Kapitulacija

Saznanje da Kawhi Leonard, zbog ozljede gležnja iz prve utakmice, ipak neće moći nastupiti smanjilo je naša očekivanja od utakmice. Nadali smo se možda kako će Spursi pružiti jači otpor, uostalom uvjerili smo se na primjeru šeste protiv Rocketsa kako njihova raznovrsnost i dubina mogu biti ubitačni. Nažalost po njih, Warriorsi nisu Rocketsi, i oni su posao odradili kako spada – odmah i bez milosti.

Golden State i Mike Brown nastavili su s dobitnom strategijom iz drugog poluvremena prve utakmice pa tako gledamo Draymonda Greena na Pau Gasolu, a Zazu Pachuliju na LaMarcusu Aldridgeu. San Antonio u uvodu pokušava razigrati Aldridgea i vidjeti može li u svoju korist okrenuti matchup protiv omraženog Gruzijca. Brzo dobivamo odgovor da ne može i praktički s tom spoznajom utakmica je u startu ubijena. Ako Aldridge, koji je jedina ozbiljna napadačka opcija ostala na rosteru Spursa, ne može nositi napad, kao što je to radio protiv Houstona, onda nemamo o čemu pričati. Spursi mu serviraju lopte na pick and pop ali on promašuje prva dva šuta, uvlači se nesigurnost u njega pa uglavnom gledamo kako se nećka potegnuti sljedeći. Za početak su ga Spursi poštedjeli post-upova jer se sjećamo u prošloj da su Warriorsi to riješili udvajanjem. Kada su pokušali i tu taktiku Zaza i ostali centri koji su ga držali napravili su sjajan posao, odnosno Aldridge je više-manje sve promašio.

I dok LaMarcus i Pau ne uspijevaju nametnuti svoju volju u reketu Warriorsa domaćini nemaju nikakvih problema s nametanjem diktature na perimetru. Odustali su od one banalne strategije iz prvog poluvremena prve utakmice kada su tražili missmatcheve i gurali Kevina Duranta u gomilu izolacija što je Spursima olakšalo igranje obrane. Vratili su se identitetu, lopta je najviše u rukama Stepha Curryja i Greena koji odlično kreiraju za druge, pa tako gledamo klasične motion akcije koje Spursi ovaj put ne mogu pratiti, posebno kada je Warriorse krenula trica od čega Draymond odmah pogađa dvije.

Novost kod Spursa u obrani je što su modificirali obranu pick and rolla u kojoj je Steph igrač s loptom a Pau visoki igrač. Sjetimo se, u prvoj je Pau ostajao u zoni, u ovoj utakmici izlazi dublje prema igraču i lopti. To su Spursi dobro branili, samo što to ostavlja rupe na perimetru:

Idemo opet do napada Spursa. Njihovi visoki igrači su neutralizirani i gube bitku za bitkom. Još gore, Zaza i Green su ih nadigrali u oba smjera što je loš znak za šanse Spursa u ovoj utakmici. Zaza igra odličnu obranu na Aldridgeu i posprema zicere na drugoj strani, a Green zabija dvije trice i razigrava ekipu usput igrajući libera u obrani. Spursi ne mogu ništa iskreirati s visokog ili u niskom postu a jedino od čega žive, i što ih spašava da Warriorsi nakon 5 minuta ne odu na +20, je odlično izdanje Jonathona Simmonsa. On opet solidno odrađuje leonardovsku rolu prvog kreatora na perimetru ali uglavnom se to manifestira u poenima koje kreira za sebe, odnosno u skok šutevima sa 6 metara koje uzima. Spursi tako ostaju bez sekundarnih akcija, trica, a nema ni onih traženja povoljnih matchupova gdje bi Curry i Durant preuzimali Aldridgea u postu. Apsolutno ništa ne ide od ruke Spursima koji su inferiorni talentom, ali i vjerojatno u mentalno slabom stanju jer su svjesni kakvu su šansu propustili u prvoj utakmici.

Warriorsi tako lakoćom „bildaju“ prednost pa Popovich pokušava rotacijama nešto promijeniti. Ulaze Manu Ginobili i Dewayne Dedmon, umjesto Dannyja Greena i Gasola, a kod Warriorsa u igri su Pat McCaw i JaVale McGee, što znači da Durant zauzima poziciju četvorke. Prednost za Warriorse i dalje raste s Durantom na četvorci koji ovaj put nema problema s branjenjem Aldridgea kojega nasekirani Pop vadi odmah iz igre, a uvodi Davida Leeja. Popovich zapravo sredinom prve četvrtine na parketu ima postavu od 5 igrača s klupe. Jasno mu je kuda ovo sve vodi i kako mu udarni igrači nisu spremni. U maniri Scotta Brooksa tako ima postavu koja vjerojatno nije ni minute odigrala zajedno u sezoni: Dejounte Murray-Ginobili-Kyle Anderson-Lee-Dedmon. Na drugoj strani su Curry, Durant i Klay Thompson nanjušili krv, baš kao i Brown koji završnicu četvrtine igra s Greenom i Durantom na 4 i 5 što Warriorse odvodi na +17 (33:16). Na kraju prve, Warriorsi imaju čak 11 asistencija, a tricu šutiraju 6/9, od čega Curry 4/5.

Za drugu četvrtinu Popovich je odlučio još jednom pokušati vratiti utakmicu u kakvu-takvu neizvjesnost, zato na parket vraća startni centarski tandem, uz Greena, Murraya i Andersona. Sve je prihvatljivo osim Andersona na niskom krilu. Dečko nema šut, nema dribling i prespor je da bi lovio igrače Warriorsa po perimetru, tako da ovaj potez Popovichu nije trebao. Ako je htio višeg igrača na perimetru iz nekog razloga Davis Bertans je bolja opcija jer ako ništa drugo stavlja trice zatvorenih očiju, a to je baš ono što ti treba kada imaš -17. Anderson je možda igrač za 7-8 minuta u playoff utakmici, ali samo na poziciji visokog krila (jasno mi je da ga Popovich koristi isključivo zato da pokrpa rotaciju koja je bolno tanka s ozljedom Leonarda i Tonyja Parkera).

Uglavnom, ovaj manjak kreatora kod Spursa na vanjskim pozicijama s Greenom i Andersonom na 2 i 3 je sada još očitiji:

Warriorsi ubijaju ovu postavu i prednost raste s +17 na +23. Odličnu rolu Dubsi su dobili od Davida Westa koji posprema preko centara Spursa šuteve s vrha reketa, a u obrani jako dobro drži Aldridgea, toliko dobro da mu je Brown dao čak 9 minuta u ovoj četvrtini (dobro, ne samo zbog toga, kasnije smo saznali da se i Zaza ozlijedio u prvoj četvrtini zbog čega se više nije vraćao na parket).

Dakle visoki startni igrači Spursa ni protiv rezervi Warriorsa ne uspijevaju ostvariti prednost. Aldridge je van svakog scorerskog ritma a Pau Gasol jednostavno igra više minuta nego što bi trebao. Njegova nemoć i u obrani i u napadu je izraženija nego ikad u ovoj utakmici:

Koliko je Popovich očajan govori činjenica da je posegnuo valjda za 15. igračem u rotaciji Brynom Forbesom, omalenim bekom šuterom, a sve kako bi dobio nekakvu produkciju s perimetra. Ništa nije dobio s tim potezom. Na drugoj strani Warriorsi se ne osvrću, iako i njima nedostaje Andre Iguodala, svejedno uspijevaju posložiti dobru rotaciju oko McCawa, Shauna Livingstona i Iana Clarka koji pune njegove minute. Brown još jednom krajem četvrtine daje šansu postavi s Greenom na petici, Durantom na četvorci i ta postava opet „razbija“ Spurse kod kojih jedino Simmons, u borbi za egzistenciju (čitaj: novi ugovor), pokazuje znakove života. Na poluvremenu je ogromnih 72:44.

Nisam izdržao da ne upalim i treću četvrtinu u kojoj se na startu kod Warriorsa na parketu pojavljuje Matt Barnes umjesto Pachulije. Mikea Browna brzo je uhvatio sindrom Stevea Kerra, obojica vole davati minute beskorisnim rotacijskim igračima. Lani je Kerr, čak u finalu, imao „izlete“ s Andersonom Varejaoom, sada se Brown drugu utakmicu igra s Barnesom. Ali ako ništa drugo to znači da je su Draymond i Durant u reketu, čak Durant drži Gasola i igra centra. Kako se ništa spektakularno ili vrijedno spomena nije dogodilo u ovom periodu mogao sam kao i Spursi potpisati kapitulaciju.

Čini se da je to to. Warriorsi imaju 2:0, Spursi imaju ozlijeđenog Leonarda koji je upitan i za treću utakmicu. Velika je ovo zaliha za Warriorse koju neće prokockati. Pred Spursima je nemoguća misija. Ok, ok, to su Spursi, ništa nije nemoguće, ali je onda barem nerealno očekivati da dobiju 4 puta Warriorse u idućih 5 utakmica.