Julius Erving: Legenda koja je košarku učinila cool sportom

Julius Erving – doktor košarke

Bio je preteča “nebeskih letača”, za mnoge najspektakularniji i najuzbudljiviji igrač koji je “sletio” na planet NBA. Dugo godina bio je najpoznatiji košarkaš svijeta, a njegova ličnost izjednačavana je sa samim pojmom NBA lige. Priče, ili bolje reći, bajke o njegovoj igri privlačile su košarkaške zaljubljenike iz cijeloga svijeta pa je čak u Philadelphiji jednom zgodom osvanula grupica navijača iz tada košarkaški egzotičnog Japana s transparentom – “Iz Japana samo da bi vidjeli Doktora”, jer on je to uistinu i bio, jedini autentični doktor košarke.

Legenda o “Dr.J. – u”

Priča o Juliusu Ervingu počela je na betonskim terenima četvrti Roosevelt na Long Islandu (New York), gdje je i rođen. Srednju školu pohađao je u Roosevelt High Schoolu, a potom se upisao na Sveučilište Massachusets. Tamo je proveo samo tri godine u kojima je oduševljavao studentski košarkaški svijet. Prosječno je ubacivao 20 koševa, a imao je i isto toliko skokova po utakmici. Njegov nevjerojatni talent prvi su uočili profesionalci iz ABA lige, koja je igrana paralelno s NBA, te je Julius prešao u redove malog kluba “Vitezovi”. Kao što je većina studenta u to doba radila, Erving je, iz financijskih razloga, prekinuo studij i potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Godine 1973. “Doktor” je prešao u New York, u momčad Netsa. S njima je bio prvak ABA lige 1974. i 1976., a tih je godina izabran i za najboljeg mladog igrača. U pet godina igranja u ABA prosječno je ubacivao 28,7 koševa, a zbog njega je 1976. godine NBA, nakon propasti ABA lige, prihvatila Netse pod svoje okrilje. Cijena “učlanjenja” bila je, međutim, toliko velika da je vlasnik kluba za tri milijuna dolara bio prisiljen prodati najboljeg igrača, “Doktora J. – a”, Philadelphiji.

Život sa Sixersima

Erving je odmah postao zvijezda momčadi, oko njega se vrtjela igra Sixersa. Iako je širom svijeta bio poznat po svojim elegantnim i atraktivnim rješenjima, a obično su to bila spektakularna zakucavanja, Julius nije više igrao zbog atrakcija, već zbog pobjeda. Mogao se pohvaliti nizom pojedinačnih dostignuća, ali nedostajalo mu je ono što svaku košarkašku legendu čini kompletnom – naslov NBA prvaka. Kada mu se u dresu 76-ersa pridružio jedan od najboljih centara lige Moses Malone, “Doktor” je konačno ostvario svoj san. Philadelphia je 1983. godine osvojila svoj prvi i zasad jedini “prsten”. U finalu su uvjerljivo bili bolji od Los Angeles Lakersa, predvođenih Magicom i Jabbarom, a Julius Erving, nakon pune riznice raznoraznih trofeja, postao je “prvak svijeta”. U jedanaest sezona igranja za Sixerse ubacivao je 22 poena po utakmici, a “sitnim koracima”, gotovo nečujno, stigao je i do brojke od 30 tisuća koševa, što još uvijek ne govori o načinu na koji ih je “isporučivao”.

Julius Erving bio je prvi igrač koji je u pravom smislu riječi “letio”. Imao je ogromne ruke pa je s loptom radio što je htio. Poznati su njegovi ulazi na, u košarkaškom žargonu, “drugi obruč”, kada bi svi jednostavno stali i gledali kako on to radi. Igra bazirana na kontranapadima, karakteristična za najjaču svjetsku košarkašku ligu, veličala je njegov skok i maštu, a to je najčešće rezultiralo nevjerojatnim zakucavanjima koja su punila dvorane širom Amerike. Loptu je u zraku držao jednom rukom, a zakucavanja su, zahvaljujući njegovoj “stilskoj” izvedbi, postala redovni i obvezni element košarke tijekom devedesetih. “Doktor J.” nije obilježio samo jednu momčad, već čitavu NBA ligu s kraja sedamdesetih. Održao ju je na životu u to krizno doba, prije nego što su se pojavili Magic Johnson i Larry Bird. Prilikom povlačenja s NBA parketa, na kraju prvenstva 1986. / 1987. jedna druga legenda košarkaške igre, Ervin Magic Johnson, između ostalog rekao je nešto što bi moglo opisati osjećaj svih ljudi koji su imali priliku uživo gledati Dr.J. – a.

“Na brojnim utakmicama Julius me je neprestano dovodio u dilemu, da li da vratim loptu u igru i nastavim igrati ili da ga zamolim ponovno izvođenje te akcije. Svaki njegov potez bio je pravo umjetničko djelo…”