Intervju: Kevin Durant

Kevin Durant je ovo ljeto dospio u središte pozornosti svih koji imalo prate zbivanja u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Odlučio je prebjeći u momčad, koja je njega i Thunder nakon početnog vodstva od 3-1, porazila u finalu Zapadne konferencije. Warriorsi su tako okupili super-momčad koja trenutno ima najbolji omjer lige – 31 pobjedu i samo 6 poraza.

Durantula se u novom okruženju snašao sasvim solidno, bilježi 25,9 poena i 8,8 skokova u prosjeku. Ima najviše poena, skokova i blokada u cijeloj momčadi. Ima i najveći postotak šuta u karijeri, čak 53%, što je bilo i za očekivati s obzirom na to da se priključio u momčad s nevjerojatnim brojem napadačkih prijetnji.

U razgovoru za espn.com se dotaknuo svog često kritiziranog odnosa s medijima te pružio uvid u svoja razmišljanja kako bi taj odnos trebao izgledati i što on konkretno želi da mladi igrači nauče od njega.

Chris Haynes: Što je drugačije u tvom odnosu s medijima ove godine?

Kevin Durant: Stvar je u tome što sam zadovoljan sobom. Primjerice, ako imam nešto za reći, želim to izreći i olakšati si dušu. Ako su u opticaju neke lažne priče i kontroverze, želim ih raščistiti. U medijima je puno laži i gluposti i biti će loše po mene ako dopustim da me to sve dira. Nekada morate živjeti s tim, no većinom ne želim reagirati jer ne želim probleme s nikim. Ne želim nikakve svađe. Nije mi cilj prikazivati se savršenom osobom.

Baš suprotno, uvijek ću biti iskren i pokazati vam tko sam zapravo jer želim da djeca i budući košarkaški igrači vide tko sam ja. Jednostavno sam zadovoljan sa sobom i sretan. Nemam potrebu pretvarati se da sam netko tko nisam. Nisam neki razbijač ili opasan momak. Biti ću iskren i pokazati vam sve svoje mane i nesigurnosti.

Naučio sam da je teže glumiti i izigravati savršenu i nepogrješivu osobu jer nitko nije takav. Lakše mi je biti otvoren i iskren. Naravno da vam neću dati cijeli život na pladnju, ali što se tiče moje osobnosti – sve što vidite na parketu sam ja. Tako da neću glumiti neku personu koja nisam jer mi to jednostavno ne ide od ruke, ako me razumijete.

CH: Kako bi onda opisao svoj odnos s medijima u prošlosti?

KD: Mislim da je bio odličan. Sjajan. Nevjerojatan. Fenomenalan. Sve moguće riječi.

CH: [Smijeh] Ozbiljan si?

KD: U ligi sam već deset godina, čak sam jedne godine dobio i nagradu od strane medija. Kao što sam rekao, vrlo sam otvoren. Možete se vratiti u prošlost i istražiti sve razgovore gdje smo se nismo složili ili smo se pak složili da se ne slažemo oko nekih stvari. Nikada taj odnos nije izgledao tako da sam ja uvijek u pravu, a vi u krivu. Ravnopravni smo.

CH: Pitam zato što si na All-Star utakmici prije par godina izjavio da pripadnici medija nemaju pojma o igri.  

KD: Pa kad nemate. Ne poznajete igru kao ja tako da mi ne bi trebali prići i govoriti kako bi moj trener trebao biti otpušten. Dajte molim vas. Kako bi bilo da ja izjavim kako Ethan Strauss (novinar ESPN-a, op.a.) treba biti otpušten jer nije dovoljno dobar u svom poslu. Sigurno bi ga podržali i čuvali mu leđa, zar ne?

CH: Njegova leđa? Sigurno. Ali je on je vjerodostojan i ima reputaciju što se ne može reći za svakoga tko se naziva novinarom.

KD: Dobro, većinu vremena bi svi stali u obrani svojih kolega. Pa zašto ja onda ne bih smio braniti svog trenera kada mediji tvrde da bi trebao biti otpušten na sredini sezone? Zašto bi mi uopće uputili takvo pitanje? Pa ja provodim većinu svojih dana s tim ljudima. Ne možete me pitati takvo pitanje i očekivati odgovor jer ja nisam takav. Ja sam uvijek uz svoju ekipu. Poštujem taj kodeks.

CH: Naišao sam na tvoju staru izjavu kako mediji ne bi trebali imati previše udjela u dodjeljivanju nagrada na kraju sezone.

KD: I dalje stojim pri tome.

CH:  Čekaj malo, ali prošli tjedan si izjavio da bi trebali imati pravo na glasanje jer smo uvijek oko momčadi i svjedočimo tome kako se igrači pripremaju i kako naporno rade.

KD: Da, jer je glasovanje za All-Star utakmicu sada podijeljeno. Kada sam to izjavio nisam mislio da bi trebali imati potpunu moć nad glasanjem. Rekao sam to u kontekstu All-Star utakmice da je dobro da je sada podijeljeno 50-50 jer vi ipak svjedočite svemu malo pobliže nego normalni, regularni navijači. No i dalje igrači sve vide puno bliže nego vi. Zato smatram da ne bi trebali imati stopostotni udio u izboru nagrada na kraju sezone. To mi nema smisla.

CH: Idemo dalje. Za vrijeme tvog boravka u Oklahomi te nisam pokrivao svakodnevno kao ovdje, no kad bih se susreo s tobom mi se činilo da si bio nedodirljiv. Je li to točno?

 KD: Nedodirljiv u kojem smislu?

CH: Mediji nisu mogli doći do tebe.

KD: Misliš, niste mogli pričati sa mnom na ovaj način?

CH: Ma ne, ovo definitivno nismo mogli. Aludirao sam na to kako nismo mogli doći ni na metar od tebe bez da nas netko od zaštitara ne upozori.

KD: Takav je bio protokol u Oklahomi i morali smo ga poštovati. Željeli su da oni budu ti koji kontroliraju priču, a htjeli su je kontrolirati jer mediji lako mogu napraviti sranje koje onda utječe na mladu momčad. Ja sam ih u potpunosti razumio. Kada imate grupu veterana, iskusnijih igrača, na njih ne utječu takve stvari. No kod mlade momčadi je situacija drugačija.

Reći ću vam jedan primjer za koji ne tvrdim da se dogodio. Recimo da sjednete za stol s Jeremyjem Lambom i kažete: „Ne igraš baš puno. Kako se osjećaš u vezi toga?“ A on odgovori: „Želim više minuta.“ Ostatak mlade momčadi to čuje i što je rezultat toga? Svi se urote protiv Jeremyja. Tako da morate na to gledati iz te perspektive. Kada je u pitanju mlada momčad s brdom 20-godišnjaka i 19-godišnjaka morate ih držati za ruku i voditi kroz život jer su još neiskusni. Vi pak s druge strane, kao pripadnici medija, imate drugi zadatak, a on je shvatiti i ispričati priču svakog igrača. Vi ne radite zajedno. No ti su mladi igrači tek došli u ligu i još su u fazi prilagodbe te pokušavaju shvatiti svoj put i ne bi smjeli biti ometeni zbog novinarske priče.

CH: Gdje je onda ta linija kada bi PR stručnjaci trebali dopustiti igraču da govori?

 KD: To nije moja odluka. Ne možete me kriviti za to.

CH: Ne krivim tebe. Sjećam se da si mi i sam rekao da je bilo trenutaka kada si htio više pričati.

KD: Da, bilo je trenutaka kada sam poželio olakšati dušu, no tada sam shvatio da bih time stvorio samo još više distrakcija, a fokus je u ovoj igri vrlo lako izgubiti. Kao što sam rekao, kada ste u momčadi punoj veterana naučenih na medijsku pažnju to i ne igra neku ulogu. Međutim, u mlađoj momčadi, pogotovo u manjem tržištu kao što je Oklahoma koja ne dobiva previše medijske pažnje, svaka krivo interpretirana riječ od strane medija može biti pogubna za fokus igrača.

Dakle, nije se radilo o mojoj nedodirljivosti ili o tome da ja ne želim razgovarati s vama, već o slijeđenju protokola. Držao sam se pravila organizacija. Ja igram košarku i mogu kontrolirati samo način na koji igram, a ne mogu kontrolirati medije.

CH: U redu, pošteno. Primijetio sam da si imao puno više razgovora jedan na jedan otkada si u Warriorsima. Tijekom igranja za Thunder ih nisi imao baš mnogo. Da li ti se bilo teško prilagoditi?

KD: Nije zato što volim razgovarati o igri i o tome kroz što prolazimo kao igrači, jer želim da ljudi steknu dublji uvid u nas, a ne da nas samo gledaju kroz statističke brojke i utakmice. Želim da me bolje upoznaju i iako to vjerojatno većina igrača ne želi, ja to želim. Zato se ponekad čini da puno pričam.

CH: Ljudi misle da Draymond Green puno priča.

KD: Neki momci vole pričati i ne vidim problem u tome. Sjećam se da sam ja kao 14-godišnjak kojemu je najveća želja bila postati NBA igračem obožavao slušati igrače i njihove intervjue. Nakon drafta sam odmah otišao na nba.com i slušao press konferencije svih igrača jer me zanimalo što imaju za reći. Zato i želim da djeca i mladi igrači koji su još u srednjoj školi ili na sveučilištu čuju mene i steknu uvid u to što ih čeka kada dođu ovdje te da shvate da nije sve med i mlijeko.

To su moji glavni motivi, ne znam koji su motivi drugih igrača ili pak tvoji motivi, no moji su da oslikam stvaran život NBA igrača. I neću reći da sam najmarljiviji radnik ili da volim igrati košarku svaki dan ili pak da dođem u dvoranu u 8 sati i ne odlazim do 17 popodne. Nisam takav. Reći ću vam istinu i ono kakav sam zapravo da steknete pravi dojam o meni. I nadam se da će onda igračima biti lakše kada dođu ovdje budući da će već imati nekakvu svijest o svemu tome, jer reći ću vam da ovo nije baš za svakoga.

CH: Warriorsi su vrlo prijateljski nastrojeni prema medijima i igrači su vrlo dostupni. Stephen Curry i Draymond Green obavljaju hrpu razgovora. Jesi li razmišljao kako ćeš se naviknuti na to kada si potpisivao za ovu momčad?

KD: Ne, nikada nisam razmišljao o tome. Znao sam da će zbog mog dolaska ovdje mnogi htjeti stvoriti razne priče i kontroverze. Zbog toga sam želio biti iskren i transparentan sa svima u vezi razloga zbog kojih sam došao ovdje i poteškoća s kojim se susrećem kao NBA igrač. Želim da ljudi saznaju nešto što možda prije nisu znali.

Posebno jer sam puno zadovoljniji sobom otkada sam ovdje. Nisam predsjednik udruge igrača, nisam savršen, nekada čak i ne znam što reći. Taj sam koji jesam, sviđaju mi se stvari koje mi se sviđaju, znam što želim od svog života, razumijete me? Ne želim biti onakav kakav sam mislio da NBA igrač treba biti dok sam odrastao.

CH: Što si točno mislio?

KD: Ono što sam čuo i vidio. Svi su mi govorili: „Ne možeš imati tetovaže, moraš izgledati pristojno.“ Sada pomišljam zašto bi to tako bilo. Najvažnije je ono što se događa na terenu. Ako svaki dan dolazim na posao i ispunjavam svoje obveze, treniram najviše što mogu i trudim se biti najbolji mogući suigrač, ostalo će sve već nekako riješiti. Mislim da je moja obitelj posebno sretna i cijeni to što sam otkrio tko sam i što sam zadovoljan. I moji su prijatelji sretni zbog mene, a to je najvažnije.

CH: Sve više izražavaš mišljenje i o drugim temama van košarke. Budući da sam zadnjih par godina pokrivao LeBrona Jamesa, mogu ti reći da i on radi isto.

KD: Da, no ne mogu pričati otvoreno o svemu. Nekada morate znati kada trebate začepiti gubicu. Ako sam strastven i dobro educiran o nekoj temi, odgovorit ću na pitanje. No istovremeno znam kada trebam zašutjeti.

CH: Posljednje pitanje. Sada kada imaš sve više razgovora, kakav je za tebe bio cijeli taj proces prilagodbe? Jesi naišao na neke probleme?

KD: Smatram da sam razvio dobar osjećaj za ljude. Znam kada netko pokušava nešto izvući od mene kako bi dobio više klikova na članak. I nekada im to pružim. Nekada želim biti otvoren i iskren, ali istovremeno znam koliko im trebam dati i koliko ću zadržati za sebe.

Važno je spoznati točku ravnoteže jer bih ipak volio ostati zagonetan i jedan dio svog života ostaviti samo za sebe. Morate imati nešto privatno, znate? Ne želim dati cijeli svoj život u medije. Želim imati nešto što ću zadržati za sebe, prijatelje, obitelj i voljene. Ali opet želim pokazati ljudima tko sam zapravo, posebno talentiranim mladim igrača koji žele doći do ove razine. Oko toga se posebno trudim.