Gary Payton – The Glove

Seniorska godina Garyja Paytona na sveučilištu Oregon State. Payton odrađuje šuterski trening. U dvorani su samo on, momak koji mu dodaje lopte te novinar koji je došao da ga intervjuira. Prazne tribine. Nigdje nikoga. Poslije svakog šuta slijedi Paytonov komentar – ”spusti ruke, ne možeš ovo da zaustaviš. Prekasno. Uzmi raniji bus da sljedeći puta stigneš na vrijeme. Ne moraš se okretati, znaš da je ušla. Ohoooo, evo je još jedna. Kakav je osjećaj?”

Poslije jedno sat vremena treninga, okrenuo se novinaru i upitao ga da li je uspio zbuniti imaginarnog protivnika. Novinar ga je zbunjeno pogledao, a Payton mu je dobacio da nije siguran šta je blebetao dok je šutirao – ”jednostavno mi je izašlo iz usta” – rekao je i novinaru uputio tugaljiv pogled, kakav je obično upućivao sudijama kad mu dosude faul. Zatim je otišao pod tuš.

”Dok god mogu svoje riječi opravdati svojim igrama na terenu, ja ću pričati.”

Gary Payton je odrastao na ulicama Oaklanda, u gradu koji je poznat po širokoj bazi gangsta repera, prljavom Harryju i gradu koji je iznjedrio gomilu NBA igrača i odličnih playmakera. Kevin Johnson je iz Oaklanda, Jason Kidd je iz Oaklanda, kao i Brian Shaw i Damian Lillard. Iz Oaklanda su i Antonio Davis i moj omiljeni Cliff Robinson. Payton je svoju reputaciju velikog brbljavca i odličnog defanzivca gradio u srednjoj školi Skyline High School, nakon koje se je upisao na sveučilište Oregon State. Tamo je Payton nastavio s dobrim igrama ali su ga iz momčadi izbacile – loše ocjene. Uz podršku oca, koji je cijelu karijeru bio njegov oslonac, Gary je zagrijao stolicu i vratio se u tim da bi odličnoj defanzivi dodao i solidan napadački repertoar.

”Dovedite mi nekoga tko će moći da me čuva” – bila je Paytonova krilitica upućena protivničkim navijačima na gostovanjima, nakon svake dobre partije.

A njegove dobre partije su postale sasvim normalna stvar, dok su skauti u svoje bilježnice upisivali da je Payton dobar organizator igre, sa solidnim pregledom dešavanja na terenu i odličnom pas igrom, neumoljiv u defanzivi iako pomalo kilavog šuta. Sveučilišnu karijeru je završio s tri izbora u PAC-12 ekipu, All American ekipu i nagradom za sveučilišnog igrača godine u izboru Sports Illustrateda.

Na draftu 1990., Seattle SuperSonicsi nisu mnogo dvojili i pokupili su ga drugim izborom.

Ekipa Seattlea je tih godina tavorila u mediokritetstvu i u tom momentu je imala čak četiri playmakera na rosteru. Isto kao i na početku sveučilišne karijere, i na početku NBA putovanja Payton je naišao na problem. Usprkos velikoj minutaži, Payton se nije snašao u sistemu trenera K.C. Jonesa te je potpao pod pritiskom velikih očekivanja koja idu uz visoki izbor na draftu. Brojne svađe s trenerom Jonesom dovele su do toga da Payton počne sumnjati u svoje mogućnosti i da ozbiljno počne razmišljati da se ostavi narančaste lopte te se okrene nekim drugim stvarima u životu.

”Razgovarao sam sa svojim ocem, otišao sam do svoga agenta i rekao ‘ne znam, ne znam da li sam dovoljan dobar da igram u ovoj ligi. Imam trenera koji uopće ne vjeruje u mene’ ” – rekao je Payton o crnom razdoblju svoje mlade karijere.

U trećoj sezoni Sonicsi otpuštaju Jonesa i na njegovo mjesto imenuju Georgea Karla. Karl i njegov pomoćnik, Tim Grgurich, vraćaju Paytonu vjeru u vlastite sposobnosti i on s još jednom mladom zvijezdom u usponu, Shawnom Kempom, čini jedan od najuzbudljivijih dua u NBA ligi devedesetih godina, popularno nazvan – Sonic Boom. Mjesta u top deset akcija na NBA actionu su bila rezervirana za duo Payton-Kemp, tih godina. Paytonova nebeska alley-oop dodavanja, Kemp je divlje i neumorno trpao kroz obruč, tjerajući nas da svake nedjelje trčimo kući s basketa i da tih par minuta držimo oči prikovane uz ekran, diveći se njihovoj magiji.

Sve što sam htio kao klinac tih godina, bio je ili Paytonov ili Kempov zeleni dres.

Prvo ozbiljno iskušenje, Payton je imao 1993. u playoffu. U prvoj rundi Sonicsi su izbacili Utah. U polufinalu Zapada su poslije sedam teških utakmica izbacili Rocketse, da bi se u finalu Zapada susreli s Phoenix Sunsima koji su te godine, pojačani Charlesom Barkleyem imali najbolji skor lige. Payton je išao na Kevina Johnsona, odličnog playa Sunsa kojem nikakav problem nije bio štancati utakmice sa 20 poena i 10 asistencija. Payton je uštopao Johnsona u toj seriji, ostavivši ga na 16 poena i 7 asistencija u prosjeku, pritom zaradivši nadimak pod kojem je ostao poznat do kraja karijere.

”Čuvao si ga kao bejzbol loptu u rukavici”  – izjavio je Paytonov rođak, a Garyju je ostao nadimak – rukavica.

Nošeni ozbiljnim playoff iskustvom, Payton i Kemp preuzimaju ekipu Sonicsa u svoje ruke te je vode do skora 63-19, najboljeg u cijeloj ligi. Uz i dalje odličnu obranu, Paytonovi prosjeci rastu te se približava prosjeku od 19 poena po utakmici. Usprkos prednosti domaćeg terena, playoff 1994., donosi veliko razočaranje Sonicsima i jedno od najvećih iznenađenja u povijesti playoffa. Poslije dvije uvodne pobjede, Sonicsi gube sljedeće tri utakmice i sezonu završavaju porazom od osmo plasiranih Denver Nuggetsa, u prvoj rundi playoffa. Svi se sjećamo  Dikembea Mutomba, kako ležeći na parketu Sonicsa, uplakan grli loptu. Sjećamo se i tupih pogleda igrača Seattlea.

I sljedeća sezona donosi odličnu igru u regularnoj sezoni i još jedno ispadanje u prvoj rundi, ovaj puta od Los Angeles Lakersa. Sezona 1995/96, svima će nam ostati u pamćenju po nevjerojatnoj igri Chicago Bullsa koji su postavili skor od 72 pobjede i tek 10 poraza. U sjeni Bullsa, Sonicsi su ostvarili skor od 64-18, a Payton je igrao sezonu života. Prvi kradljivac lopti u ligi, sa skoro 3 ukradene lopte po meču, dvadesetak poena, 4 skoka i 7 asistencija po utakmici. Član druge petorke lige te sezone. Član prve obrambene petorke i nagrada za obrambenog igrača godine. Jedini bek koji je osvojio ovu nagradu, uz Sidneya Moncriefa i Michaela Jordana. Gomile trash talka na svakoj utakmici i unezvijereni protivnici.

S Jordanom se je te godine susreo u velikom finalu do kojeg su došli čišćenjem Sacramenta u prvoj rundi, metle protiv Rocketsa u drugoj i poslije sedam teških utakmica protiv Utaha u finalu Zapada.

”Gledali smo na njih kao da su nedodirljivi. I na taj njihov skor od 72 pobjede.Vau.  Ali hej, mi smo tim koji je ostvario 64 pobjede u regularnoj sezoni. Nisu toliko bolji od nas. Nažalost, to smo prekasno shvatili” – izjavio je Payton nakon što su Sonicsi već bili u minusu od tri utakmice protiv Bullsa. Dobili su sljedeće dvije, nakon što je Payton preuzeo Jordana. Ali…. bilo je prekasno. Bullsi su dobili šestu utakmicu u Chicagu i osvojili prsten, ostavljajući Paytona da osam godina čeka na sljedeću priliku za prsten. Utjehu je pronašao na Olimpijskim igrama u Atlanti gdje kao član američke selekcije osvojio zlatnu medalju.

Sezone poslije igranja u velikom finalu, Payton je potvrdio svoj zvjezdani status, nižući odlične brojke, bio je biran u najbolje petorke lige, ali ekipa bi uvijek zapela na nekoj stepenici u playoffu. 1998. došao je kraj suradnji Paytona i Kempa. Kemp je mijenjan u Cleveland za Vina Bakera, i s Kempom je u povijest otišao jedan prelijepi dio NBA povijesti, u kojem je Payton bacao nebeske alley-oopove, a Kemp se svojim zakucavanjima trudio da sruši dvoranu, izazivajući histeriju u publici. Usput se je okitio još jednom zlatnom olimpijskom medaljom, ali to mu nije previše značilo. Htio je NBA prsten.

U Seattleu nije mogao do njega te je 2003. došao i Paytonov kraj u Seattleu – mijenjan je u Milwaukee za Raya Allena. Tamo se zadržao samo pola sezone, da bi u sezonu 2003/04 ušao kao član Los Angeles Lakersa. Lakersi su na jezgru koja je osvojila tri uzastopna prstena, doveli veterane Paytona i Karla Malonea, jasno pokazujući ostatku lige da su spremni nastaviti svoju dominaciju. Payton starta sve utakmice uz prosjek od 15 poena i 6 asistencija. Lakersi stižu do velikog finala u kojem su veliki favoriti protiv Detroit Pistonsa. Paytonu se konačno smiješi prsten, ali tako ne misli ekipa iz Detroita koja lagano dolazi do prstena poslije pet utakmica.

Payton se u Los Angelesu zadržava još jednu sezonu, da bi pod pritiskom godina bio mijenjan u Boston, a vrlo brzo iz Bostona u Atlantu. Očajan i zbunjen, opet se vraća u Boston da bi sa Paulom Pierceom i Antoineom Walkerom pokušao doći do toliko željenog prstena. Džabe. Nisu uspjeli.

Ipak, Paytonu je karma vratila za sve gorke playoff poraze kada je 2005. potpisao za Miami, gdje se ponovno udružio sa Shaquilleom Onealom i Antoineom Walkerom. Umjesto Kobeja Bryanta tu je bila mlada zvijezda u usponu – Dwyane Wade. Regularnu sezonu, Payton je izgurao kao zamjena Jasonu Williamsu, da bi dolaskom proljeća i playoffa počeo dobivati sve ozbiljniju ulogu u ekipi Heata. U prvom krugu izbacuju Chicago, dok u drugoj Payton s par ključnih koševa donosi prolaz protiv New Jersey Netsa. U finalu konferencije su ih čekali Detroit Pistonsi i Payton je došao po naplatu starih dugova. U velikom finalu, Dallas je bio favorit. Mavsi, nošeni odličnim Dirkom Nowitzkim, dubokim i raspoloženim rosterom odnose dvije uvodne pobjede te su u trećoj utakmici na pragu pobjede, kada imaju veliko vodstvo u trećoj četvrtini. Heat stiže vodstvo a Payton pogađa ključni poen kojim donosi prvu pobjedu Miamiju u seriji. Igrači Heata se više nisu osvrtali te odnose sljedeće tri pobjede zaredom, ostavljajući ošamućene igrače Dallasa u prašini. Payton, pod stare dane postaje NBA prvak. Konačno. Poslije još jedne sezone u Miamiju, Payton s mirom završava NBA karijeru.

Ostat će upamćeno njegovih devet izbora u najbolje NBA petorke, devet izbora u najbolje obrambene petorke, devet izbora na All-Star utakmice, ostat će upamćen kao dvostruki olimpijski pobjednik i ono Paytonu najvažnije – ostat će upamćen kao NBA šampion.

Meni će ostati u sjećanju njegovi nebeski pasovi Kempu i njegovo provociranje svakog, ali baš svakog protivnika, pa bio to i veliki Michael Jordan kojeg je Payton stao prozivati dok je Jordan odmarao na klupi u nebitnoj predsezonskoj utakmici, a Payton još bio golobradi rookie.

”Igrao sam sa Garyjem i igrao sam protiv Garyja. On jednostavno ne mari. Najluđa stvar kod njega je što je takav i na terenu i izvan njega. Jednom sam ga sreo u shopping centru. Prišao mi je i rekao ‘sjećaš li se veliki momče kako sam te onda prešao, kada si skoro ispao iz tenisica. Ne možeš me čuvati momče. Ja sam Hall of famer. Ja sam prva lopta. Ja sam prava stvar’ ”  – jednom prilikom je o Paytonu izjavio Shaquille O’Neal.

Gary Payton je uvijek ostao isti, pomalo luckast karakter koji nije usprezao ni pred kime i koji lokalna ekipa repera u Oaklandu i dan danas poštuje, spominjući ga u svojim pjesmama i pozivajući ga da gostuje u njihovim spotovima. Viđali smo svakakvih luđaka na NBA terenima, ali Payton je uvijek imao tu zdravu dozu ludosti koja te jednostavno natjera da razjapiš usta i kažeš s osmijehom – pa ovaj lik je skroz lud.