NBA sezona davno je završila, a prošla su uzbuđenja i Ljetne Lige i potpisivanja slobodnih igrača (barem onih najzvučnijih imena). Tako smo i mi trebali odlučiti koje ćemo zanimljive vijesti i priče donijeti u tom pomalo “sušnom” razdoblju, a prva je priča o pomalo zaboravljenoj “zvijeri”, igraču koji je prošao štošta u karijeri, ali i u osobnom životu.
Amar’e Carsares Stoudemire rođen je 16. studenog 1982. u Lake Walesu, malom gradu u Floridi nedaleko od Orlanda. Živio je normalno kao i svako drugo dijete, sve dok mu otac nije umro od srčanog udara dok je Amer’e imao svega 12 godina. To ga je strašno potreslo, a zbog očeve smrti obitelj mu se polako raspadala. Majka mu je često završavala u zatvoru zbog krađa i raznih prijevara, sve u nadi da omogući bolje uvjete svojim sinovima. Zbog toga, ali i zbog svog problematičnog ponašanja, Amar’e je promijenio čak 6 srednjih škola u dvije različite države. U kasnijim intervjuima govorio je kako su jedine stvari koje su mu u to vrijeme pomogle da ostane na pravom putu bili Bog i tekstovi repera Tupaca Shakura.
Stoudemire je počeo organizirano trenirati košarku tek s 14 godina, a do trenutka kada je maturirao u srednjoj školi Cyprees Creek u Orlandu čak je propustio jednu cijelu sezonu igranja zbog seljenja i osobnih problema. Odigrao tek dvije sezone na srednjoškolskoj razini, no to mu je bilo dovoljno da bude proglašen za najkorisnijeg igrača Nike Summer lige. U svojoj posljednjoj sezoni u srednjoj školi bilježio je prosjek od čak 29,1 poena, 15 skokova, 6,1 blokada i 2,1 ukradene lopte po utakmici. Skauti i analitičari bili su zaprepašteni učinkom mladog, atletski nevjerojatno nadarenog Amar’ea.
Izabran je i za McDonalds All-Star utakmicu 2002. godine u New Yorku, utakmicu u kojoj su igrali i njegovi budući suigrači upravo u New Yorku, Carmelo Anthony i Raymond Felton.
Nakon kratke i uspješne srednjoškolske karijere dobio je punu stipendiju na sveučilištu Memphis, no ipak je odbio odlazak na sveučilište. Njegova želja od malena je bila NBA liga, a oduvijek su ga vodile očeve riječi koje mu je rekao na samrti: “Amar’e, samo je nebo granica.” Osim toga, odluka da se prijavi na NBA draft 2003. došla je i zato jer je mislio kako će tako prije moći pružiti svojoj obitelji financijsku pomoć koju je svakako trebala.
Bilo je jasno da je Stoudemire daleko najbolji igrač iz srednje škole na draftu te sezone, no momčadi koje su imale prve pickove su ga preskakale. Iako je svima bilo jasno da se radi o vanserijskom talentu, momčadi je plašila njegova burna prošlost, no nakon što je 8 ekipa propustilo šansu da ga izaberu, bez puno razmišljanja ga je izabrao tadašnji generalni menadžer Phoenix Sunsa Bryan Colangelo kao 9. pick prve runde. Dvadeset minuta na treningu prije drafta i razgovor sa Stoudemireom bio je dovoljan da Colangelo shvati o kakvom se igraču radi.
“Govorio je kako je ojačao zahvaljujući problematičnoj prošlosti i nikad nije posustao u svojoj namjeri da postane jedan od najboljih igrača u NBA ligi. Bili smo presretni što smo ga se dočepali na devetom mjestu”, izjavio je Colangelo.
Vrlo brzo je pridobio i nadimak STAT, što je osim sličnosti s njegovim prezimenom značilo i skraćenicu za Standing Tall and Talented. Odmah od prve sezone postao je standardni član prve petorke Phoenix Sunsa, te je uz prosjeke od 13,5 koševa, 8,8 skokova i 1,1 blokada po utakmici dobio nagradu za najboljeg rookie igrača godine. To je bio prvi put u povijesti da je igrač koji je došao direktno u ligu iz srednje škole osvojio tu nagradu. Osim toga, te je sezone srušio i rekord za takve igrače u broju poena u jednoj utakmici kada je zabio 38 koševa Minnesota Timberwolvesima, no taj je rekord srušio LeBron James sezonu poslije.
Njegov napredak nastavio se u drugoj sezoni u kojoj je prosječno zabijao 20,6, a u trećoj 26 koševa po utakmici. Razlog za takav napredak u trećoj sezoni bio je i dolazak fenomenalnog Stevea Nasha koji je potpisao na Sunse kao slobodan igrač nakon odlaska Stephona Marburyja. Amar’e i Nash su stvorili ubojiti pick’n’roll tandem koji je mnoge podsjećao na onaj Johna Stocktona i Karla Malonea. Te su sezone njih dvojica odveli Sunse do omjera 62-20 i do finala Zapada. Tamo su Sunse u pet utakmica izbacili budući prvaci, San Antonio Spursi, a Amar’e je u toj seriji ubacivao čak 37 poena u prosjeku.
Nakon tako uspješne sezone očekivanja su bila velika, te se od Sunsa očekivalo da naprave i još jedan korak više i krenu u napad na prsten prvaka. No STAT je u predsezoni 2005. godine zadobio ozljedu koljena zbog koje je morao na operaciju. Predviđanja su tada bila da bi se trebao vratiti sredinom veljače, no oporavak se odužio te se Amar’e na parket vratio tek mjesec dana kasnije. U povratničkoj utakmici protiv Portlanda zabio je 20 poena i pokazao koliko može, ali nije dugo izdržao. Nakon što nije zabio niti jedan koš u trećoj utakmici nakon povratka, Sunsi su objavili kako Stoudemire neće igrati do kraja sezone. Bio je to velik udarac za Sunse i na njihove šanse za osvajanje naslova.
STAT se vratio sezonu poslije, te je stari broj 32 zamijenio brojem 1. Odmah pri povratku je najavio kako je vratio svoju staru snagu i eksplozivnost i da namjerava nastupiti na All-Star utakmici te sezone. Upravo to je i učinio, a uz to je i zabio 29 poena i uhvatio 9 skokova, što mu je donijelo drugo mjestu u glasovanju za MVP-a utakmice. U prvoj sezoni nakon operacije u prosjeku je hvatao 9,6 skokova po utakmici, najviše u karijeri.
Tijekom sezone 2007/08 Sunsi su ponovno bili jaka momčad željna velikih rezultata, a tada je uslijedio veliki preokret. U Miamiju je nastala svađa, što zbog činjenice da je Heat u tom trenutku bio najgora momčad lige (9-37), a što zbog ionako nategnutih odnosa između Shaquillea O’Neala i mlade zvijezde Dwyanea Wadea. Sve to dovelo je do zamjene između Sunsa i Heata koja je dovela Shaqa u Arizonu. Amar’e je često tijekom karijere naglašavao kako mu je u vrijeme dok je započinjao trenirati najdraži igrač bio upravo Shaq, koji je tada igrao za Orlando Magic za koje je mladi Stoudemire navijao. Ionako uspješna sezona tada je postala još bolja za Stoudemirea koji je nakon njegovog dolaska bio oko prosjeka od 30 koševa i 10 skokova. Sve skupa, Amar’e je te sezone imao sjajne statistike: 25,2 poena, 9,1 skokova i 2,1 blokada po utakmici. STAT je opet bio na vrhuncu moći, no Sunse su u playoffu ponovno zaustavili San Antonio Spursi. Nakon loše predstave na kraju sezone klupu je napustio trener Mike D’Antoni.
Kod novog trenera Terryja Portera Sunsi su se više posvetili obrani nego prije, a samim time su i Stoudemireove brojke lagano pale. Momčad je do All-Star utakmice 2009., za koju je Amar’e izabran za startera, došla do omjera 28-23. Nedugo nakon stanke Amar’e je zadobio ozljedu oka, zbog koje je naposljetku morao propustiti ostatak regularne sezone.
U sezoni 2009/10 ponovno je izabran za All-Star utakmicu, a Sunse je odveo do novog finala konferencije. Nakon što su pomeli Spurse, u finalu Zapada su ih svladali branitelji naslova, Los Angeles Lakersi. Tijekom sezone se često pričalo o tradeu koji bi poslao Stoudemirea u Cleveland kako bi zaigrao s LeBronom Jamesom, no to se ipak nije dogodilo.
To je bila posljednja sezona koju je Amar’e odigrao za Sunse, te ga je na ljeto kao slobodnog igrača čekala odluka gdje će nastaviti karijeru.
Odluka je brzo pala, te je prvog dana kada su to pravila dopuštala potpisao petogodišnji ugovor vrijedan 100 milijuna dolara. Ponosno je izjavio kako su se Knicksi vratili kao organizacija nakon dugo godina bez poštenih rezultata. Te je sezone Amar’e igrao fenomenalno, čak je i postavio rekord Knicksa s 9 uzastopnih utakmica u kojima je zabio barem 30 poena. No to nije bio kraj, jer su Knicksi u zamjeni s Denverom u New York doveli Carmela Anthonyja, nakon čega su Knicksi postali definitivno jedan od najvećih kandidata za osvajanje naslova. Iako je Amar’e odigrao jednu od najboljih sezona karijere (25,3 koševa, 8,2 skokova, 2,6 asista, 1,9 blokada), Knicksi su izbačeni u prvoj rundi bez ijedne dobivene utakmice.
Ali nakon toga uslijedio je novi pad. Stiglo je ljeto 2011. i počeli su pregovori između lige i igrača oko novog kolektivnog ugovora. Nažalost, dogovori su rezultirali lockoutom i odgađanjem početka lige za oko dva mjeseca. Amar’e je u to vrijeme razmatrao opciju igranja za izraelski Maccabi, no ipak se odlučio ostati na poziciji dopredsjednika Udruženja igrača. Za vrijeme lockouta (koji je razriješen tek 8. prosinca), Amar’e je dobio 10 kilograma, što mu je kasnije stvaralo probleme. Zbog povećane kilaže i loše forme bio je daleko od one razine na kojoj je bio prošlih sezona. Knicksi su doveli Tysona Chandlera koji je sezonu prije osvojio prsten s Dallasom, što je trebalo pomoći Knicksima da naprave iskorak prema vrhu Istoka. No za to im je bio potreban STAT, a Amar’e kojeg smo gledali te sezone bio je daleko od onog igrača koji je zavrijedio nadimak STAT. Statistika od 17,5 koševa, 7,8 skokova i jedne blokade nije bila dovoljna da bude izabran za All-Star utakmicu, po prvi put nakon 2006. godine. Knicksi su zauzeli tek sedmo mjesto na Istoku te sezone.
U doigravanju ih je čekao Miami Heat. Miami je bio uvjerljiv na početku i poveo u seriji 2-0. Amar’e je nakon druge utakmice šakom razbio zaštitno staklo, isfrustriran situacijom u kojoj se nalazio. Kao rezultat toga, propustio je treću utakmicu koju su Knicksi ponovno izgubili. Tim porazom New York je postavio neslavni rekord od čak 13 uzastopnih poraza u playoff utakmicama. Stoudemire se vratio u četvrtoj utakmici koju su Knicksi napokon dobili u svojem Madison Square Gardenu, te su time prekinuli očajan niz poraza. Ipak, Miami je već u sljedećoj utakmicu zaključio seriju pobjedom, te su izbacili Knickse rezultatom 4-1.
Nažalost, stigla su i još teža vremena za njega. Prije početka sezone 2012/13 odlučeno je da mora na operaciju koljena, zbog čega je propustio prvih 30 utakmica sezone. Jedno vrijeme su ga Knicksi poslali i u NBDL kako bi trenirao s momčadi Erie BayHawksa. Naposljetku se vratio na NBA parkete na Novu godinu 2013. u utakmici s Portlandom gdje je za 17 minuta s klupe ubacio 6 poena i uhvatio jedan skok. U sljedećim utakmicama je konstantno ulazio s klupe i nije počeo ni jednu utakmicu, te je uz to bio limitiran na maksimalno 30 minuta po utakmici. Tako je trajalo do ožujka kada je morao otići na novu operaciju, zbog koje je propustio ostatak regularnog dijela sezone. Vratio se u polufinalnoj seriji Istočne konferencije protiv Indiana Pacersa, no Knicksi su izbačeni.
Amar’e je nebrojeno puta donio uzbuđenje i pokazao atletske sposobnosti kao malo koji igrač posljednjih godina. No činjenica je da mu život i karijera nisu išli glatko, te da bi bez tih problema bio još bolji i dominantniji igrač. Uzdigao iz se osobnih problema kao dijete i došao do statusa zvijezde u ligi vrlo brzo, doživio je ozljede koje su ga sputavale, no opet se vratio i uzdigao u vrh. Sada, nažalost, opet gledamo pad Amar’ea, možda veći nego ikad, i sve što nam preostaje je čekanje da saznamo ima li u čovjeku nakon svih padova mjesta za još jedan uspon.