Pregled četvrte utakmice i osvrt na seriju Cavs-Raptors

Uz dužno poštovanje Torontu i ostalim ekipama s Istoka, meni se čini kako ova ekipa Cavaliersa može da dobije bilo koga iz ove konferencije bez da ‘upali sve motore’, i mislim da to njihovi protivnici moraju prihvatiti, jer, dok je LeBron James ovako dobar, to neće promijeniti. Prije nego što pređem na malo dublju analizu Cavaliersa i što se sve točno ima spomenuti dobro za njih, mora se spomenuti igra Toronta u ovoj četvrtoj utakmici.

Toronto je ponovno izašao na parket u drugačijoj startnoj petorci. Naime, Dwane Casey je valjda pokušao svaku moguću promjenu da zaustavi ovu ekipu Cavaliersa, i apsolutno nijedna promjena nije uspjela, ali to se stvarno ne može „tovariti“ na leđa za mene sasvim dobrom treneru. Casey je prvu utakmicu počeo sa svojom standardnom petorkom, u drugoj su upali Powell i Patterson umjesto Carrolla i Valančiunasa, u trećoj se vratio Valančiunas ali je Joseph zamijenio ozlijeđenog Lowrya, dok je u sinoćnjem zadnjem pokušaju za neku očajničku pobjedu ubacio Tuckera, i tu možemo početi analizu Toronta u ovoj utakmici, ali i u ovoj seriji.

TORONTO ODLIČAN – ALI CLEVELAND BOLJI

Sinoć su počeli Joseph-DeRozan-Tucker-Ibaka-Valančiunas, i ovo je bila utakmica gdje je stvarno izgledalo kako će jako aktivna publika u Air Canada centru odvesti ove momke do nebitne, ali ipak tako slatke pobjede. Odigrali su odlično prvu četvrtinu, u kojoj su dobrim šutem za tri poena te odličnom obranom dugo držali prednost, koja se malo po malo ipak istopila, i tu bih se na sekundu vratio na početak teksta. Do prvog timeouta, ekipa Tyronnea Luea je izgledala dosta opušteno, kao da su osvojili seriju samo izlaženjem na parket, ali jedan „verbalni napad“ Jamesa i Luea ih je digao, pa su tako brzo istopili prednost, primarno kombinacijom fatalnog šuta za tri poena i genijalnošću LeBrona Jamesa. Ono što za Toronto možemo primjetiti u prvoj četvrtini jeste odlično raspoređen scoring koji je dolazio sa svih strana (Tucker i DeRozan pet, Ibaka sedam, Valančiunas i Joseph po četiri), te odlična obrana barem većinu četvrtine, koju je malo pokvarila igra u zadnje dvije minute kada su Cavsi i stigli ovu prednost koju su držali Barnijevci (Barney dinosaur, tko ne razumije referencu) . Casey je također u igru uključio Freda VanVleeta, bivšeg Shockera sa Wichita Statea, koji je dobio šansu ispred Delona Wrighta. VanVleet je pokazao da je zahvalan igrač koji će raditi sve one male stvari koje treneri vole, a većina gledalaca ne primjećuje (ganjao je Irvinga do besvijesti, dodavao, nije uzimao glupe šuteve, itd.) Po meni, sasvim dobra odluka Caseya, jer mu Wright i nije donosio toliku razliku, a VanVleet je radio ono što je mogao da pomogne svojim suigračima, u rangu sa svojim mogućnostima.

Preći ću drugu i treću četvrtinu što se tiče Raptorsa jer smo tu mogli gledati samo jedan tim na parketu (a taj tim će dobiti svoj dio prostora u ovom tekstu), mada se može naći jedan manji run koji su pokušali uraditi igrači Raptorsa negdje krajem treće četvrtine, gdje su se iskazali Ibaka i Powell sa po jednom tricom, DeRozan sa sedam poena te Tucker sa sasvim dobrom obranom (te i jednom tricom na kraju četvrtine). U četvrtoj su nakratko Dinosauri preuzeli i kratko vodstvo, nakon što su početkom iste krenuli sa po jednom tricom Tuckera i VanVleeta (inače, VanVleet je koji napad prije bacio ciglu i treba svakako aplaudirati muda ovog mladića da digne još jednu nakon što je prošlu toliko promašio). Konačno vodstvo preuzimaju na negdje šest i pol minuta do kraja, sa Ibakinim and-one košem, ali onda kreće Irving šou kojeg ću ipak više kasnije spomenuti.

Ne vrijedi baš puno da se priča o Raptorsima nakon Ibakinog three-point playa, osim da je ovo stvarno najbolja utakmica koju su oni odigrali u ovoj seriji, ali protiv sebe su imali dovoljno raspoložene Cavalierse da ih oni dobiju, mada Cavsi nisu bili toliko dobri. Teško je naći manu Raptorsima u ovoj utakmici, a pozitivnih stvari ima dosta – kada će ponovno Tucker imati 14&12 utakmicu sa još četiri ukradene lopte, kada će Ibaka imati 23 poena uz 56% šuta, a Joseph nekome staviti 20 poena uz 12 asistencija i šest skokova? Odigrali su najbolje što su mogli i znali, ali džaba sve kad dalje od Cavsa nema na Istoku. Što će biti dalje sa Raptorsima, najmanje zavisi od same organizacije. Lowry je možda na putu van, Ibaka i Tucker čekaju nove i bogatije ugovore, što će se desiti, to nitko ne može znati. Ali aplauz za veliku razinu truda koju su pokazali u ovoj seriji, iako su očišćeni.

CAVALIERSI NA PUTU DO NOVOG FINALA – A MOŽDA I NOVE TITULE

Vratimo se na jednu sekundu ponovno na moj uvod u ovaj tekst i referirajmo se na negdje sredinu druge četvrtine, možda malo više prema kraju. Love trojka, Irving trojka, Korver tri trojke, James par zakucavanja, i eto Cavaliersa na poluvremenu do 12 poena razlike, bez pola truda. U ovoj sekvenci događanja (koja se nastavljaju duboko u treću četvrtinu) vidimo dvije bitne snage ove ekipe – dubinu i mogućnost da upale gas kad god žele. Realno gledajući, Cavsi su igrali relativno sporo i izgledali su kao da su totalno smoreni, ali u jednom trenutku, samo odjednom, dešava se neka promjena i Cavsi su uspjeli da stisnu obranu, a u napadu ne mogu da promaše ništa. Jednostavno, postoji neki prekidač u ovoj ekipi i svako malo ga ugase, ali kada ga upale, teško je naći ekipu koja im može parirati, a još teže koja ih može dobiti.

Dubina je još jedna bitna stvar za ovu ekipu, a tu nam odmah padaju na pamet Korver, Shumpert, Frye, Deron Williams, Richard Jefferson i Derrick Williams. To su sve igrači specijalci koji mogu ući po potrebi i tko nije igrao mnogo, nije igrao čisto jer Lueu nije trebala njegova specijalnost. Shumpert je uvijek tu da zaključa najboljeg beka (eventualno nisko krilo), Korver da sipa trice (kao sinoć protiv Toronta, 18 poena uz 4-6 za tri poena), Frye da radi to isto (pogledajte seriju protiv Atlante prošle godine, kao i protiv Indiane ove), Jefferson da koristi svoje iskustvo u obrani, Deron Williams da bude još jedan razigravač/ball-handler, dok je Derrick netko za koga sam „advokatirao“ da igra više, jer je energični igrač u obrani koji može da pospremi koji šut. Zašto nije igrao mnogo minuta, meni nije jasno, ali Lue je ipak šampion NBA lige, i kritika mi možda nije na mjestu.

Ova dubina Cavsa na kojoj se radilo jako dugo je nešto što će po meni možda i odlučiti ovogodišnje NBA finale, ako Cavsi prođu u isto. Nema nitko u NBA ligi mogućnost da kaže da mu rotacija ima 11 izuzetno kvalitetnih igrača, mahom veterana, osim Tyronnea Luea, i na njemu je da to iskoristi. Ako mu u možebitnom threepeatu finala trener s druge strane prokuži rotaciju, on uvijek jednog igrača može zamijeniti sa Jeffersonom ili Williamsom koji jedva čekaju svoju šansu da izađu na parket, i to je snaga koju čak ni Steve Kerr nema.

Mora se spomenuti Kyrie Irving koji je sinoć, barem meni, pokazao koliko je taj čovjek hladan kada treba da bude baš takav. Nakon što je do četvrte četvrtine digao 18 šuteva i pogodio samo sedam, u četvrtoj četvrtini uzima loptu velikom LeBronu Jamesu iz ruku i pogađa 11 poena zaredom, od toga jednu tricu i četiri slobodna bacanja. Naravno, i ovdje je bilo promašaja, ali nije bilo toliko bitno, s obzirom na to koliko je pridonio ekipi u ovoj četvrtini. Točku na I stavio je LeBron sa tricom, te Korver sa dva slobodna bacanja, tako riješivši još jednu četvrtinu u korist Cavaliersa.

Iskreno, odavno me nije ovoliko intrigiralo kako će izgledati veliko finale, ako dvije ekipe koje svi očekujemo tu stvarno budu tamo. Iako je prednost na strani Warriorsa konto njihove All-Star ekipe, postoji puno stvari koje može da urade gospoda iz Ohioa. Kao što sam već spomenuo, imaju širu klupu i imaju dosta rješenja koja još nismo vidjeli u ovom playoffu, od kojih me najviše intrigira Derrick Williams, za kojeg sam uvjeren da ćemo ga barem malo gledati u obrani na Kevinu Durantu. Isto tako, očekujem dosta kombinacija Irving-Korver, posebno kada je na parketu Steph Curry, koji bi se onda dosta trošio ganjajući neumornog Korvera kroz blokove. Međutim, do toga imamo još finale konferencije koje će, mislim da to većina ljudi već može pretpostaviti, biti samo formalnost za Jamesa, Lovea, Irvinga i društvo. Tko će to biti s druge strane, mislim da nikome osim toj ekipi baš i nije bitno, a svi NBA fanovi na svijetu samo čekaju da vide ogromni duel u velikom finalu. Do tada, uživajmo u majstorijama ove nevjerojatne ekipe Cavaliersa.