Myles Turner: Mogu dominirati ligom!

Myles Turner, prošlogodišnji 11. odabir Indiana Pacersa na NBA draftu, nakon prilično uspješne rookie sezone u kojoj je postizao 10,3 poena, 5,5 skokova i skoro 1 i pol blokadu za približno 23 minute u igri dobio je poziv u momčad NBA igrača koja je radila s kolegama iz olimpijske reprezentacije na pripremama za turnir.

Turner je ostavio jako dobar dojam, a posebno ga je nahvalio njegov suigrač Paul George: „Myles je stvarno dobar…dobio je pohvale od svih igrača iz olimpijske momčadi. Uživa poštovanje svih, a stekao je sjajnom igrom.“

Dvadesetogodišnji centar Pacersa iskusio je i kako je igrati u playoffu gdje je uz povećanje minuta na 28 u prosjeku povećao i broj svojih skokova na 6,4 i blokada na čak 3,3 po susretu.

O svim ovim iskustvima i planovima za budućnost je popričao s Alexom Kennedyjem za Basketball Insiders.

Alex Kennedy (u daljnjem tekstu AK): Prije svega, kako je ne prolaziti kroz svu „draft ludnicu“ koju si imao prošle godine? Sigurno je lijepo znati da više nikada ne moraš to prolaziti?

Myles Turner (u daljnjem tekstu MT): Da, odlično je kada se možeš fokusirati na sebe i poboljšanje svoje igre. Nema razmišljanja o tome u kojem ćeš gradu završiti, što će treneri misliti…samo radiš na sebi cijelo ljeto.

AK: Koliko si naučio kroz trening-utakmice s olimpijskom ekipom?

MT: Sjajno iskustvo. Gledate kako „uništavaju“ sve momčadi protiv kojih igraju i kada jednom odigrate shvatite i zašto. Sve je puno brže nego inače, tempo je ubrzan, odluke i procjene morate donositi što je brže moguće.

AK: Mnogi igrači nakon sudjelovanja u odabranoj momčadi NBA igrača imao izvanredne iduće sezone. Smatraš li da bi mogao to ostvariti?

MT: Definitivno. Očekujem veliki iskorak u idućoj sezoni. Zadovoljan sam prošlom sezonom i ove želim to sve nadograditi. Imao sam sreću i blagoslov biti odabran i steći odlično iskustvo ovo ljeto.

AK: Tu momčad trenirao je Gregg Popovich. Kako je raditi s njim?

MT: Čovječe, bilo je odlično. Trener Popovich je stvarno cool lik. Mislim da mediji nemaju pravu sliku njegove osobnosti koju možete vidjeti kada vas trenira, ali vidim zašto ga se smatra jednim od najboljih. Odličan čovjek, sa sjajnom osobnošću i samo mu je bitan napredak.

AK: Kada smo pričali u travnju rekao si mi da je DeMarcus Cousins najteži centar kojeg si čuvao. Kako je bilo čuvati ga ovo ljeto?

MT: Mislim da sam ovaj put puno bolje reagirao nego kada sam ga čuvao u sezoni (smijeh). Sjajno koristi tijelo i rad nogu. Stalno gledam na TV-u što radi na terenu, ali doživjeti to uživo, stvarno je poseban igrač.

AK: Koliko si mogao naučiti od ostalih zvijezda iz olimpijske ekipe? O njihovim radnim navikama, pripremi…?

MT: Radne navike im se ističu. Stalno žele trenirati, treneri ih moraju tjerati da se opuste jer takvi igrači nikada ne misle da su ostvarili sve što su zacrtali. Nakon zajedničkih treninga išli su sami šutirati, igrali jedni protiv drugih i u samom treningu se vidi koliko vole košarku. Motivirajuće je to vidjeti od strane super zvijezda.

AK: Koji je igrač ostavio najbolji dojam na tebe iz momčadi NBA igrača?

MT: Malcolm Brogdon iz Milwaukee Bucksa. Stvarno me impresionirao. Igrali smo puno 1 na 1, sjajan je s loptom u rukama, koristi obje ruke, ima dobar šut i vrlo je atletičan. Sviđa mi se njegova igra. Ostali iz moje generacije su bili dobri, ali znao sam da će dobro odraditi. D’Angelo Russell i Stanley Johnson su bili jako dobri. I da ne zaboravim Brandona Ingrama. Gledao sam ga na Ljetnoj ligi i Dukeu. Kada nabaci koji kilogram i poveća snagu bit će jako kvalitetan igrač.

AK: Koliko si napredovao od prve NBA utakmice do zadnje utakmice u doigravanju?

MT: Rekao bih dramatički-drastično. Zanimljivo je kako proces napredovanja ide sam po sebi. Igra se čini usporenijom nego na početku sezonu, a kada sam se vratio nakon ozljede vidio sam da je to zbog toga što sam poboljšao igru u postu, igru u obrani…

AK: Možeš li opisati svoje playoff iskustvo? Odigrao si vrlo dobru seriju.

MT: Puno hvala. To je drugi svijet. Igra je puno brža, publika je više u „igri“. U našoj seriji protiv Toronta prvih par utakmica su bile nezanimljive zbog velike razlike. U Torontu je atmosfera bila nevjerojatna, cijela država je navijala za njih. Shvaćam zašto ljudi žele ući u doigravanje svake godine i ići što dalje, stvarno je fenomenalno iskustvo.

AK: Napunio si 20 godina u ožujku. Djeluje ti li sve ovo pomalo nestvarno? Treninzi s olimpijcima, doigravanje, druga rookie petorka?

MT: Pomalo da. Sve se dogodilo u tako kratkom roku. To je i pritisak da moram nastaviti raditi kako ne bih kao neki igrači počeo stagnirati u razvoju. Nisam takav, radna etika mi je vrlo visoka i stvarno sam uzbuđen vidjeti što će se dogoditi u narednih par godina.

AK: Jedno pitanje koje se pitaju svi navijači Pacersa, s obzirom na tvoju mladost, koji je tvoj vrhunac? Kakav igrač možeš postati jednog dana?

MT: Jednog dana mogu biti jedan od najdominantnijih visokih igrača u ligi. I pod „jednog dana“ smatram to ubrzo. Ne znam koji mi je vrhunac, limit ili kako već želite to zvati…u ovom trenutku, uz moju radnu etiku smatram da limita za mene nema.

AK: Kako ti se sviđaju nova pojačanja: Jeff Teague, Thad Young i Al Jefferson?

MT:  Sviđaju mi se naši novi igrači. I ne samo njih trojica već i Jeremy Evans i Aaron Brooks. Jeff je jako agresivan razigravač i mislim da nam je takav igrač trebao kako bi poboljšao naš napad. Al je odličan visoki igrač s jako dobrim radom nogu i tip igrača koji će obavljati prljavi posao koji nam treba. Zanima me kako ćemo funkcionirati zajedno. Evans je uvijek bio atletičan igrač, a Aaron je razigravač kojeg mi je bilo teško čuvati i koji je završavao akcije oko obruča da se zapitaš: „kako je to uspio?“

AK: Ti i Al imate različit način igre, ali on se i dokazao u ligi gdje je napravio uspješnu karijeru. Spreman si upijati i učiti uz njega?

MT: Naravno. Mislim da uz njega mogu izvježbati kako biti strpljiviji u igri i kako bolje čitati igru. O njegovoj igri u reketu ne treba izdvajati puno riječi, tu je jedan od najboljih, a kao veteran siguran sam da me može naučiti i o nekim stvarima van terena.

AK: Nakon Franka Vogela, na klupi će biti Nate McMilllan. Kakve promjene očekuješ i kakav je tvoj odnos s trenerom Nateom?

MT: Trener i ja smo bliski. Mnogo mi je pomogao tijekom moje prve sezone, puno smo razgovarali. Ako smo već morali promijeniti trenera, drago mi je da je to netko tko nam je poznat. Uvijek ću biti zahvalan treneru Vogelu jer mi je pružio šansu i vjerovao u mene. Kao ekipa mislim da ćemo najviše promijeniti u napadačkom dijelu igre gdje bi trebali povećati brzinu u napadu.

AK: Koja su ti očekivanja za iduću sezonu? I za ekipu i osobna?

MT: Želio bih da na Istoku završimo među najbolje tri momčadi, a mislim da po imenima tamo i pripadamo. Sviđa mi se pojačavanje ostalih ekipa iz konferencije tako da će biti napeta sezona. A kad uđemo u doigravanje cilj je jasan: što dalje dogurati, a nadam se da je to prsten prvaka. Od sebe očekujem 15-20 koševa po utakmici i da pomognem ekipi na koji god način. Znam da 20 koševa zvuči pretenciozno, ali uvjeren sam da mogu to postići.