Analiza tradea Orlando-Detroit

Nice! Ludilo trade deadlinea je počelo. Voda je jučer konačno uzavrela a sada je red na našim NBA kuharima da se pokažu. Nećemo se ljutiti ako na kraju dobijemo samo rižu začinjenu s malo ulja, bez priloga, sočnog umaka i mesa, bitno da priče kolaju, da se o nečemu priča i raspravlja.

Jučer se dogodio i prvi trade nakon All-Star vikenda. Tobias Harris preselio je svoje talente s Floride u Detroit, a u pravcu Orlanda iz Motowna će Brandon Jennings i Ersan Ilyasova. Pa da vidimo tko je bolje prošao u obavljenom poslu i zašto.

Harris i Orlando

Povijest se ponavlja. Što je vjerojatno dobro za Harrisa ako ćemo se voditi za informacijom kako mu je karijera napredovala kada je prvi put razmijenjen iz ekipe koju vodi Scott Skiles. Bilo je to u Milwaukeeju 2013. godine kada Skiles nije imao puno razumijevanja za tada golobradog igrača koji danas ima 23 godine. Odlazak iz Milwaukeeja bio je pun pogodak za Harrisa jer se u Orlandu nametnuo kao jedan od najboljih mladih igrača u ligi. Harris je prošlog ljeta dobio novi četverogodišnji ugovor težak 64 milijuna dolara a lani je u Orlandu, koji nije bio ni blizu playoffa, bilježio dobre brojke: 17,1 poen, 6,3 skoka, 1,8 asistencija uz šut iz igre od 46% (i 51% eFG), za tricu dobrih 36,4%. Na tržištu kao slobodan igrač nije bilo puno informacija da je pretjerano tražena roba. Kingsi su bili najkonkretniji ali Orlando ga je na koncu potpisao vidjevši da će možda ostati bez njega i ičega, jer svi free agenti koje su lovili odbili su ih zbog drugih ugovora i ekipa.

Problem ili „problem“ s Harrisom je njegova pozicija. Nije jasno je li trojka ili četvorka, što sa sobom nosi probleme na koju god ga od te dvije pozicije staviš. Drugo, lani u Magicu koji je bio nekonkurentan rezultatski u većini utakmica nije bilo jasno je li on igrač koji samo „pumpa“ svoje osobne brojke. Je li Harris good numbers-bad team igrač? Orlando je odlučio istražiti s novim ugovorom.

Ove sezone Harrisove brojke ne izgledaju lijepo kao lani. Za 32 minute koliko provodi na parketu postiže 13,7 poena, hvata 7 skokova prosječno i ima 2 asistencije. Iz igre šutira 46% (efektivni field goal mu iznosi 50%), a za tricu 31%. Ovako običan pogled na brojke neće nam otkriti puno, odnosno odvest će nas na krivi trag ako u obzir ne uzmemo okruženje u kojem su one nastale a na koje direktno utječu trener i suigrači kao i franšiza općenito. Ovo posljednje je možda i najvažnije, jer Magic je već par sezona u rebuildingu a njihov GM Rob Hennigan se ne može pohvaliti da je napravio dobar posao na draftu. Tijekom reizgradnje ekipe povukao je previše čudnih poteza, koje ne možemo okarakterizirati ni dobrim ni lošim. Njihov roster izgrađen je od igrača koji su kao Harris. Mogu igrati barem dvije pozicije ali na svakoj koju igraju imaju nekakav feler. Ili još gore, pozicije mladih talenata se preklapaju ili posjeduju iste kvalitete i mane i nisu komplementarna petorka. Pogledajmo ovo:

Elfrid Payton je bek koji zna igrati s loptom u rukama ali je užasan šuter. Victor Oladipo može igrati obje bekovske pozicije, ali kao bek šuter nema scorerski gen osim kao volume potrošač, kao play nije dobar razigravač. Evan Fournier se pokazao dobrim igračem, ali konstantno ga rotiraju na pozicijama 2 i 3, a nisko krilo nije jer nema visinu za to igrati. Mario Hezonja je bek šuter ili krilo? Aaron Gordon i Harris su tweeneri između pozicija 3 i 4. Nikola Vučević je nadaren centar ali i klasičan primjer good numbers-bad team igrača koji uz to nije baš zainteresiran za obrambene dužnosti ili ih jednostavno nije u stanju ispunjavati. Sve su ovo mladi igrači i napredak kroz godine će učiniti svoje da se iskristalizira stanje ali čini se kako Orlando nema baš jasnu ideju što žele od kojeg igrača, a s obzirom da ova sezona nije trebala biti karakterizirana kao rebuilding onda možemo reći da su uloge unutar ekipe već trebale biti podijeljene.*

*O Magicu i njihovim problemima je već pisao kolega Elio Tomić čiji tekst svakako pročitajte ako niste.

orlando-magic

Orlando se zbog ovog disbalansa unutar rostera, gdje igrači nisu komplementarni doveo u paradoksalnu NBA situaciju da mu najplaćeniji igrač bude tek role player umjesto nositelj igre. Harris je u ovoj ekipi postao peta „banana“ (!?) po potrošnji napadačkih posjeda (usage rate). Više od njega lopti troše: Vučević (25,8% USG), Oladipo (23,1%), Payton (21,2%), Fournier (19,7). Harris kada je na parketu troši samo 19,1% svih napada Orlanda.

Evo jedne premise – Harris je žrtva sistema i loše posloženog rostera Magica.

Ako i prihvatimo da su Vučević i Fournier bolji strijelci od Harrisa i da zato troše više posjeda i lopti kako opravdati činjenicu da Payton i Oladipo imaju veću potrošnju od Tobiasa? Pogled na napredne statse otkriva da je Harris lani i ove godine bio efikasna opcija u svojoj roli, iako ove sezone je iz role legitimne treće opcije došao do potrošnje role playera. Evan Fournier je efikasan ove sezone u svojoj napadačkoj roli, ali Vučević, Payton i Oladipo nisu. S obzirom na Vučevićeve napadačke talente možemo razumjeti da je veliki potrošač lopti pa da će efikasnost malo patiti, ali Oladipo i Payton ne bi trebali trošiti ovoliko lopti koliko troše jer jednostavno nisu efikasni. Međutim Oladipo i Payton su lutrijski pickovi koje se forsira, ali na čiju štetu? Harrisovu. Na štetu najplaćenijeg igrača na rosteru. Ni jedan ni drugi nisu šuteri, a kada igraju zajedno obojici treba lopta u rukama da bi bili korisni. A kada je tome tako lopta nije u Harrisovim rukama. Harris je doveden u situaciju da glumi stretch igrača koji će čekati u korneru ili negdje na trici samo da bi osigurao spacing i tako pomogao Paytonu i Oladipu da lakše dođu do obruča. Isto vrijedi i za Vučevića i njegovu post-up igru. Ali ne daješ 64 „milje“ dolara igraču samo da ti glumi stretch trojku ili četvorku.

U ovakvim okolnostima u kojima je Harris doveden u situaciju da radi za druge, umjesto da drugi rade za njega logično je bilo za očekivati da će Magic krenuti u novo pretumbavanje rostera. Tobias je razmijenjen u Detroit. Ako Orlando želi dokazati da su ozbiljna franšiza onda će se morati riješiti jednog od dvojca Payton-Oladipo, jer Harris nije idealan igrač ali nije ni jedini problem ovog rostera. Harrisov odlazak je dobra vijest za Hezonju i Gordona koji će sigurno skupiti nešto više minuta sada i tako možda ubrzati svoj razvoj.

Za Harrisa je Orlando dobio dvojicu igrača čije plaće kada se zbroje taman iznose godišnju plaću Harrisa. Ilyasovin ugovor za iduću sezonu nije garantiran u potpunosti, dok je Jennings nezaštićen slobodan igrač. Zanimljivo je da je obojicu Skiles trenirao u Bucksima, a to je možda i znak da Hennigan ne odlučuje sam o slaganju rostera, barem otkad je funkciju glavnog trenera preuzeo Skiles, legenda Magica i frend vlasnika.

scott-skiles

Zanimljivo je kako je Skiles, navodno defanzivni stručnjak, potpisao dva igrača koji nisu defanzivni stručnjaci ni u ludilu. Ali dobro, s obzirom na to da Magicu treba šuta zbog kriminalnih bekova Ilyasova će biti jako dobro rješenje na četvorci (36% za tri), a Jennings je novo rješenje na jedinici zbog konstantnih problema C.J. Watsona s ozljedama i činjenice da je Shabazz Napier ipak igrač za Europu. Turčin će sigurno doprinijeti Magicu svojim šuterskim kvalitetama, a njegov dolazak gotovo sigurno znači da Channing Frye odlazi s Floride (još jedan igrač koji je novi ugovor dobio ne tako davno – prošle sezone). Za Jenningsa je upitno koliko će donijeti stabilnosti na jedinici jer se vraća nakon teške ozljede i to ostaje da vidimo.

Plus je za Magic što su Harrisovu plaću izbrisali iz računovodstva, Jenningsa i Iyasovu ne trebaju potpisati na ljeto niti im njihove plaće ostaju u knjigama, pa će Magic imati prostora za potpis slobodnih igrača. Međutim, tu postoji problem. Gotovo sve ekipe u ligi će s obzirom na povećanje capa imati prostora za potpis slobodnih igrača. Orlando s obzirom na nestabilnu situaciju u franšizi (rebuilding koji se produžio očito, smjene trenera) zadnjih godina nije oličenje poželjne destinacije kod slobodnih igrača, a nije ni veliko tržište, usprkos Floridi i lijepim meteorološkim prilikama. Dakle, prostor pod salary capom je samo relativan plus za Magic koji će se morati natjecati s još 20-ak timova za igrače nekako ovako:

stock-market

Cijene igrača i plaće će ići u nebo tako da će ovaj Harrisov ugovor, čije se rate inače od sezone 2017/2018 smanjuju, izgledati poput kamilice. Orlando će vrlo vjerojatno morati pretplatiti igrače da bi došli igrati za njih.

I dok prostor pod salary capom koji se otvorio razmjenom Harrisa možemo označiti kao +/-, apsolutni minus za Orlando i njihovu upravu je što nisu dobili nešto više za Harrisa od 2 veterana kojima na ljeto istječe ugovor. Razumio bi da su za mladog igrača od 23 godine koji još nije dosegao puni potencijal iz „x“ razloga dobili i pick prve runde neke godine ili 2 picka druge runde, ali ekipa koja se očito opet vraća u rebuilding (barem do kraja ove sezone) nije dobila resurse. Da stvar bude još gora, očito su pojačali i konkurenciju na Istoku (Pistonse) a da ih nisu previše oštetili. Mogli su biti strpljiviji i čekati ljeto za trade (igrači s dugoročnim ugovorima poput Harrisa su poželjni s obzirom da salary cap pa i plaće igrača rastu), ili karte drugačije promiješati i razmijeniti Oladipa na primjer. Ovako su priznali pogrešku, što nije loša stvar, jer su dali Harrisu ugovor prošlo ljeto, ali što se to drastično promijenilo u par mjeseci pa je Harris ostao nepoželjan? Sada niti imaju Harrisa, niti Detroitov pick, samo gomilu upitnika i neizvjesnost pred ljeto. Na kraju, čini mi se da bi Magicu dobro došla neka nova lica na čelnim mjestima u upravi.

Detroit i Harris

Pistonsi su na dobrom putu za playoff s omjerom 27-27 kojim drže devetu poziciju i vrlo vjerojatno će se do zadnje utakmice boriti s još nekoliko ekipa za dvije posljednje ulaznice u doigravanje. Za to izvesti bit će im potrebna pomoć jer su već pred kraj prvog dijela sezone počeli padati u formi (Andre Drummond) a stigle su ih i ozljede (Caldwell-Pope).

U Ilyasovi su do sada imali korisnu stretch četvorku u sistemu Stana Van Gundyja koji je između ostalog i popularizirao  tu poziciju, odnosno igrače na toj poziciji koji imaju i dobar šut za tri. Četvorka je tu ključna jer širi teren i ostavlja puno prostora za razvoj igre 2 na 2, konkretno Reggieja Jacksona i Andrea Drummonda dok ostala trojica vrebaju na trici. Jennings je lani igrao jako dobro sve do ozljede ali Van Gundy ga vjerojatno nije imao u planovima, ali i Brandon nije odigrao sjajno (što je razumljivo) nakon oporavka i pauze pa Pistonsi ne gube previše. Navodno su se već bacili u potragu i za rezervnim razigravačem.

S Harrisom su dobili raznovrsnijeg napadača od Ilyasove, a k tome i mlađeg i modernijeg igrača koji može igrati obje pozicije. Koliko god tweeneri često bili stigmatizirani zbog stila igre koji donose i poteškoća da takve asove uklopiš u sistem igre činjenica je da se krila koja mogu igrati i 3 i 4, bez obzira na minuse, danas itekako cijene u ligi i košarci koja stremi ka tome da ukine pozicije ili da one postanu manje bitne formacijski. U tom kontekstu Harris je moderno krilo, fizički snažan, visok 206 cm, težak 107 kg.

S dolaskom u Pistonse ključno za njega biti će popraviti postotke šuta za tricu. Lani je Harris za tricu šutirao 36%, ove sezone šutira 5% lošije. Još gora situacija je s njegovim korner tricama koje je lani realizirao odlično – 45%, ove sezone je pao na samo 30%. Budući da ga čeka rola četvorke i u Pistonsima njegov šut će biti ključan da Jacksonu i Drummondu osigura dobar spacing i kreiranje napada iz 2 na 2 igre. 31% za tricu neće biti dovoljno, bilo bi sjajno da se dovede na Ilyasovine postotke ili svoje iz prošle sezone.

tobias-harris

Čak i ako u tome ne uspije, Harris će biti jako vrijedan Pistonsima zato jer je igrač koji može napasti iz driblinga što Ilyasova nije mogao. Turčin je mogao samo šutnuti kada lopta dođe do njega na trici, a Tobias može neoprezne čuvare kažnjavati i ulazom. Nije elitni kreator (35% poena kreira sam sebi) ali može sebi kreirati poene iz ulaza (jako lijep floater ima) gdje ga većina trojki ne može fizički ispratiti jer je jači od njih, a isto tako ih može napasti u postu leđima. Za klasične četvorke je prebrz i spretan s loptom. Imati dodatnog kreatora u petorci je uvijek plus za ekipu čak i ako se muči iz spot-upa. Ako prva akcija ne prođe s jednim kreatorom, uvijek znaš da možeš zavrtjeti novu akciju s drugim kreatorom i driblerom u ekipi i tako stavljati pritisak na obranu. U zadnje dvije sezone Harris je pokazao da čak i pick and roll može igrati, a Detroit će ga sigurno uključiti i u dosta flex akcija i pick and pop. Tobias bi tako trebao preuzeti rolu treće napadačke opcije nakon Jacksona i Drummonda. Više posjeda za njega znači i manji teret u napadu za Caldwell-Popea i Marcusa Morrisa koji se nisu iskazali baš u napadu Detroita kao šuteri. Detroit tako sada ima i četvrtog streaky šutera, ali i bolju all-round napadačku opciju od Ilyasove. U najgoru ruku su na istome kao do sada, a svaki Harrisov napredak je bonus.

Harris je odličan skakač za poziciju, a vjerojatno i nešto bolji dodavač nego što brojke koje je ostvario igrajući s dva ball-hoga u Orlandu pokazuju. Obrambene brojke također pokazuju da je napredovao u odnosu na lanjsku sezonu. Gotovo sa svih pozicija njegovi protivnici koje čuva šutiraju lošije u odnosu na prosjek lige. Nije toliko brz i eksplozivan da bi čuvao bolja krila, bekove ni u ludilu, ali za to i onako u Detroitu ima KCP-a i Morrisa koji su to fino odrađivali do sada. Plus, leđa će mu čuvati Drummond što je opet veliki plus u odnosu na Vučevića. Potencijalna petorka ili šestorka Jackson/KCP/Morris/Harris/Drummond plus Stanley Johnson može odraditi jako jako dobar posao u obrani jer imaju dužine i visine na svim pozicijama, a SVG je uvijek i bio defanzivni stručnjak prvenstveno. Nabrojana petorka bez Drummonda može preuzimati gotovo sve što treba, a to bi u playoffu trebalo doći na naplatu. Ove ili sljedeće sezone.

Osim što su se igrački pojačali i dobili još jednog mladog talenta bez da su se previše istrošili, Pistonsi su i na računovodstvenom planu dobro prošli s čime se slaže i mister Lowe.

Pistonsima je svakako trebala četvorka, sad ili na ljeto, pa su posao koji su mogli odraditi i par mjeseci kasnije odradili sada. I to kroz trade, što je izvrstan potez jer u lipnju ii srpnju bi igrača poput Harrisa platili i više nego što je on trenutno plaćen. Osim toga, njegova plaća će se kroz period smanjivati. Sljedeće sezone ona iznosi 17,2 milijuna dolara, 2017/18 Harris će dobiti 16 milijuna, a godinu poslije 14,8 milijuna zelenih novčanica. Istina je da su Pistonsi već dobro popunili cap ako se uračuna i Drummondov cap hold od 8,2 milijuna dolara, a tu su i novi ugovori za rookieje (osim ako pickove ne uključe u neki trade), što je još oko 2 milijuna dolara pa će Pistonsi na kraju imati prostora oko 13 milijuna dolara za dovođenje pojačanja. Nije dovoljno za potpis Kevina Duranta, Ala Horforda ili Nicolasa Batuma ali je dovoljno za još nekakve nadogradnje na rosteru. Pistonsima i ne treba više (iako ne bi bilo ni na odmet) sada kada imaju Jacksona, Drummonda i Harrisa koje još uvijek treba razvijati. Detroit je tako ljetni posao odradio na zimu, mudro izbjegavši bidanje i licitaciju oko igrača, odlično prepoznavši situaciju koja im se ponudila, vjerojatno imajući na umu da i nisu najpoželjnija free agent destinacija.

Staro pravilo trejdanja kaže da je pobjednik tradea onaj tko dobije veće ime. To je onda svakako Detroit. Onda u obzir uzmemo i to da su za mladog igrača koji još nije dosegao puni potencijal izgubili samo dva igrača kojima istječe ugovor i koji nisu nezamjenjivi i jasno je tko je pobjednik ovog tradea. Orlando kao i zadnjih sezona ostaje ni na nebu ni na zemlji.