Northwest: Oklahoma predvodi najizjednaèeniju NBA diviziju

Pregled Zapada zapoèet æemo divizijom u kojoj sve ekipe imaju šanse za nastup u doigravanju. Dok se od Oklahome, Denvera i Portlanda to i oèekivalo za Jazzere se može reæi da polako nalaze identitet nakon odlaska Sloana i Derona Williamsa. Najveæi napredak te ujedno i najugodnije iznenaðenje ove divizije je ekipa Minnesota Timberwolvesa.

Oklahoma City Thunder (26-7)

Ekipa s najboljim omjerom na Zapadu te sa samo pobjedom manje ali isto tako i porazom manje od Bullsa. Uz to glavne zvijezde ove ekipe imaju redom 23 (Durant), 23 (Westbrook), 22 (Harden), 22 (Ibaka) godine, pa je jasno kako je rijeè o pravom remek djelu u sastavljanju ekipe koja je svake godine sve bolja i bolja. Jedan od razloga je èinjenica da je Oklahoma toliko zabavno mjesto da je i u subotnjim veèerima trening najzanimljivija stvar u gradu. Nakon prošlogodišnjeg finala Zapada mnogi vjeruju kako su spremni na korak, a možda i dva dalje ove sezone. Meðu najboljim ekipama lige po broju poena te iskorištavaju svoje atletske sposobnosti za dominaciju u skokovima. Kategorija asista možda je i najveæi problem ove momèadi. Veæina poena dolazi s vanjske linije od dvojca Durant i Westbrook koji sami kreiraju svoje šuteve, dok centarska linija Perkins i Ibaka djeluje jako moæno defenzivno no dosta bezopasno u napadaèkom djelu. Uz to Westbrook je igraè koji posjeduje rijetko viðene atletske sposobnosti koje mu pomažu da se pojavljuje u skoro svim segmentima igre, no njegova slabost su izgubljene lopte te kontrola napada. Rijeè je o vrlo mladoj ekipi a ukoliko ih ozljede zaobiðu titula æe se gotovo sigurno u skoroj buduænosti pojaviti u Oklahomi.

Denver Nuggets (18-16)

Nuggetsi s omjerom 18 pobjeda i 16 poraza trenutno dijele sedmo mjesto zapada te iako od prošle godine nema J.R.Smitha i Kenyona Martina ponovo su pravi užitak za gledati. Tako su po broju poena najuèinkovitija ekipa lige a po asistima se nalaze odmah iza Bullsa. Gallinari prevodi listu strijelaca sa 17 poena po susretu, no glavna snaga ove ekipe je to što u napadu opasnost prijeti sa svih strana. Trener Karl još jednom dokazuje da je izniman struènjak, koji nakon odlaska Carmela Anthonyja, te kineskih avantura Martina i Smitha ponovo izvlaèi maksimum iz ekipe. Kako forsiraju brz tempo igre te susrete sa što više posjeda ne èudi èinjenica kako su po broju primljenih poena meðu lošijim ekipama lige. Najveæi minus je što nemaju pravu zvijezdu, nekoga tko æe povuæi kada je najteže i na èije se redovite dobre nastupe mogu osloniti. Iznimno dobra igra u napadu trebala bi im osigurati playoff no teško je oèekivati da kada se smanji broj posjeda po utakmici te kada se igraju obrane sa 105% Nuggetsi mogu napraviti nešto više.

Portland Trail Blazers (18-16)

Furiozno otvaranje sezone te zabrinjavajuæi nastavak za sada su obilježili sezonu Portlanda. U nastavku nam ostaje vidjeti koje su prave moguænosti i realni dometi ove ekipe. Igraju dosta promjenjivo pa su ih tako Lakersi u jednom trenutku vodili 32:7 i užasni Wizardsi posramili pred domaæom publikom s 15 poena razlike. Ekipa koju su u zadnjih par godina obilježile ozljede Odena, Roya pa èak jedno vrijeme i trenera McMillana, najviše problema ima sa završetkom tijesnih utakmica u kojima redovito gube. Jedan od glavnih razloga je baš odlazak Roya koji je bio uzdanica Portlanda u zadnjim trenutcima te nemoguænost Aldridgea da napravi nešto više u clutch trenutcima zbog redovitih udvajanja. Nedovoljna širina na centarskim pozicijama te lošija forma bekova razlog je trenutne krize u kojoj se nalaze. U zamjenu za umirovljenog Roya stigao je Jamal Crawford koji se još uvijek traži u novom sistemu, pa tako ove sezone bilježi nešto lošije brojke nego što smo navikli od jednog od najboljih šestih igraèa lige. S klupe kada su svi zdravi takoðer ulazi i Batum koji je uz Aldridgea najviše pokazao ove sezone te bilježi najbolje brojke svoje karijere. Iako se trenutno nalaze van playoff zone rijeè je o ekipi s fantastiènom podrškom na domaæem teretnu te s više nego solidnim rosterom pa bi njihov izostanak iz postsezone bilo iznenaðenje.

Minnesota Timberwolves (17-17)

Kanta za napucavanje, glavni pretendent za dno lige i još mnogo nepoželjnih epiteta obilježili su prethodne godine ove ekipe. Ipak navijaèi Timberwolvesa nakon dugo vremena ili bolje reèeno nakon odlaska Kevin Garneta doèekali su sezonu kada napokon mogu biti ponosni na svoju ekipu i da stvar bude bolja ljepše godine tek slijede. Predvoðeni double-double “mašinom” Kevinom Loveom po prvi puta nakon dosta godina ponovo smiju razmišljati o nastupu u doigravanju. Rubio je najveæi dobitak ove ekipe, mladi play koji oèarava svojom vizijom košarke i koji puni rubrike najboljih asista sezone, Derrick Williams je talent kojem treba prilagodbe i više minuta, Pekoviæ je napokon doèekao svojih 5 minuta slave i odlièno ih iskoristio a Barea još mora pokazati koliki je bio njegov doprinos u Dallasovom osvajanju naslova. Uz njih puno je tu mladih igraèa poput Randolpha, Beasleya koji se vraæa nakon ozljede, Wesleya Johnsona te su jedna od mlaðih ekipa te definitivno onih èije vrijeme tek dolazi. Uz dosta nabrojanih igraèa novitet je ove sezone i na trenerskoj poziciji no za razliku od igraèa trener Adelman daleko je od poèetnika u svome poslu te definitivno pravi èovjek za proces koji Timberwolvesi moraju proæi. Zbog nedovoljnog iskustva, još uvijek ne prevelike uigranosti i nešto veæe konkurencije koja vlada na Zapadu, playoff bi im ove godine mogao pobjeæi no narednih godina oèekuje se njihovo redovito pojavljivanje u doigravanju.

Utah Jazz (15-17)

Odlazak Boozera u Bullse oslabio je Utah (iako æe vam realni navijaèi Chicaga reæi da ni njegov dolazak nije potez stoljeæa), umirovljenje Sloana bio je veliki šok te kraj jedne lijepe ere, a trade Derona Williamsa u Netse bio je završni udarac. Svjesni kako je vrijeme za novi poèetak odustali su od Kirilenka i Okura te u potpunosti poèeli iznova no na stari dobri naèin. Ekipa se sada vrti oko Ala Jeffersona i Paula Millsapa a najveæe nade su Kanter i Favors koji ulaze s klupe. Jasno je da je rijeè o visokim igraèima a novi Deron trebao je biti Davin Harris. Igraè koji je u Dallasu pokazivao da je jedan od onih s kojima se nema smisla utrkivati, u Netsima kako može biti voða ekipe, iako iskreno loše ekipe, u Utahu je potpuno zakazao. Sistem koji poèinje i završava spuštanjem na post mu ne odgovara  no i njegova forma opæenito je daleko od tražene. Kao još jedna stvar koju smo navikli u Utahu su odlièni nastupi na domaæem terenu i sada više nego inaèe užasni nastupi na gostovanjima. S omjerom 15 pobjeda i 17 poraza nalaze se 3 pobjede od doigravanja, no s ovakvim rosterom u izgradnji te nastupima u gostovanjima playoff se ne èini puno dalje nego što po omjeru je.