Indiana Pacers – push the pacer

Kako u par godina od jedne od najdosadnijih ekipa lige napraviti ekipu koja generiše dosta hypea zbog svog napada? Pitajte Larrya Birda. Ova legenda Celticsa i jedan od najboljih niskih krila u povijesti lige je sada GM Indiana Pacersa, a taj posao radi stvarno dobro. Naravno, posao mu olakšava nevjerojatni Paul George, ali on je sastavio ekipu koje se boji čitav Istok, uključujući Cavalierse. Sve ovo što ću napisati je ipak još samo na papiru,  ali to je jedini način kako da „uradim“ ovu ekipu. U Bankers Life Fieldhouse areni sve počinje i završava sa Paulom Georgeom, mada treba spomenuti i masu novih (i starih) igrača koji bi trebali da pomognu PG-u da možda osvoji nagradu MVP-a ove godine.

Ovo ljeto je u Indianapolisu počelo razmjenom, a poslan je George Hill u razmjeni tri tima u Utah Jazz. Za uzvrat, iz Atlante su dobili Jeffa Teaguea koji je gori u obrani, ali dosta bolji u napadu. Sa njim počinjemo analizu, i pitamo se: što jedan Jeff Teague donosi, a što jedan George Hill odnosi? Ono što Hill odnosi, to je u suštini elitna obrana perimetra koju Teague nema. Teague je daleko od lošeg defanzivca, da se odmah razumijemo, ali mislim da je Hill jednostavno dosta bolji. Također, dok je Teague bolji ofanzivac, mislim da bolju all-around igru ima Hill i to će pomalo faliti Pacersima. Naravno, treba još spomenuti da je Hillu zadnja sezona u Indiani bila peta, dok će Teague nakon čitave karijere u Atlanti prvi puta promijeniti ekipu i trebati će vremena da se uklopi.

Međutim, sa Teagueom dobijate igrača koji je bio All-star (nešto što Hill nema u rezimeu), boljeg dodavača i umjesto konstantno dobrog, dobijate igrača koji je sposoban igrati na daleko većem nivou od „dobrog“. Istina, Hill je konstantniji, ali Teague kada igra kao u svojoj All-star formi, onda nema ni debate tko je bolji igrač. Teague više voli brzu igru, i sigurno se uklapa u Birdovu ideju guranja pacea, i to se uklapa bolje od pomalo sporog i, rekao bih, staromodnog Hilla koji će se uklopiti u ideju Quina Snydera o malo sporijoj igri u Utah Jazzu. Mislim da je Indiana trebala ovu promjenu, da će se sada brže igrati, a ako ste ih pratili u predsezoni, na par utakmica se moglo vidjeti kako će Indiana igrati nešto slično onome što je svojevremeno u Phoenixu gurao Mike D’Antoni, odnosno 7 seconds or less napad. Tu se kao bolji kreator, bolji dodavač i brži igrač generalno, savršeno uklapa Teague.

Mislim da je obrana djelomično nadoknadiva, kada vidimo kako je Teague bio dobar u obrani pod trenerom Mikeom Budenholzerom, a u Indiani je sada „kormilar“ Nate McMillan, poznat kao defanzivno-orijentisan trener. Ne očekujem da će ponovno biti dobri kao prošle godine (osmi po primljenim poenima, treći po defanzivnom rejtingu), ali neće ni pad biti toliki. Teague bi po meni, kao realna treća scoring i prva kreatorska opcija, mogao imati monster sezonu. Predviđam dosta asistencija za MVP kandidata Paula Georgea, ali isto tako, i za Montu Ellisa.

Ellis je pomalo čudan igrač. On je već 11 godina u ligi, promijenio je četiri ekipe (dosta ljudi zaboravlja njegovu sezonu i pol u Bucksima), a većinu karijere je tu negdje oko 20 poena po utakmici. Sada kad sam to rekao, teško je išta drugo očekivati od njega osim – poena. Doduše, prošle godine je bio ogroman pad ali to je bilo zbog pada uloge. Kada pogledamo njegovu pretprošlu sezonu, koju je igrao u Dallasu, imao je malo bolji procenat šuta (ali gori procent šuta za tri) i pet poena više, ali na četiri pokušaja po utakmici više. Također, manje je i išao na liniju za slobodna bacanja prošle sezone, ali je imao više asistencija i pružao je sasvim dobre partije. Ovo mu je druga sezona u Indiani i očekujem od njega da bude legitimna druga opcija, iza Paula Georgea, te očekujem dosta dobru kemiju na relaciji njega i Teaguea, s obzirom da bi mu Teague kao bolji kreator mogao „namještati“ prenstveno više šuteva, ali i bolje šuteve od Hilla. Mislim da bi bilo nefer očekivati ikoga osim Georgea na preko 20 poena, ali ako itko to može, onda to može omaleni Monta. Ionako Bird već dvije sezone priča o ekipi koja bi zabijala 110+ poena po utakmici, a to se ne može bez dva 20+ poentera na rosteru. Potencijal je tu u Monti Ellisu, a sada je na njemu da taj potencijal prepozna i iskoristi.

Još dva igrača koja bi pobliže gledao (prije nego što pređemo na ostatak ekipe u Indianapolisu) su Myles Turner i Al Jefferson. Indiana ima jako dobar frontcourt koji mi se čini kao pravilna raspodjela mladosti i iskustva, snage pod košem i meke ruke sa distance. Ovo ljeto su izgubili Iana Mahinmija, ali su za samo $10 milijuna po sezoni potpisali vrhunsku low-post prijetnju u Alu Jeffersonu. Za Ala je namjenjena uloga visokog s klupe (što njemu izgleda odgovara) a biti će zanimljivo kako će se rotirati četvorka pod košem Indiane. Osim spomenutih Jeffersona  i Turnera, tu su i Thaddeus Young, Kevin Seraphin i Lavoy Allen (između ostalih).

Iskreno, ne vjerujem da Allena treba nešto specijalno ni spominjati, s obzirom da neće dobiti previše minuta. Ono što ne bude igrao novopridošli Young, vjerojatno će igrati George na toj poziciji, možda i C.J. Miles, koji bi barem meni imali prednost nad Allenom koji je ipak najbolji čisti krilni centar nakon Younga na ovom rosteru. Kevin Seraphin bi isto tako mogao da ima manje minuta jer bi po ovome bio treći centar (iza Turnera i Jeffersona), ali svoju šansu možda treba tražiti kada Turner bude igrao četvorku, koju je itekako sposoban igrati. Young je sasvim solidan igrač, ali ja mislim da on nije ništa više od solidnog. Nismo ga nikada gledali na pobjedničkoj ekipi pa će ovogodišnji brojevi na jednoj, barem na papiru, odličnoj ekipi Indiane pokazati da li je malo nabijao brojeve, ili se stvarno radi o startnom PF-u na playoff ekipi.

Sada dolazimo do izdvojene dvojke, a meni je (kada bi rekli da se potpis Duranta nije desio) potpis Ala Jeffersona na onako mal ugovor možda i najbolji ugovor ovo ljeto. Kada je jedan Mozgov dobio 16 milijuna dolara po sezoni u Lakersima, onda je 10 milijuna dolara za Ala stvarno nevjerojatno. Okej, od njega nećete dobiti puno obrane, nećete dobiti neki floor spacing, ali ćete dobiti low post poentera kakvog rijetko tko ima u NBA ligi. Ono što još dobijate u Jeffersonu je solidan mentor mladom Turneru, nešto što on nije imao prošle sezone. Ipak se radi o čovjeku sa 12 godina iskustva u ligi, sa više sezona gdje je imao 20+ poena i 10+ skokova u prosjeku, te o borderline all-star igraču koji se tamo, nažalost, nikada nije našao. Za Ala je ovaj ugovor i nova uloga sa klupe dobra jer je on ipak ušao u rane 30te, a ozljede su već počele izjedati. Prošle sezone 47 utakmica, sezona prije 65,… možda će mu odgovarati manje minuta i manje odgovornosti. Ono što smo gledali prošle godine u Charlotteu bi mogla biti dosta dobra reprezentacija onoga što možemo očekivati od Big Ala u Indiani, s tim da će, po meni, imati bolje brojeve s obzirom da je prošla sezona bila puna raznoraznih ozljeda.

Myles Turner je igrač koji je sve iznenadio svojom igrom prošle godine. Visok ali pokretan, Turner bi sa popravkom konstantnosti i sa više minuta mogao da lagano osvoji nagradu za igrača koji je najviše napredovao (ustvari, on je moj favorit za tu nagradu). Radi se o jako energičnom igraču koji je nekako u playoffu pokazao sav raskoš svog talenta. Mislim da mora napredovati u skoku, posebno u defanzivnom, a taj napredak je obično samo stvar više iskustva igranja s najboljim igračima na svijetu u NBA ligi. Turner je pokazao zavidnu igru na obje strane parketa, pa je u sedam utakmica sa  Torontom podijelio čak 23 blokade i pokazao da se može koristiti kao sidro u sredini i kao netko tko bi mogao ulijevati strah u igrače koji pokušavaju napasti koš Indiane. Ono što mi se posebno sviđa kod Turnera je to što nema straha da ispali šut sa poludistance, i ima sasvim solidnih 42,5% šuta sa distance veće od pet metara od koša. Zanimljivo je da mu 29,2% šuteva dolazi u velikoj blizi koša, dok čak 36,4% šuteva dolazi sa distance koju sam spomenuo. Ako bi Turner dodao tricu u svoj arsenal, mislim da bi mogli gledati neku light verziju Karl-Anthonya Townsa, na čiji bandwagon skače već pola NBA publike. Naravno, ne bi bio tako dobar u obrani kao KAT, ali bi mogao biti bolji u napadu.

Od ostalih vrijedi spomenuti par imena. Rodney Stuckey je klasični scorer kojem se predviđala bolja karijera, ali mislim da mu stvarno nije problem što je rezervni bek na odličnoj ekipi Indiane. Loši procenti šuta ali moguće „lude“ noći je ono što treba očekivati od sada već veterana, a u rotaciji će biti iza Monta Ellisa. Prošle godine je u 22 minute imao oko devet poena na 41,2% šuta, što je prihvatljivo za jednog beka. Ipak, nadam se da će popraviti procente za tri, koji su bili jako niskih 24,1%. C.J. Miles je imao sasvim dobru sezonu, a on je, kao i Stuckey, čovjek od kojeg možete očekivati poene…i slabo što drugo. Prošle godine 11.8 poena na 41% šuta, te sasvim dobrih 36.7% šuta za tri poena. Malo je razočarao u playoffu, ali Miles zna i može odigrati utakmice 25+ poena (četiri takve utakmice prošle sezone), a još će i ove godine ulaziti s klupe i igrati protiv drugih petorki. Očekujem da bude drugo rješenje u napadu u toj, sada dubljoj nego prošle godine, drugoj petorci Pacersa i očekujem da kampira u korneru i šuta trojke, kao što najbolje zna. Ovo ostalo radi ili prosječno ili loše, pa i nije vrijedno nekog spomena.

Definicija riječi ‘back up point guardAaron Brooks je došao ovo ljeto iz Chicaga i potpisao je jednogodišnji ugovor na $2.7 milijuna. Može pogoditi pokoju tricu, može baciti dobar pas, pomalo je rupa u obrani, ali sve u svemu, prosječni back up razigravač koji je ustvari u Indianu došao za poprilično male pare. Po meni, ovo je potez niskog rizika koji, i da se ne isplati, Brooksu se uvijek mogu pokazati vrata kada završi sezona. U Brooksu vidim nešto slično Tyju Lawsonu koji se nije uklopio u Indianu, pa je ovo jednostavno još jedan test u pokušaju pronalaska validnog razgiravača druge petorke.

Stvarno ću preskočiti Paula Georgea jer vam je sve jasno. On je čisti lock za All-star vikend, i po meni barem top-5 kandidat za MVP nagradu ove godine. Očekujem vrhunsku obranu, ogroman usage rate i barem 25 poena po utakmici. Ono što me najviše iznenadilo jeste da nije sekunde bilo „hrđe“ prošle godine i George je Indianu predvodio od prvog do zadnjeg sekunda njihove NBA sezone. Popravio je malo šut za tri poena prošle sezone (kada uporedimo sa drugim zdravim godinama) i odigrao je sve osim jedne utakmice, što je čudo nakon onako teškog loma noge. U playoffu je tek eksplodirao, a DeMarreu Carrollu vjerojatno još nije jasno kako je pored njega, tako nadarenog defanzivca, George stavljao 27.3 poena kroz sedam utakmica. Nažalost, nije bilo dovoljno, i oni su ispali u prvoj rundi.

Ove godine, ja očekujem drugo mjesto Istoka. Znam da se recimo kolega Medak (čiji odlični tekst o Celticsima možete pročitati ovdje) nikako ne bi složio sa mnom, ali George je daleko najbolji igrač kada gledamo oba rostera, a ako Turner bude radio ono što sam ovdje rekao da bi mogao raditi, ne vidim zašto je Boston imalo bolji od Indiane. Da se ovo ne bi pretvorilo u komparaciju i debate oko Kelta i Pacera, rekao bih za kraj da bi ova ekipa, ako se svi novi dijelovi uklope, napokon mogla da bude ono što Bird ima u svojoj glavi. U Indiani je Bird kao drugi trener koji će sugerirati da se igra što brže, da se napadi ubrzaju i slično, dok će se glavni trener Nate McMillan postarati da obrana od prošle godine ne bude nedostižan cilj za ovogodišnju. Bilo bi nefer očekivati ponovno treću najbolju obranu (po def. rejtingu), ali mislim da je realno reći – top 15 napad i top 10 obrana, te home court prednost u playoffu.