Njegovi izravni protivnici na parketu su omiljena meta kladioničarskih undera, što nije čudno, budući da je Tony Allen već dvije sezone jedan od elitnih obrambenih igrača NBA lige. Prava priznanja za izvrsne obrambene predstave stigla su prvo 2011. godine, kada je uvršten u drugu obrambenu petorku, dok je u ovoj i prethodnoj sezoni Allen uvršten u najbolju obrambenu momčad lige.
Tridesetjednogodišnji Allen u NBA karijeri je igrao samo za dva kluba: Boston Celticse (2004-2010) i za svoj trenutni klub, Memphis Grizzliese. Radi se o igraču koji je napadački limitiran i koji nikada neće biti nositelj ekipe, ali opet se radi o igraču kojega bi svaka ekipa voljela imati u svome rosteru upravo zbog svojih obrambenih sposobnosti kojima se ne može podičiti nitko u NBA ligi.
Svoju koledž karijeru je počeo na sveučilištu Butler, a igrao je još za Wabash Valley i Oklahomu State gdje je prema nekim informacijama svoje trenere i suigrače podučavao defenzivnoj teoriji. U Oklahoma Stateu bilježio je odlične brojke od gotovo 16 poena po utakmici, a uz sve to je igrao i vrhunsku obranu.
Na NBA draftu 2004. godine odabire ga Boston u prvoj rundi kao 25. pick, a u svojoj rookie sezoni bilježi skromne brojke 6,4 poena i 2,9 skoka po utakmici, ali je zato imao fantastične defenzivne statističke brojke koje su se očitovale u ukradenim loptama. Allen je bio 3. najbolji “kradljivac” lige s 2,89 ukradenih lopti na 48 minuta. Po dolasku u Celticse odmah je shvatio koja će njegova uloga biti: “Kada sam došao u Boston, tadašnji pomoćni trener Celticsa Paul Pressey rekao mi je da se osvrnem oko sebe. Na jednoj strani je bio Paul Pierce, plaćen 80 milijuna dolara, na drugoj strani je bila je još jedna zvijezda, Antoine Walker. Ti momci su mogli zabijati, a trebali su nekoga tko je mogao igrati obranu. Nakon toga sam odlučio da ću postati najbolji defenzivac na svijetu.”
Allen je s Boston Celticsima 2008. godine osvojio naslov prvaka, a nakon što je šest sezona proveo kao Kelt, Allen, tada već profilirani defenzivni specijalist, postao je Grizli, budući da je 2010. godine s Memphis Grizzliesima potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 9,7 milijuna dolara, koji mu istječe nakon ove sezone. Upravo je Allen svojom fanatičnom obranom “stvorio” prepoznatljiv stil igre Memphisa kojeg prakticiraju i danas. Prije dolaska Allena, Grizzliesi su bili skromna franšiza, bez identiteta koji im je upravo Tony “ubrizgao”.
Međutim, nije bilo sve tako idealno za Allena. Kada je tek došao u Memphis trener Lionel Hollins mu je rekao: “Doista ne znam koja će tvoja uloga biti.” Ali Allen je znao. Nastavio je s izvrsnim igrama u obrani, iako je bio dugo u sjeni Rudyja Gaya. Međutim, kada se Gay 2011. godine ozlijedio, Allen je postao ključni čovjek Memphisa. Više nije igrao samo 16,9 minuta po susretu već 29, a kada bi na parketu provodio barem 28 minuta Memphis je imao omjer pobjeda i poraza 18-6, te su ostatak lige predvodili u broju ukradenih lopti. Allen je u tom periodu bilježio 1,8 ukradenih lopti po susretu.
Ipak ključan moment za Allenovu popularnost i definitivan pečat na Memphisov stil igre bila je utakmica protiv Oklahome 8. veljače 2011. godine, u kojoj su Grizzliesi slavili 105:101, a Tony Allen je u pobjedu ugradio 27 poena, 5 ukradenih lopti, četiri skoka i tri blokada, sve tri nad Kevinom Durantom kojeg je čuvao tijekom cijele utakmice. U intervjuu nakon utakmice svoju predstavu Allen je vrlo jednostavno objasnio: “All heart, grit, grind”, što bi u slobodnom prijevodu značilo “Svim srcem, škripi, melji”. Od tada pa nadalje zbog takvog pristupa, Memhisov stil obrane popularno nosi naziv “grit ‘n’ grind“, njihova dvorana FedExForum popularno se naziva “The Grindhouse”, ali i Allen je dobio nadimak po istom principu pa ga se naziva “Grindfather”.
Allen je od tog trenutka praktički postao kult, a njegovo ime i prezime navijači su prije svake utakmice izgovarali kao mantru koja bi im trebala donijeti pobjedu. Njegova borbenost i izgaranje na terenu omogućili su Memphisu da dodatno zaradi na njegovom liku (i djelu) budući da su se u Memphisu pred početak svake utakmice počele prodavati kratke majice s njegovim likom. Glavni pokretač te akcije bio je lokalni TV komentator Chris Vernon koji je rekao: “Ako itko zaslužuje majicu onda je to Tony Allen. On je pokrenuo i angažirao više ljudi u dvorani nego ijedan drugi igrač koji je ikada igrao za Memphis.”
Specijalnosti:
Poznata je izjava Kobea Bryanta koji je jednom rekao da ga nitko u NBA ligi ne može čuvati kao Tony Allen, a kada vam jedan takav šuter, čija je taština dobro poznata, da tako veliki kompliment onda sigurno vrijedite. Nisu samo Durant i Bryant stradali od Allenove “grit ‘n’ grind” obrane.
Ove sezone je Allenovu obranu dobro osjetio i Dwyane Wade koji je u dvije utakmice protiv Memphisa bilježio ispodprosječnih 15 poena i 38,7% šuta iz igre. Ni Joe Johnson se nije dobro proveo, u okršaju u siječnju protiv Allena, Johnson je šutirao 4/10, a tradicionalno loše brojke protiv njega bilježi i Manu Ginobili. Jamal Crawford je praktički nestao s parketa u ovogodišnjoj playoff prvoj rundi susreta između Clippersa i Grizzliesa. Protiv Allena i Memphisa je samo jednom šutirao iz igre s više do 45% uspješnosti. Ostale Jamalove šuterske izvedbe izgledale su ovako: 5/12, 3/10, 4/11, 6/14, 0/5.
“On nikad ne odustaje. Nema previše igrača koji imaju takav obrambeni stav. Kada promatra svog protivnika kao da govori: što god ti napraviš, ja ću te zaustaviti, žestoko”, izjavio je o Allenu bivši defenzivni specijalac Spursa Bruce Bowen.
Zanimljivu izjavu o Allenovoj obrani dao je i trener New Yorka Mike Woodson: “Sviđa mi se to što radi Tony Allen, ali siguran sam da se njegovim protivnicima ne sviđa kako ih progoni.”
Prije nego objasnimo koje su Allenove obrambene “specijalke”, vrijedi istaknuti još jednu zanimljivost. Allen pred početak svake utakmice detaljno proučava svoje suparnike, a glavno oruđe u tome su mu iPad i laptop preko kojih gleda video materijale svojih direktnih suparnika na terenu. “Ekipe neprestano igraju isti set akcija, a igrači imaju svoje tendencije u igri. Ja na primjer znam da će igrač htjeti zadržati svoju post poziciju koristeći svoju lijevu ruku, a ja onda koristim svoj udarac desnom rukom. Znam koji će igrači uzeti pull up šut kada idu na desni ulaz, i znam koji će napadati obruč kroz dribling kada idu na lijevi ulaz”, rekao je Allen o svojoj specifičnosti “skeniranja” protivnika. Njegova zaluđenost obranom je otišla tako daleko da laptop nosi sa sobom na toalet ili kupaonicu budući da mu to predstavlja jedan dio rituala. Trener Memphisa Hollins rekao je o tome: “Ne poznajem osobu koja je toliko disciplinirana kao on. Svaki dan ponavlja iste stvari. Gleda video uratke svojih protivnika, zagrijava se na isti način, čak i sluša glazbu tijekom šuterskog treninga. To ponavlja otkad je došao u Memphis. Mislim da mu to pomaže u obrambenom segmentu igre jer se može fokusirati na jednu stvar.”
Osim što je atletski izvrsno građen, što posjeduje nevjerojatno dobru motoriku, izvrstan je skakač, i do krajnjih je granica uporan pa tako trči na svog protivnika i njegov šut, pa čak i ako je od njega udaljen nekoliko metara. Allen je u svojoj obrambenoj igri razvio tri specijalnosti po kojima je prepoznatljiv.
Kao i većina elitnih obrambenih igrača na perimetru i Allen igra izvrsnu “1 na 1” obranu u kojoj se jednostavno prilijepi za svog protivnika, a njegova atletičnost i sposobnost izvrsnog lateralnog kretanja omogućuju mu da svog suparnika prati u stopu. Na njegove kretnje izvrsno se nadovezuje rad ruku koje nikada nisu u stanju mirovanja. Svaki pokušaj protivničkog driblinga Allen kažnjava napadima na loptu i pokušajima da istu ukrade, i zato je tijekom karijere imao visoki postotak ukradenih lopti. Čak i ako ga protivnik driblingom ili prvim korakom prevari i prođe pokraj njega, Allen ne odustaje već ga i dalje progoni i traži blokadu.
Popularni Grindfather često kao obrambeni zadatak dobije na čuvanje višeg ili fizički moćnijeg igrača, kao što je to bio Kevin Durant u netom završenoj seriji doigravanja. Durant ga se pokušavao osloboditi u niskom postu koristeći svoju visinu. Tony u takvim situacijama ne dozvoljava da ga protivnik drži iza svojih leđa, već on pokušava biti ispred njega i presjeći loptu koju njegov protivnik dobiva, što mu najčešće i uspijeva zbog izvrsnog odraza.
Druga njegova specijalnost je obrana šuta za tri, ili obrana vanjskog šuta. To podrazumijeva da Allen jako dobro razumije obrambene rotacije i uspijeva pokriti rupe na perimetru ukoliko protivnik ima dobar protok lopte ili zbog udvajanja i pick and rolla, nakon čega igrač ostane sam na šutu. U njegovom košarkaškom sklopu nema izgubljene lopte i nema otvorenog šuta za protivnike. Napada svaki otvoreni šut, trči prema svom protivniku s već podignutom rukom spremnom na blokadu.
Igrači koji znaju probiti blok i ostati blizu svog protivnika u obrani jako su cijenjeni u NBA ligi baš zato što je NBA košarkaško natjecanje gdje su blokovi ključno oruđe za izgradnju napada i (otvorenog) šuta. Allen je jedan od onih koji izvrsno razbijaju blokove i čitaju njihovo postavljanje, i time onemogućuje protivnika da preko njega igra pick and roll ili da njegov izravni protivnik na terenu koristi screenove da bi došao u dobru poziciju šuta.
U napadačkom dijelu igre Allen nije toliko dominantan kao u obrani, ali i tu svoj posao odrađuje korektno. Pogađa otvorene šuteve, vreba cutove pa napada obruč i sasvim dobro završava tranziciju nerijetko uz spektakularna zakucavanja. U ovogodišnjem playoffu Allen je popravio napadačku statistiku u odnosu na regularni dio sezone. U regularnom dijelu postizao je 8,9 poena, uz 1,2 asistencije i 1,5 ukradenih lopti. Playoff je bio uspješniji za Allena u ovim segmentima pa tako trenutno postiže 11,1 poen, podijeli 2,6 asistencija, a njegova specijalnost “ukradene lopte” iznosi 2,3 po utakmici.
Tony Allen se fantastično uklapa u Memphisov sistem igre zbog moćne obrane, truda i zalaganja koje ulaže, dok u napadu obavi svoj posao koji treba sasvim solidno. Ali zar Memphisu treba više? Marc Gasol i Zach Randolph su top napadači na svojim pozicijama, Mike Conley im se uspješno pridodaje, uz solidnu produkciju klupe zaista nema potrebe da se od Allena očekuju spektakularne napadačke brojke.
Junaku naše priče na kraju sezone istječe ugovor s Grizzliesima i bit će zanimljivo vidjeti hoće li mu ponuditi novi ugovor i koliki, te želi li Allen nastaviti suradnju s Memphisom. Ipak, zanimljivije će u narednim sezonama biti vidjeti može li, i koliko dugo, Allen nastaviti s izvrsnim obrambenim izvedbama. Potrošnja elitnih obrambenih igrača je enormna. Njihov fizički stil igre i zalaganje na parketu nužno ostavljaju posljedice na tijelo. Najbolji primjer iz nedavne prošlosti nam je Ben Wallace, proslavljeni centar Detroita čije su nagrade impresivnije od Allenovih. Ben je bio četverostruki obrambeni igrač godine, pet puta član najbolje obrambene petorke i jednom član druge najbolje obrambene petorke. Wallace je u sezoni 2006/07 s trideset i dvije godine na leđima protivnicima dopuštao 95 poena na 100 posjeda, a onda je njegova obrambena produktivnost rapidno pala te je dopuštao čak 103 poena na 100 posjeda.
Allen bi se možda mogao suočiti sa sličnim problemima jer igra agresivno na svog protivnika i izgara na parketu, što bi moglo značiti da će poznata “grit ‘n’ grind” obrana s vremenom popustiti, čime bi njegova uloga na parketu postala minorna.
Ekscentrik
Ako ste dovoljan broj puta gledali Memphis Grizzliese, posebno u njihovom Grindhouseu, sigurno ste primijetili da Allen vrlo često uopće ne sudjeluje na timeoutima. Dok trener Hollins crta po svojoj ploči i poziva akcije, a njegovi suigrači slušaju instrukcije, Allen ima svoj plan i program pa se nerijetko zabavlja s navijačima i čavrlja sa sucima.
Iako voli fizički stil igre, nije čovjek od skandala i tučnjave na parketu kao recimo Metta World Peace. Međutim, to ga nije spriječilo da u siječnju protekle godine udari šakom u oko svog suigrača O.J. Mayoa. Šakački obračun dogodio se ni više ni manje nego u avionu, za vrijeme odlaska na utakmicu, a povod obračunu bio je ni više ni manje nego kockarski nesporazum dok su Grizliji igrali kartašku igru. Trener Hollins je od tada zabranio igranje karata za vrijeme timskih letova, a dva igrača su incident okarakterizirali kao “no big deal”. Mayo, koji je izvukao deblji kraj budući da je zaradio “šljivu” ispod oka, rekao je da se radilo o sukobu dva brata “vrućih glava”, dok se Allen opravdao rečenicom: “Takve stvari se događaju između najboljih prijatelja. Volim O.J.-a, pa on živi u mojoj ulici.”
Nije tu kraj njegovim bravurama. Godine 2005. bio je optužen za sudjelovanje u tučnjavi i revolveraškom obračunu ispred jednog restorana, čak je u zatvoru proveo dva dana, ali je 2007. godine oslobođen optužbi.
Po dolasku u Memphis Allen je bio poznat po svojim gestikulacijama rukama, a trademark potez, rotiranje kažiprsta blizu uha, manifestirao bi se nakon svakog njegovog odličnog poteza na parketu. “Svi su mislili da to znači da je lud, a sada svi to rade”, rekao je tada Rob Fischer, novinarski reporter. Iako je i danas taj potez sklon interpretacijama Allen je objasnio gestu rekavši da znači: “Okrećem se na višu razinu”.
Allenovu osobnost možda je najbolje opisao njegov suigrač Conley koji je rekao: “On je klinički dokazano lud. Toliko je glasan da je to nekada neizdrživo. Može biti i sedam sati ujutro ali to njega ne sprječava da stvara nekakav žamor.”
Ako bi košarkaška igra bila nekakav filmski scenarij, Tony Allen bi bio glavni negativac koji se svim silama trudi spriječiti razvoj romantičnog odnosa između lopte i obruča, ali negativce sa stilom nemoguće je ne voljeti.