Analiza: Raptors vs. Cavaliers

Ako ste NBA fan, znate onaj osjećaj emotivnog roller-coastera kada vam je utakmica isprva dosadna, ali onda vas oduševi. Nešto slično sam ja osjetio sa utakmicom koju sam baš želio da gledam, a to je dvoboj Cavaliersa i Raptorsa. Treći ove sezone i onaj koji bi rješavao tie-breaker ako bi ekipe imale isti omjer na kraju sezone, što je sa trenutnim stanjem moguće.

Iskreno, totalno sam „prespavao“ Raptorse jer sam od njih očekivao da će opasti nakon All-Star pauze, kao što nekako uvijek opadnu. Ipak, 4-1 omjer nakon pauze uz skalp Cavaliersa te ozbiljnu igru druge najbolje ekipe Istoka i oni nekako pokazuju naznake da stajanja neće biti, mada je to mal uzorak igara. Što se tiče Cavaliersa, LeBron James mi je jedan od dražih igrača i sve bitnije utakmice Cavsa kao i neke manje bitne (u zavisnosti od ostatka utakmica na repertoaru) sam pregledao, i mogu otvoreno reći kako se stvarno nadam da se čuvaju za playoff, jer sve drugo znači da ko iz Zapada dođe u finale, taj ga i osvaja. Omjer je tu, ali igre za Cavse nema.

Što se tiče same utakmice, koje se kroz ovaj tekst možda neću uvijek držati, Raptorsi i Cavaliersi išli su na mali broj posjeda, što odgovara opisu ekipa – Cavsi su 29. a Raptorsi 26. ekipa po paceu. Stil igre kod obje ekipe mi je također sličan, ali sličan na jedan čudan način. Cavaliersi kao da žele da igraju timsku igru i ponekad to i uspijevaju, obično iza vrlo dobre razigravačke igre LeBrona Jamesa, ali to ponovo ispadne nekako individualna igra jednog od trojice velikih zvijezda tima iz Ohia. Raptorsi od individualne igre ne bježe i kada su na parketu Kyle Lowry i DeMar DeRozan onda napadi idu i kroz njih i obično se završavaju sa njima. Istina, i Jonas Valanciunas dobija fin broj šuteva ali obično su to šutevi nakon ofanzivnog skoka (pet pokušaja iz igre, četiri ofanzivna skoka).

Gledajući prve minute utakmice kada je na parketu bio Luis Scola shvatio sam zašto drugi igrači iz petorke, pored Lowrya i DeRozana i djelimično Valanciunasa, ne uzimaju toliko šuteva. Scola je uzeo tri zaredom šuta, dva za tri poena, i sve promašio, pa su Cavaliersi napravili seriju 7-0. Istina, prva dva šuta išla su DeRozanu ali njemu će se, zbog pobjede Toronta na kraju, oprostiti 1-11 šuterska noć i šest poena na kraju. U prvoj četvrtini jednostavno Raptorsi nisu mogli da zaustave šuterski raspoložene startere Cavaliersa i tako su prvi period zvijezde James i Kevin Love završili sa osam i sedam poena, respektivno.

Međutim, glavni problem nastaje kada na parketu nema ni Lovea, ni Jamesa, ni Kyriea. Drugu četvrtinu za Cavalierse počinju Dellavedova-Shumpert-Jefferson-Frye-Mozgov, a tu nema nekoga ko bi mogao, u slučaju neke serije Toronta, da preuzme odgovornost i uzme neki šut koji bi tu seriju prekinuo. Ubrzo je Lue vratio Irvinga i Lovea, ali to nije zaustavilo ono što će kasnije biti serija 14-2 serija iza šest poena Bismacka Biyomba i po četiri poena Coryja Josepha i Kylea Lowrya. Seriju je prekinuo Jefferson tricom iz kornera ali ubrzo Biyombo i Joseph sa još po dva poena smanjuju rezultat na samo +1 za Cavse, na šta napokon Lue zove time-out. Iskreno, dvije stvari su me iznenadile – zašto Lue nije prije pokušao seriju prekinuti zvanjem pauze i zašto James nije vraćen na parket? Lue je u par navrata izjavio kako nekada ne želi da zove time kako bi se igrači sami konsolidovali, ali mislim da im za to na parketu treba James. Irving je odličan playmaker ali nije lider, kao ni Love, dok je jedino možda Jefferson kao neki veteran sa puno utakmica u nogama neko ko bi mogao, bez Jamesa na parketu, da glumi tog lidera. Već do pauze, James je presjedio malo više od pet minuta u drugoj četvrtini i očekivao sam da će ga Lue vratiti. Međutim, na parket vraća Smitha i Thompsona umjesto Shumperta i Mozgova, ali Toronto ponovo u napadu radi šta želi. Istina, Jefferson pogađa i drugu tricu iz kornera, ali brzo Biyombo sa još četiri i Lowry sa dva poena daju Torontu prvo vodstvo, 41-39. Lue radi kratki time-out i vraća Jamesa, te malo konsoliduje igru svojih pulena.

Do kraja poluvremena prave seriju 10-4 i generalno dosta bolje izgledaju u odbrani. Ne moramo dalje od prvog poluvremena da vidimo gdje su to glavni problemi Cavaliersa – u drugoj petorci. Po tome su u dnu lige s obzirom da klupa daje samo 27 poena, a glavno rješenje je vrlo jednostavno. JR Smith je klasični šesti igrač i to je bio kroz čitavu karijeru, a ove godine je startao sve utakmiceza Cavse, dok je Iman Shumpert sjedio na klupi. Prisjetimo se malo playoffa prošle godine gdje je Smith i njegov volume šut sa klupe nekada znao da okrene utakmicu u korist Clevelanda. Iman Shumpert bi se trebao preseliti u prvu postavu kako bi imali barem jednog scorera koji na svoju noć može dati 20-30 poena svakome, a takvog nemaju, realno. Dellavedova je solidan razigravač i pravi hustler ali nema on toliko razvijene ofanzivne sposobnosti, Shumpert je ipak primarno defanzivac, Jeffersonovi najbolji dani su iza njega, Channing Frye se još nije 100% uklopio sa Cavaliersima dok je Mozgov također nedovoljno razvijen u napadu. Promjenom Shumpert-Smith imali bi jednog potentnog scorera sa klupe kojeg bi u startnoj petorci mijenjao vrlo dobar defanzivac koji bi zbog koncentracije odbrane na nekim drugim igračima mogao da dobije fin broj otvorenih mid-range šuteva, dok bi u odbrani radio svoj posao. Ipak, Lue i Blatt su Smitha tvrdoglavo držali u prvoj petorci ali Blatt je svoje mišljenje promijenio kada je došao playoff. Da li će to uraditi Lue? Saznati ćemo u maju.

Raptorsi su pokazali visok nivo ozbiljnosti sa sastavljanjem svoje ekipe ovo ljeto. Pravovremeno i sa pravim igračima odgovorili su na gubitak Amira Johnsona i Louisa Williamsa. Oni možda nisu zamijenjeni direktno igračima, ali potpisani igrači Joseph-Scola-Carroll rade vrlo dobar posao, mada je glavna investicija DeMarre Carroll trenutno van stroja. Poeni Williamsa koji je bio najbolji šesti igrač NBA lige zamijenjeni su djelimično sa Coryem Josephom koji sada „glumi“ tog šestog igrača zajedno sa Terrenceom Rossom koji je ponovo smanjio svoju produkciju za razliku od prošle sezone, ali ono što sam ja uspio vidjeti, jučer je sasvim okej zamijenio DeRozana koji nije imao dobru utakmicu.

Međutim, ono što je jučer mene najviše iznenadilo jeste dobra igra u napadu Bismacka Biyomba koji je doveden primarno kao defanzivni centar i rim protector. Sa 10 poena protiv druge petorke Cavsa i defanzivno dobrog Mozgova, on je pokrenuo klupu Toronta da preokrene rezultat i generalno rezultatski približi Raptorse tokom te druge četvrtine. Što se tiče ove utakmice konkretno, osim te druge četvrtine, rekao bih da nije ništa osim career utakmice Kylea Lowrya odvelo Raptorse do pobjede. Međutim, da ne bi ovaj tekst završio ovdje, moram spomenuti šta je za mene okrenulo utakmicu, a to je bench scoring. Na kraju utakmice, klupa Toronta je imala prednost 37-23, a što je najgore, Toronto nije daleko od Cavsa po prosječnom broju poena sa klupe – Toronto je dva mjesta iznad sa oko 2 poena više, ali već spomenuti Biyombo i njegova odlična utakmica u napadu okrenuli su situaciju u korist Kanađana.

Generalno, radi se o dvije ekipe koje se previše oslanjaju na svoje startere, i to posebno mislim na Toronto kojima je treći scorer Valanciunas koji dobije tek devet pokušaja u prosjeku po utakmici. Međutim, tako to ide kada DeRozan i Lowry daju skoro 45 poena po utakmici, što je malo manje od pola poena što Toronto daje u prosjeku. U Clevelandu je slična situacija, startna četvorka LeBron-Love-Irving-Smith daju tačno 72 poena od 103 koliko Cleveland daje po utakmici. To je relativno okej ali obično donosi negativnu stvar sa sobom – kada dođe playoff puno se više koriste starteri koji bi mogli zbog velikog broja minuta (Cavsi 23. po tome koliko igraju igrači s klupe) ući u postsezonu dosta umorni.

Rekao bih još samo kako ne vidim da Toronto ide dalje od Cavsa u playoffu, jer su se u dvije pobjede protiv najvećeg rivala desile dvije stvari koje će se teško desiti u seriji od sedam utakmica. U prvoj utakmici dobili su jedva, četiri razlike, uz 81 poen startera koji su natprosječno dobro šutirali iz igre (55%) protiv Cavaliersa bez Shumperta, Irvinga, Mozgova i Dellavedove. Druga utakmica je potpuni blowout Raptorsa i dokaz šta se desi kada igrate protiv raspoloženog Irvinga (u trećoj utakmici imao samo 10 poena). Treća utakmica je career-high Lowrya i, kao što sam rekao, neraspoloženost Irvinga. Irvingu se može desiti jedna utakmica u seriji od njih sedam da pogodi samo malo šuteva, ali to se ne dešava često.

Još jedna stvar koju treba spomenuti, a odlučio sam da je ostavim za kraj, je taj manjak clutch faktora LeBrona Jamesa. On je imao šut za tri kojim je trebao da pobjedi Raptorse u zadnjoj sekundi, ali dobio je samo airball i tako su ponovo krenule priče o manjku tog faktora kojeg imaju svi velikani. Da, nekada se desi ona utakmica protiv Bullsa i James pobijedi za pobjedu, ali generalno gledano, postoji dosta boljih igrača u tom nekom clutch vremenu kojima bi ja prije dao loptu nego Jamesu. Samo ove godine, on je na 42% šuta u zadnjoj minuti utakmica a slobodne šutira samo 68%. Ono što je još gore jeste to da je u clutchu pokušao 20 trica, a pogodio samo četiri. Jednostavno, kada ste najbolji na svijetu (kao što James još uvijek jeste), onda morate preuzeti odgovonost, a za mene je u tom segmentu puno bolji recimo Kyrie, koji kao da ima više hrabrosti da uzme teške šuteve u tim periodima utakmica. Kevin Love je recimo probao samo devet trica i ukupno 22 šuta iz igre u clutch periodu, dok je recimo Irving pokušao pet trica i 13 pokušaja iz igre ukupno za 25 utakmica manje. LeBronu se još uvijek najviše vjeruje (73 pokušaja iz igre, 20 trica), ali čini mi se da je to neopravdano.

Kandidatura za vrh Istoka je potvrđena, ali u playoff seriji na četiri pobjede? Cavs all day, every day, a to još i podebljavam ako u svoj tim dovedu Kevina Martina ili Joea Johnsona. Ako dovedu ove veterane (ili barem jednog) da im daju barem 10 ili 11 poena sa klupe svaku noć (ili barem svaku drugu), onda je ovo dosta jača ekipa.