U NBA ligi od samih početaka

Jeste li znali da je istinska NBA legenda Harvey Pollack zaposlenik u NBA ligi od samih početaka? Statistički godišnjak koji izdaje svake godine izuzetno je cijenjen u NBA krugovima.

Za Harveya Pollacka može se reći da je ”posljednji Mohikanac” u NBA ligi. On je trenutno jedina osoba koja radi u NBA ligi od inauguralne sezone 1946/47. pa do danas. Iako je zašao u deveto desetljeće života Harvey i danas neumorno radi. Zaposlen je objavljivanjem svojeg tradicionalnog statističkog godišnjaka koji je iznimno cijenjen u NBA ligi. Kada je Shaquille O’Neal prije nekoliko godina u tom godišnjaku vidio koliko je koševa zabio s određenih udaljenosti na terenu, bio je toliko impresioniran da je zamolio Harveya za autogram.

86-godišnji Pollack je posao u NBA ligi započeo 1946. u Philadelphia Warriorsima (današnji Golden State Warriorsi) kao asistent direktora za odnose s javnošću, a sredinom sezone 1952/53. postao je direktor za odnose s javnošću u Warriorsima. Tu poziciju obnašao je do proljeća 1962. kada je franšiza Philadelphia Warriorsa prodana u San Francisco. Za vrijeme sezone 1962/63. kada nije bilo NBA momčadi u Philadelphiji, Harvey nije želio seliti u Kaliforniju nego je radije ostao u Philadelphiji. Te sezone u Philadelphiji igrale su se neke NBA utakmice na neutralnim terenima, koje je tada pratio. Prije početka sezone 1963/64. Syracuse Nationalsi preselili su u Philadelphiju, a klub dobiva današnje ime: Philadelphia 76ers. Otada pa sve do 1988. obnaša funkciju direktora za odnose s javnošću Philadelphia 76ersa, a tada mu daju novu funkciju.

“Odlučio sam da je vrijeme da se maknem od pritiska da budem direktor za odnose s javnošću dostupan 24 sata na dan,” rekao je Pollack. “Otišao sam do vlasnika i rekao, ‘Gledaj, ja ovo više ne mogu raditi.’ A on mi je rekao, ‘Ne želimo te izgubiti. Koji bi drugi posao želio?’ I tako su me imenovali direktorom statističkih informacija.”

Od tada pa do danas Harvey obnaša tu funkciju.

Pollackov nadimak “Super Stat” star je više od 40 godina, 1966. dao mu ga je novinar Philadelphia Bulletina George Kiseda. Pollack je bio i veliki prijatelj Wilta Chamberlaina i uživo je 1962. svjedočio povijesnoj utakmici u Hersheyu kada je Wilt zabio 100 koševa. Možda to ne zna puno ljudi, ali upravo je Harvey na komad papira napisao brojku 100 i zatim to predao Wiltu koji se onda slikao s tim. Fotograf Associated Pressa Paul Vathis, koji je toj utakmici nazočio kao gledatelj, nakon te utakmice otišao je do auta po svoju foto opremu. Pollack je rekao da je odbacio ideju da se Chamberlain slika s loptom, želio je nešto jedinstveno kako bi ovjekovječio taj povijesni trenutak.

“Zašto ne bi učinili nešto da pokažemo da je zabio 100 koševa,” rekao je Pollack. I tako je Pollack napisao ‘100’ na komadpapira i dao Chamberlainu koji je pozirao s tim. Ta crno bijela fotografija i dan danas jedna je od najpoznatijih u povijesti košarkaškog foto novinarstva.

Pollack je svakako najpoznatiji po svojoj fascinaciji za statističkim podacima. Razno razni košarkaški statistički podaci, neki od kojih vas zaboli glava i za koje ćete pomisliti da su apsolutno nepotrebni i beskorisni, sve to Harvey Pollack objavljuje u svom statističkom godišnjaku punog naziva “Harvey Pollack’s Statistical Yearbook” koji ima gotovo 300 stranica. Gotovo da i nema statističkog podatka kojeg ne možete naći u toj knjizi.

“Nemam omiljenu statistiku,” rekao je Pollack. “Volim voditi statistiku, i točka.”

U najnovijem statističkom godišnjaku Harvey na početku knjige donosi fascinantne brojke: kompletnu statistiku sa svih 80 utakmica Wilta Chamberlaina iz neponovljive sezone 1961/62. kada je imao prosjek od 50,4 koševa i 25,7 skokova. Tako možemo saznati da u toj sezoni Wilt nikada nije imao više od 4 osobne po utakmici, a zanimljivost je da Wilt nikada u karijeri nije ispao iz igre zbog 6 osobnih pogreški. Jedino ostaje žal što Pollack nema Wiltove blokade iz te fenomenalne sezone. Pollack u svom godišnjaku zakucavanja razvrstava u čak osam kategorija (da ih ne prevodimo, donosimo ih u originalu: slam dunks, regular dunks, driving dunks, alley oop dunks, follow up dunks, reverse dunks, running dunks, fastbreak dunks).

Upravo je Ervingov dolazak u Philadelphiju počeo fascinirati Pollacka da se više posveti proučavanju zakucavanja. Tako možemo saznati da je u sezoni 2006/07. najbolji zakucavač Dwight Howard imao ukupno 254 zakucavanja, čak 74 više od drugoplasiranog Amarea Stoudemirea. U godišnjaku možete naći i da je bivši igrač Charlotte Bobcatsa Gerald Wallace u sezoni 2006/07. bio igrač koji je dobio najviše blokada od protivničkih čuvara, blokirali su ga čak 112 puta. Također, u godišnjaku možete naći čak 53 tipa ozljeda koje su imali NBA igrači, a jeste li znali da su u sezoni 2006/07. Minnesota Timberwolvesi bili vodeći u ligi po igračima koji su imali upalu grla s dva igrača.
Pollack je 2002. od Kuće slavnih u Springfieldu dobio posebno priznanje, nagradu ‘John Bunn,’ koja se svake godine dodjeljuje za životni doprinos košarkaškoj igri. Osim ceremonije ulaska u Kuću slavnih to je najprestižnija nagrada koju dodjeljuje Kuća slavnih u Springfieldu. Iste godine u Kuću slavnih izabran je i naš Dražen Petrović.

“To što sam izabran u Kuću slavnih je definitivno najveće uzbuđenje u mojoj karijeri. Izabran sam u desetak različitih drugih Hall of Fameova, ali bolje od ovoga ne može. Izabran sam iste godine kad i Larry Brown, Harlem Globetrottersi i Magic Johnson. Tada sam Magicu rekao da bi mi trebao zahvaliti jer da nisam izmislio naziv triple-double, nitko ne bi znao što je on radio. Dobro smo se nasmijali zbog toga.”

Osim što je izmislio naziv triple-double, što svake godine objavljuje statistički godišnjak, Pollackov najnevjerojatniji pothvat je taj da pokušava oboriti svjetski rekord u uzastopnom nošenju različitih majica, svaki dan nosi drugu majicu. Od 29. lipnja 2003. pa do danas Pollack svaki dan nosi različitu majicu. Već je negdje na brojci od oko 2000 majica. Vlasnik 76ersa Ed Snider i sportski direktor sveučilišta Saint Joseph’s Don DiJulia darovali su Harveyu najviše majica. Harvey će, kad prestane s nošenjem tih majica, sigurno ući u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda jer dosad nitko nije pokušao tako nešto.

Pollack balansira svoj posao sportskog statističara s onim kolumnista i kritičara. Još uvijek piše kolumnu za jedan tjednik iz predgrađa Philadelphije, a ocjenjuje i restorane, koncerte, filmove te gostujuće predstave s Broadwaya. Pravi svestrani tip. Osim što mu u NBA ligi nema premca što se tiče statistike Pollack se ne zaustavlja samo na košarci. On i njegova statistička ekipa, koju među ostalim čine i njegov sin Ron te unuk Brian, proučava statistiku u sveučilišnoj košarci kao i američkom nogometu za tzv. ‘Big 5’ sveučilišta u Philadelphiji, a to su sveučilišta LaSalle, Penn, St. Joe’s, Temple i Villanova. Pollack prati statistiku za ‘Big 5’ od 1945. A kako mu ni to nije dosta, još prati statistiku za profesionalne lacrosse momčadi u Philadelphiji te za NFL momčad Baltimore Colts.

Pollack je počeo bilježiti statističke podatke daleke 1942. kada je bio student na sveučilištu Temple, a bio je i tehniko njihove košarkaške momčadi. Shvatio je da bi mogao proširiti statistiku, u to vrijeme su se samo pratili šutevi, slobodna bacanja, prekršaji i koševi. Tako je on počeo bilježiti i ostale važne statističke kategorije poput skokova, asistencija i blokada. Temple je tada bilo jedino sveučilište koje je bilježilo tu statistiku. Nakon što je diplomirao 1943. otišao je u vojsku. Kada se 1945. vratio u Philadelphiju zaposlio se kao sportski novinar danas ugaslog Philadelphia Bulletina. Dok je radio za Bulletin upisao je i magisterij na Templeu, a imao je i vremena da vodi statistiku za ‘Big 5’ sveučilišta. Na jednoj od tih utakmica dok im je vodio statistiku Pollack je privukao pažnju Eddieja Gottlieba, trenera i GM-a Philadelphia Warriorsa te njihovog budućeg vlasnika. Gottlieb je tražio statističara i čovjeka koji bi dao publicitet novoj franšizi. A Pollack se uklapao savršeno u tu ulogu. Dobio je posao, a ostalo je povijest.

“Nikada nisam imao posao koji nisam volio,” rekao je Pollack. “Kada sam ujutro ustao nikad nisam rekao, ‘Oh, da li danas moram ići raditi u ured?'”

Jako malo ljudi može reći da zaista uživa u poslu koji rade, a Harvey Pollack je jedan od njih. On uživa u poslu iako su mu 92 godine tek. Za njega riječ mirovina ne postoji.

HARVEY POLLACK O JULIUSU ERVINGU

Julius Erving je najimpresivnija osoba koju je Pollack upoznao za vrijeme njegovog rada u NBA ligi. “Na broju jedan je bez konkurencije Julius Erving, on je klasa za sebe. Kada sam bio direktor za odnose s javnošću provodio sam dosta vremena s njim, posebno na gostovanjima. Često smo zajedno jeli. Mnogi igrači u ovoj ligi dnevnicu spremaju u džep i idu jesti u fast-food restorane, ali ne i Julius. Jeo je u hotelu ili u najboljim restoranima. Mnogo puta smo zajedno jeli i imali brojne diskusije, i nikada mi nije dopustio da platim obrok. Organizirao sam i njegove nastupe, bilo to u školama ili bolnicama. Često sam s njim išao na te nastupe. Nijedan igrač nije u njegovoj klasi,” rekao je Harvey Pollack.

HARVEY POLLACK

PUNO IME: HERBERT HARVEY POLLACK

NADIMAK: SUPER STAT

DATUM ROĐENJA: 9. III. 1922.

MJESTO ROĐENJA: CAMDEN, NEW JERSEY

SVEUČILIŠTE: TEMPLE

OBITELJ: SUPRUGA BEA POLLACK (UMRLA 2002.). Harvey i Bea bili su u braku čak 58 godina. Imaju dvoje djece, Rona i Lindu.

 

Iz statističkog godišnjaka Harveya Pollacka

BARON DAVIS JE POGODIO NAJDULJI ŠUT U NBA/ABA POVIJESTI

Najdulji šut u NBA povijesti pogodio je Baron Davis, tadašnji igrač Charlotte Hornetsa. To se dogodilo 17. veljače 2001. na gostovanju Hornetsa protiv Milwaukee Bucksa. Šut je pogođen s udaljenosti od 89 stopa (27,1 metar). Tim pogođenim šutom Davis je prestigao Norma Van Liera iz Chicago Bullsa koji je 19. siječnja 1977. protiv San Antonia pogodio šut dug 84 stope (25,6 metara). Nakon njih slijedi šut od 81 stopa (24,7 metara) Herba Williamsa (Indiana Pacersi protiv Sacramento Kingsa – 8. siječnja 1996.); 73 stope (22,3 metra) Keona Clarka (Denver Nuggets protiv Miami Heata – 14. siječnja 2000.). Šut od 73 stope (22,3 metra) pogodio je i Jumaine Jones (Cleveland Cavaliers protiv Golden Statea – 2. siječnja 2002.). Najdulji šut u ABA ligi bio je pogođen s udaljenosti od 88 stopa (26,8 metara), a pogodio ga je Jerry Harkness na utakmici Indiana Pacersa i Dallas Chaparralsa (13. studenoga 1967).

Iako ovaj podatak nećete naći u Harveyevom statističkom godišnjaku zanimljivo ga je spomenuti: naš Zoran Planinić je također pogodio jedan dalekometni šut u NBA ligi. U utakmici njegovih New Jersey Netsa protiv Utah Jazza 9. studenoga 2005. Planinić je na isteku treće četvrtine sa zvukom sirene pogodio šut od 77 stopa (23,5 metara) koji je ušao bez kosti.

3. siječnja 2007. LeBron James je protiv Boston Celticsa pogodio najdulji šut u svojoj dosadašnjoj karijeri: 83 stope (25,3 metara). To je treći najduži šut u NBA povijesti.

CURRY ZABIO PET KOŠEVA U JEDNOM NAPADU

Dell Curry, otac Stephena Currya, iz Charlotte Hornetsa u jednom je napadu zabio 5 koševa (protiv Minnesote 11. siječnja 1995.). Zabio je tricu, pogodio slobodno bacanje nakon tehničke pogreške, te pogodio slobodno bacanje koje je izborio nakon što je bio fauliran šutirajući tricu.

POVIJESNIH SEDAM KOŠEVA UTAHA U JEDNOM NAPADU

Igrači Utah Jazza zabili su sedam koševa u jednom napadu 20. prosinca 2006. u Atlanti. Sve je počelo kada je bek Atlanta Hawksa Salim Stoudamire napravio nesportsku pogrešku na Ronnieju Breweru koji je pogodio oba slobodna bacanja, a zatim su Jazzeri još imali i posjed lopte. Derek Fisher zatim pogađa tricu i dobiva dodatno slobodno bacanje. Fisher promašuje dodatno bacanje, ali njegov suigrač Carlos Boozer hvata ofenzivni skok i zabija koš. Ovo sve se odvijalo u samo 27 sekundi: od 10:34 do 10:07 u četvrtoj četvrtini.

CELTICSI PRVI IMALI PET STARTERA

Red Auerbach iz Boston Celticsa startao je prvu crnoputu momčad 26. prosinca 1964. Ta petorka odigrala je 12 utakmica, sve do 20. siječnja 1965., kada se Tom Heinsohn vratio nakon ozljede noge, on je zauzeo mjesto u petorci koje je u njegovoj odsutnosti imao Willie Naulls. Ostala četiri startera bili su Satch Sanders, Bill Russell, Sam Jones i K.C. Jones. Boston je dobio svih 12 utakmica u Heinsohnovoj odsutnosti.

BEZ IZMJENA ZA BALTIMORE

Teško je povjerovati, ali 10. veljače 1952. Baltimore Bulletsi su odigrali svih 48 minuta bez da su napravili ijednu zamjenu igrača. A čak i u takvom sastavu su uspjeli pobijediti utakmicu, dobili su Fort Wayne Pistonse (sadašnji Detroit) 82-77.

JEDINSTVENIH 7 OSOBNIH GREŠAKA NA UTAKMICI

Igraču Atlanta Hawksa Calu Bowdleru svirano je sedam osobnih grešaka na utakmici protiv Portlanda 13. studenoga 1999. Službeni statističar napravio je propust te je zaboravio obavijestiti suce da je Bowdler napravio šestu osobnu pogrešku (ujedno i isključujuću). Prije nego je statističar primijetio svoju grešku Bowdler je dobio sedmu osobnu i tek tada je isključen. Ali službena statistika će uvijek pokazivati sedam osobnih pogrešaka i ne znamo ako se to ikad prije dogodilo.

ČETIRI LJEVORUKA IGRAČA U STARTNOJ PETORCI TORONTA

U utakmici između Toronto Raptorsa u Chicagu 9. travnja 2005. Raptorsi su startali sa četiri ljevoruka igrača u početnoj petorci: Chris Bosh, Jalen Rose, Morris Peterson i Aaron

Williams. Preostali starter u toj utakmici, Rafer Alston, je dešnjak.

SAMO DVAPUT SU SUIGRAČI BILI PRVI I DRUGI STRIJELCI LIGE

Dva igrača iz iste momčadi samo su u dva navrata bili prvi i drugi strijelci lige. Prvi su to učinili Neil Johnston i Paul Arizin u dresu Philadelphia Warriorsa (današnji Golden State) u sezoni 1954/55. Taj jedinstveni pothvat drugi put se ponovio u sezoni 1982/83. kada su to učinili Alex English i Kiki Vandeweghe u dresu Denver Nuggetsa.

SAMO 10 ROOKIEJA JE ZABILO 2000 KOŠEVA U PRVOJ SEZONI

U NBA povijesti samo 10 rookieja je zabilo 2000 koševa u njihovoj prvoj sezoni. Ta grupa uključuje sljedeće igrače: Wilt Chamberlain (najbolji sa 2707 koševa), Walt Bellamy, Kareem Abdul-Jabbar, Elvin Hayes, Michael Jordan, Oscar Robertson, Billy Knight, Rick Barry, Geoff Petrie i Sidney Wicks. Pet igrača (Julius Erving, Artis Gilmore, Connie Hawkins, Spencer Haywood i Dan Issel) učinilo je to u njihovoj prvoj ABA sezoni.

MARK JACKSON I NEOBIČAN POTHVAT

U sezoni 1996/97. Mark Jackson je postao tek drugi igrač koji je bio vodeći asistent lige koji je igrao za dvije momčadi (Denver-Indiana). Preostali igrač koji je također bio najbolji asistent lige, a da je usred sezone mijenjan u drugi klub bio je Kevin Porter u sezoni 1977/78. kada je igrao za Detroit i New Jersey.

NBA PRVAK I NCAA FINALIST

Pat Riley, K. C. Jones i Bill Russell su jedina tri igrača koji su igrali u NCAA finalu i također bili NBA prvaci s klubovima koje su vodili. Russell i Jones su igrali zajedno za sveučilište San Francisco te su odveli Boston Celticse do NBA naslova. Riley je igrao za Kentucky i osvajao naslove s Los Angeles Lakersima te jedan s Miami Heatom.

OD NCAA DO NBA NASLOVA

Četiri igrača su osvojili NCAA naslov da bi onda bili NBA prvaci iduću sezonu. To su Bill Russell (San Francisco, Boston), Henry Bibby (UCLA, New York), Magic Johnson (Michigan State, Lakers) i Billy Thompson (Louisville, Lakers).