Plasman u All-American momčad donio mu je još veću popularnost pa je na kraju između sveučilišta Maryland i Connecticut izabrao UConn za koga je nastupao dvije godine osvojivši titulu najboljeg freshmana u diviziji, a na drugoj godini bio je jedan od kandidata za sveučilišnog igrača godine. U dresu UConn-a bilježio je 13,6 koševa uz 5,9 skokova.

U NBA Gay stiže kao 8. pick Houston Rocketsa na draftu 2006. te nakon tradea za Shanea Battiera debitira u dresu Memphis Grizzliesa. U prvoj sezoni momčad je završila sa samo 22 pobjede i najgorim omjerom u ligi, ali je Gay dobio priliku igrati čak 27 minuta po utakmici što je iskoristio za 10,8 koševa i 4,5 skokova. Na kraju sezone izabran je u najbolju rookie petorku.

Pravi napredak zabilježio je u svojoj drugoj sezoni kad, nakon odlaska Gasola u Lakerse na polovini sezone, preuzima ulogu vođe novih mladih Grizzliesa i prosjek koševa podiže na 20,1 po utakmici, ali momčad je opet zabilježila identičan omjer pobjeda i poraza.

Ni njegova treća sezona nije donijela značajniji napredak za momčad iz Memphisa iako se Gay isprofilirao kao jedan od najboljih i najatraktivnijih mladih igrača u ligi. U sezoni 2009-10 konačno dobiva pomoć u liku Zacha Randolpha koji ga je značajno rasteretio u napadu, a uz pomoć sve boljeg Marca Gasola i jednog od najboljih rookieja iz 2009. O.J. Mayoa, Gay odvodi Grizzliese do 40 pobjeda u sezoni. Odlična igra u dresu Memphisa donijela mu je ne samo respekt košarkaške javnosti nego i poziv u reprezentaciju SAD-a s kojom je proteklog ljeta u Turskoj osvojio naslov svjetskih prvaka.

U novoj sezoni od Rudya Gaya očekujemo da svoju momčad odvede još jednu stepenicu više i da zakucaju na vrata playoffa nakon četiri godine izbivanja. Upravo se ovaj mladi krilni igrač nameće kao vođa momčadi u kojoj nastupa čitav niz zanimljivih košarkaša u usponu. Do sada je Gay dokazao da je puno više od izvanrednog atlete koji podiže publiku na noge pa očekujemo da nastupu na natjecanju u zakucavanju 2008. doda i onaj „pravi“ nastup na All-Star utakmici, po mogućnosti već ove sezone u Los Angelesu.

Još jedna sezona igranja na visokom nivou u kontinuitetu osigurala bi mu ne samo odličnu pregovaračku poziciju za potpisivanje ugovora nego i zanimanje brojnih klubova koji bi Gaya spojili s nekom od svojih zvijezda jer čini se da su ambicije kluba iz Memphisa ipak nešto niže od onoga što priželjkuje igrač koji je već s 24 godine više od polovice svog života proveo nastupajući za različite momčadi na parketima diljem SAD-a.

Rudy Gay (Memphis Grizzlies)

Utakmice – 353
Koševi – 17,8
Skokovi – 5,6
Asistencije – 1,8

Ipak već je na sveučilištu pokazao da se radi o raznovrsnom igraču koji je sposoban doprinositi svojoj momčadi na puno različitih načina. Sveučilišnu karijeru završio je s prosjecima od 16,7 koševa, 8,2 skoka i 1,6 asistencija. Vrijedi spomenuti i da je, za razliku od brojnih NBA zvijezda, s lakoćom svladavao i ostale studentske obaveze što ne čudi s obzirom da je na sveučilište stigao s akademskom, a ne sportskom stipendijom.

Grangera su na draftu 2005. kao 17. pick izabrali Indiana Pacersi koji su bili jedna od rijetkih momčadi dobro upoznatih sa sposobnostima kojima je raspolagao glavni igrač New Mexico Lobosa.

Naime, na istom sveučilištu igrali su i neki visoko pozicionirani djelatnici Pacersa, a i bivši trener čelnika Indiane Larrya Birda, legendarni Bob Knight, redovito je pratio nastupe sveučilišta čiju je košarku praktički sam stvorio pa je svog bivšeg učenika upoznao s Grangerovim kvalitetama.

U prvoj sezoni uglavnom je ulazio s klupe kao zamjena za Stojakovića koji je zauzimao mjesto niskog krila u startnoj petorci, a za 23 minute na parketu bilježio je 7,5 koševa i 4,9 skokova te je na kraju zaslužio mjesto u drugoj petorci rookieja.

Druga NBA sezona bila je ključna za Grangerov napredak jer je, nakon odlaska Stojakovića u Hornetse, dobio priliku započinjati u prvoj petorci, a to povjerenje trenera je i opravdao iako se tijekom sezone izmjenjivao u prvoj petorci s Alom Harringtonom.

Pravi napredak Granger bilježi u svojoj trećoj sezoni kada zbog odlaska Harringtona i Stephena Jacksona postaje glavna napadačka opcija te predvodi Pacerse s prosjekom od 19,6 koševa čemu je dodao i 6,1 skok po utakmici.

U sezonu 2008-09 Pacersi ulaze s dodatno pomlađenom momčadi, a ozljeda koljena Mike Dunleavya Grangera gura u sam vrh najboljih NBA strijelaca. Bez prave pomoću u napadu mlada zvijezda Pacersa sezonu završava s odličnih 25,8 koševa po utakmici.

Takva eksplozija nije prošla nezapaženo pa je te sezone izabran u All-Star momčad, osvojio nagradu za igrača koji je najviše napredovao, a Pacersi su ga nagradili novim petogodišnjim ugovorom. Zanimljivo je spomenuti da je ujedno te sezone postao prvi igrač u NBA povijesti koji je 3 sezone za redom podizao prosjek koševa za barem 5,0.

U posljednjoj odigranoj sezoni 2009-10 Grangera su poprilično mučile sitne ozljede, ali je ipak zadržao visok nivo igre te obranio reputaciju jednog od najboljih NBA strijelaca. Odlični nastupi u dresu Pacersa kao i spremnost na momčadsku igru donijeli su mu i mjesto u reprezentaciji SAD-a koja je na svjetskom prvenstvu u Turskoj ovog ljeta osvojila zlatnu medalju.

Ove sezone Danny Granger se vraća kao vođa mladih i perspektivnih Pacersa koji se nakon 4 sezone izbivanja žele vratiti u playoff. S 27 godina već ima status prekaljenog igrača koji predvodi mladiće poput Roya Hibberta te prošlogodišnjih rookieja Tylera Hansbrougha i Darrena Collinsa. Iako se može reći da se često tijekom karijere našao na pravom mjestu u pravo vrijeme pa je priliku dobivao ili ozljedama ili odlascima najboljih igrača, ne može se reći da istu tu priliku nije i opravdao. Jedino što mu nedostaje za potpuni uspjeh je da njegovi Pacersi odigraju puno puno bolje sezone nego do sada. Tada će ovaj, po svojem obrazovanju i vremenu provedenom na sveučilištu, netipični NBA igrač moći reći da je uistinu u potpunosti nadmašio očekivanja onih koji su ga preskočili kad su ga imali priliku izabrati na draftu.

Danny Granger (Indiana Pacers)

Utakmice – 383
Koševi – 17,8
Skokovi – 5,2
Asistencije – 2,0

Na draftu 2002. kao 9. pick izabran je od strane Phoenix Sunsa kojima je očajno trebala pomoć pod košem i bili su se spremni kockati s mladićem čiji je talent puno obećavao. U renoviranoj momčadi Sunsa koju je upravo napustio Jason Kidd, Stoudemire je odmah dobio priliku pokazati što zna i nije razočarao. Nastupio je u sve 82 utakmice, startao u njih 71, a sezonu je završio s prosjekom od 13,5 koševa i odličnih 8,8 skokova. Njegova odlična igra pomogla je Sunsima da se vrate u playoff odakle ih u prvoj rundi izbacuju Spursi iako Stoudemire nije razočarao u okršaju s legendom na njegovoj poziciji, Timom Duncanom. Na kraju sezone nagrađen je titulom Rookieja godine postavši time prvi igrač koji je osvojio tu nagradu, a da je došao izravno iz srednje škole. Odmah je zaradio i usporedbe s Kevinom Garnettom, a postavio je i neke rekorde koje je kasnije srušio LeBron James. Već u svojoj prvoj sezoni pokazao je sve ono što će krasiti njegovu igru do danas; nevjerojatna eksplozivnost u reketu, dinamitni odraz i sposobnost da iz napada u napad agresivno napada obruč kad god primi loptu.

U sljedećoj sezoni Stoudemire pokazuje značajan napredak i ulazi u krug najboljih igrača na svojoj poziciji, ali Sunsi pobjeđuju tek 29 puta i usred sezone mijenjaju Stephona Marburya u Knickse nakon čega njihov mladi krilni centar postaje igrač broj jedan. Sezonu završava s 20,6 koševa i 9 skokova po utakmici, a tijekom ljeta je član reprezentacije SAD-a koja na Olimpijadi u Ateni osvaja brončanu medalju iako sam Stoudemire nije previše igrao u sustavu trenera Larrya Browna. Puno važniji događaj za njegovu budućnost bio je dolazak bijelog playmakera iz Dallas Mavericksa, Stevea Nasha, koji je stigao u Sunse kao slobodan igrač.

Sezonu 2004-05 Sunsi počinju s novim vlasnicima, novim trenerom i novim razigravačem, a završavaju je s omjerom 62-20, najboljim u ligi. Kombinacija Nash-Stoudemire do savršenstva dovodi pick and rol“, a u ludo brzoj igri kakvu traži Mike D’Antoni Stoudemire jednostavno uništava puno sporije suparnike na poziciji centra. Nevjerojatnu sezonu završava s 26 koševa, 8,9 skokova i 1,6 blokada po utakmici te prvi put nastupa na All-Star utakmici zajedno sa suigračima Nashom, budućim MVP-om, i Marionom. U playoffu ih u finalu Zapada ponovo izbacuju Spursi iako je Stoudemire odigrao nevjerojatnu seriju i postizao čak 37 koševa po utakmici, u playoffu prosječno 29,9 u 15 utakmica.

Sljedeću sezonu upropastila mu je ozljeda hrskavice u koljenu zbog čega je odigrao samo 3 utakmice, ali već sezonu kasnije vraća se u pravu formu, ponovo igra sve 82 utakmice i s Nashom vodi Sunse do 61 pobjede u sezoni. Ponovo je izabran za All-Star utakmicu te prvi puta u All-NBA prvu petorku, a nakon dva uzastopna nastupa u finalu Zapada, ovaj put ih u polufinalu zaustavljaju stari rivali San Antonio Spursi. U sezoni 2007-08 Stoudemire vraća formu kakvu je imao prije ozljede i ponovo je nerješiva enigma za većinu igrača na svojoj poziciji. Prosjek koševa podiže na 25,2 što može zahvaliti i dolasku Shaquillea O’Neala zbog čega češće igra na poziciji četvorke protiv fizički slabijih igrača. Na listu uspjeha dodaje još jedan All-Star nastup, plasman u drugu petorku All-NBA, ali i još jedno ispadanje od Spursa u prvom krugu playoffa nakon čega momčad napušta trener D’Antoni čija je taktika savršeno odgovarala Amar’eu.

U sljedećoj sezoni s trenerom Terryem Porterom prosjek koševa mu lagano opada, ali i dalje je dovoljno dobar za All-Star nastup unatoč ozljedi oka zbog koje je propustio dio sezone i počeo nositi zaštitne naočale. Ipak Sunsi propuštaju playoff, a Porter na polovici sezone dobiva otkaz. Napokon u svojoj posljednjoj sezoni u dresu Sunsa prije odlaska u Knickse Stoudemire i Nash još jednom jurišaju na naslov NBA prvaka, ali ih u finalu Zapada zaustavljaju Lakersi i time dolazi kraj jednoj eri u karijerama dvojca iz Phoenixa. Stoudemire je ponovo odličan, u 82 utakmice regularne sezone postiže 23,1 koš, a slične brojke ostvaruje i u playoffu. Tijekom ljetne pauze prelazi u redove New York Knicksa s kojima potpisuje petogodišnji ugovor vrijedan 100 milijuna dolara, ali uzalud čeka dolazak barem jednog iz Velike trojke koja će na koncu pojačati Miami.

Sve u svemu riječ je o igraču koji je jedan od nositelja revolucije na poziciji petice koju danas igraju puno brži i pokretljiviji igrači nego prije 10-20 godina. Do sada je izgradio reputaciju strašnog strijelca koji ne samo da donosi vrijedne koševe svojoj ekipi nego i načinom na koji ih postiže demoralizira protivnika. Unatoč nekoliko teških ozljeda pokazao se kao poprilično izdržljiv igrač koji je uvijek nakon oporavka bio spreman za nove 82 utakmice u sezoni. Svemu što je postigao dodatnu težinu daje činjenica da je stigao izravno iz srednje škole. Sada mu u dresu Knicksa preostaje da sa sebe skine posljednji veliki upitnik, a to je onaj koji postavljaju svi koji tvrde kako je Stoudemire samo prosječan igrač fenomenalnih atletskih sposobnosti kojeg je nevjerojatni Nash pretvorio u jednu od najvećih NBA zvijezda. Ostaje nam samo pričekati početak nove sezone i vidjeti nastupe novog ljubimca Madison Square Gardena.

Amar’e Stoudemire (New York Knicks)

Utakmice – 524
Koševi – 21,4
Skokovi – 8,9
Blokade – 1,4

Na draftu u ljeto 2006. Roya su 6. pickom izabrali Minnesota Timberwolvesi koji su ga odmah zamijenili u Portland za 7. pick Randya Foyea. Iako je zbog ozljede lijevog stopala propustio dvadesetak utakmica u svojoj rookie sezone ipak je premoćno osvojio titulu Rookie godine postižući prosječno 16,8 koševa uz 4,4 skoka i 4 asistencije po utakmici. Iste sezone postavljeni su temelji za budući uspjeh Blazersa budući da su njihov dres osim Roya nosili i 2. pick iste godine LaMarcus Aldridge te mladi Martell Webster koji je sezonu prije stigao u Portland.

Već sljedeće sezone Roy bilježi svoj prvi nastup na All-Star utakmici nakon što je još popravio brojke u odnosu na rookie sezone, a Blazerse vodio odličnim nastupima do niza od 13 pobjeda čak i bez prvog picka drafta Grega Odena koji je čitavu sezonu propustio zbog mikrofrakture koljena. Blazersi su sezonu završili s omjerom 41-41, prvim pozitivnim nakon sezone 2003-04. Nakon kraja još jedne sezone bez playoff nastupa Roy je podvrgnut operacijskom zahvatu na koljenu od kojeg se ipak stigao oporaviti na vrijeme za početak sljedeće sezone.

U sezonu 2008-09 Roy napokon ulazi bez problema s ozljedama, a u momčadi ga dočekuje pomoć u vidu oporavljenog Odena te španjolske super-zvijezde Rudya Fernandeza u ulozi novog odličnog rookieja u dresu Blazersa. Roy još jednom podiže svoju igru na višu razinu i te sezone prosječno zabija 22,6 koševa uz 4,7 skokova i 5,1 asistenciju. Najzaslužniji je za plasman Blazersa u playoff prvi puta nakon 2003. godine, a plasmanom u drugu petorku All-NBA postaje prvi Blazer u jednoj od tri najbolje petorke lige nakon gotovo 20 godina. U playoffu Portland ispada u 6 utakmica od Houstona unatoč prednosti domaćeg terena i odličnom Royu koji je prosječno postizao 26,7 koševa u seriji s Rocketsima.

I u aktualnoj NBA sezoni Roy ponovo vodi svoje Blazerse do nastupa u playoffu dokazujući da mlada momčad Portlanda ima namjeru postati jedan od najozbiljnijih klubova na Zapadu unatoč nevjerojatnom nizu nesretnih ozljeda. Iako igra tek svoju 4. sezonu, Roy već danas uživa status rutinera i jednog od najboljih igrača u završnicama kad se odlučuje utakmica. Od svog prvog nastupa pokazuje nevjerojatnu smirenost i hladnokrvnost u najvažnijim trenutcima i pravo je čudo da je igrač njegovog kalibra nekada igrao u sjeni zabavljača bez pokrića kakav je Nate Robinson. U budućnosti će Roy i dalje sasvim sigurno biti vođa mladih i moćnih Blazersa za koje se nadamo da će uskoro s Thunderom Kevina Duranta voditi borbu ne samo za najbolju mladu nego i općenito najbolju momčad na Zapadu.

Brandon Roy (Portland Trail Blazers)
Utakmice – 274
Koševi – 20,2
Skokovi – 4,6
Asistencije – 5,0

Bosha su četvrtim pickom na draftu 2003. prepunom zvijezda izabrali Toronto Raptorsi i odmah ga gurnuli u vatru na za njega neprirodnoj poziciji centra. Rookie je odlično odgovorio na izazov koji su mu postavili i sezonu završio s prosjekom od 11,5 koševa, 7,4 skoka i 1,4 blokade što je bilo dovoljno za mjesto u prvoj All-Rookie petorci zajedno sa zvijezdama poput Carmela Anthonya, LeBrona Jamesa i Dwyanea Wadea.

Tijekom sljedeće sezone čelnici kluba iz Toronta su zamijenili svoju najveću zvijezdu Vincea Cartera u Netse i mladog Bosha postavili u ulogu vođe novih Raptorsa. Mlada zvijezda je ponovo odgovorila još boljom igrom i svoju druge sezonu završava sa 16,8 koševa i 8,9 skokova po utakmici. U sezoni 2005-06 napokon je stiglo i priznanje NBA lige u obliku poziva na All-Star utakmicu. Do kraja sezone zacementirao je svoju poziciju jedne od najvećih mladih zvijezda u ligi, a brojke podignuo na 22,5 koševa, 9,2 skoka i 2,6 asistencija.

U sezoni 2006-07 Raptorsima se konačno isplatilo ulaganje u svoje mlade igrače jer ih je Bosh odveo do prve titule prvaka divizije s omjerom 47-35. Sebi je osigurao prvo mjesto u startnoj petorci Istoka na All-Star susretu, a sezonu je završio s double-double prosjekom podigavši broj skokova na 10,7 po utakmici. U playoffu su prejaki bili Netsi predvođeni bivšim Raptorom Carterom. Sljedeće sezone Bosh dobiva pomoć u reketu u obliku prvog picka na draftu Andree Bargnanija, ali unatoč još jednoj njegovoj odličnoj sezoni Raptorsi završavaju sezonu na 6. mjestu Istoka. U playoffu ih izbacuje Orlando Magic iako je Bosh odlično igrao protiv još jednog mladog centra Dwighta Howarda.

Početkom sezone 2008-09 Bosh dolaskom Jermainea O’Neala dobiva novog suigrača pod obručima, ali Raptorsi se ponovo muče s pronalaskom prave forme. Usred sezone O’Neal je zamijenjen u Miami, a Torontu nije pomogla ni činjenica da je Bosh uz Howarda bio jedini igrač u ligi s barem 20 koševa i 10 skokova u prosjeku (22,7 + 10,0). Sezonu završavaju sa samo 33 pobjede, a Bosh sve jasnije pokazuje nezadovoljstvo i naznake da bi mogao napustiti jedini kanadski klub u NBA ligi.

U aktualnoj sezoni Chris Bosh ponovo je dobio nove suigrače među kojima su Hedo Turkoglu i rookie DeMar DeRozan, a o njegovoj igri dovoljno govori činjenica da ima najveći prosjek koševa (24,5) i skokova (11,4) u karijeri te da šutira iz igre bolje nego ikada (52 %). Do sada je u karijeri Bosh pokazao da se bez sumnje radi o ponajboljem visokom igraču koji je u ligu stigao u posljednjem desetljeću, a trenutačno je rekorder franšize iz Toronta po broju koševa, skokova i blokada u karijeri. U budućnosti od njega očekujemo da nastavi poboljšavati svoju igru te da pronađe klub u kojem će dobiti priliku jurišati na naslov NBA prvaka kad mu već to ne uspijeva u dresu Raptorsa.

Chris Bosh (Toronto Raptors)
Utakmice – 492
Koševi – 20,1
Skokovi – 9,4
Asistencije – 2,2

Na draftu 2002. godine Princea su 23. pickom izabrali Detroit Pistonsi koji su tog ljeta doveli i dvojac Billups-Hamilton i time složili kostur buduće šampionske momčadi. O tome koliko su pogriješili klubovi koji su birali prije dovoljno govori činjenica da su zapaženije karijere među igračima izabranima prije Princea napravili tek Ming Yao i Amar’e Stoudemire. U rookie sezoni nije uživao posebno povjerenje trenera Ricka Carlislea i nastupio je tek u 42 utakmice postižući prosječno tek 3,3 koša. No sve se promijenilo u playoffu kad je trener Pistonsa pritisnut omjerom 1-3 u seriji protiv Orlanda odlučio gurnuti do tada nepoznatog Princea u početnu petorku. Rookie mu je odgovorio izvanrednom igrom u 3 pobjede u nizu protiv Orlanda i u pobjedi nad Sixersima 4-2 u polufinalu Istoka. Pistonsi su zaustavljeni u finalu Istoka “metlom” Netsa, a Prince je postao jedini igrač u povijesti NBA lige koji je zabio više koševa u playoffu nego u regularnoj sezoni.

U svojoj drugoj sezoni Prince postaje redoviti član prve petorke Pistonsa i započinje niz od nevjerojatnih 6 sezona bez ijedne propuštene utakmice. Po utakmici igra 3 puta više minuta nego u rookie sezoni, a statističke pokazatelje podiže na 10,3 koša, 4,8 skokova i 2,3 asistencije. Pod vodstvom novog trenera, legendarnog Larrya Browna, Pistonsi bilježe 54 pobjede u sezoni i u playoff ulaze kao 3. momčad Istoka. Redom pobjeđuju Buckse (4-1), finaliste prethodne sezone Netse (4-3) i Pacerse (4-2) i plasiraju se u veliko finale protiv Lakersa. Iz finala Istoka ostala je upamćena Princeova nevjerojatna blokada na Reggieju Milleru pred sam kraj 2. utakmice. Iako su u finalu bili daleko od uloge favorita protiv Lakersa nakrcanih zvijezdama poput Bryanta, O’Neala, Malonea i Paytona, Pistonsi ratničkom košarkom osvajaju naslov u 5 utakmica, a Prince izvanrednom obranom na Bryantu osvaja epitet ponajboljeg mladog obrambenog igrača.

Sljedeće sezone prosjek koševa podiže na 14,7 i odličnom igrom osigurava novi luksuzni petogodišnji ugovor. Pistonsi još jednom dolaze do velikog NBA finala u kojem su Spursi ipak prejaki. U sezoni 2005-06 nastavlja s konstantnom igrom i ponovo je jedan od najvažnijih igrača Pistonsa koji su ovog puta zaustavljeni u finalu Istoka. Gotovo jednake brojke bilježi i u sljedeće dvije sezone postavši sinonim za konstantnost i otpornost na ozljede, a Detroit je oba puta zaustavljen u finalu Istoka (Cleveland i Boston).

U sezoni 2008-09 Pistonse napušta ključni igrač Chauncey Billups umjesto kojega dolazi velika NBA zvijezda Allen Iverson. Iako već pomalo stari i istrošeni, te lošom atmosferom narušeni Pistonsi bilježe najneuspješniju sezonu otkad je Prince stigao u ligu, upravo je on u izostanku ozlijeđenih Richarda Hamiltona i Rasheeda Wallacea najzaslužniji što su se ipak dokopali 8. mjesta Istoka. U playoffu ih je pomeo Cleveland 0-4.

U aktualnoj NBA sezoni Prince je po prvi put postao žrtva svog načina igre te je propustio polovicu utakmica zbog ozljede leđa i koljena. Dok se njegovi Pistonsi nalaze u nekoj rupi između nekadašnje šampionske generacije i rebuildinga koji im slijedi budućnost Princea vrlo je neizvjesna. Ovaj igrač kojem su mnogi na početku karijere isticali samo mane već je zaslužio svoje mjesto među legendama kluba iz Detroita. Godinama je bio simbol za konstantnu i momčadsku igru unatoč svojoj mladosti, a i danas uživa reputaciju skromnog i korisnog igrača koji je odličan u obrani 1-na-1. Sigurno je da negdje u NBA ligi postoji zvijezda kojoj treba suigrač poput Princea, iskusan igrač u najboljim godinama, samozatajan, a opet spreman preuzeti igru u svoje ruke u ključnim trenutcima, makar se radilo i o NBA finalu.

Tayshaun Prince (Detroit Pistons)
Utakmice – 561
Koševi – 12,6
Skokovi – 4,7
Asistencije – 2,6

Sljedeće sezone kad je dobio pravo nastupa za svoje sveučilište odmah je preuzeo ulogu prvog strijelca i jednog od najboljih kradljivaca u NCAA. U svojoj drugoj sezoni momčad je odveo na NCAA Final Four nakon što je u regionalnom finalu gotovo sam porazio najbolju momčad te godine sa sveučilišta Kentucky. U toj utakmici postigao je triple-double i time postao jedan od tek četvorice igrača kojima je to uspjelo na NCAA turniru. Popularnost koju je stekao nakon tog uspjeha bila je odlučujuća za njegovo prijavljivanje na draft, a sveučilište je napustio nakon 65 odigranih utakmica u kojima je prosječno postizao 19,7 koševa uz 6,5 skokova i 3,9 asistencija.

Wadea na draftu 2003. bira Miami Heat kao 5. pick iza budućih NBA zvijezda Jamesa, Anthonya i Bosha. Već u prvoj sezoni pokazao je da se radi o vrlo raznovrsnom igraču koji je bio pri vrhu poretka rookieja u gotovo svim statističkim kategorijama, a na kraju sezone Miami je sa omjerom 42-40 stigao do playoffa u kojem je Wade dobio priliku pokazati u kakvu će superzvijezdu izrasti.

Postao je prvi igrač od uvođenja napada od 24 sekunde koji je u playoffu bio najbolji strijelac i asistent svoje momčadi, a nakon pobjede nad Hornetsima Miami je zaustavljen u polufinalu Istoka od Indiane. Sljedeće sezone u Miami dolazi Shaquille O’Neal, a Wade podiže svoje brojke na 24,1 koš, 6,8 asistencija i 5,2 skoka te nastupa na svojoj prvoj All-Star utakmici. U playoffu ponovo podiže svoju igru i vodi svoju momčad do finala Istoka u kojem su Pistonsi prejaki.

U svojoj trećoj sezoni još je podignuo brojke u skoro svim statističkim kategorijama i svojim drugim nastupom na All-Star utakmici zacementirao mjesto nove NBA zvijezde. Iako se u playoffu mučio s ozljedama fanatičnom borbenošću odveo je svoju momčad do pobjeda nad Chicagom, New Jerseyem i Detroitom te su se plasirali u veliko finale u kojem ih je čekao Dallas. Mavericksi su poveli 2-0 i opravdali ulogu favorita, ali onda Wade ubacuje u višu brzinu i u četiri nevjerojatne utakmice postiže 42, 36, 43 i 36 koševa te serijom od 4 pobjede odvodi svoju momčad do naslova NBA prvaka, a usput je nagrađen i titulom MVP-a finala.

Sezonu 2006-07 za Wadea je obilježila ozljeda lijevog ramena zbog koje je ukupno propustio 31 utakmicu, ali to ga ipak nije spriječilo da opet postavi rekorde karijere u prosjeku koševa, asistencija i ukradenih lopti te da zasluži nastup na All-Staru i plasman u treću All-NBA petorku. Odlučio je nastupiti u playoffu čime je odgodio nužnu operaciju, ali Bullsi su ipak bili prejaki u prvom krugu. Ni sljedeće sezona nije bila ništa bolja jer je ponovo propustio identičan broj utakmica, ovaj put zbog ozljede lijevog koljena. Bez Wadea i Shaqa koji je tijekom sezone napustio klub Miami je završio sezonu s najgorim omjerom u ligi nakon samo 15 pobjeda u sezoni.

Ljeto koje je uslijedilo Wade je proveo na olimpijskim igrama u Pekingu gdje je osvojio zlato, a u Miami dolazi spremniji nego ikada. Nakon nekoliko sezona mučenja s ozljedama NBA liga je napokon dobila Dwyanea Wadea u njegovom punom sjaju. Sezonu je završio kao najbolji strijelac lige s 30,2 koša po utakmici, a postao je i jedini igrač u povijesti koji je u jednoj sezoni imao 2000 koševa, 500 asistencija, 100 ukradenih lopti i 100 blokada. Istovremeno je postao i najniži igrač u povijesti NBA s barem 100 blokada u sezoni. Tijekom te sezone 2008-09 postavio je i osobne rekorde u koševima (55) te asistencijama (16). U prvom krugu playoffa Atlanta je bila bolja u 7 utakmica iako je Wade postizao rekordnih 29,1 koševa po utakmici u doigravanju.

Dwyane Wade imao je sreću dokopati se naslova NBA prvaka već kao vrlo mlad igrač, a pritom ne samo da nije bio u sporednoj ulozi nego je praktički sam odlučio veliko finale. Tim uspjehom skinuo je s leđa teret kojeg još uvijek nose veliki igrači njegove generacije poput Jamesa i Anthonya i zato se vidi da Wade istinski uživa u svakom nastupu. Ako nastavi igrati s istim žarom koji ga iz večeri u večer tjera u obračune s najboljim NBA igračima onda ćemo još godinama uživati u jednom od najatraktivnijih igrača današnjice, a razne individualne nagrade i priznanja, a možda i još koji naslov prvaka ne bi smjeli izostati.

Dwyane Wade (Miami Heat)
Utakmice – 445
Koševi – 25,4
Skokovi – 4,9
Asistencije – 6,6
Ukradene lopte – 1,8
Blokade 1,0

Dva puta odveo je svoju momčad do naslova prvaka, a usput je zasjenio brojne druge buduće NBA igrače poput Josha Smitha, Grega Odena i Louisa Williamsa. U 4 godine prosječno je postizao 28,9 koševa, 4,9 asistencija i 5,1 skok, a na zadnjoj godini zabijao je gotovo 39 koševa po utakmici. Iako je u početku namjeravao pohađati sveučilište Mississippi State ipak se odlučio na odlazak u NBA.

Ellisa su na draftu 2005. izabrali Golden State Warriorsi tek kao 40. pick što je bio dovoljan pokazatelj nepovjerenja u mršavog srednjoškolca unatoč njegovoj sjajnoj karijeri. U prvoj sezoni igrao je manje od 20 minuta po utakmici ulazeći s klupe što je bilo dovoljno za 6,8 koševa po nastupu, a zbog ozljede koljena odigrao je tek 49 utakmica propustivši prvi dio sezone. Druga sezona bila je početak Ellisovog puta prema statusu istinske zvijezde jer je pod novim trenerom Donom Nelsonom dobio priliku za puno više igre i učinak na njega bio je gotovo trenutačan. Startao je u preko 50 utakmica te sezone i prosjek koševa podignuo na 16,5 uz 4,1 asistenciju i 3,2 skoka po utakmici. Iste sezone nastupio je u utakmici između Rookieja i Sophomorea, a na kraju je nagrađen i titulom Igrača koji je najviše napredovao. Na kraju te sezone Warriorsi su se dokopali playoffa prvi put nakon 13 godina i izbacili prvoplasirane Maverickse u prvom krugu u nezaboravnoj seriji koja je šokirala košarkaški svijet.

Prije početka sezone 2007-08 Warriorsi su oslobodili poziciju beka-šutera za nadolazećeg Ellisa tako što su mijenjali Jasona Richardsona u Bobcatse za rookieja Brandana Wrighta. Ellis je odgovorio još boljom igrom i te sezone sa svoja 20,2 koša po utakmici bio jedan od trojice igrača Warriorsa s preko 20 koševa u prosjeku pridruživši se Baronu Davisu i Stephenu Jacksonu. Nisu se plasirali u playoff iako su imali bolji omjer nego sezonu prije (48-34). Nakon te sezone klub napušta Davis, a Ellis je promoviran u prvu zvijezdu potpisom novog ugovora u iznosu od 66 milijuna dolara za 6 sezona. Sljedeću sezonu obilježila je ozljeda u lakšoj prometnoj nesreći nakon koje su ga Warriorsi i suspendirali pa je zbog oba razloga propustio prve 43 utakmice te sezone. Na kraju je odigrao tek 25 utakmica i postizao 19 koševa u prosjeku, a Warriorsi su skupili samo 29 pobjeda iskoristivši sezonu za afirmaciju mladih igrača poput Anthonya Morrowa i Anthonya Randolpha.

Monta Ellis na najboljem je putu da ostane zabilježen kao jedna od najvećih krađa drafta u povijesti. Iako i danas na svoj 191 centimetar ima tek 81 kilogram, dokazao je da u NBA još uvijek ima mjesta i za one koji ne provode veći dio treninga u teretani. Zahvaljujući sposobnosti da igra na obje bekovske pozicije, nevjerojatnoj brzini i atletskim sposobnostima savršeno odgovara ”divljem” stilu košarke kojeg gaji trener Nelson. U budućnosti od njega očekujemo da nastavi napredovati kao jedan od najboljih NBA strijelaca i da u paru sa super-talentiranim rookiejem Stephenom Curryem uskoro čini najbolji bekovski dvojac u ligi.

Monta Ellis (Golden State Warriors)
Utakmice – 27,3
Koševi – 17,5
Skokovi – 3,8
Asistencije – 3,8

Anthony u NBA stiže na 3. pick na draftu 2003. na kojem je izabran čitav niz vrhunskih igrača poput LeBrona Jamesa, Dwyanea Wadea, Chrisa Bosha, Davida Westa i Josha Howarda. Već u prvoj sezoni Anthony je postao vođa Nuggetsa i predvodio je sve rookieje s prosjekom od 21 koša po utakmici, a svoju momčad odveo je u playoff u kojem su poraženi od Minnesote nakon što su sezonu prije imali samo 17 pobjeda u sezoni. Tijekom rookie sezone skupio je svih 6 nagrada za najboljeg novaka u Zapadnoj konferenciji, ali je na kraju sezone titula Rookieja godine pripala LeBronu Jamesu.

U svojoj drugoj sezoni Anthony je još jednom odveo Nuggetse u playoff, a na All-Star vikendu pokupio je nagradu za MVP-a utakmice između rookieja i sophomorea. U sezoni 2005-06 podigao je svoj prosjek koševa na odličnih 26,5 po utakmici, a Nuggetsi su po prvi put pod njegovim vodstvom osvojili diviziju Northwest. Na kraju sezone dobio je mjesto u trećoj petorci All-American, ali su Nuggetsi opet izbačeni u prvom krugu playoffa od Clippersa. Sljedeća sezona bila je poprilično burna za Anthonya koji je suspendiran na 15 utakmica zbog sudjelovanja u tučnjavi na utakmici s Knicksima, a te iste sezone prvi put je nastupio i na All-Star utakmici. U drugoj polovici sezone Nuggetsi su doveli Allena Iversona, ali ni on nije pomogao da napokon prođu prvi krug playoffa jer su ih zaustavili Spursi. Anthony je završio sezonu kao drugi strijelac lige s 28,9 koševa uz 6 skokova i 3,8 asistencija po utakmici.

U sezoni 2007-08 Anthony je prvi put izabran u početnu petorku All-Star. Svoju momčad odveo je do još jednog nastupa u playoffu iako je njihovih 50 pobjeda bilo dovoljno tek za 8. mjesto na Zapadu. U prvoj rundi playoffa ovaj put izbacuju ih Lakersi metlom 4-0. Na početku sljedeće sezone Iverson napušta Nuggetse, a kao pomoć Anthonyu dolazi novi playmaker iz Detroita Chauncey Billups. U paru s Billupsom Anthony vodi Nuggetse do 54 pobjede u sezoni i drugog mjesta na Zapadu. Iako je zabijao tek 22,8 koševa po utakmici, puno manje nego prethodnih sezona, opet je dobio mjesto u trećoj petorci All-NBA. U playoffu Anthony napokon prolazi prvu rundu u kojoj Nuggetsi izbacuju Hornetse, u drugom krugu bolji su od Mavericksa, a ispadaju tek u finalu Zapada od budućih prvaka Lakersa.

Iako je stigao u NBA kao velika sveučilišna zvijezda, Anthony je imao težak posao opravdati visok 3. pick na draftu prepunom talenta. Isto tako je morao izaći iz sjene LeBrona Jamesa, ali i Dwyanea Wadea koji su prije njega došli do brojnih individualnih, ali i momčadskih priznanja. Nakon nekoliko godina traženja stila igre koji mu najbolje odgovara i slaganja prave momčadi oko njega sada je napokon u situaciji da iz večeri u večer pokazuje svoj talent. 30 koševa po utakmici, koliki postiže u ovoj sezoni najbolji su dokaz toga. U međuvremenu se istaknuo i kao ponajbolji igrač reprezentacije SAD-a s kojom je stigao do olimpijskog zlata. U budućnosti od Carmela Anthonya očekujemo da Nuggetse i dalje drži u samom vrhu Zapadne konferencije, a ako nastavi tako ni MVP naslov nije daleko, kao ni titula NBA prvaka.

Carmelo Anthony (Denver Nuggets)
Utakmice – 477
Koševi – 24,6
Skokovi – 6,2
Asistencije – 3,1

Svojim nastupima odveo je Wurzburg u svojoj zadnjoj kompletnoj sezoni u Njemačkoj do titule prvaka druge lige i promocije u prvu njemačku ligu. Već tada je zaslužio reputaciju najvećeg njemačkog talenta nakon dugo vremena, a posljednju sezonu u drugoj ligi završio je kao najbolji strijelac s 28,2 koša po utakmici i s titulom ”Košarkaša godine” u Njemačkoj. Prije odlaska u NBA odigrao je i 13 utakmica u prvoj njemačkoj ligi dok su trajali pregovori uoči lock-out sezone 1998-99.

Nakon što se prijavio na draft 1998. Nowitzki je odmah privukao pažnju Celticsa koji su u njemu vidjeli novog Larrya Birda i željeli su ga dovesti u svoje redove 10. pickom. Planove im je pokvario iskusni lisac Don Nelson koji je u dogovoru s Milwaukeejem mijenjao 6. pick Dallasa Roberta Traylora za 9. pick Bucksa koji su izabrali upravo Nowitzkog. Zajedno s Nowitzkim briljantni Don Nelson doveo je i Stevea Nasha i tako spojio dva buduća MVP-a koji će postati odlični prijatelji. Prva sezona bila je teška za Nowitzkog koji je imao problema s privikavanjem na NBA, igrao je u prosjeku 20 minuta i postizao 8,2 koša i 3,4 skoka, a najviše kritika primao je zbog svoje obrane.

U njegovoj drugoj NBA sezoni Dallas preuzima kontroverzni Mark Cuban i Mavsi rade skok s 19 pobjeda na 40, ali propuštaju playoff. Dirk u drugoj sezoni brojke popravlja na 17,5 koševa, 6,5 skokova i 2,5 asistencija uz puno više sudjelovanja u organizaciji napada svoje ekipe. Sezona 2000-01 označila je punu afirmaciju mladog Nijemca koji postaje vođa Dallasa, a brojke od 21,8 koševa i 9,2 skoka dovoljne su da postane prvi igrač svoje momčadi koji je zaslužio mjesto u trećoj All-NBA petorci. U istoj sezoni proigrao je i Steve Nash pa trojac Nowitzki-Finley-Nash odvodi Dallas u playoff nakon 11 sezona. U prvom krugu izbacuju Utah s Maloneom i Stocktonom, ali u drugom krugu Spursi su prejaki unatoč sjajnoj igri Nowitzkog koji u utakmici broj 5 postiže čak 42 koša. U sljedećoj sezoni Nowitzki još poboljšava svoje brojke, zaslužuje plasman u drugu All-NBA petorku, a prvi put nastupa i na All-Star utakmici.

U sezoni 2002-03 Nowitzki postaje prvi bijelac nakon Chrisa Mullina ’93 koji postiže više od 2000 koševa u sezoni, a svoju momčad vodi do rekorda kluba od 60 pobjeda u sezoni. U playoffu briljantnom igrom u odlučujućim utakmicama donosi pobjede nad Portlandom i Sacramentom, ali ozljeđuje se u 3. utakmici sa Spursima i Mavsi ispadaju. Prije sezone 2004-05 Steve Nash napušta Dallas, a trenera Nelsona zamjenjuje Avery Johnson pa Nowitzki preuzima više odgovornosti. Te sezone bilježi 26,1 koš i 9,7 skokova u prosjeku, zabija rekordna 52 koša Houstonu i na kraju je u prvoj All-NBA petorci kao prvi Europljanin bez sveučilišne karijere u SAD-u. U playoffu izbacuju Rocketse, ali u drugom krugu ih čeka bivši suigrač Nash s odličnim Phoenixom i Dallas gubi 2-4.

Odlaskom Finleya u sezoni 2005-06 Nowitzki postaje jedini vođa momčadi i podiže prosjek na čak 26,6 koševa te je još jednom u prvoj petorci All-NBA. U playoffu briljantnom igrom vodi Dallas do pobjeda nad Memphisom, San Antoniom i Phoenixom te nastupa u velikom finalu gdje su unatoč vodstvu 2-0 poraženi od Miamija.

Sljedeće sezone Nowitzki doživljava osobni vrhunac karijere i osvaja MVP titulu nakon što je Dallas odveo do rekordnih 67 pobjeda u sezoni. U playoffu ispadaju u jednom od najvećih iznenađenja ikada kad ih izbacuju Warriorsi predvođeni bivšim trenerom Nelsonom. U sezoni 2007-08 Nowitzki postaje najbolji strijelac u povijesti Mavsa, ali ispadaju u prvom krugu playoffa od Hornetsa. Sljedeće sezone u drugom krugu bolji su Nuggetsi unatoč odličnoj igri Nijemca koji bilježi 34,1 koš, 11,6 skokova i 4 asistencije po utakmici u seriji.

U sezoni koja je u tijeku Nowitzki je ponovo najbolji igrač Dallasa koji se nalazi u samom vrhu Zapada. Njegova potraga za naslovom prvaka traje i dalje. Mjesto u povijesti već je zaslužio prvom MVP titulom za jednog Europljanina i slobodno možemo reći da, ako su naši Petrović i Kukoč probili led i dokazali da Europljani mogu biti NBA zvijezde, onda je Nowitzki dokazao da mogu zaslužiti i najviše nagrade. Svojim nastupima za reprezentaciju već je odavno najbolji košarkaš u povijesti Njemačke, a sada mu ostaje da u budućnosti potvrdi status najuspješnijeg Europljanina u povijesti NBA.

Dirk Nowitzki (Dallas Mavericks)
Utakmice  – 872
Koševi – 22,8
Skokovi – 8,5
Asistencije – 2,7