Biografija: Veliki Chuck

U zlatnom dobu košarke kada su Larry Bird, Magic Johnson i Michael Jordan pretvorili NBA u globalni brand, jedan je igrač svojom fizičkom pojavom,nevjerojatnom osobnošću i košarkaškim talentom postavio nove standarde. Bio je sličniji sumo borcu nego košarkašu no bez problema je zakucavanjima završavao “coast to coast” akcije zahvaljujući odrazu od 99cm. Bez dlake na jeziku govorio je što misli. Riječ je, naravno, o Charlesu Barkleyju.

Pobunio se protiv idolizacije sportaša naglašavajući da bi roditelji i učitelji, a ne sportaši, trebali biti uzor djeci. Nikad se nikog nije bojao. Na početku karijere je na pod složio legendarnog razbijača Pistonsa Billa Laimbeera. Pred kraj se okomio i na ogromnog Shaquillea O’Neala. Kad ga se izazvalo nije se libio šakačkih obračuna na i izvan parketa.

A kad se rodio, bio je malen, ni 3,5 kilograma. Oca nije ni poznavao, a većinu vremena o njemu se brinula baka. Sa sedam godina bio je uvjeren da može letjeti i skočio je sa kišobranom s bakina štaglja. Nasreću, prošao je samo sa ogrebotinama. Kasnije se zaljubio u košarku, no imao je i “zdrav apetit”. Na 177cm visine nakupio je preko 100 kilograma i nije upao u srednjoškolsku momčad. No preko ljeta je izrastao do 193cm te je vodio svoju momčad do polufinala državnog prvenstva. Vodeći sveučilišni programi nisu ga zapazili te je pristupio malo poznatom Auburn sveučilištu. Tamo je u tri godine postao velika zvijezda te je kasnije izabran za “najboljeg igrača SEC konferencije 80-tih”. Bio je na pripremama za OI u Los Angelesu 1984., no trener Bobby Knight ga je otpisao u posljednjem krugu, kao 13. igrača. To mu Charles nikad nije oprostio: “Mrzim to kopile”.

Početak uz Dr. J-a:

No neigranje na olimpijadi nije pokvarilo njegov draft status. Izabran je kao 5.pick na jednom od najjačih izbora u povijesti (uz njega su izabrani Olajuwon, Jordan, Stockton…). Stigao je u strašnu momčad Sixersa sa Juliusom Ervingom, Mosesom Maloneom, Maurice Cheeksom, Andrewom Toneyem i Bobbyem Jonesom. Charles se više nego solidno snašao (14 koševa i 8,6 skokova), no u finalu Istoka Birdovi Celticsi su prejaki. Svog mentora je pronašao u Maloneu: “Moses je imao što za reći, a ja sam upijao. Naučio me važnosti krvavog rada”. Kad se Erving umirovio a Malone mijenjan u Washington Barkley je postao vođa Sixersa. Bio je nevjerojatan, dotad neviđen spoj snage, tehnike i brzine. Iako samo 195cm visok posjedovao je odličnu skakačku tehniku i veliku želju te je u svojoj trećoj sezoni postao najbolji skakač lige, najniži u povijesti kojem je to uspjelo. Brojke su iz sezone u sezonu rasle i Barkley je stigao u sam vrh NBA lige. 1990. je bio drugi u poretku za MVP-a iako je imao više prvih mjesta od pobjednika Magica i velikog Jordana. No agresivnost na terenu prenašao je i izvan terena. Novinske stupce je punio podjednako briljantnim igrama kao i kontoverznim izjavama i incidentima. Nisu mu bile strane ni barske tučnjave. U jednoj je izbacio čovjeka kroz prozor sa prvog kata. Kad ga je na saslušanju sudac novčano i uvjetno kaznio upitao ga je da li mu je žao. Charles je mrtav-hladan uzvratio: “Žao mi je jedino što nismo bili na višem katu”. Imao je imidž grubijana, no ispod toga bilo je jedno veliko srce. Kad je saznao da je jednom dečkiću koji umire od raka koštane srži životna želja upoznati ga, Charles ga je posjetio u bolnici i utakmicu te večeri posvetio njemu igrajući sa narukvicom sa njegovim inicijalima. Kad se Magic prvi put umirovio zbog zaraženosti HIV-om, Charles je zamolio Sixerse da za jednu sezonu “odmrznu” Cunninghamov broj 32 kojeg je te sezone nosio u Magicovu čast. Usprkos Charlesovim sjajnim igrama Sixersi su postali NBA prosjek. Godine su prolazile a menađment Sixersa nije uspijevao dovesti iole kvalitetniju pomoć. Razočarani Barkley natjerao ih je na trade, i neposredno prije olimpijade u Barceloni mijenjan je u Phoenix za Jeffa Hornaceka, Tima Perrya i Andrewa Langa.

Korak do prstena:

Oduševljen zamjenom Charles je briljirao u Barceloni gdje je bio najbolji igrač i sa 18 koševa u prosjeku najbolji strijelac prvog i jedinog “Dream Teama”. Debi za Sunse okončao je sa 37 koševa, 21 skokom i 8 asista. U prvoj sezoni u Arizoni postao je MVP, iako je počeo osjećati bolove u leđima. “Ljudi u Phoenixu bili su oduševljeni mojom MVP sezonom. Ja im kažem da sam barem došao tri godine ranije kad sam bio zdrav i mogao stvarno igrati”. U playoffu je “poludio”. U sedmoj utakmici finala Zapada uništio je Shawna Kempa i Sonicse sa 44 koša i 24 skoka. U velikom finalu nije mogao preko Jordanovih Bullsa. Iako je u Sunsima imao Kevina Johnsona, Dana Majerlea i još dosta vrsnih igrača nisu uspijeli otići do kraja iako su uvijek bili blizu. Barkley je imao pregršt velikih utakmica, a najbolja je zasigurno bila treća utakmici prvog kruga 1995. protiv Warriorsa kad je Chrisu Webberu sasuo 56 koševa te 14 skokova uz šut 23/31. Nakon Jordanovog umirovljenja Sunsi postaju prvi favoriti lige, no na putu do naslova dvaput ispadaju od kasnijih prvaka Rocketsa, i to kad su propustili vodstva 2-0 i 3-1. Mala utjeha bilo je osvajanje novog zlata na Igrama u Atlanti. Zdravstveno stanje mu se pogoršavalo, no želja za osvajanjem naslova tjerala ga je dalje. Tako je u potrazi za prstenom prvaka nakon četiri sezone mijenjan u Rocketse za Sama Cassella, Roberta Horrya, Chuckya Browna i Marka Bryanta. Tamo je sa Olajuwonom i Drexlerom izgubio u finalu Zapada protiv Jazza, a kad je Drexlera zamijenio Pippen ozljede su već uzele maha. Još uvijek je bio na double-double prosjeku no to više nije bio onaj eksplozivni, nezaustavljivi Barkley. Barkley presnažan za niska krila, a prebrz za krilne centre. Barkley koji je vodio loptu poput beka, a imao masu za guranje s centrima.

Ponosan završetak karijere:

U posljednjoj sezoni karijere, 8. prosinca 1999. u gradu gdje je počeo veličanstvenu karijeru, Philadelphiji, kod pokušaja blokiranja Tyrone Hilla pukla mu je glavna tetiva potkoljenice. Morao je biti iznesen sa terena s bolnom grimasom na licu. Svi su znali da je njegova karijera gotova, no Charles nije htio da to bude posljednja uspomena na njega. Vratio se posljednjeg dana sezone protiv Vancouvera i postigao koš nakon skoka u napadu. Istog trenutka je izašao praćen urnebesnim skandiranjem publike i umirovio se.

Kasnije je rekao: “Nemate pojma koliko mi je ovo večeras značilo. Učinio sam to zbog sebe. Pobijedio sam u mnogo utakmica, izgubio u mnogo utakmica, no posljednja uspomena mi je bila kako me iznose s terena. To me proganjalo mjesecima i nisam mogao preko toga. Bilo mi je strašno psihološki važno da napustim teren na svoj način”. A usprkos neosvojenom naslovu otišao je kao pobjednik. Kao igrač koji je mogao sve i kojeg kad je bio zdrav nitko nije mogao čuvati. Otišao je kao član ekskluzivnog društva košarkaša koji su u karijeri ostvarili 20000 koševa, 10000 skokova i 4000 asista. Njegov dres je umirovljen u Auburnu, Philadelphiji i Phoenixu.

Barkley i Jordan, rivali i prijatelji:

Rođeni su u razmaku od tri dana, Jordan 17., Barkley 20. velječe. U NBA su došli iste godine. Iako su karakterno totalno suprotni, brbljavi i otvoreni Barkley te šutljivi i nedodirljivi Jordan postali su veliki prijatelji.

Sam Barkley kaže: “MJ je jedini čovjek koji me razumije”. Vrhunac njihovog rivalstva bilo je finale 1993. Barkley je tada rekao da je osvajanje naslova sudbina Sunsa. U fenomenalnom finalu Barkley je bio na prosjeku od 27,3 koša, 13 skokova i 5,5 asista no Jordan je bio maestralan sa 41,0 košem, 8,5 skokova i 6,3 asista. Phoenixu su falili koševi ozlijeđenog Cedrica Cebbalosa no držali su se odlično protiv moćnih Bullsa, a serija je odlučena tricom Johna Paxsona pred kraj šeste utakmice.

Kako je jedan američki novinar rekao: “Stalno slušamo priču kako se neće pojaviti novi Larry Bird. Možda i neće, no prije će se pojaviti novi Bird nego novi Barkley, igrač njegove visine i težine koji će moći raditi sve što je on mogao na terenu”.