Intervju: Harrison Barnes

Krilo Golden State Warriorsa Harrison Barnes je u ovu sezonu ušao igrajući najbolju košarku svoje karijere te je bio jedan od razloga koji se krio iza povijesnog uspjeha svoga kluba koliko god on u krupnom planu izgledao nebitan. Barnes je držao obranu Dubsa, pa čak i ponekad na poziciji stretch četvorke u ubojitoj small ball postavi te bilježio brojke od 12 poena i 5 skokova na solidnih 47% šuta iz igre. Malo ga je uzdrmala ozljeda koja ga je ostavila par tjedana izvan terena ali Barnes se vraća na stare navike, upravo na vrijeme za duel s Kevinom Durantom i Oklahoma City Thunderom. Evo što je Barnes imao reći u intervjuu za Sports Ilustrated.

Jared Dubin: Kad vi prijeđete na nisku postavu, većina priče se svodi na igranje Draymonda Greena na poziciji centra, Steph Curryjevo i Klay Thompsonovo šutiranje, Andre Iguodalino čuvanje glavnog ofenzivnog oružja. Tvoja obrana na većim igračima na poziciji četvorke obično nije prva stvar koja se spominje. Osjećaš li se pomalo zapostavljenim?

Harrison Barnes: Ovoj ekipi stvarno nije bitna pozornost. Mi ne pričamo o tome što je podcijenjeno ili zapostavljeno. Ta postava, mi funkcioniramo dobro zajedno jer smo u mogućnosti zamijeniti se međusobno, možemo čuvati mnogo pozicija, to je najvažnija stvar koju pokušavamo ostvariti.

JD: Je li čuvanje viših igrača nešto što si već radio, ili je ta mogućnost otkrivena kad si recimo uguran u nju kad se David Lee ozlijedio prije nekoliko godina?

HB: Stvarno nisam imao iskustva s igranjem četvorke do tog trenutka, tako da je bilo jako dobro igrati na taj način i uz to ostvariti uspjeh. Sad se vraćamo tome redovito već zadnje dvije godine.

JD: Kako ti to odgovara? Sviđa ti se taj način igre? Ili ga samo toleriraš?

HB: To je nešto u što moraš samo ući s voljom za borbu. Ulaziš u duel s većim  igračima, pokušavaš ostati agresivan na napadačkom skoku, igrati obranu, sudarati se tijelima svaki put, trčati i postavljati blokove. Tako da je to nešto na što sam se već pomalo navikao.

 JD: Kad druge ekipe također prijeđu na nižu postavu da bi vam se prilagodili, osjećate li se da vam to pomalo igra u korist?

HB: Da, jer prelazak u nižu postavu je nešto što mi uobičajeno radimo. Mi se osjećamo ugodno na taj način, dok neke druge momčadi nisu navikle na takvu postavu, jer većina NBA-a ne igra na taj način. Mislim da možemo prisilit momčad da promjeni svoju igru na način koji nama odgovara, to je velika prednost.

JD: Ipak u drugu ruku, izgledalo je da ste prošle godine suzili svoj fokus na uzimanje spot-up šuteva, utrčavanje u prostor i post-up igru. U prijašnjim godinama, dok si ulazio s klupe, od tebe se tražilo da više sudjeluješ u napadu. Kako misliš da je to sužavanje fokusa i ponovno širenje pomoglo tvojoj igri?

HB: Uvijek želiš stvoriti svoje temelje. Želiš znati što radiš najbolje. Želiš, ne usavršiti te stvari, ali postati učinkovit i širiti se dalje iz njih. Tako da ako je to igra leđima, više igre iz driblinga, igre iz tranzicije, nije bitno. Samo pokušavam raditi što više stvari.

JD: Je li to bila svjesna odluka da suziš igru na nekoliko stvari, a zatim je proširiš ove godine?

HB: Da. Ako pogledate prošle godine u playoffu, imali smo mnogu uspjeha s niskom postavom. Ali ekipe će ove godine biti drugačije. Doći će na nas u playoffu s drugim scenarijem, tako da što više stvari ja mogu raditi kao igrač, to više mogućnosti imamo kao momčad.

JD: Mnogo puta imam osjećaj da iznenadiš ekipu sa svojom atletičnošću. Oni misle da si samo tip koji zabija šuteve iz kuta i onda iz ničega ti se digneš i monstruozno zakucaš. Misliš li da su neki ljudi iznenađeni što se možeš tako dignuti u zrak?

HB: (smijući se) Da, nisam imao baš tako puno spektakularnih poteza otkad sam se vratio od ozljede, ali osjećam da je dizanje do obruča nešto što svakako uvijek pokušavam napraviti. To što pucam mnogo trica ne znači da se ne mogu visoko dignuti. To je uvijek zabavno.

JD: Kakva je bila tranzicija otkad si se vratio od ozljede s obzirom da si prvotno ulazio s klupe te se poslije vratio navikama startera u ekipi?

HB: Nije bilo tako loše. Najteža stvar je bila vraćanje gležnja na staro u trenutcima dok sam igrao. Nije bio nikakav specifičan proces rehabilitacije u kojem sam bio, ‘Igrat ću i trenirat u toliko utakmica.’ Bilo je više, ‘ Ovu utakmicu ćeš igrati 20 minuta. Kako si se osjećao?’… ‘Ma, nije bilo baš najbolje’. Slijedeću večer, pustit ćemo te da igraš 22 minute. To je način na koji smo funkcionirali. Najteži dio je bio oporavak, ali dolazi polako na svoje.

JD: Kad prijeđete na postavu s klupe, ti si obično taj starter koji ostane igrati. Kako se tvoja uloga mijenja u odnosu kad igraš s Klayom, Stephom, Draymondom i Bogutom u odnosu na igrače koji ulaze s klupe?

HB: Dosta igram na četvorci. Tako da defenzivno prelazim s jednostavno pokrivanja svog igrača i slušanja povika na dolazak bloka, na zapravo izvikivanje tog bloka, bivanja pomoćnog tipa sa strane, iza igrača koji popravlja pogrešku. Tako da je to velik izazov. Dok ofenzivno jednostavno postavljam blokove, širim, ostajem agresivan.

JD: Kakav je osjećaj naći se u situaciji u kojoj si primoran štiti obruč kad igraš na poziciji četvorke?Je li ti čudno biti u toj poziciji?

HB: To je nešto u čemu definitivno moram napredovati. Poboljšao sam se, ali to je jednostavno jedan posve drugačiji tip mentaliteta. Nekako samo popunjavaš prostor i pokušavaš štititi.

JD: Kako radiš na tome? Jednostavno povučeš Boguta sa strane i kažeš ‘Reci mi kako štititi obruč’?

HB: Gledam mnogo snimka. Jednostavno pokušavaš raditi više stvari dok si na terenu. Ako si na igraču koji je više šuter, možeš više pomoći. Ako čuvaš igrača kao što je Carmelo Anthony, očito moraš ostati blizu jer on može postati vruć jako brzo.

JD: Što se tiče igre dok ti je lopta u rukama, ove godine puno više igraš leđima, kroz pick and roll. Kako osjećaš da napreduješ što se tiče toga?

HB: Napredovao sam u vođenju lopte. Jednostavno bolje čitam igru i imam više samopouzdanja da nastavim raditi tu vrstu stvari.

JD: Dok si igrao za Carolinu, bio je sličan slobodni sistem igre. Koja je najveća razlika za tebe ovdje u odnosu na koledž?

HB: Uloge su drugačije. Bio sam više potreban za zabijanje. Obrambeno, imali smo dvojicu najboljih centara u sveučilišnoj košarci koji bi jednostavno štitili obruč i mogli bi doslovno samo sjesti tamo. Tako da smo igrali mnogo drugačije. Ovdje je mnogo kretanja lopte. Svi znaju svoje uloge. I očigledno je da kad igraš s MVP-em, stvari su mnogo lakše.