Najbolje ekipe bez naslova: Indiana Pacers

Pred nama je nova NBA sezona ali do njenog početka ima nam još dosta za čekati pa je uredništvo odlučilo da vam ovih posljednjih dana ljeta ponudimo par kolumni posvećenih najboljim NBA ekipama koje se nikada nisu okitili naslovom prvaka, ekipama koje su dugi niz godina bile tu negdje pri vrhu, ali nikada na samome vrhu, tako blizu a tako daleko.

Razlozi za njihove poraze su različiti, neke ekipe su zaustavile ozljede ključnih igrača, neke katastrofalne sudačke odluke, neke ludilo njihovih igrača, neke je pokopao nedostatak sreće u završnicama a velika većina njih je svoj vrhunac jednostavno dosegla u krivo vrijeme, dok je ligom harao, u velikim NBA finalima neporaženi, Michael Jordan.

Na ovo putovanje po povijesti igre ćemo krenuti sa ekipom Indiana Pacersa koju je predvodio veliki šuter i još veći brbljavac, Reggie Miller.

Indiana Pacersi su bili dio ABA lige prije nego li su se 1976. sa još četiri ekipe pridružili NBA karavanu. Pacersi su se u novome okruženju uglavnom kretali od mediokritetstva do dna, da bi njihov uspon krenuo 1986. sa draftiranjem Chucka Persona. Chuck je na račun svoga ubojitog dalekometnog šuta zaradio nadimak Rifleman i u rookie sezoni je osvojio nagradu za novaka godine usput vodeći Indianu do tek drugog učešća u playoffu od prelaska u NBA ligu. Sljedeće sezone Pacersi sedmim izborom biraju Reggieja Millera, zvijezdu UCLA univerziteta unatoč negodovanju publike u Indiani. Želja navijača Pacersa je bio lokalni heroj, Steve Alford, koji je te sezone sveučilište Indiana vodio do NCAA titule. Miller je karijeru započeo kao rezerva Johnu Longu, polako se privikavavši na NBA ritam a Pacersi su u njegovoj prvoj sezoni ostvarili skor 38-44. Unatoč solidnom skoru na draftu su imali priliku da biraju drugi i to su iskoristili da pokupe 224 centimetra visoku bijelu nadu Rika Smitsa. Mladi talent se je uigravao ali to nije bilo dovoljno za učešće u playoffu, koji su Pacersi propustili drugu sezonu uzastopno. Ipak, najbitnije stvari za Pacerse u toj sezoni su bile trenerska smjena, kada je Jacka Ramseya koji je sezonu otvorio sa skorom 0-7, na klupi zamijenio Dick Versace i trade u kojem su za veterana Herba Williamsa dobili mlado i talentirano krilo Dallas Mavericksa, Detlefa Schrempfa. Schrempf se svojom all round igrom dobro uklopio u mladu momčad Pacersa, nagovijestivši bolje dane za klub.

Najbolji način za sastaviti šampionsku ekipu je putem drafta, gdje birate talente kojima kasnije kada se razviju putem tradeova dodajete djeliće koje fale ekipi da se uključi u borbu za vrh i Pacersi su se držali toga recepta i svoj talent sa drafta su imali u Personu, Milleru i Smitsu koji su činili nukleus tima i oko kojih se je vrtila igra.

Ponovno pojavljivanje u playoffu Pacersi su imali u sezoni 1989/1990. Miller je odradio odličnu sezonu zaradivši svoj prvi izbor u All-Star ekipu, dok su Schrempf, Smits i Person također imali dobru sezonu iza sebe. Ipak u prvoj rundi playoffa, za neiskusnu ekipu Indiane, prejaki su bili Bad Boysi iz Detroita koji su ih počistili sa 3-0 i kasnije osvojili svoju drugu titulu NBA prvaka.

Ekipa je za sljedeću sezonu ostala ista sa dodatkom beka Michaela Williamsa iz Charlotte. Tim je nazadovao za jednu pobjedu ostvarivši skor 41-41, a Detlef Schrempf je dobio nagradu za najboljeg šestog igrača lige. U playoffu, ista priča kao i lani – ispadanje u prvom krugu. Ovaj puta od Boston Celticsa nakon pet utakmica.

U sezonu 1991/92 su krenuli sa novim trenerom Bob Hillom i opet upisali jednu pobjedu manje nego lani za skor 40-42, Schrempf je opet dobio nagradu za najboljeg šestog igrača lige i opet su ispali u prvoj rundi playoffa od Celticsa, ovaj puta sa glatkih 3-0. Najvažniji se dogodio na draftu toga ljeta kada su birali Dale Davisa, krilnog centra sa univerziteta Clemson koji će sljedećih sezona biti neizostavni dio startne petorke i bedem pod košem Pacersa.

Prije početka sezone 1992/93 Pacersi su povukli čudan potez kada su tradeali Chucka Persona u Minnesotu u zamjenu za Pooha Richardsona i Sama Mitchella. Uz Persona su u Minnesotu poslali i Michaela Williamsa, dakle, odrekli su se dva startera. Richardson i Mitchell su bili playmakeri i odigrali su solidnu sezonu pomogavši Indiani da opet uđe u playoff. Petorka Richardson, Miller, Schrempf, Davis i Smits je vodila Pacerse do skora 41-41 i ispadanja u prvome krugu od New York Knicksa sa 3-1.

Nukleus ekipe je bio već par godina na okupu i uigran, klupa je bila solidna tako da je promjena na klupi bila prijeko potrebna. Pacersi su angažirali Larryja Browna, trenera Los Angeles Clippersa koji je bio na glasu kao veliki stručnjak ali i vrlo dobar motivator. Brown je igračke dane odigrao na sveučilištu North Carolina pod trenerskom palicom Franka McGuirea i Deana Smitha od kojih je naučio sve što zna o košarci, a trenerski zanat je ispekao na sveučilištu Kansas koje je 1988. vodio do NCAA titule nakon čega se je otisnuo u NBA vode, prvo San Antonio a zatim i Clipperse koje je podigao sa dna i vodio ih do dva uzastopna učešća u playoffu. To je bila Brownova specijalnost, da unaprijedi ekipu koju preuzme.

larry brown-jackson

Pred početak sezone 1993/94 Pacersi su opet napravili trade u kojem su zamijenili startera. Ovaj puta su Detlefa Schrempfa poslali u Seattle u zamjenu za Derricka McKeya, 206 centimetara visoko nisko krilo koje su također krasile all round kvalitete. Na draftu je ekipa pokupila još jednog Davisa za ispod koša, Antonia, centra sveučilišta Texas at El Paso, a ekipi se iz Washingtona pridružio i bek Haywoode Workman koji će kasnije u povijest ući kao prvi NBA igrač koji je postao NBA sudac te Byron Scott, startni bek Los Angeles Lakersa iz vremena showtimea. Sezonu su Pacersi pod Brownovom palicom završili sa nešto boljim skorom nego prošlih godina, 47-35, ali njegov utjecaj se je osjetio tek u playoffu gdje su Pacersi dogurali sve do finala konferencije. U prvom krugu playoffa Pacersi su počistili mladu ekipu Orlando Magica sa 3-0. Zatim je u polufinalu konferencije uslijedilo iznenađenje kada su Pacersi sa 4-2 pobijedili Atlanta Hawkse, te sezone najbolju ekipu Istočne konferencije da bi u finalu Istoka dočekali New York Knickse, željni osvete za prošlogodišnji poraz u prvoj rundi.

Ovom serijom počelo je veliko rivalstvo između Pacersa i Knicksa, rivalstvo koje će trajati još šest godina i koje će nam donijeti neke od najboljih playoff duela ikada. U ovoj seriji je počeo i rat između Reggieja Millera i njujorškog redatelja Spikea Leeja, najvatrenijeg navijača Knicksa koji nije propuštao nijednu njihovu utakmicu. Knickse je sa klupe vodio legendarni trener Lakersa, Pat Riley, a na terenu je umjesto showtime košarke donio ratničku filozofiju košarke, sa obranom krvavih koljena, koja je savršeno odgovarala perjanicama ekipe iz New Yorka, Patricku Ewingu, Charlesu Oakleyu, Johnu Starksu i Anthonyju Masonu. Knicksi su te sezone konačno izašli ispod Jordanove sjene koja se je nadvila nad njih prošlih sezona kada su ih Bullsi uredno izbacivali iz doigravanja te su konačno savladali u polufinalu konferencije posle sedam teških utakmica.

Serija je krenula očekivano, sa tvrdim obranama, faulovima na granici isključenja i malim brojem poena pa su ekipa iskoristile prednost domaćeg terena i skor je poslije prve četiri utakmice bio 2-2. Peta utakmica koja se igrala u Madison Square Gardenu je bila ljepotica i ostat će upamćena po nevjerojatnoj predstavi Millera koji je u zadnjoj četvrtini sam pobijedio Knickse ubacivši im pet trica za ukupno 25 poena u toj dionici igre. Pacersi su zadnju četvrtinu dobili sa 35-16 i bili su na korak do velikog finala jer se sljedeća utakmica igrala na njihovom terenu. Za glavnog krivca za poraz, javnost je okrivila Spikea Leea koji je cijelu večer provocirao Millera i tako u njemu probudio košarkaškog ubojicu koji je Knickse na kraju došao glave. Unatoč osudama javnosti, Lee je otputovao u Indianapolis gdje je sve bilo spremno za slavlje Pacersa i ulazak u veliko finale. To mišljenje nisu dijeli Knicksi koji su dobili tu utakmicu u Indiani kao i sljedeću u New Yorku i tako srušili snove Pacersa o naslovu prvaka.

reggie-miller-pacers-knicks

Ipak, prva sezona pod Brownovom palicom je prošla više nego dobro, pa su u sezonu 1994/95 Pacersi ušli zreliji i bogatiji za jedno playoff iskustvo i sa vjerom u svoje mogućnosti tako da nije bilo većih promjena na rosteru osim dodatka playmakera Marka Jacksona, za kojega su u Clipperse poslali Malika Sealyja i Pooha Richardsona. Odigrali su odličnu sezonu, najbolju u klupskoj povijesti otkako su se pridružili NBA ligi, ostvarivši skor 52-30. Jackson je dodatno ustabilio igru Pacersa koji su prvi puta u povijesti osvojili Centralnu diviziju i playoff dočekali nabrijani. Proljeće i početak doigravanja su bili omiljeno doba godine Reggieja Millera koji tada obično poludio i počeo pružati odlične partije pa su navijači Pacersa to nazvali MillerTime – Millerovo vrijeme. Tako je i krenulo. Millerov 31 poen u prosjeku bio je dovoljan da u prvoj rundi kući sa 3-0 pošalju stare mušterije iz Atlante.

Već u polufinalu Istoka su dobili priliku za svoju osvetu, čekali su ih Knicksi. Prva utakmica u Madisonu i odmah drama. MilerTime. Knicksi su 18.7 sekundi prije kraja vodili sa 105-99 i publika je lagano počela napuštati dvoranu vjerujući da je utakmica gotova. Tada je krenuo Reggie. Trica posle ubacivanja sa strane. Boom Baby! Anthony Mason je zatim izveo loptu ispod koša prema Gregu Anthonyju, ispred kojeg Miller krade loptu, vraća se korak unazad, do linije trice, diže se na šut i pogađa preko Anhonyja. Boom Baby! Rezultat je izjednačen, 105-105. Navijači Knicksa su u šoku kao i klupa Knicksa i Pacersa. Svi su u šoku a najviše je šokiran John Starks koji poslije prekršaja na njemu ima dva slobodna bacanja. Starks promašuje oba. Ewing hvata skok u napadu ali i on promašuje nakon čega skok hvata Miller. Fauliran je i ima dva slobodna bacanja. Za razliku od Starksa, Miller ubacuje oba i krade utakmicu. Pacersi vode sa 1-0. Pacersi su dobili svoju slatku osvetu.

Kada sam došao kući upalio sam TV i čuo drhtavi glas voditelja koji je upravo izvještavao o tome kako Pacersi vode sa 1-0 u seriji. Nisam mogao vjerovati svojim očima i ušima“, kasnije je izjavio jedan navijač Knicksa koji je ranije napustio utakmicu da bi izbjegao gužvu.

Starks i Knicksi se nisu stigli oporaviti od šoka u sljedećim utakmicama i Pacersi vode sa 3-1. Čini se da je serija gotova ali Knicksi timskom igrom dobivaju sljedeće dvije utakmice i sada su Pacersi ti koji su šokirani. Strah se uvukao u igrače Indiane koje je čekala posljednja, sedma utakmica u Madison Square Gardenu pred punim i glasnim gledalištem.

„Nisam mogao vjerovati što nam se događalo. Pomislio sam – ne opet, ne opet“, izjavio je Miller prije sedme utakmice aludirajući na prošlogodišnji poraz poslije vodstva od 3-2.

Ovaj puta je karma vratila Pacersima za prošlogodišnji poraz i poslije promašenog zicera Ewinga u zadnjem napadu, Pacersi rezultatom 97-95 konačno, iz trećeg pokušaja preskaču Knickse u doigravanju.

Finale Istočne konferencije je donijelo košarkašku poslasticu za ljubitelje košarke. Obje ekipe su igrale odličnu košarku. Indianu je predvodio duo Miller – Smits, a mladu ekipu Orlando Magica, Shaquille O`Neal i Penny Hardaway uz pomoć Horacea Granta, Dennisa Scotta, Nicka Andersona i Briana Shawa. Sa klupe su bitku vodili Brown i Brian Hill. Playoff serije Pacersa nisu mogle bez triler završnica a u ovoj seriji je epitet ljepotice zavrijedila utakmica broj četiri koja se igrala u Indiani. Orlando je potvrdio prednost domaćeg terena sa dvije uvodne pobjede, dok je Indiana uradila isto sa pobjedom u trećoj utakmici tako da je utakmica broj četiri bila prijelomna utakmica serije. Pola minute do kraja Pacersi vode 89-87, da bi Brian Shaw na 13.4 sekunde do kraja pogodio tricu za minimalno vodstvo Orlanda. Publika u Market Square Areni gromoglasno zaziva Reggieja Millera, a Miller im ne ostaje dužan i slijedi klasična Millerova akcija – oslobađanje na suprotnoj strani kroz dupli blok, primanje lopte, okret i šut. Boom Baby! Trica kroz oči Nicka Andersona. Orlando više nema timeouta i Penny trči sa loptom preko cijeloga terena, zastaje na trici i diže se. Na ruci mu je Haywoode Workman, Penny se izmiče i pogađa jednu ludu tricu kojom Orlandu donosi prednost 93-92 na svega 1.4 sekunde do kraja. Pacersi zovu timeout. Publika opet zaziva Millerovo ime i očekuje njegov još jedan ludi potez. Ali trener Brown je nacrtao akciju za Rika Smitsa koji iz auta prima loptu na vrhu slobodnih bacanja, fintom šuta „diže“ rezervnog centra Orlanda Tree Rollinsa, okreće se i pogađa sa zvukom sirene za pobjedu i izjednačenje serije na 2-2.

„Pet puta sam mu tijekom time out-a rekao – ne nasjedaj na fintu šuta. Pet puta! Ali uzalud. On je opet nasjeo na fintu šuta“, rekao je poslije utakmice trener Orlanda, Brian Hill o posljednjoj obrambenoj akciji svoje ekipe. Džaba, nije uzalud Wayne Monte Rollins nosio nadimak drvo (eng. tree – drvo).

Do kraja serije ekipe su zadržale prednost domaćeg terena i Orlando je slavio sa 4-3 te se plasirao u veliko finale, nedostižan san za ekipu Indiane. Sljedeće sezone Pacersi ponavljaju rezultat iz prošle sezone, skor 52-30. Drugi su u Centralnoj diviziji iza nedostižnih Chicago Bullsa i njihove rekordne 72 pobjede, ali u playoffu je druga priča. Atlanta Hawksi su se preko ljeta pojačali u sredini dovevši Dikembea Mutomba iz Denvera, koji je donio prevagu u reketu na stranu Hawksa. Uz to, Miller je cijelu seriju vukao povredu oka i nastupio je tek u petoj utakmici koju su Pacersi izgubili sa dva poena razlike, 89-87, unatoč Reggiejevih 29 poena. Ovaj puta, Hawksi su dobili svoju slatku osvetu i Pacersi su ranije otišli na ljetni odmor.

Istok je tih godina bio jača konferencija od Zapada, a Centralna divizija je bila najjača na Istoku pa su Pacersi sa skorom 39-43 poslije šest godina propustili playoff. Opet je bilo vrijeme za promjenu. Miller i Smits, okosnica ekipe, su bili u najboljim igračkim godinama a i ostatak tima je bio dobar pa je promjena došla na trenerskom mjestu. Larryja Browna poslije najboljih sezona u povijesti Pacersa, na klupi mijenja Larry Bird, dijete Indiane, legenda NBA lige i Boston Celticsa. Bird je unio živost u momčad koja je na draftu birala još jednu visoku bijelu nadu, Austina Crosherea, i koja je iz Golden Statea dovela NBA legendu Chrisa Mullina, legendu ali iza koje su bile najbolje košarkaške godine. Mullin je ipak odigrao sve 82 utakmice u sezoni i postao član startne petorke koju su uz njega činili Miller, Jackson, Davis i Smits. Sa klupe su svoj doprinos davali Travis Best kao rezerva Jacksonu, Jalen Rose i McKey, kojeg je Mullin zamijenio u petorci, su bili rezerve na bokovima a Antonio Davis pod košem. Miller i Smits su odličnu sezonu okrunili sa nastupom na All-Star utakmici u omraženom im New Yorku, a Pacersi su ostvarili napredak od čak 19 pobjeda više u odnosu na prošlu sezonu i tako postavivši novi klupski rekord po broju pobjeda koji je sada iznosio 58. Playoff su započeli pobjedom nad Clevelandom 3-1, da bi ih u polufinalu konferencije čekali stari rivali Knicksi. Ovoga puta nije bilo previše drame i Pacersi su se sa 4-1 u pobjedama plasirali u finale konferencije. Tamo su ih čekali Jordanovi Bullsi. Prvi puta smo imali prilike gledati duel Jordana i Millera u playoffu. Duel dvojice košarkaških predatora koji su obožavali igrati u odlučujućim utakmicama i imati loptu u svojim rukama kada se lomio susret. Kao i dvije godine ranije protiv Orlanda, ekipe su zadržale prednost domaćeg terena i Pacersi gube od Bullsa sa tijesnih 4-3. Chicago je lagano dobio prve dvije utakmice dok su Pacersi domaće pobjede ostvarili sa po dva poena razlike, 107-105 u trećoj i 96-94 u četvrtoj utakmici koja će ostati upamćena po još jednom herojstvu Millera. Naime, Bullsi su 2.9 sekundi do kraja vodili sa 94-93. Indiana ima loptu i ubacivanje sa strane na protivničkoj polovici. Slijedi klasična Millerova akcija koju smo vidjeli toliko puta u posljednjim trenucima utakmica. Svi znaju što slijedi ali nitko to ne može zaustaviti pa čak ni veliki Michael Jordan i odlična obrana Bullsa. Probijanje kroz dupli blok, istrčavanje na tricu, primanje lopte, okret i šut. Boom Baby! Pobjeda Pacersa. Chicago Bullsi od 1990. godine i finala konferencije protiv Detroita kada su izgubili sa 4-3 nikada nisu igrali sedmu utakmicu u nekoj playoff seriji sa Jordanom u sastavu. Nikada. I tako će ostati do kraja Jordanove karijere u dresu Bullsa. Nikada osim ove sezone kada su ih u playoffu Pacersi namučili kao nitko do tada što je i sam Jordan priznao. Ovo je bilo treće pojavljivanje Pacersa u finalu Istoka i treći poraz sa 4-3 u seriji. Opet tako blizu a tako daleko.

jordan-miller

Sljedeće sezone Jordan se umirovio kao i trener Phil Jackson a ekipa Bullsa se raspala. Činilo se je da je put Pacersa prema NBA Finalu otvoren. Sezona je zbog lockouta skraćena na samo 50 utakmica ali Pacersima to ne smeta, igraju odlično i ostvaruju skor 33-17. Dovoljno za prvo mjesto u Centralnoj diviziji. Ekipa je iskusna i uigrana. Na draftu je biran mladi i perspektivni Al Harrington a iz Seattlea je doveden iskusni centar Sam Perkins, koji je svojim šutom za tri otvarao reket i dodao jednu novu dimenziju igri Indiane. Jalen Rose i Antonio Davis su napredovali i preuzeli ozbiljni role u momčadi uz standardnu podršku glavnih igrača. Činilo se da je došlo vrijeme Pacersa. Kroz playoff su projurili preko Milwaukee Bucksa i Philadelphia 76ersa koje su počistili sa glatkih 3-0, odnosno 4-0. Slijedilo je finale Istoka i još jedan sudar sa New York Knicksima, peti u posljednjih šest sezona.  Glavni glumci su kao i prijašnjih godina uglavnom isti, Miller, Smits, Davis i Jackson kod Indiane, Ewing i Starks kod New Yorka uz dodatak Marcusa Cambyja, Larryja Johnsona, Allana Houstona i Latrella Sprewella. Ovaj puta Pacersi su izgubili u šest teških utakmica.

Posljednja sezona Larry Birda na klupi Indiane konačno je donijela osvajanje Istočne Konferencije. Jedina bitnija promjena na rosteru je bio trade Antonia Davisa u Toronto za golobradog srednjoškolca Jonathana Bendera, što će se kasnije pokazati kao greška. Davis je u Torontu pokazao sav svoj potencijal i uz povećanje minutaže došao do All-Star statusa a Bender nikada nije opravdao golemi potencijal koji je pokazao u srednjoj školi. Uz to, kasnije će se pokazati, Davis je možda bio karika koja će nedostajati centarskoj liniji Indiane koja je u velikom finalu imala ogromnih problema sa Shaquilleom ONealom, jer je Pacersima falilo kvalitetnih igrača pod košem pošto je Shaq svaku utakmicu uvodio centre Pacersa u probleme sa faulovima. Indiana je sezonu odigrala na standardnom nivou, Rose i Miller su predvodili strijelce i Rose se okitio titulom igrača koji je najviše napredovao, dok je Dale Davis uz Millera branio klupske boje na All-Star utakmici. Skor 56-26 je bio dovoljan za obranu naslova prvaka Centralne divizije i Pacersi su u playoffu preko Milwaukeeja i Philadelphije stigli do konferencijskog finala gdje su ih opet čekali Knicksi. Rezultat je bio isti kao i godinu ranije, 4-2, samo što su ovaj puta slavili Pacersi. Konačno.

Prvi puta u velikom NBA finalu, igrače Pacersa je uništila nervoza. Los Angeles Lakersi vođeni sa klupe Philom Jacksonom, a na terenu O`Nealom, Kobeom Bryantom, Rickom Foxom, Glenom Riceom, Ronom Harperom, A.C. Greenom, Derekom Fisherom i Brianom Shawom uništili su Pacerse u prvoj četvrtini prve utakmice koju su dobili sa 33-18. Pacersi se nisu oporavili od početnog šoka do kraja i Lakersi slave sa 104-87. U drugoj utakmici Pacersi su staloženi i borbeni, ali loš šut od 38% i 40 poena Shaqa su previše i serija sa vodstvom Lakersa od 2-0 seli u Indianu.

Pred domaćom publikom Pacersi su opušteni, puno bolje šutiraju i zahvaljujući 33 poena Millera i 21 poenom Rosea konačno upisuju prvu pobjedu u NBA Finalu. Četvrta utakmica serije, kao što je to bilo i protiv Shaqovog Orlanda u playoffu 1995. je ljepotica serije. Momčadi se izmjenjuju u vodstvu, igraju na mahove i svaka ekipa je dobila po dvije četvrtine a show vode O`Neal sa 36 poena i Miller sa 35 poena. U posljednjoj četvrtini se igra koš na koš i odlazi se u produžetak, gdje nakon Shaqovog šestog faula i odlaska na klupu, komandu preuzima Kobe Bryant i poslije promašaja Shawa, hvata ofanzivni skok i zicerom donosi pobjedu Lakersima 120-118 i vodstvo od 3-1.

Sljedeću utakmicu Pacersi su razvalili Lakerse i istresli frustracije iz prošle utakmice koju su izgubili u produžetku sa dva poena razlike.  Osim Shaqa koji je ubacio svoju kvotu od 35, kod Lakersa tek je Rice bio dvoznamenkast sa 11 poena, svi ostali su podbacili i Lakersi su iz igre šutirali tek 40%. Pacerse su standardno predvodili Miller sa 25 i Rose sa 32 poena dok su se svi ostali igrači osim McKeya upisali u strijelce za konačnih 120-87.

Pred šestu utakmicu činilo se da Pacersi imaju recept kako da pobijede Lakerse – pustiti Shaqa da zabije svoju uobičajenu kvotu, a zatvoriti sve ostale. Taktika slična onoj Detroit Pistonsa sa kraja osamdesetih godina kada su igrali protiv Jordanovih Bullsa. Ipak, bilo je teško za očekivati da Pacersi dobiju dvije utakmice zaredom u Los Angelesu gdje su ove sezone poraženi u svakom dvoboju, kako u regularnoj sezoni tako i u playoffu. Ipak, momentum je bio na njihovoj strani. Utakmica je sve do zadnje četvrtine bila u egalu, sa dobrom igrom cijele petorke Pacersa osim Rika Smitsa kojeg je O`Neal zatvorio i prisilio na šut 1-8 i tek 2 poena, te pomoć sa klupe u vidu Austina Crosherea koji je ubacio 16. Sa druge strane Shaq je zaustavio Smitsa te usput utrpao 41 poen centrima Pacersa a pomoć je imao od cijele ekipe gdje su svi koji su igrali osim Shawa, zabili po minimalno 6 poena, a posebno se je istakao Kobe koji je zabio 24 uz 10 skokova i 4 asistencije. U uzbudljivoj i dinamičnoj utakmici Lakersi su odnijeli pobjedu sa 116-111 i tako donijeli titulu u Los Angeles poslije 12 godina, ostavivši opet Millera i Pacerse bez prstena.

miller-reggie-kobe

Poslije igranja velikog NBA Finala, iznenađujuće, Larry Bird je podnio ostavku na mjesto trenera i tako ostavio ekipu bez pravog vodstva sa klupe,a pratio ga je Rik Smits koji se umirovio poslije 11 sezona u dresu Pacersa. Njegovo mjesto je preuzela još jedna košarkaška legenda, Isiah Thomas. Thomas igrač i Thomas trener su bila dva različita svijeta. Dok je Thomas kao igrač osvajao naslove i dominirao na poziciji playmakera, Thomas kao trener uglavnom nije znao što radi. Poslije igranja u finalu, Thomas je gotovo istu ekipu vodio do skora 41-41 i poraza u prvoj rundi doigravanja od 76ersa sa 3-1.

Ni sljedeće sezone priča nije bila ništa drugačija kada su ostvarili 42 pobjede i poraz u prvoj rundi, ovaj puta od New Jersey Netsa sa 3-2. Ovaj poraz je došao nakon još jednog Millerovog ludila u playoffu. Naime, Netsi su bili najbolja ekipa Istoka i kao takvi su imali prednost domaćeg terena nad osmo plasiranim Pacersima ali im je Indiana pobjedom u prvoj utakmici poništila tu prednost. Ipak, Netsi kao bolja momčad pobjeđuju u sljedeće dvije utakmice da bi ih Indiana rasturila u četvrtoj sa 23 poena razlike, 97-84, i tako sebi osigurala majstoricu u Meadowlands Coliseumu u New Jerseyu. A ta majstorica će ostati dio Millerovog naslijeđa. Majstor je kod rezultata 94-91 za Netse, na 19 sekundi do kraja, iznudio faul na trici koji je naivno skrivio Keith Van Horn. Navijači Netsa ne vjeruju što se događa kao ni Van Horn koji se očajno drži za kukove. Reggie pogađa samo dva bacanja. Nakon toga Netsi ubacuju i vode sa 96-93. Pacersi promašuju polaganje i rookie Richard Jefferson hvata skok. Odmah je fauliran i ide na liniju bacanja. Jefferson ima priliku da osigura pobjedu Netsa i prolazak dalje ali promašuje oba bacanja. Lopta je za Indianu. Dvije sekunde do kraja, Miller prima loptu par metara od centra, okreće se i preko ruke šutira. Boom Baby! Idemo u produžetak. Klupa Pacersa je u deliriju a navijači New Jerseya u očaju. U produžetku se igra koš za koš, napad za napad i osam sekundi do kraja Netsi vode 107-105 a Indiana ima loptu. Na trici s lijeve strane, Miller prima loptu i posle bloka se sjurio prema košu, naskače i preko Aarona Williamsa zakucava sa dvije ruke za izjednačenje i drugi produžetak u koji se ušlo nakon Kiddovog promašaja. To je bilo sve od Millerovih čuda toga dana jer su Netsi drugi produžetak dobili sa 13-2 i konačno završili ovu jednu od najboljih playoff utakmica ikada u svoju korist.

Ekipa Pacersa se nakon ove sezone pomladila, došli su neki novi igrači poput Jermainea O`Neala, Rona Artesta, Brada Millera, Jamaala Tinsleya i Stephena Jacksona koji su preuzeli glavne uloge u ekipi iz Indiane, a stara garda se je lagano povukla sa scene. Kao što smo rekli, Rik Smits se poslije finala protiv Lakersa umirovio kao i trener Bird, Dale Davis je mijenjan u Portland, Mark Jackson u Toronto a Jalen Rose u Chicago. Chris Mullin se vratio u Golden State da završi karijeru u klubu u kojem je proveo najbolje dane i kojem je dao najviše i jedino je ostao Reggie, kao most između dvije generacije Pacersa, kao podsjetnik na neka stara vremena u kojem su Pacersi svima bili opasan protivnik u playoffu i Pacersi koji su nam podarili jedno fenomenalno rivalstvo sa Knicksima koje je trajalo sedam playoff serija prepunih drame i odličnih završnica koje će se pamtiti. Nova ekipa Pacersa je uskoro krenula na vrh istoka, sa Reggiejem u sporednoj ulozi, ulozi mentora i starijeg brata, učitelja, ali se je raspala jedne novembarske večeri u Detroitu kada se je Ron Artest u navali ludila odlučio obračunati sa navijačima Detroit Pistonsa. Reggie je nakon te sezone otišao u zasluženu mirovine ali bez zasluženog prstena prvaka koji će mu kao i dosta velikih igrača ostati nedosanjani san.

Indiana Pacersi su u devedesetim godinama prošlog stoljeća sazreli kao ekipa i sazreli su kao franšiza, prava pobjednička franšiza koja je u prošlom desetljeću samo jednom propustila učešće u doigravanju. Klub koji je u desetak sezona igrao pet finala istočne konferencije i jedno veliko NBA finale. Klub koji je iznjedrio dosta odličnih igrača i jednog velikog brbljavca koji je volio zabijati trice u posljednjim sekundama utakmice i koji se je volio prepirati sa Spikeom Leejem i koji je obožavao navijače Knicksa bacati u očaj usred njihovog doma, usred Madison Square Gardena. Pacersi će ostati klub koji nam je podario nekoliko odličnih playoff serija koje su obavezna lektira svim košarkaškim ovisnicima, serija koje nikada neće izgubiti svoj sjaj. I dalje ostaje žal da jedna takva karijera kakva je bila Reggiejeva nije doživjela sretan završetak. Pacersi se zadnjih godina muče i neke druge ekipe su preuzele ulogu ekipe Pacersa iz devedesetih godina, ekipe koja u playoffu mora ponuditi barem jednu nevjerojatnu seriju za pamćenje.