/12 završili s omjerom 42-24 što ih je smjestilo na treće mjesto odmah iza Bullsa i Miamija.

U prvoj rundi doigravanja imali su okršaj s Orlando Magicom kojeg su riješili u pet utakmica. Nakon poraza u prvoj i blijedoj partiji u drugoj utakmici, Danny je s pet trojki i ukupno 26 poena odveo Pacerse do prednosti 2-1. Do kraja serije Pacersi nisu imali problema te je Granger po prvi puta u karijeri prošao prvu rundu playoffa uz 21 poen prosječno.

U polufinalu su ih čekali prošlogodišnji finalisti, Miami Heat s kojima su vodili rovovske bitke. Pacersi su ispali u šest mečeva dok se Granger poprilično mučio sa šutem – 37% iz igre uz 13,3 poena u seriji protiv Heata. Seriju je propatilo nekoliko naguravanja u kojima je sudjelovao Granger.

His knees betrayed him

Nakon najvećeg timskog uspjeha u karijeri za Grangera, Pacersi su narednu sezonu dočekali prepuni samopouzdanja i optimizma. Paul George je napredovao, dobili su pravu jedinicu u Hillu, Roy Hibbert i West su bili odličan tandem pod košem dok je Danny zabijao kad god je trebalo.

Tijekom predsezone Danny se žalio na bolove u lijevom koljenu za koje kaže da ga je mučilo još od playoff serije s Miamijem. Odigrao je svega dva predsezonska susreta nakon čega su saopćili da će odsustvovati na neodređeno vrijeme. Nekoliko dana nakon te vijesti uprava Pacersa daje izjavu u kojoj stoji da će Granger propustiti tri mjeseca kako bi zaliječio patellar tendinosis lijevog koljena što u prijevodu predstavljalo skakačko koljeno. Pacersi su se morali osloniti na Georgea koji je  u međuvremenu strašno napredovao izostankom Grangera.

„Gledao sam ga kako trenira, kako nastupa na vrhuncu karijere. Ubacivao je bez problema 30,40 poena. Promatrajući njega dosta sam napredovao, Danny mi je bio sve u mom početku u NBA ligi. “, izjavio je George nekoliko godina kasnije nakon što je postao All-Star kalibar.

Nakon što je propustio 54 susreta u sezoni 2012/2013 vratio se 26. veljače protiv Pistonsa gdje je s klupe ubacio svega 2 poena uz 1/10 iz igre. Dva dana nakon toga ubacio je 12 poena Clippersima, da bi protiv Bullsa odigrao svega 8 minuta u prvom poluvremenu i nije se vraćao u drugom zbog nateknuća lijevog koljena.

Nakon što se očekivalo da će se vratiti na parket kraj ožujka 2013., Pacersi su objavili kako će Granger morati pod nož te će propustiti ostatak sezone. Bio je to bolan udarac za Indianu koja je te sezone ipak otišla korak dalje u doigravanju i to sve do finala Istoka gdje ih je jedna pobjeda djelila od prolaska u veliko finale.

Što se Dannyja tiče nastupio je u svega pet mečeva u sezoni ubacivši svega 27 poena ukupno, a s druge strane George je bio nagrađen Most Improved Player nagradom.

Povratak na parket desio se tek 20. prosinca 2013. godine kada je s klupe upisao 5 poena protiv Rocketsa. Postao je Vogelov joker s klupe, no bilo je očigledno da to nije onaj stari Granger koji bez problema ubacuje 20+ poena. Njegovim izostankom Pacersi su pronašli novog vođu u liku Georgea koji je dvije godine zaredom bio All-Star, igrali su odlično, imali su prepoznatljiv identitet tako da povratnik u momčad Granger se nije baš uklapao u dalje planove Indiane uz činjenicu da mu je to bila posljednja godina ugovora.

Shodno tome, pred sami trade deadline 2014. godine Pacersi su poslali Grangera i pick druge rudne u Philadelphiju u zamjenu za Evana Turnera i Lavoyja Allena. Danny je u 76ersima proveo nekoliko dana nakon čega su ga ovi otpustili da bi ga 28. veljače potpisali LA Clippersi do kraja sezone.

U gradu Anđela nastupio je u svega 12 mečeva da bi u doigravanju odigrao svih 13 susreta u prosječnosti od 10-tak minuta. Clippersi su ispali od Oklahome u šest utakmica u polufinalu Zapada da bi nakon toga Granger postao slobodan igrač.

Tijekom ljeta mnoge momčadi su pokazivale interes za ovo provjereno All-Star krilo koje se još uvijek traži nakon teške ozlijede. Priliku mu je pružilo Pat Riley u Miami Heatu koji su mu ponudili 7.2 Milijuna za dvije godine. Pristao je na ponudu izjavivši kako bi stigao u Miami bez obzira da li je LeBron još uvijek tu, imajući u vidu sukobe s LeBronom tijekom playoff serije.

Kao član Miamija najbolju partiju odigrao je u porazu od Magica 102:101 kada je za 32 minuta ubacio 21 poen uz 6/7 za tri. Uspio je nastupiti u 30 mečeva u dresu Heata da bi ga razmijenili u veljači. U velikoj razmjeni gdje je na Floridu stigao Goran Dragić, Granger je otišao put vruće Arizone u momčad Phoenix Sunsa.

Do kraja sezone 14/15 nije nastupio u dresu Sunsa zbog novih problema s koljenom i stopalom, da bi u ljeto iskoristio player opciju produživši još jednu godinu sa Sunsima. No, nekoliko dana nakon toga Sunsi i Pistonsi rade trade gdje šalju Grangera, Marcusa Morrisa i Reggieka Bullocka u zamjenu za izbor druge runde drafta 2020.

Pred početak sezone 15/16 Pistonsi su otpustili Grangera kada su uvidjeli da mu zdravstveno stanje nije baš u najboljem stanju, a Stan Van Gundy je imao druge planove u Pistonsima, tako da je nakon 11 NBA sezona Granger po prvi puta ostao bez kluba.

Cornerstone of today Pacers

Koliko ga vole navijači Pacersa govori činjenica kako su 12. ožujka ove godine (u nedjelju) napravili popularni bobblehead night u njegovo ime. Važio je za vrhunskog igrača na oba kraja parketa čiji su nastupi prolazili duboko ispod radara, posebice njegova obrana. Postavio je temelje za današnje Pacerse, imao je prevelik utjecaj na Paula Georgea, kako i sam George kaže. Pravi vođa u svlačionici Pacersa, primjer pravog profesionalca, kako na parketu tako i van.

Iako u sedam godina kao član Pacersa nije uspio napraviti veći timski uspjeh, ostao je zapamćen kao jedan od najboljih igrača koji je branio žuto-bijele boje Pacersa. Preuzeo je franšizu od Reggie Millera i napravio Georgea NBA zvijezdom te ostavio Pacerse u dobrim rukama.

U bogatoj košarkaškoj povijesti Indiane nalazi se na drugom mjestu odmah iza Millera po broju ubačenih trojki – 964. Ubacio je 9571 poen u dresu Pacersa što ga svrstava na šesto mjesto u povijesti franšize.

Kroz karijeru je nastupio je u 586 NBA susreta, odigrao preko 18.000 minuta, zabio 9855 poena uz 1006 trojki.

Nosio je dres Pacersa, Clippersa i Miamija, vodio se kao član 76ersa, Pistonsa i Sunsa. Može se pohvaliti All-Star nastupom, zatim u svojim vitrinama posjeduje zlatnu medalju sa svjetskog prvenstva u Turskoj s reprezentacijom SAD-a. Vlasnik je Most Improved Player nagrade, uvršten je u All-Rookie petorku, bio je peti strijelac lige i može se pohvaliti da je dotakao vrhunac karijere sa svega 25 godina.

Van parketa ima bezbroj uspjeha. Suprug je predivne Dionne Kann koju poznaje od studentskih dana, a ceremonija vjenčanja održana je tijekom All-Star pauze 2009. godine. Otac je dva blizanca Jaxona i Jadea, donirao je pola milijuna dolara za obnovu košarkaške dvorane i stadiona na sveučilištu New Mexico, te je član zadruge Dribble to stop Diabetes koju potpomaže NBA cares.

Kroz karijeru dobio je nekoliko zanimljivih nadimaka, no jedan odudara od svih – Batman. Naime, Granger je želio izgraditi tajanstveni podzemni prilaz svojoj kući u New Mexicu, nešto slično što ima popularni superheroj Bruce Wayne u svojoj rezidenciji. Informacije o tome da li je završio izgradnju nisu poznate.

Postoje neke špekulacije koje prenose kako bi se Granger volio vratiti u NBA kako bi pomogao nekoj momčadi u razvoj mladih igrača svojim iskustvom, no do sada to se nije desilo. Danas Granger sa svoje 33 godine živi porodični život. U posljednje vrijeme gostovao je na sportskim emisijama CBS-a gdje je komentirao sveučilišnu košarku. Pored toga, bacio se na posao ulaganja  u nekretnine, čime se bavi masa NBA sadašnjih i bivših košarkaša .

Takvu svestranost, lakoću kretanja i zatrpavanje protivničkih koševa navijači Pacersa nisu vidjeli još od primea Millera. Napravio comeback ili ne, ostat će urezan u sjećanje kao igrač koji je bio previše podcijenjen, a pokazao je da može biti u top deset igrača lige kada je zdrav.

Napravio je sasvim pristojnu NBA karijeru i ne bi nas trebalo čuditi da njegov dres s broj 33 bude na stropu Bankers Life Fieldhouse arene.

Ostale epizode možete pročitati ovdje.