Dennis Johnson
Kada su nakon umirovljenja upitali Larrya Birda tko je bio najinteligentniji igrač s kojim je ikad igrao, Bird je hladno odgovorio: “Bez sumnje Dennis Johnson.”
Dennisa Johnsona možemo mirne duše svrstati u klasu jednog Dominiquea Wilkinsa ili Boba McAdooa; igrača za koje se moglo naći mjesta među 50 najvećih igrača u povijesti.
No, ništa u Dennisovim počecima nije nagovještavalo ovako briljantnu karijeru. Dennis je rođen u gradiću Campton u Kaliforniji kao osmo od šesnaestero djece. Otac mu je bio zidar, majka socijalna radnica. Otac ga je i poučio prvim košarkaškim koracima. Kao 175 cm visoki bek na srednjoj školi Dominguez igrao je minutu-dvije. Nakon mature trener Harbor Junior collegea vidio ga je na haklu i zamijetio njegovu igru u obrani i pozvao ga da se upiše. Dennis je zamijenio posao u jednom skladištu učionicom i napravio pravi potez.
Dvije godine kasnije 18 cm viši Dennis je na prosjeku od 18,3 poena i 12 skokova. Te godine osvaja s Harborom državno prvenstvo Junior Collegea. Nije loše za dečka koji je bio dvanaesti igrač svoje srednjoškolske momčadi. No, te 1975. još je anoniman. Dennis prima samo dvije ponude za stipendiju, sveučilišta Azusa Pacific i Pepperdine. Izabire potonje i u svojoj jedinoj sezoni tamo ostvaruje 15,7 poena, 5,8 skokova i 3,3 asista.
Pomogao je da Pepperdine, inače sveučilište skromne košarkaške tradicije uđe u Top 20 i plasira se na glavni NCAA turnir. Igrajući jaku obranu izbacuju Memphis State i skoro pobjeđuju legendani UCLA. U tom susretu Dennis je razbio playa Bruinsa Andre McCartera i scouti Seattlea su uzbuđeno u svoje bilježnice unosili podatke o čvrstom, žilavom beku.
Iako nije bio ni srednjoškolska, ni sveučilišna zvijezda, u ljeto 1976. odlučuje se prijaviti na draft. Velikog obrambenog igrača primjećuje najveći obrambeni igrač u povijesti. Bill Russell, trener Seattle SuperSonicsa ga bira u drugoj rundi, kao 29.pick. Od igrača koji su napravili velike NBA karijere na tom draftu su još izabrani Robert Parish, Adrian Dantley i Alex English. Seattle je na bekovskim pozicijama imao Dona “Slick” Wattsa i Fredia “Downtown” Browna i Dennis je jedva upao u ekipu.
No već je rookie sezona pokazala da ima nešto u njemu. Izuzetno čvrst u obrani, zabijao je i 9,2 poena u limitiranoj minutaži. Trenerska promjena mu pomaže, odlazi Bill Russell a na njegovo mjesto dolazi Lenny Wilkens i daje mu mjesto u petorci. Brojke rastu na 12,7 poena. Te godine Sonicsi bilježe skor 47-35, u playoffu tuku Lakerse, Blazerse i Nuggetse i dolaze do NBA finala. D.J., Gus Williams, Fred Brown, Jack Sikma, Paul Silas, Marvin Webster i John Johnson. Na drugoj strani Washington Bulletsi Elvina Hayesa i Wesa Unselda.
Slijedi jedna od najneizvjesnijih finalnih serija u povijesti. U trećoj utakmici je D.J.odigrao jednu od najboljih obrambenih partija u NBA povijesti. Svog suparnika, playa Bulletsa Kevina Greveya prisilio je na šut 1-14 i usput skupio 7 blokada, čime je šesti na All-time listi. U finalu su 8 blokada skupili Bill Walton, Olajuwon, Ewing, O’Neal i Duncan. Svi oni su najmanje 20cm viši od 193cm visokog Dennisa Johnsona. U četvrtoj utakmici, kod vodstva Seattlea 2-1 činilo se da ih više ništa ne može zaustaviti. No problemi počinju kad Dennis dobija bolan udarac laktom u rebra zbog kojeg odlazi na klupu na više od šest minuta. Dennis se vrća i praktički sam drži Sonicse u igri zadnje tri minute. Kod rezultata 106-106 Dennis sa sirenom blokira šut Boba Dandridgea za pobjedu. No Bulletsi su bolji u produžetku i izjednaćuju seriju na 2-2 usprkos Dennisovih 33 poena, 7 skokova, 3 asista i 3 blokade.
U petoj utakmici D.J. zabija 24 poena i donosi prednost Seattlu. Washington uzvraća u šestoj i došlo je do odlučujuće sedme utakmice u Seattleu. Washington je pobijedio 105-99 i osvojio svoj prvi (i zasad jedini) NBA naslov. Veliki tragičar sedme utakmice bio je upravo D.J. sa šutom 0-14!!! Sjetite se kako je sedma utakmica finala 1994. zauvijek uništila Johna Starksa (šut 2-17). No D.J.-a to nije slomilo. Slijedeće sezone postaje All-Star, izabran je u Prvu obrambenu petorku. I onda kao po nekom Hollywoodskom scenariju, NBA finale je ponudilo reprizu: Washington-Seattle. No sad drame nije bilo,4-1 za Sonicse. Gonjen željom za iskupljenjem, D.J. dominira na oba kraja terena. Posebno je ubojit u ključnoj četvrtoj utakmici koja je riješena u produžetku. Zabio je 32 poena i pobjedu osigurao svojom četvrtom blokadom sa istjekom vremena. Zbog briljantnih igara osvaja naslov MVP Finala. Od tog trenutka onih 0-14 ostalo je daleko, daleko iza njega. 1980.je još bolji, izaban je u Drugu NBA petorku.
Nakon poraza u finalu Zapada, Sonicsi ga mijenjaju u Phoenix za Paula Westphala, člana Prve NBA petorke, i griješe. Westphal se ozljeđuje i postaje samo sjena ponajboljeg beka NBA s kraja ’70-tih, dok D.J. u dresu Sunsa biva izabran u Prvu NBA petorku sa Birdom, Ervingom, Jabbarom i Gervinom. Nakon tri godine u sunčanoj Arizoni, opet je mijenjan, ovaj put u klub koji je imao istu košarkašku filozofiju kao i on, došao je u Boston Celticse za centra Ricka Robeya. U slijedećih sedam godina zarezao se duboko u srce svakom navijaću «Zelenih». Osvojio je naslove 1984. i 1986., još dvaput bio u finalu. Kad su bili zdravi, petorka D.J., Ainge, Bird, McHale i Parish bila je nepobjediva.
Miran, tih, u Birdovoj sjeni D.J. je bio ključan element uspjeha te generacije. U prvoj polovici 80-tih Celticse su dvaput eliminirali Sixersi. Uz sjajne Ervinga, M.Malona i Cheeksa ključ je bio Andrew “Bostonski davitelj” Toney kojeg Celticsi nikako nisu mogli zaustaviti. No tad je došao D.J., stao na Toneya i Sixersi više nikad nisu bili problem. U finalu 1984. nadigrao je Magic Johnsona, pritisnuo ga u obrani na sebi svojstven način, usput zabivši na posljednjih četiri utakmica serije više od 20 poena.
Godinu kasnije ponovo isto finale. Lakersi ovaj put dobivaju ozljedama izmučene Celticse 4-2. No D.J. i dalje igra fenomenalno. U četvrtoj utakmici zabija pobjedonosni koš sa sirenom na putu do 27 poena, 7 skokova i 12 asista. U petoj je na 22 poena i 17 asista. 1986.-te D.J. osvaja i treći naslov prvaka u najboljoj NBA ekipi u povijesti: D.J. , Ainge, Bird, McHale, Parish, Walton, Wedman, Sichting. Nitko im nije bio ni blizu. Nagodinu sreća je totalno okrenula leđa Celticsima.
Prvo smrt potencijalne superzvijezde Lena Biasa, zatim čitav niz ozljeda. Zapravo, baš je D.J. ostao jedini zdrav Celtics na kraju. Usprkos nedaćama Celticsi se herojski bore i izbacuju prvo Jordanove Bullse, zatim Moncriefove Buckse, te u finalu Istoka Bad Boyse Detroit Pistonsa. Upravo će po sekvenci iz petog dvoboja tih momčadi ostati zauvijek upamćen. Kod vodstva Detroita 106-105 Bird krade loptu Isiah Thomasu i daje ju D.J.-u koji sa sirenom postiže pobjedonosni i jedan od najopjevanijih koševa u NBA povijesti.
No u Finalu Celticsi nemaju snage protiv Lakersa i gube 4-2, uz najjači otpor upravo D.J.-a sa 33 poena u šestoj utakmici. Tu polako počinje pad Dinastije Celticsa. Dennis Johnson igra još tri vrlo dobre sezone ali Pistonsi su prevelika zapreka.Kad se sve zbroji, igrač izabran u drugoj rundi osvaja 3 naslova uz još 3 finala. Bio je MVP Finala, član Prve i Druge NBA petorke. Od 1979. do 1987. bio je 6 puta izabran u prvu i 3 put u drugu obrambenu petorku lige. Pet puta je nastupio na All-Star utakmici, u majicama sva tri kluba za koje je igrao. Bio je igrač za najteže trenutke.
Na 1100 utakmica ostvario je prosjek 14,1 koševa, 3,9 skokova i 5 asistencija. U playoffu je svoju igru dizao na višu razinu u 180 utakmica upisao je 17,3 koša, 4,3 skokova i 5,6 asistencija.
Umirovio se 1990. sa 36 godina. “Imao sam ponuda od drugih klubova za još jednu sezonu, ali želio sam da me se uvijek pamti kao Celticsa.” izjavio je Dennis Johnson. Za sve to Celticsi su mu se odužili 13.12. 1991 kad su pod svod svoje dvorane podigli Dennisov dres, gdje će zauvijek visjeti zajedno sa ostalim legendama najtrofejnijeg kluba.
I nakon završetka igračkih dana, D.J. je ostao uz košarku. Od 1993 do 1997 bio je pomoćni trener u Celticsima, dok je prošle godine nakratko vodio LA Clipperse. Clippersi su bili skupina talentiranih, no košarkaški neobrazovanih klinaca koji su mogli skočiti do vrha dvorane ali nisu znali osnove ove plemenite igre. Dennis kaže da mu je nakon početnih teškoća puno pomogla satelitska televizija. Naime, u Americi postoji ESPN Classic Chanell koji emitira velike utakmice iz NBA povijesti.
Klinci poput Dariusa Milesa, Correya Maggettea i Quentina Richardsona ispočetka nisu obraćali puno pažnje na savjete ovog prekaljenog borca koji je u NBA prošao sve. Nisu tako dugo dok nisu vidjeli na TV kakva je igračina njihov trener bio. «Nakon što su me vidjeli na TV sutradan su me obasuli pitanjima o mojim igračkim danima, o velikoj ekipi Celticsa. Zaista, Classic Chanell moje je ponajjače oružje kao treneru». No u upravi Clippers zaključili su da ne trebaju njegovo znanje i iskustvo i danas je Dennis Johnson glavni trener u nižoj ligi NBDL u Floridi. Čeka novi angažman i nadamo se da neće dugo čekati jer najinteligentniji igrač s kojim je Bird ikad igrao zaslužuje biti NBA trener
OSOBNI KARTON:
Ime: Dennis
Prezime: Johnson
Pozicija: branič
Rođen: 18. rujan 1954. Campton (California)
Visina: 193 cm
Težina: 91 kg
Sveučilište: Harbor J.C., Pepperdine
NBA draft: 29. izbor u drugom krugu 1976. (Seattle Supersonics)
