”What If” – Brad Daugherty

Nakon dugog razmišljanja o čemu pisati, sinula mi neki dan jedna po meni izvrsna ideja. Zašto ne bih pisao o igračima koji su bili tako blizu statusa jednih od najboljih, ali ih je nešto na tom putu spriječilo. Neke od igrača kojem budem spominjao u svojim kolumnama možda ćete znati, a neke možda i nećete, jer su zbog nekih razloga morali rano završiti karijeru ili su ih određeni razlozi usporili u njihovoj košarkaškoj karijeri, pa su ostali ne zapamćeni današnjim generacijama obožavatelja NBA lige.

Inače jedan od igrača o kojem ću pisati u sljedećim kolumnama je igrač zbog kojeg sam počeo pratiti NBA ligu sad već davne 2005. godine, a to je Tracy McGrady. Tada sam bio 14-godišnji klinac, koji je non-stop visio na kompjuteru, igrao NBA live iako nisam imao pojma tko su oni. Ali ubrzo sam dobio internet i počeo sam gledati NBA highlightse na YouTubeu, te sam tada vidio nešto, što i dan danas s velikim čuđenjem gledam, a to je McGradyjevih 13 poena u 35 sekundi protiv San Antonio Spursa 2004. godine. Od toga dana počela je velika ljubav prema košarci i NBA ligi.

Da ne dužim previše o svojim početcima, bacam se na ono što ste nadam se ušli pročitati.

Kroz povijest NBA lige prošli su mnogi igrači, neki su ostavili zapažene uloge, neki su krenuli ka tom putu, ali su ih ili ozljede ili neke stvari izvan terena zaustavile. Vjerujem da nas je puno razmišljalo ponekad o tome, što bi bilo, kad bi bilo, što se tiče nekih NBA igrača. Čak mislim da je to česta tema u krugu NBA obožavatelja i da je to vrlo česta tema za raspravu među poznavateljima NBA lige.

Bez nekog posebnog redoslijeda krenimo s prvim igračem o kojem se danas ne priča puno, čak vjerujem da ga vas dosta i ne zna, a mogao je imati jednu veliku karijeru da ga ozljede nisu spriječile u tome.

Brad Daugherty

Bradley Lee Daugherty, poznatiji kao Brad Daugherty rođen je 19. listopada 1965. godine u Sjevernoj Karolini. Pohađao je srednju školu Charles D. Owen, Black Mountain, Sjeverna Karolina, gdje je svoju ekipu do državnog finala 1982. godine.

Daugherty je visok 213 cm i težio je oko 111 kg tijekom igračke karijere, te je igrao poziciju centra. Odličan napadački centar od samih početaka, bio je vrlo raznovrstan u napadačkom dijelu. Bio je odličan faceup i post centar, dobar pick and roll igrač (zajedno u tandemu s Markom Priceom). Iako je bio centar, vrlo dobro je trčao kontre i polukontre, te tako dolazio do lakih poena. Za svoju poziciju Daugherty je bio vrlo dobar s linije slobodnih bacanja, sa 75% učinka tijekom cijele karijere. U početku košarkaške karijere nije bio pretjerano dobar obrambeni igrač, ali se kasnije popravio i u tom segmentu igre. Za centra je bio odličan razigravač, imao je dobar pregled igre iz posta, te je jedan od rijetkih centara koji je karijeru završio s nešto manje od 4 dodavanja po utakmici. Što se tiče skakačkih sposobnosti tu vam nemam što posebno naglašavati, imao je prosjek od 9.5 skokova tijekom svoje karijere.

(od 1:00 do 1:04 možete vidjeti jedan od rijetkih slučaja gdje je Michael Jordan stavljen na poster)

Draft klasa 1986.

Bivši NBA igrač karijeru je počeo u Cleveland Cavaliersima, izabran je kao 1. pick na kontroverznom draftu 1986. godine, te godine koju svi pamtimo kao godinu kada je naš nikad prežaljeni kapetan Dražen Petrović izabran kao 60. pick. Također na tom draftu su birani: Mark Price, Dennis Rodman, Arvydas Sabonis, Jeff Hornacek, Ron Harper, Nate McMillan, Scott Skiles i Kevin Duckworth. (Ron Harper je također biran u Cleveland, te je Mark Price došao preko tradea na dan drafta također u Cleveland).

Još jedan igrač je biran poslije Daughertyja, koji je nažalost preminuo od predoziranja kokainom prije nego što je odigrao utakmicu u NBA ligi, a to je Len Bias, izabran od strane Boston Celticsa kao 2. pick. Da se vratim samo da objasnim dio gdje sam napisao kontroverzan draft. Naime iz te draft klase osim Biasa, nekoliko je NBA igrača poslije nekoliko godina u NBA ligi suspendirano zbog korištenja narkotika. Mnogi nazivaju taj draft prokletim, zbog niza događanja igračima na tom draftu.

Prije NBA karijere, vratimo se na trenutak na Daughertyjevu sveučilišnu karijeru.

Sveučilišna košarka

Daugherty je prije NBA drafta 1986. godine igrao na Sveučilištu Sjeverne Karoline, pod vodstvom legendarnog Deana Smitha, te je jedan od najbolji visokih igrača koji je ikada igrao na tom sveučilištu. Kao i ostali igrači prije i poslije njega koji su radili s trenerom Smithom, Daugherty je imao samo riječi hvale za svog trenera, koji ga je kako kaže naučio prije svega životu i životnim vrijednostima više nego o samoj košarci.

Na sveučilištu je proveo četiri godine, te u te četiri godine u prosjeku ostvarivao: 14.2 poena, 7.4 skokova, 1.6 dodavanje, 1 ukradenu loptu, 1.1 blokadu, te 62 FG% za nešto više od 29 minuta na parketu.

Mnogi su ga nazivali ” mekanim ” za tadašnju košarku, jer na početku sveučilišne karijere nije igrao dobro obranu, te je bio ” mršav ” za svoju poziciju. Zanimljiv podatak je taj da je Daugherty krenuo na fakultet sa svega 16 godina, kada su u sveučilišnoj ligi bili igrači i po 6-7 godina stariji od njega, te vjerujem da su zbog toga bili uvjereni da je slab i ne dorastao igri na sveučilištu.

Daugherty je tijekom svoje sveučilišne karijere dijelio svlačionicu s jednim od najboljih svih vremena Michaelom Jordanom, te s vrlo dobrim NBA igračima: Kennyjem Smithom i Samom Perkinsom.

Zadnja godina mu je statistički ujedno bila i najbolja, u kojoj je imao nešto više od 20 poena i 9 skokova u prosjeku. Izabran je u Kuću Slavnih Sveučilišta Sjeverne Karoline.

NBA karijera

Što se tiče NBA karijere, njegova je bila odlična, ali je trajala “samo” 8 godina. Njegova rookie sezona je bila vrlo dobra, gdje je ostvarivao u prosjeku: 15.7 poena, 8.1 skokova, 3.8 dodavanja, 54 FG%, za nešto manje od 34 minute provedenih na parketu. U svojoj prvoj sezoni osvojio je jednom nagradu za novaka mjeseca, jednom za igrača tjedna, te bio uvršten u All-Rookie First Team.

Zajedno s njim preko drafta u Cleveland su te godine došli već spomenuti Mark Price i Ron Harper, s kojima su imali vrlo mladu i talentiranu ekipu. Harper je završio kao drugi u izboru za rookieja godine. S njihovim dolaskom Cleveland je te sezone ostao ” kratak ” za playoff, te zauzeo 9. mjesto u Istočnoj konferenciji s omjerom 31-51, ali s vrlo mladom i talentiranom ekipom, samo su čekali trenutak kada će bljesnuti.

Već sljedeće sezone, Daugherty je statistički podigao svoj prosjek poena te bilježi 18.7 poena (što je bilo ravno 3 poena više u prosjeku po utakmici u odnosu na rookie sezonu), te s Clevelandom po prvi put u svojoj karijeri izborio playoff, s omjerom 42-40 zauzeli su 6. mjesto u Istočnoj konferenciji, te je Daugherty po prvi put uvršten u All-star utakmicu. Jordanovi Chicago Bullsi su ih izbacili u prvoj rundi rezultatom 3-2. Daugherty je u tih 5 utakmica protiv Chicago Bullsa, ostvarivao u prosjeku 15.8 poena, 9.2 skokova, 3.2 dodavanja, ali to nije bilo dovoljno za prolazak.

U svojoj trećoj sezoni u NBA ligi i u dresu Cleveland Cavaliersa, Daugherty ostvaruje skoro identične brojke od prethodne sezone, po 2. put je izabran za All-stara, ali ove sezone su imali puno bolji omjer 57-25, te su tada ostvarili najbolji omjer od osnutka kluba. Ali nažalost za Daughertyja i njegovu ekipu, opet su naletjeli na Chicago Bullse koji su ih i drugu godinu zaredom izbacili s rezultatom 3-2 u prvoj rundi. Možda će neki i znati, ali te godine je Jordan pogodio svoj slavni The Shot, pa ako neki niste pogledajte kako je Daugherty ispao iz playoffa te sezone.

Naravno teško je bilo Daughertyju i njegovim suigračima nakon toga, kome i ne bi kad te Jordan i njegovi Bullsi dvije godine zaredom izbace iz playoffa, još pogotovo ovaj put na ovakav način i sruše ti san o NBA naslovu.

Kako je Daugherty već bio u ligi četiri sezone, pokazao o kakvom se talentu i igraču radi. Ali nažalost te sezone počinju problemi s leđima te je igrao svega 41 utakmicu regularnog dijela sezone.

Sad već Cleveland Cavaliersi na čelu s Bradom Daughertyjem, Markom Priceom, Larryjem Nanceom postaju vrlo respektabilna momčad u Istočnoj konferenciji, te 3. godinu zaredom ulaze u playoff, ovog puta s omjerom 42-40. Ne, ovog puta Daugherty nije naletio na svog bivšeg suigrača iz sveučilišnih dana, Michaela Jordana, ali ga je ovaj put izbacio Charles Barkley i njegovi Sixersi, rezultatom 3-2 u prvoj rundi. Izgledalo je kao da Daugherty i Cleveland neće nikako moći preskočiti tu zapreku, jer su 3 godine zaredom gubili u prvoj rundi playoffa.

Sezona 1990/1991 mu je bila statistički najbolja u karijeri, iako te godine nije uspio voditi Cleveland Cavalierse do playoffa, jer su Mark Price i John ” Hot Rod ” Williams bili ozlijeđeni veći dio sezone. Iako se nije uspio izboriti sa svojom ekipom za playoff mjesto, uspio je po 3. put biti izabran na All-star utakmicu. Te sezone ostvarivao je u prosjeku 21.6 poena, 10.9 skokova, 3.3 dodavanja, 1 ukradenu loptu, te 52 FG% za nešto manje od 39 minuta po susretu, što ga je svrstavalo u sami vrh NBA lige po prosjeku minuta ( točnije 7. mjesto ).

(Daugherty se okušao i u boksu, ali Bad Boysi Isiah Thomas i Bill Laimbeer su bili preveliki zalogaj)

Daugherty je sad već u svojoj 6. sezoni s Cleveland Cavaliersima, što mu ujedno donosi još jedan All-star nastup, ukupno 4. u karijeri, izabran je u All-NBA 3rd Team, te izjednačuju rekord franšize po broju pobjeda, 57-25, kojeg su postavili prije tri godine. Tijekom regularnog dijela sezone, Daugherty je ponovno odigrao vrhunsku sezonu, te ostvarivao u prosjeku 21.5 poena, 10.4 skokova, 3.6 dodavanja, 1.1 blokadu ( career high ), 57 FG%, za 36 minuta provedenih na parketu. Ali ovoga puta Daugherty nije bio zaustavljen u prvoj rundi playoffa.

Ovaj put su pobijedili u prvoj rundi ekipu New Jersey Netse rezultatom 3-1. Sljedeći na redu su bili Boston Celticsi, koji su ih čekali u drugoj rundi iliti konferencijskom polufinalu, te su i njih također pobijedili, ali ovoga puta je bilo malo napetije za navijače ” kavalira ” jer je ova serija išla u 7. utakmicu.

Zbog boljeg omjera Cleveland je imao prednost domaćeg terena, te su prve dvije utakmice odigrali u svojoj dvorani. Prvu utakmicu su lako dobili rezultatom 101-76, te je Daugherty bio najbolji u redovima Clevelanda s 26 poena i 17 skokova. Ali sljedeća utakmica nije prošla kako su oni zamislili, te su izgubili na svom terenu 104-98, pa je tako Boston izjednačio seriju na 1-1, te imao sljedeće dvije utakmice na svom parketu. Sljedeća utakmica u Boston Gardenu je pripala domaćoj ekipi, utakmica je bila izjednačena, ali je Boston ipak uspio pobijediti rezultatom 110-107. Daugherty je ponovno imao double-double učinak, 22 poena i 11 skokova.

U 4. utakmici u seriji, Daugherty i Cleveland Cavaliersi su uspjeli vratiti Bostonu za poraz kod kuće, te u produžetcima pobijedili rezultatom 114-112 i tako vratili seriju na 2-2. Ovoga puta Daugherty utakmicu završava s 20 poena i 8 skokova. Serija se ponovno vraća u Cleveland, gdje Daugherty i društvo pobjeđuju rezultatom 114-98 i okreću seriju u svoju korist.

Boston ih u sljedećoj utakmici “gazi ” sa 122-91 i izjednačuje seriju na 3-3, te Daugherty ovoga puta jako loš, 12 poena, 4 skoka, 38 FG% za 39 minuta na parketu.

Ali velikani se stvaraju u teškim utakmicama, a nema teže utakmice od 7. utakmice u playoffu. Daugherty utakmicu završava s 28 poena, 9 skokova, 6 dodavanja, 3 blokade i 82 FG%, te odvodi Cleveland do konferencijskog finala, te po drugi put u mladoj povijesti kluba.

Daughertyja je u finalu Istočne konferencije čekao stari prijatelj Jordan, koji ga je po treći put u NBA karijeri zaustavio u playoffu, te ga uskratio za naslov i ove sezone.

Sezona 1992/1993 je što se tiče regularnog dijela sezone bila uspješna za Daughertyja i Cleveland Cavalierse, izborili su playoff kao 3. ekipa Istoka, odmah iza Chicago Bullsa i New York Knicksa. Daugherty regularni dio sezone završava s 20.2 poena, 10.2 skokova, 4.4 dodavanja, 57 FG% i 80 FT%. Ove sezone biva izabran po 5. i posljednji put u All-star utakmicu.

U prvoj rundi playoffa su ih opet čekali New Jersey Netsi, ali ovog puta je bilo malo napetije, te je serija išla u 5. finalnu utakmicu, u kojoj su Cavaliersi bili uspješniji.

U polufinalu Istočne konferencije su ih čekali rivali Chicago Bullsi, koji i ovoga puta nisu imali milosti, te ih u svom pohodu ” metlom ” poslali na prijevremeni godišnji odmor. Ne bi to bilo toliko bolno da ih u zadnjoj utakmici te serije nije Jordan opet pobijedio u zadnjim sekundama utakmice sa šutom za pobjedu.

Daugherty je tako ostao kratak za NBA naslov, jer ga je od 5 pokušaja čak 4 puta zaustavio njegov suigrač sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, Michael Jordan.

Kraj NBA karijere

Daughertyjeva zadnja sezona je bila 1993/1994, u kojoj je odigrao 50 utakmica, zbog problema s leđima nije odigrao cijelu regularnu sezonu, te se Cleveland nije uspio plasirati u playoff. U toj sezoni Daugherty je ostvarivao u prosjeku: 17 poena, 10.2 skokova, 3 dodavanja, 49 FG% za nešto manje od 37 minuta po susretu.

1994. godine je zadnji put obukao dres Cleveland Cavaliersa, jer zbog problema s leđima nije mogao više igrati. Tako je nakon 8 sezona u dresu Clevelanda i 548 odigranih utakmica za njih, ostao upamćen kao jedan od najboljih igrača Cleveland Cavaliersa u povijesti. Do 2008. godine držao je rekord po broju postignutih poena za Cleveland, dok ga nije prestigao LeBron James. Te iste godine ga je Zydrunas Ilgauskas prestigao u broju skokova za Cleveland Cavalierse. U znak velike zahvalnosti Cleveland je odlučio umiroviti njegov broj 43, 1997. godine. Jedno veliko What if se može postaviti na karijeru ovog, danas nepoznatog igrača, o kojemu rijetko tko priča i piše.

Život poslije NBA lige

Nakon kratke ali i nazovimo uspješne karijere, Daugherty se okušao u nekoliko poslova, bio je NASCAR analitičar, suvlasnik je jednog NASCAR tima JTG Daugherty Racing, zbog velike ljubavi prema tome, ali se na kraju vratio košarci, te je trenutno sveučilišni i NBA analitičar za ESPN od 2014. godine.

O njemu kao i o puno igrača, danas možemo pričati što bi bilo da nije imao zdravstvenih problema, jer se Daugherty umirovio s 28 godina, kada većina NBA igrača dostiže vrhunac svoje karijere. Nama obožavateljima ovog sporta i lige ostaje samo raspravljati i maštati o stvarima koje su se mogle dogoditi određenom igraču da nije bilo zdravstvenih problema ili krivih odluka van terena.