Kako je D’Antoni promijenio Hardena i Rocketse?

Harden/Howard era nije protekla onako kako je Daryl Morey zamislio, Dwight Howardu je nakon tri sezone i jednog finala Zapadne konferencije zahvaljeno na saradnji, pa se Morey ovog ljeta dao u potragu za novog zvijezdom koju bi pridružio James Hardenu. Međutim, Kevin Durant ih nije udostojio ni sastanka, Al Horford je izabrao Celticse,  zbog čega se Morey opredijelio za drugačiju taktiku – potpisao je Ryan Andersona i Eric Gordona na višegodišnje ugovore, čime je igrački kadar prilagodio ofanzivnim zamislima Mike D’Antonija, nadajući se da će uz poboljšanu hemiju u ekipi Rocketsi elitnim napadom i makar prosječnom odbranom napraviti pometnju među elitom na Zapadu.

D’Antoni i Rocketsi su savršen spoj – nekadašnji Pringles (sada bez brkova) još od Phoenix Sunsa nije imao playmakera Hardenovog kalibra, a ni šutere poput Gordona i Andersona koji bi širili teren. Sa druge strane, Houston od Moreyovog dolaska na mjesto generalnog menadžera forsira stil igre koji je D’Antonija učinio ofanzivnim guruom NBA lige. Rezultati su, za sada, odlični – Rocketsi imaju skor od 16 pobjeda iz 23 utakmica, od kojih su čak 15 odigrali u gostima. Ovakav start je uslijedio uprkos klimavoj odbrani, koja dozvoljava gotovo 105.3 poena na 100 posjeda[1]. Kada imate jednu od 10 najslabijih odbrana lige, jedini način da dobijete 70% odigranih utakmica je vrhunska ofanziva – D’Antonijeva ekipa ima ofanzivni rating od 110.4 poena, što ih čini četvrtim napadom lige, odmah iz super efikasnih Warriorsa, Raptorsa i Cavsa. Recept uspjeha u napadu je jasan ali ga to ne čini manje fascinatnim za posmatranje – D’Antoni je Hardena pretvorio u stalnog organizatora igre, upario ga sa pick and roll centrom i okružio ih šuterima zaduženim da šire teren. Rezultat ove filozofije je jasan: Rocketsi vrte pick, šutiraju puno trojki i postižu gomilu poena.

D’Antonijev sistem igre izvlači najbolji iz playmakera, odnosno iz igrača sposobnih da pristojno zavrte pick. Nije slučajno što su NBA rezervisti poput Chris Duhona i Steve Blakea najbolje partije u karijeri imali pod D’Antonijevom komandom. Na kraju krajeva, Jeremy Lin je, nakon 35 utakmica kao D’Antonijev organizator igre, od NBA marginalca postao igrač vrijedan 30 miliona dolara. Jednostavno, D’Antoni može veliku većinu playmakera učiniti kompetentnim NBA igračim, a kada na toj piziciji ima vrhunskog razigravača, onda se dogodi revolucija na polju ofanzive.[2] Ipak, nakon Steve Nasha, D’Antoni nije imao vrhunsku jedinicu na raspolaganju, samim tim ni njegova run’n’gun filozofija nije mogla biti primijenjena u potpunosti. Knicksi i Lakersi su imali solidan napad u vrijeme dok je Brkica bio trener, ali nisu pripadali NBA eliti u toj kategoriji – najbolji ofanzivni tim koji je D’Antioni vodio nakon Sunsa bili su Knicksi sezone 2010/2011, kada su sa postizali 108.3 poena na 100 posjeda, čime su bili peti napad lige. Sada D’Antoni ima scoring verziju Steve Nasha i stvari su kliknule od prvog momenta – The Beard je plej Rocketsa i čini udarnu iglu napada koji nemilosrdno zatrpava protivničke koševe.

Što napad Houstona čini tako efikasnim? Stvari nisu previše komplikovane. Rocketsi skoro svaku akciju počinju visokim pick and rollom Harden/visoki igrač, nakon čega Harden čita situaciju u odnosu na reakciju odbrane. Clint Capela nije igrač Howardovog kalibra, ali se mnogo bolje uklapa u sadašnji način igre. Ne zahtijeva loptu, voljan je da postavlja blokove i da nakon toga juriša ka košu. Kada ovom pick and roll tandemu dodate šutere poput Eric Gordona, Ryan Andersona, Trevor Arize i Patrick Beverleya, odbrane se suočavaju sa pitanjima na koja je nemoguće dati pravi odgovor.

rockets

Ovo je klasičan primjer visokog pick and rolla koji Rocketsi započinju u ranoj fazi napada. Capela se odmotava ka košu, Ariza i Beverley su stacionirani u kornerima, a Anderson je takođe iza linije za tri poena, po sredini. Odbrana se suočava sa nekoliko pitanja – da li zatvoriti Capelu, čime se Hardenu ostavlja otvoren put ka košu ili izaći visoko na Hardena, što Capeli ostavlja lako zakucavanje? Nuggetsi su se odlučili za varijantu u kojoj Wilson Chandler ostaje na Andersonu a Emmanuel Mudiay na Beverleyu, dok Danilo Gallinari ostavlja Arizu u ćošku da bi „zakačio“ Capelu i zatvorio eventualno zakucavanje:

Harden maestralno čita odbranu, baca pas u slabiju stranu gdje je Ariza sam, čime Rocketsi koriste stvoreni višak. Houston imaju nekoliko vrhunskih šutera za tri poena sa svih pozicija jer Beverley, Gordon, Ariza i Anderson pogađaju trojke u visokim procentima, zbog čega odbrane u ovakvim situacijama biraju između manjeg zla. Sljedeći video prikazuje sličnu situaciju gdje Avery Bradley ostavlja Beverleya da bi zatvorio Capelin prodor ka košu. Rezultat je isti:

Ne mora Capela biti u ulozi postavljača bloka – Harden često pozove Andersona u blok pa sa njim odigra pick and pop koji je takođe razarajuće oružje s obzirom na Andersonov range. Jednostavno, ovakve napade je gotovo nemoguće braniti. Harden je pick and roll maestro koji perfektno reaguje u skladu sa onim što mu odbrane dozvoljavaju, a prisustvo igrača koji bez problema pogađaju 40% šuteva za tri poena i dobrog rollera ili pop out igrača u ulozi postavljača bloka čini defanzivni posao pravom noćnom morom.

Harden je kordinirao gomilom ovakvih akcija ove sezone i njegove razigravačke brojke su skočile do nevjerovatnih visina. Lider je lige po broju asistencija po utakmici, a asistira na preko 51% poena koje Rocketsi postignu dok je on u igri, što je ogromna brojka, daleko najbolja u njegovoj karijeri.[3] Harden je uvijek bio odličan asistent ali je ove sezone dosegao potpuno novi nivo na ovom polju. Većinu akcija kreira iz picka ali to ne treba da zavara jer je Brada i dalje opasan 1 na 1 napadač. Čuvanje Hardena zahtijeva veliku pozornost i strpljenje – napravi li defanzivac jedan pogrešan pokret rukom ili tijelom, Harden je već iznudio faul pri šutu. To često frustrira igrače i navijače protivničkih timova ali to treba shvatiti kao vještinu koja je kroz godine karakterisala sve velike strijelce. Nije lako izboriti 10-12 slobodnih bacanja u toku utakmice, naprotiv, tako nešto iziskuje vrhunski osjećaj za igru i veliko poznavanje uglova. Činjenicu da je jedna od najboljih triple threat opcija u ligi Harden koristi tako što defanzivce uvjek drži „na prstima“. Ukoliko je defanzivac previše agresivan, Harden će spustiti loptu na pod u krenuti u prodor. Ukoliko mu ostavite makar malo prostora, bez ikakvih problema će se dići na šut za tri poena. Ako odbrambeni igrač odluči da vaga između dvije varijante, pokušavajući da bude dovoljno blizu da ne dozvoli šut, a da ostavi sebi dovoljno prostora za reakciju u slučaju prodora, dogodi se ovakva magija:

Čudesne partije koje Russell Westbrook pruža su bacile u drugi plan najbolji start sezone u Hardenovoj karijeri. I dalje je minus defanzivac i tokom svake utakmice baci dva do tri lijena dodavanja ali to ne treba da čudi s obzirom na teret koji nosi u napadu. Kada je na klupi, igra Houstona se raspadne i ofanzivni rating je slabiji za preko 11 poena.[4] Jednostavno, Harden je mađioničar kompletnog ofanzivnog repertoara kojeg je uživanje gledati. Ako ste i dalje u nedoumici da li da izdvojite novac za League Pass, mogućnost da gledate kako Westbrook i Harden grindaju iz noći u noć je sama po sebi dovoljna da prevagne u korist kupovine.

Harden jeste apsolutni lider ekipe ali su i ljetnja pojačanja dobro otvorila sezonu. Eric Gordon i Ryan Anderson daju Rocketsima novu dimenziju koju godinama nisu imali. Nene Hilario Rocketsima pruža solidno defanzivno prisustvo u reketu, zna završiti nakon picka a po potrebi može malo i kreirati sa laktova. Moreyball je aktuelan još od Moreyovog dolaska ali to nije moglo sakriti činjenicu da je Houston godinama nemaju dobar procenat šuta za tri poena. Rocketsi prosto nisu imali dovoljno šutera koji bi raširili teren. Sada je situacija dramatično drugačija – dolazak Gordona i Andersona je otvorio teren, otključao brojne varijante u D’Antonijevom sistemu i omogućio Rocketsima da svake noći budu konkurentni, bez obzira na jednu od najgorih odbrana lige. Gordon i Anderson nisu samo spot up šuteri, naprotiv, obojica šutiraju dosta pull up šuteva, vrlo često sa velike daljine. Sposobnost da pogode trojku sa 8-8,5 metara čini čuda za spacing jedne ekipe i Rocketsi to vrlo pametno koriste. Obojica imaju potpunu slobodu u selekciji šuta, pa nije rijedak slučaj da Anderson „pripali“ trojku nakon samo nekoliko sekundi, poslije samo jednog pasa u tom napadu.

Eric Gordon godinama ima problema sa povredama pa su se pomalo zaboravile njegove odlične godine u Clippersima, kada je pokazivao ozbiljan potencijal na pozicijama 1 i 2. Danas to nije isti igrač, ali je u ovu sezonu ušao zdrav i to odmah daje rezultate. Primjetno je eksplozivniji a pored dobrog procenta šuta za tri poena, zna kreirati šut za sebe, što je Rocketsima itekako potrebno. Može zavrtjeti pick a zahvaljujući drive and kick igri, koju ove sezone koristi više nego prošle, predstavlja i sekundarnog kreatora u postavama bez Hardena. Bez dileme jedan od najozbiljnijih kandidata za šestog igrača godine. I dalje je minus defanzivac, kao pomoćni i na lopti ali, u moru ogromnih ugovora podijeljenih ovog ljeta, njegovih 4 godine/53 miliona za sada izgledaju kao odličan posao Daryl Moreya. Još je u dobrim godinama i ako ostane zdrav predstavljaće odličnu vrijednost tokom cijelog trajanja ugovora.

Ryan Anderson je plaćen mnogo više i čini se da njegov ugovor neće dobro stariti ali to ne mijenja činjenicu da se ono što Anderson najbolje radi savršeno uklapa u ono što Rocketsi žele. Uostalom, nije slučajno što je Rocketsima ofanzivni rating bolji za 5,5 poena sa Andersonom u igri. Dani kada je bio odličan ofanzivni skakač u Orlandu su davna prošlost, u odbrani ne može čuvati nikoga i veliko je pitanje koliko će D’Antoni moći da ga koristi u playoffu, međutim, klasične četvorke koje šutiraju preko 6 trojki po utakmici i pritom pogađaju preko 40% istih imaju vrijednost u današnjoj NBA ligi, a ta vrijednost je u Rocketsima maksimalno iskorišćena. Biće zanimljivo vidjeti koliko će ekipe u playoffu[5] pokušati da neutrališu Andersona tako što će ga braniti sa krilom, na koji način bi mu pravili problem u odbrani a njegova strech funkcija ne bi imala toliki značaj. Anderson nije tip igrača koji će kazniti niže protivnike igrom leđima ili dominacijom u skoku, pa ćemo vidjeti kako će se prilagoditi ovakvim situacijama, do kojih će neminovno doći kada krene doigravanje.

Da bi jedan napad bio efikasan koliko ofanziva Rocketsa, nije dovoljno imati superstara sa loptom u rukama i šutere oko njega, posebno u sistemima koji se jako oslanjaju na pick igru. Potrebno je i prisustvo screenera, igrača koji ne mora nužno zahtijevati loptu ali koji je voljan odraditi „prljavi„ posao – postavljanje blokova, odmotavanje se ka košu i prikucavanje lopti na obruču. Dwight Howard je, na primjer, prototip idealnog pick and roll igrača kojeg bi svaki trener poželio pa Houston nije imao ovakve napadačke performanse u vrijeme kada je Howard patrolirao reketom. Razlog je jednostavan, Dwight je volio da bude korišćen kao klasični back to the basket centar iako to nije, što govore brojke koje već godinama pokazuju da Howard više nije dobar igrač leđima ka košu kao u danima iz Orlanda, kada je fizičkom dominacijom mogao razgrtati sve oko sebe. Howarda više nije tu, Capela je unaprijeđen u startnog centra i napad funkcioniše mnogo bolje. Capela je ofanzivno limitiran i čak 84% svih njegovih šuteva je upućeno iz reketa, prema podacima nbasavant.com, i samo DeAndre Jordan i Rudy Gobert imaju veći procenat šuteva iz reketa od svih igrača koji su uputili makar 100 ovakvih šuteva. Ipak, to je takođe vrlo korisno oružje – Capela odlično trči, postavlja dobre blokove i dobro završava na obruču, čime pomaže da ofanzivna mašinerija Rocketsa funkcioniše kao podmazana. Ogroman broj minuta na terenu provodi u tandemu sa Hardenom, razvili su odličnu hemiju, pa i ne čudi što je Harden asistent na gotovo 55% Capelinih pogođenih šuteva iz igre[6].

Rocketsi mogu biti itekako ohrabreni startom sezone ali postoji i nekoliko razloga za brigu. Odbrana je baš onakva kakva se mogla i očekivati prije početka sezone i to nije dobra vijest. Houston jednostavno nema dovoljno dobrih individualnih defanzivaca da bi se defanzivno suprotstavljao ekipama svake noći[7]. To ne treba da čudi, svaka ekipa koja trio Harden/Gordon/Anderson koristi u velikim minutima bi bila defanzivno izazvana. Ariza je dobar defanzivac ali ne kao prije nekoliko godina, Capela ima potencijal kao zaštitnik obruča, međutim, još ima problema pri odbrani od picka zbog čega za sada ne može biti defanzivni lider ekipe. Beverleyev povratak nije popravio odbranu, tako da Rocketsi sada tavore između 20. i 25. mjesta u kategoriji najboljih defanzivnih ekipa. Nedostatak dobrih defanzivaca Rocketsi nisu nadomijestili dobrom timskom odbranom, naprotiv, vrlo često im se dešavaju miskomunikacije, poput ove protiv Celticsa, kada su Beverley i Harden loše iskordinirali odbranu 1/3 picka:

Harden lijeno preuzima Isaiaha Thomasa, Beverley ne uzima Jae Crowdera i Boston nakon jednog pasa pravi višak i ima lagano polaganje.

Odbrana je najveći ali ne i jedini problem Rocketsa. Napad ne funkcioniše na pravi pravi način bez Hardena na parketu i Rocketsi u tim minutima obično tope prethodno zarađenu prednost. D’Antoni je u posljednje vrijeme pronašao zanimljivu petorku u postavi Beverley/Gordon/Brewer/Dekker/Nene (ponekad Montrezl Harrell umjesto Nenea) koja najčešće završava prvu a počinje drugu, zatim i četvrtu četvrtinu. Ukoliko ova grupa bude efikasna tokom cijele sezone, to bi moglo malo olakšati Hardenov posao. Corey Brewer je istisnuo K.J. McDanielsa iz rotacije i čini se da će tako ostati neko vrijeme. K.J. McDaniels definitivno ne blista ove sezone ali je zaista teško naći argumente koji pokazuju da je Brewer u ovoj fazi karijere bolji igrač. Nije bolji šuter, niti defanzivac, samo je malo bolji dodavač. D’Antoni u ovom slučaju nema obilje opcija ali mi se čini da je McDaniels igrač sa većim potencijalom koji može jednako dobro odrađivati Brewerovu rolu. Sem Dekker je, sa druge strane, vrlo prijatno iznenađenje. Nakon što je praktično propustio cijelu prošlu sezonu zbog problema sa leđima, ove sezone se ustalio u rotaciji i daje kvalitetne minute. Korisna je strech varijanta, za tri poena šutira dobro iz svih pozicija a uz to u reketu pogađa u visokim procentima. U Rocketsima je za sada prevashodno spot up opcija, a volio bih vidjeti da li bi mogao biti nešto više od toga jer je na koledžu je znao napasti iz driblinga što mu u NBA ligi može koristiti, naročito protiv četvorki koje nisu toliko mobilne.

Interesantno je obratiti pažnju na to kako Rocketsi dijele minutažu. D’Antoni nikada nije bio poznat kao trener koji dobro raspolaže minutima svojih igrača[8], a način na koji je raspoređivao Hardenove minute od početka sezone nije puno pomogao da se ta tvrdnja opovrgne. Harden je do prije nekoliko utakmica igrao cijelu prvu i treću četvrtinu a odmarao 6 minuta druge i 4-5 minuta četvrte četvrtine, zbog čega je u finiše utakmica ulazio vidljivo umoran. To je jedan od razloga zašto su Rocketsi jedna od najefikasnijih ekipa lige u prvoj četvrtini, dok u četvrtim četvrtinama ove sezone imaju negativan net rating. D’Antoni je u posljednjih nekoliko utakmica izmijenio ovu praksu, pa sada Harden ne igra 12 minuta odjednom, već ode na odmor nakon 10 minuta prve i treće četvrtine. Vidjećemo koliko će ovaj trend potrajati.

Koji su krajnji dometi ove ekipe? Prva četvrtina sezone je prošla bolje od očekivanog i Rocketsi mogu da se nadaju borbi za prednost domaćeg terena u prvoj rundi, što nije zanemarljivo. Houston može da se nosi sa Jazzom, Trail Blazersima, Thunderom i ostalim potencijalnim playoff ekipama, a u nekom od tih okršaja utakmica više na domaćem terenu može biti presudna. Borba za nešto više od druge runde je mnogo teži zadatak – Warriorsi, Clippersi i Spursi su kvalitetnije ekipe i znaće da kazne nedostatke koje Rocketsi imaju. Playoff je ipak drugačija zvijer od regularne sezone, ekipe se u potpunosti fokusiraju na protivnika protiv kojeg igraju i tada sve slabosti dođu do izražaja. Odbrana će biti na velikom testu a timovi će eksploatisati Hardena i Andersona u pick igri do tačke pucanja. Rocketsima će trebati vrhunske ofanzivne partije da bi uopšte mogli da se nosi sa moćnicima Zapadne konferencije, što će na Hardena staviti dodatni teret, ako je to uošte moguće. Ipak, doigravanje je daleko, ima još da se igra i dosta stvari se može promijeniti do kraja regularnog dijela sezone. Ono što Rocketse može radovati je što igraju dobru košarku koju prate i pobjede, a to su već dvije stvari kojima se nisu mogli pohvaliti u ovom periodu prošle sezone.

[1] www.nba.com

[2] Phoenix Sunsi su 4 godine zaredom pod D’Antonijem imali najbolji napad lige (2004-2008)

[3] Samo je Westbrook bolji od njega u ovoj kategoriji

[4] www.nba.com

[5] Rocketsi, ukoliko ih povrede zaobiđu, sigurno ulaze u doigravanje

[6] www.nba.com

[7] Rocketsi primaju najviše poena po posjedu iz izolacija, prema podacima nba.com

[8] U Sunsima je rotacija od 7, najviše 8 igrača bila redovna pojava