Boston je nekoliko sekundi prije kraja utakmice gubio jedan poen razlike, a Detroit je imao loptu. No tada deus ex machina staje na stranu Bostona.

Isiah Thomas spremao se vratiti loptu u igru s aut-linije sa strane, kada je Larry Bird odvratio pozornost igrača kojeg je čuvao i pogledao Thomasa. Vidio je da se kapetan Pistonsa priprema dodati loptu centru Billu Laimbeeru koji je bio pod košem. Tada je Bird uskočio u liniju dodavanja i presjekao loptu prije nego što je ona došla do Laimbeera.

Zbog inercije izgledalo je da će Bird izići izvan terena, ali on je nekako uspio povratiti ravnotežu i okrenuti se prema terenu, gdje je uočio suigrača Dennisa Johnsona koji je ulazio pod koš s linije slobodnih bacanja. Bird je loptu dodao Johnsonu koji je postigao polaganje sekundu prije kraja utakmice koje je odvelo Boston do pobjede 108-107.

Krađa lopte je bila izvanredna. Birdov instinkt i sposobnost da iz izgubljene situacije stvori pobjednički koš je nešto što imaju samo najveći NBA igrači.

“Larryjev um uzima sliku cijeloga terena”, primijetio je Bill Fitch, Birdov prvi trener u Celticsima. “On vidi kreativne mogućnosti.”

Celticsi su pobijedili Pistonse nakon sedam utakmica i otišli u Finale četvrtu godinu za redom gdje su im Los Angeles Lakersi oduzeli titulu prvaka nakon šest utakmica.

Sljedeći dan, na sastanku ekipe Lakersa u hotelu, Kareem je išao od jednoga do drugog igrača i ispričavao se zbog nedovoljnog zalaganja na utakmici. “Osramoćen sam“, priznao je Abdul-Jabbar.

Ali takva utakmica se nije ponovila. Pat Riley, tada trener Lakersa, prisjeća se transformacije ekipe između prve i druge utakmice.

“Kareem je bio loš, znao je da je loš i priznao je to“, rekao je Riley. “Rekao sam mu, iskreno, da nije igrao dovoljno dobro. On mi je to isto rekao, rekao je to i ostatku ekipe. Napravio je ugovor s nama da se tako što nikada više ne ponovi, ikada. Nakon toga, Kareem je imao onaj pogled u očima, bilo je očito da se nešto promijenilo.”

U drugoj utakmici Finala, Kareem je nadtrčao Parisha te postigao 30 poena, uhvatio 17 skokova i podijelio 8 asistencija za pobjedu Lakersa 109-102. Sljedeće dvije utakmice su otišle po jedna na svaku stranu. U ključnoj petoj utakmici Abdul-Jabbar postigao je 36 poena u pobjedi Lakersa 120-111. Sljedeća utakmica igrala se u Bostonu i ondje su Lakersi zatvorili seriju pobjedom 111-100. Prije toga su izgubili osam Finalnih utakmica za redom u Boston Gardenu.

Abdul-Jabbar proglašen je najkorisnijim igračem Finala i sa 38 godina on je najstariji igrač kojemu je dodijeljena ta nagrada. Već je jednom bio MVP Finala, 1971. godine kada je imao 24 i zvao se Lew Alcindor te igrao za Milwaukee Buckse.

“Pobio je sve kritike“, izjavio je Riley nakon Finala. “On se suprotstavlja logici. Jednostavno je nevjerojatan. Smatram da je on najposebniji i najizdržljiviji sportaš našeg vremena.”

Ovo je priča o jednom od 17 naslova koji su Celticse učinili besmrtnima kada se priča o uspješnoj franšizi u profesionalnoj košarci. Celticsi su izašli kao pobjednici rezultatom 125-123 nakon dva produžetka. U zadnjoj sekundi utakmice igrač-trener Hawksa Alex Hannum bacio je loptu izvodeći aut sa svoje polovice od tablu protivničke ekipe i zvijezda Hawksa, Bob Pettit uhvatio je loptu i uputio ju prema košu ali je ona iscurila iz obruča, a vrijeme je prošlo.

Pettitova osveta je brzo došla. Sljedeće godine iste su se ekipe našle u Finalu, ali ovoga su puta Pettitovi Hawksi izišli kao pobjednici.

Hawksi su iznenadili Celticse pobjedom u prvoj utakmici Finala rezultatom 104-102 u Boston Gardenu. Boston je izjednačio seriju sljedećom utakmicom, ali je zvijezda Bostona Bill Russell ozlijedio gležanj u trećoj utakmici i to ga je ometalo ostatak finalne serije. Nakon 4 utakmice rezultat je bio 2-2 i Hawksi su pobijedili u petoj utakmici i vratili se u St. Louis nadajući se da će se uspjeti osvetiti Celticsima za prošlogodišnji poraz i uzeti naslov prvaka.

Bob Pettit je u odlučujućoj šestoj utakmici odigrao jednu od najboljih utakmica svih vremena, ubacivši 31 poen u prve tri četvrtine i nastavio je svoju dominaciju ubacivši još 19 poena u posljednjoj četvrtini, a njegova ekipa postigla je 21 poen u toj četvrtini. Njegov posljednji pogodak bio je ubacivanje odbijene lopte od obruča 15 sekundi prije kraja koje je dalo Hawksima prednost od tri poena i omogućilo im da pobjeda 110-109 i osvoje svoj prvi i jedini naslov prvaka.

Pettitovih 50 poena izjednačilo je NBA rekord Boba Cousy koji je toliko ubacio za svoj Boston u utakmici s 4 produžetka 1953. godine. NBA rekord u broju poena u Finalu doigravanja je 61, a postavio ga je igrač Lakersa, Elgin Baylor 1962. godine. Treba napomenuti i da je Bob Pettit prvi NBA igrač koji je dosegao brojke od 20000 poena i 10000 skokova u karijeri.

]]> http://nbacro.com/clanci/nostalgija/1958-osveta-boba-pettita-815/feed 3 http://nbacro.com/clanci/nostalgija/1988-isiah-herojski-do-rekorda-finala-8162 http://nbacro.com/clanci/nostalgija/1988-isiah-herojski-do-rekorda-finala-8162#comments Sat, 24 Apr 2010 13:37:31 +0000 Sanjin Vučković http://nba-croatia.com/?p=8162 NBA Finale 1988. godine pamtit će se kao godina kada su branitelji naslova Lakersi ispunili obećanje trenera Pata Rileya da će obraniti naslov prvaka. Ali samo neki će se sjetiti nevjerojatne igra Isiaha Thomasa u šestoj utakmici.

Iako su Lakersi šestu utakmicu pobijedili 103-102 (a zatim i sedmu koja im je osigurala drugi uzastopni naslov), najznačajniji trenutci ipak pripadaju Thomasu. Pistonsi su gubili 56-48 u trećoj četvrtini kada je Thomas postigao 14 poena na slijedeći način: dva slobodna bacanja, koš sa pola metra nakon skoka u napadu, tri skok šuta, šut od table i polaganje.

Zatim je, malo više od četiri minute prije kraja četvrtine, Thomas doskočio na stopalo Michaela Coopera i odšepao je izvan terena.

Unatoč ozbiljnije uganutom gležnju, Thomas se vratio na teren 35 sekundi nakon ozljede i nastavio je puniti koš Lakersa. Do kraja četvrtine pogodio je 11 od 13 šuteva što je bilo dostatno za 25 poena, čime je postavio rekord NBA Finala po zabijenim koševima u jednoj četvrtini. Zahvaljujući odličnoj igri Thomasa, Pistonsi su prešli u vodstvo 81-79.

Pistonsi su na kraju izgubili utakmicu, ali ne zahvaljujući veoma borbenom Thomasu. Utakmicu je završio s natečenim malim prstom, ubodom u oko, ogrebanim licem, uganutim gležnjem ali i 43 poena, 8 asistencija, 6 ukradenih lopti te dovoljno poštovanja za cijeli život.

“Dobili smo čudo od Thomasa, iako je bio ozljeđen“, rekao je nakon utakmice trener Pistonsa Chuck Daly. “On nas je vratio u utakmicu. U napadu nije imao podršku drugih igrača koji smo trebali za pobjedu. Bili smo 45 sekundi od NBA naslova prvaka, što još mogu reći?”

“Ono što je Isiah Thomas napravio u drugom poluvremeno bilo je nevjerojatno“, složio se trener Lakersa Pat Riley.

“Mislio sam da je u zabludi kada je rekao da ide uzeti utakmicu u svoje ruke“, rekao je Magic Johnson. “Vidio sam kako je to već prije napravio. Bio je u svome ritmu. Kada počne skakutati, to znači da je u svome ritmu. To znači da je spreman.”

U ovom dvoboju dva najbolja strijelca sezone Jordan je imao prednost domaćeg terena. All-Star vikend 1988. godine održavao se u Chicago Stadiumu, domu mnogo spektakularnih zakucavanja Jordana.

“Očekivanja Chicaga su nevjerojatna“, komentirao je Wilkins.

Uz spomenuti dvojac, na natjecanju su nastupili prvak iz 1986. Spud Webb, Houstonov Otis Smith te Portlandova zvijezda Clyde Drexler. Svi preduvjeti za vrhunski spektakl ostvareni su.

Michael i Dominique nisu razočarali krcati Chicago Stadium u kojega se natiskalo 18403 navijača izvevši neka od najboljih zakucavanja ikada viđena. Zajedno su postigli rekord od četiri od šest mogućih maksimalnih ocjena 50 u finalnoj rundi.

Kombinacijom snage i elegancije, Human Highlight Film Wilkins preuzeo je vodstvo prije četvrtog i posljednjeg zakucavanja nakon što je dva puta za redom osvojio maksimalnih 50 bodova. Ali Wilkinsovo posljednje zakucavanje, windmill sa dvije ruke nije oduševio te je dobio 45 bodova i na red je došao Jordan.

“Šokiran sam“, rekao je Jordan o Wilkinsovom zadnjem zakucavanju. “Dao bih mu 49 ili 50.”

Jordan je trebao 49 bodova kako bi osvojio drugu uzastopnu titulu kralja zakucavanja. Krenuo je prema suprotnom kraju terena što je oduševilo navijače Chicaga. Znali su što slijedi. Air Jordan započeo je trčati, odrazivši se s linije slobodnih bacanja i zakucavši loptu bez problema. Odmah se znalo da će dobiti zasluženih 50 bodova i novu titulu.

“Pogledao sam prema gledalištu i sjetio se onoga od koga je to počelo, Dr. J.-a (Juliusa Ervinga)”, izjavio je Jordan. “On mi je rekao da krenem skroz s drugog kraja terena i odrazim se s linije slobodnih bacanja. To sam i napravio.”

Ovo natjecanje pokazalo se posljednje u kojemu se se međusobna natjecala ova dva igrača i domaći dečko je uspio pobijediti u najdramatičnijem i najkontroverznijem završetku All-Star subote rezultatom 147-145.

“Kada si u nečijem gradu, uvijek je teško“, izjavio je Wilkins. “Ali zakucavanje je bilo odlično, mora se priznati. Ako me netko mora pobijediti, onda neka to bude on.”

Jordan, koji se okitio naslovom najkorisnijeg igrača All-Star utakmice dan poslije, uživao je u pobjedi ali i shvaćao važnost domaćeg terena te je izjavio:  “Da nismo u Chicagu možda bi završilo drugačije.”

Kada su se ekipe zagrijavale prije utakmice, Reed nije bio na terenu sa suigračima. Ostao je u svlačionici.

“Želio sam igrati“, prisjeća se Reed. “To je bila utakmica za naslov prvaka, jedan od najvećih događaja u cijelome životu. Nisam se htio pogledati u ogledalo za 20 godina i reći si kako sam mogao pokušati zaigrati na toj utakmici.”

Reed je primio injekciju protiv boli i nekoliko trenutaka prije sudačkog podbacivanja i početka utakmice nekako je došepao kroz tunel i na teren. Gledatelji su taj potez popratili gromoglasnim pljeskom i cijeli Madison Square Garden znao je da sada Knicksi imaju mnogo veće šanse za pobjedu.

“Pogledao sam ekipu Lakersa i svi su gledali u njega“, sjeća je bek Knicksa Walt Frazier. “Kada sam to vidio, kada su svi zastali sa zagrijavanjem, nešto mi je reklo da ipak možemo pobijediti tu utakmicu.”

Reed je započeo utakmicu i odmah vodio veliku bitku protiv Chamberlaina te je postigao prva dva poena na utakmici. To su bili ujedno i njegovi jedini poeni na cijeloj utakmici, ali samo njegovo prisustvo inspiriralo je Knickse da pobijede 113-99 i osvoje svoj prvi trofej NBA prvaka u povijesti. Frazier je izjavio da je povratak Reeda bio jedan od najboljih poteza u cijeloj povijesti NBA doigravanja. Za Fraziera sigurno jest, jer je postigao 36 poena i podijelio 19 asistencija.

Bob Cousy, sjajni razigravač Celticsa, imao je 34 godine ali uspio je osvojiti treće mjesto među najboljim asistentima NBA lige te sezone i K.C. Jones je bio spreman zauzeti njegovo mjesto u rotaciji Bostona. Cousy je dvoboj protiv Jerrya Westa, Elgina Baylora i Lakersa shvaćao kao osobni izazov.

“Ljudi ne znaju o čemu pričaju kada kažu da što si stariji da manje na tebe utječe napetost i atmosfera doigravanja”, rekao je Cousy. “Svaki dan se moraš nanovo dokazivati.”

Celticsi su pobijedili Lakerse u prve dvije utakmice u svojoj dvorani. Slijedeće dvije u gostima svaka je ekipa odnijela po jednu pobjedu. U slijedećoj su utakmici mogli osigurati naslov, ali nisu uspjeli nakon što je Cousy napravio 6. osobni prekršaj i morao je napustiti teren te su Lakersi slavili 126-119. Tada se postavilo pitanje jesu li Celticsi prestari da dovrše prvenstvo?

Finalna serija preseljena je u Los Angeles. Celticsi su igrali čvrsto i na početku posljednje četvrtine imali vodstvo od 9 poena. Ali tada se Cousy spotaknuo te uganuo lijevi gležanj, zbog čega je morao sjesti na klupu, što je odmah Lakersima otvorilo vrata pobjede te su smanjili zaostatak za 8 poena. Ali Cousy se hrabro vratio u igru za zadnjih 5 minuta i odmah se igra Celticsa u napadu poboljšala te je ukradena lopta i koš Toma Heinsohna odveo Celticse na vodstvo od 4 poena dvije minute prije kraja.

Tada se počinje pisati povijest. Bob Cousy je svima demonstrirao zato je dobio nadimak Houdini košarkaških terena. Vodio je loptu poput mađioničara koji svojim gledateljima ne dopušta da vide kako izvod trikove, te je u potpunosti kontrolirao svaki napad do samog isteka vremena za napad. Time je natjerao očajne Lakerse u suludu potjeru za njime u želji da ga fauliraju. Na poslijetku je posljednji puta udario loptom u parket u svojoj karijeri te ju bacio visoko u zrak pa se sirena za kraj utakmice oglasila dok je na semaforu rezultat iznosio 112-109 u korist Celticsa za njihov peti uzastopni naslov prvaka.

Thompson je žarko želio taj naslov i imao je potpunu potporu svojih suigrača. Detroit Pistonsima ubacio je 32 poena u prvoj četvrtini (NBA rekord), a do poluvremena skupio je 53 poena u rubrici postignuti koševi. Završio je sa 73 poena, što je tada bilo najviše koševa postignuto na jednoj utakmici poslije Wiltovih 100 poena. Iz igre je šutirao sjajnih 28-38, a pogodio je 17 slobodnih bacanja od 20 pokušaja.

Ta utakmica dovela je Thompsona na prosjek od 27.15 poena po utakmici. Gervin, kojemu je slijedila utakmica protiv Jazzera, morao je postići barem 58 poena kako bi osvojio titulu najboljeg strijelca sezone.

Gervin je dobiovao loptu skoro svaki napad i gotovo je uvijek uputio šut prema košu. Postigao je 20 poena u prvoj četvrtini i zatim je poništio Thompsonov rekord s 33 poena u drugoj četvrtini što je značilo da je u poluvremenu postigao 53 poena. Ubrzo je postigao još 6 poena te se preselio na klupu znajući da je osvojio veoma željeni naslov najboljeg strijelca. Nkon dugog odmora vratio se u igru i utakmicu završio sa 63 poena. Tih 63 poena postigao je u 33 minute, dok je Thompsonu za 73 poena trebalo 43 minute. Gervin je iz igre šutirao 23-49 i jednao kao i Thompson, s linije slobodnih bacanja 17-20.

Gervin je sezonu završio s prosjekom od 27.22 poena po utakmici, a Thomspon sa 27.15 i to je bila NBA sezona s najmanjom razlikom između prvog i drugog strijelca lige.

To je bila peta utakmica NBA Finala između Boston Celticsa i Phoenix Sunsa. Obje ekipe su do tada pobijedile po dvije utakmice. Utakmica je završila nakon tri produžetka i to je bila prva utakmica Finala koja je imala toliko produžetaka koji su uključivali trilere, preokrete i sve ostalo što samo košarka može ponuditi.

Na kraju prvog produžetka trener Bostona, Paul Silas zvao je time-out, ali na njegovu sreću sudac Richie Powers to nije primjetio. Da je sudac to uočio, Bostonu bi bila svirana tehnička pogreška budući da su iskoristili sve time-oute u prvom produžetku. Time bi vjerojatno utakmica bila riješena na stranu Sunsa.

U drugom produžetku Sunsi su imali prednost od jednog poena četiri sekunde prije kraja. Ali Boston je imao loptu i John Havlicek se sjurio na koš i zabio šut od table koji je označio ulazak u teren stotina najžešćih navijača koji su počeli slaviti pobjedu. Nakon što su suci uveli red na teren, vratili su jednu sekundu za posljednji napad Phoenixa.

Tada je trener Sunca Paul Westphal zvao time-out za koji je znao da ga nema pa mu je dosuđena tehnička pogreška i Boston je došao na vodstvo od dva poena, ali Sunsi su dobili mogućnost da loptu izvedu s linije centra, a ne ispod svoga koša. Ger Heard uhvatio je dodavanje, okrenuo se i pogodio šut sa zvukom sirene što je označilo da će se igrati i treći produžetak, a Boston Garden je ostao bez zvuka.

Budući da su svi glavni igrači izišli iz igre zbog 6 osobnih pogrešaka, pobjedu je odnijela ekipa koja je imala bolje rezervne igrače. Kod Bostona to je bio Glenn McDonald koji je uspio odvesti Celticse do pobjede. Postigao je 6 poena u trećem produžetku i odveo Boston do iscrpljujuće pobjede 128-126. Dva dana kasnije Celticsi su ponovno bili bolji od Sunsa, rezultatom 87-80 te su osvojili svoj 13 naslov NBA prvaka.

Ali novi trener Bill Sharman napravio je nekoliko ključnih promjena koje su podigle igru Lakersa. U prvu petorku uveo je Gaila Goodricha kako bi oslobodio Westa tereta glavnog strijelca koji se sada više mogao posvetiti poziciji i ulozi razigravača. Wilt Chamberlain počeo je igrati sve bolje i bolje u obrani i razigravati suigrače češće nego zabijati koševe. U petorci su još bili mladi Jim McMillan i vrlo dobar skakač Happy Hairston.

5. prosinca 1971. pobijedili su Baltimore Bulletse 110-106 i nastavili su niz nepovjedivosti koji je trajao dva mjeseca. Tjedan dana nakon toga pobijedili su Atlantu 104-95 što je bila njihova 21. pobjeda za redom čime su srušili NBA rekord Milwaukeea od 20 uzastopnih pobjeda postavljenog godinu dana ranije. Ali Lakersi se nisu zaustavili na tih 21 pobjedu. 22. prosinca pobijedili su Bullestse 127-120 i produžili niz na 27 utakmica, nešto što još nije bilo viđeno u profesionalnom sportu u Americi. 33. pobjedu za redom ostvarili su 7. siječnja 1972 pobjedom nad Hawksima 134-90. Ali tada je došao dan kada su Lakersi konačno izgubili. 9. siječnja Bucksi su bili bolji rezultatom 120-104.

“Znali smo da niz jednome mora završiti“, rekao je Sharman. “Ipak, mijenjao bih sve rekorde za naslov prvaka.” Lakersi su te sezone bili prejaki za ostatak lige, regularni dio sezone završili su omjerom 69-13 i osvojili su naslov prvaka NBA lige pobjedivši New York nakon samo pet utakmica. Naslov iz 1972. prvi je naslov Lakersa nakon što se franšiza preselila iz Minneapolisa u Los Angeles 1960. godine.