Kakvi su tvoji dojmovi u prvoj sezoni u Hrvatskoj?

Dobro je. Grad i ljudi su dobri. Klub je također dobar, ali trenutno nam ne ide najbolje. Imali smo dobrih i loših utakmica. Ne igramo konzistentno i teško je nositi se s time, ali ja uživam. Ovo mi je prilika da igram u Euroligi i Jadranskoj ligi, još jednoj zaista dobroj ligi sa dobrim momčadima poput Maccabija, Cedevite, Cibone i Partizana. Ima dosta dobre konkurencije i jako sam sretan.

Prošle sezone si igrao u Turskoj. Ima li značajnih razlika između Turske i Hrvatske?

Postoji velika razlika, pogotovo sa Istanbulom. Ne znam za ostala mjesta u Turskoj, ali u Istanbulu je uvijek puno ljudi, uvijek se nešto događa, promet, ljudi su jako napeti. Zagreb je nekako opušteniji. Za mene i moju ženu je ovo puno bolje mjesto jer većina ljudi govori engleski. Lako je pronaći događanja u gradu. Za sada je ovo zaista bilo jako ugodno iskustvo.

Malo je drugačije od onoga na što sam navikao, ali ne smiješ imati predrasude. Kada igraš s druge strane oceana imaš priliku vidjeti svijet i iskusiti različite kulture. Za mene nije bio preveliki kulturalni šok jer sam odrastao u Italiji, pošto je moj otac ondje igrao. Život u Europi nije bio nepoznanica za mene, rado sam ga prihvatio, isprobavam različite stvari i uživam u tome.

Sjećaš li se dana kada si odlučio otići na drugu stranu oceana?

Da. Moj ugovor sa Netsima je bio raskinut nakon što sam slomio stopalo. Razmišljao sam o povratku u ligu. Mislio sam otići u NBDL (razvojnu) ligu i čekati da me neka momčad pozove. Razgovarao sam sa svojim agentom. S obzirom na moje ozlijede momčadi su me morale vidjeti kako igram. Ne radi se nužno o mojim vještinama, bez obzira u koju me momčad stavili moći ću napraviti sličnu stvar.

Za mene je to bila prilika da igram i to je jedan od razloga zašto sam otišao u Tursku. Ove godine sam ostao u Europi zbog situacije sa lockoutom, ali također i zbog mogućnosti da dobijem veću minutažu. U Fenerbahčeu sam igrao 10-15 minuta po utakmici, a htio sam igrati više od 20. Nadam se da će NBA menadžeri primijetiti da sam ove sezone odigra puno utakmica sa velikom minutažom i sljedeće sezone se možda vratim u NBA.

Tvoje zadnje četiri sezone u NBA ligi su bile poprilično razočaravajuće. Kakav je osjećaj napokon imati dobru sezonu?

Bilo je teško. Ne žalim ni za čime što mi se dogodilo u karijeri. Imao sam dosta nesreće. Tri operacije koljena i slično… Bilo je teško. Psihički je bilo naporno i zaista cijenim što sam morao prolaziti kroz sve to. Pomoglo mi je da postanem čvršća osoba, čvršći čovjek, posebno na košarkaškom terenu. Nema ničega što nisam vidio, što nisam učinio. Nema toga što mi trener može napraviti, a da još nisam prošao kroz to.

Kakvo je tvoje trenutno fizičko stanje?

Mnogo se govorilo o mojim problemima sa težinom dok sam bio u Bobcatsima. Problem se pojavio nakon što sam 9 mjeseci proveo na štakama zbog mog koljena. Dobio sam lošu reputaciju. U Sacramentu se situacija već popravila, a u Netsima sam bio još bolji. Ne krivim nikoga za to što se pričalo o meni. Ozlijedio sam se i dobio sam na težini, ja sam jedini krivac, ali bilo je to zbog mog koljena, a ne zato što sam sjedio kod kuće i ljenčario. Prilika da igram ovdje mi je zaista pomogla da dođem u bolju formu, igram preko 35 minuta što se nije dogodilo još od fakulteta, zaista sam uzbuđen.

Hoćeš li se pokušati vratiti u NBA?

To nije upitno. Razgovarao sam sa svojim agentom o tome. Morati ću se potruditi, možda igrati u ljetnoj ligi. Mislim da će mi igranje u Euroligi pomoći da me primijete. Ako dobijem dobru ponudu u Europi, ostati ću. Imam tek 27 godina i mogu se vratiti u NBA kroz sljedećih nekoliko godina. Za mene je to ono što želim postići.

Ova sezona europske košarke je drugačija od prethodnih jer je mnogo igrača iz NBA došlo igrati ovdje.

Mnogi momci su došli, ali mnogo ljudi nije primijetilo da se puno tih momaka vratilo kući jer je igra ovdje drugačija. Ako nisi strijelac ili nemaš visoku košarkašku inteligenciju, ne možeš igrati ovdje. Sve te momčadi imaju igrače koji mogu šutirati, dodavati, trčati. U NBA ligi se puno više igra izolacija, a takve igre nema mnogo u Europi. Mnogi momci su došli i vrlo brzo su se vratili. Neki koji su u NBA ligi imali 16 poena u prosjeku ovdje imaju 8. Ovo iskustvo ti otvori oči. Moraju vidjeti da Europa nije šala. Kada se NBA igrači vrate kući ne mogu reći da u Europi igrači samo driblaju i rade skok-šuteve. Ty Lawson mi je rekao kako mu je u Europi igra bila puno više fizička, i to je istina.

Je li ti teško raditi sa europskim trenerima?

Prošle godine mi je bilo lakše jer sam radio sa Nevenom Spahijom, on je iz Hrvatske i govori engleski. Ako sam imao nešto za reći, to bih i rekao. Ovdje su treneri zaista dobri, nemojte me krivo shvatiti, ali moraš pitati drugog trenera za objašnjenje. Ponekad se neke stvari izgube u prijevodu što otežava situaciju. Ali opet, to je iskustvo. Moraš naučiti različite stvari o različitim jezicima, zvati akcije na različitim jezicima.

33-godišnji Bryant, u intervjuu za internetski portal Yahoo Sports dotaknuo se mnogih zanimljivih tema – operacije koljena, novog trenera Lakersa Mike Brown, razmjene Paula i Odoma, Howarda, mogućnosti vlastite razmjene. Jedina tema o kojoj nije želio pričati jest rastava nakon 10 godina braka, a koju je pokrenula njegova supruga Vanessa, no to ionako nije tema kojom bi se bavili ozbiljni košarkaški portali.

Idemo redom:

Vidiš li se u Lakersima do kraja karijere? Javila su se nagađanja da želiš promjenu kluba.

Ne znam otkuda to dolazi. Nemam nikakav osjećaj o bilo kakvom odlaženju.

Dakle, definitivno želiš ostati Laker?

Naravno. Bez sumnje. Zašto ne? Ovdje sam 16 godina. Sad ću samo tako otići?

Želiš li biti jedna od onih rijetkih zvijezda koje su igrale samo u jednom klubu tijekom svoje dugačke NBA karijere?

O da. To bi bilo posebno. To se rijetko viđa ovih dana. Gotovo je nemoguće.

Zašto vjeruješ da Lakersi ove sezone mogu osvojiti naslov?

Imamo ovdje dobar roster. Ljudi gledaju naš roster i nema seksi imena koje ljudi danas žele vidjeti sa super momčadima, ali je vjerujem da je dovoljno dobar za naslov.

Dosta se govori o razmjeni Dwighta Howarda u Lakerse. Što ti misliš o mogućnosti da on dođe u LA?

Pokušavam ne misliti o tome. Moram voditi svoje suigrače. Ako uprava promijeni igrače, morat ću voditi taj roster kad za to dođe vrijeme.

Nakon što ste “pometeni” od Dallas Mavericksa u drugoj rundi doigravanja prošle sezone, kakav je pritisak na vašim leđima?

Isti. Isti kakav je uvijek i bio.

Je li te serija s Dallasom mučila dugo nakon što je završila?

Ne, ne. Otišao sam na odmor, ozdravio i vratio se na posao.

Jesi li glasao za ili protiv novog kolektivnog ugovora?

Nisam uopće glasao. Dobio sam ga prekasno. Stvarno mi se nije dalo. Osjećao sam da će prijedlog ionako proći pa nisam uopće glasao, ali da jesam, glasao bih za.

Što je za tebe bilo najgore u ovom lockoutu?

Bio je gubitak vremena uopće završiti tamo gdje smo mi završili. Mogli smo to odavno shvatiti.

Razmišljao si u mogućnosti igranja u Turskoj, Italiji ili Kini tijekom lockouta. Jesi li li bio blizu igranju “preko bare”?

Da, ali ne zato što smo čekali da vidimo što će se dogoditi sa sezonom. Nisam želio ići preko bez da znam hoće li ili neće sezona biti otkazana. Da je bila otkazana, igrao bih.

Što misliš da Chris Paul dovodi u Los Angeles Clipperse?

Energiju, očekivani uspjeh, što nisu imali u prošlosti. Sad se očekuje da budu uspješni. U prošlosti, Clippersi nikad nisu imali tu energiju u svojoj momčadi.

Prije sedam godina, odlučio si ostati s Lakersima umjesto odlaska u Clipperse. Jesi li onda stvarno ozbiljno razmišljao o Clippersima?

Jesam. Apsolutno jesam. Lakersi su razmijenili Shaqa i ovdje sam imao prostora. Bio sam s ovom organizacijom. Volim biti ovdje. Volim igrati za ljubičastu i zlatnu. Ovdje želim završiti.

Razmišljaš li ikad o tome kako bi ti bilo da si bio Clipper?

Ne. Jednom kad sam odlučio, to je bilo to.

Mijenja li Paul kulturu Clippersa?

Već je promijenjena. Očekuje se da budu uspješni. Nikad pred sobom nisu imali takva očekivanja, ali sad ih imaju. To mijenja stvari.

Kako si se osjećao kad je Lamar Odom mijenjan u Dallas?

(uzdah) Bilo je teško jer nisam znao što se događa niti zašto je mijenjan. Je li tražio razmjenu? Je li to bilo nešto što smo i mi dijelom potaknuli? Nisam znao. Bilo je katastrofa.

Jesi li razgovarao s Odomom od razmjene ? Ako jesi, što si mu rekao?

Jesam. Samo sam mu poželio sve najbolje. Rekao sam da samo radi svoje i učini nas ponosnima osim kad igra protiv nas.

Imaš li nešto za reći o odlascima igrača?

Ne. To je način koji je njima (upravi) najbolji za vođenje njihovog posla, što je u redu sa mnom. Samo ih pustim da rade svoje i vjerujem da upravo sada pokušavaju pobijediti. To nije kao da nešto žele rastaviti i početi iznova.

Kako bi opisao svoj odnos s glavnim trenerom Lakersa, Mikeom Brownom?

Jako je dobar. Radoholičar. Ima oko za detalje. Kada dođeš na trening, on ga već ima isplaniranog. Spreman je. Bum, bum, bum. U tome je. Učim nove stvari svaki dan. Ništa ne prepušta slučaju. Učiš točno onda i tamo. Kada radiš nešto krivo, on neće prijeći preko toga. Reći će ti gdje je problem i ja to poštujem.

Vas dvojica ste imali dva sastanka prije početka lockouta. Čega se sjećaš sa prvog sastanka u golf klubu u Orange Countyju?

Moj prvi dojam bio je da je on jako studiozan što mi je pokazalo da će raditi onoliko naporno koliko sam ja spreman – ili više – da bude siguran da smo pripremljeni dobro mentalno i fizički.

Izgleda da dodajete Troya Murphyja. Očito, izgubili ste Lamara Odoma i Shannona Browna. Što sada misliš o rosteru?

Još uvijek ne znam koje ćemo poteze povući i hoćemo li pokušati išta učiniti. Stvarno ne znam. Pokušavam sam raditi svaki dan s dečkima i biti oštar s njima koliko mogu biti i vidjeti ćemo gdje će nas to dovesti.

Možeš li pričati o kirurškoj proceduri koju si prošao u Njemačkoj ovog ljeta. Zašto si je obavio ondje?

Nisam baš čovjek za medicinske i tehničke izraze, ali znam da mi se koljeno osjeća devedeset posto bolje. Po mojem shvaćanju, čovjek koji je izumio postupak je iz Njemačke i tamo mu je baza. Zbog toga nisam želio ići drugdje jer bi on morao micati svoju opremu. Ako ću to učiniti, moram to učiniti na pravi način i na mjestu gdje je to njemu najugodnije.

Što možeš s koljenom a da to nisi mogao na kraju prošle sezone?

Sve što želim. Mogu trčati. Mogu skakati. Mogu dizati utege onako kako ja želim dizati utege. Mogu vježbati svaki dan. To su stvari koje nisam mogao raditi prošle godine.

Kažu da se sve događa sa razlogom. Svi smo mi u potrazi za tim razlogom, pokušavamo otkriti odgovor na pitanje: Zašto? U slučaju Luola Denga, pitanje zašto može varirati od “Zašto nije ispunio očekivanja nekih ljudi?” do “Zašto je još uvijek u dresu Bullsa?”

Scoop Jackson: Ljudi sa svih strana grada su mi prilazili ove sezone i govorili mi kako Luol treba napraviti ovo ili ono, kako nije dovoljno agresivan, kako je pre mekan i kako bi ga trebalo iskoristiti u nekom tradeu. Nazivali su te ološem i slično. Kada si ubacio 40 koševa u drugoj utakmici sezone, sve je to prestalo. Čini mi se da je utakmica protiv Portlanda bila prekretnica za tebe, možda za čitavu tvoju karijeru. Reci mi gdje sam u pravu, a gdje nisam.

Luol Deng: Mislim da je ono što vidiš ispravno to da ne bh bio iznenađen da ponovo zabijem 40 koševa, iskreno. Mislim da bi mnogi bili iznenađeni, ali ja ne bih bio i znam mnogo ljudi koje to također ne bi iznenadilo. Iskreno osjećam da mi sistem trenera Toma Thibodeaua omogućuje da budem košarkaš. To je vrsta košarke kakvu volim igrati. Mislim da je prethodnih nekoliko godina moja igra bila ograničena. Način na koji smo igrali je bio povezan sa onime što smo htjeli postići. Sada pokušavamo postići nešto drugo, a to mi omogućuje da iskoristim svoju košarkašku inteligenciju.

Je li ti način na koji sada igraš prirodan? Ne moraš više misliti na svaku stvar koju moraš napraviti?

Tako je kako si rekao. Sada kao da samo igram. Ne premišljam se oko nekih stvari. Jednostavno, igram košarku. Mislim da kao momčad nismo još potpuno uigrani, ali način na koji igramo, nesebično, omogućuje mi da se krećem, postavljam blokove i jednostavno igram.

Čini se da ove sezone u svakoj utakmici netko drugi odigra odlično utakmicu. Derrick Rose je zabio 39 koševa, ti 40, zatim Joakim Noah ubaci 26 koševa i skupi 12 skokova, pa onda uhvati 19 skokova, zatim ti opet ubaciš 26 poena i uhvatiš 11 skokova, a Derrick ubaci 23 koševa i podijeli 13 asistencija. Kao da u svakoj utakmici vidimo nešto drugačije i da ovaj sistem odgovara svim igračima, a ne samo tebi.

To je trener i rekao kada je došao. Rekao je da ćemo imati sistem u kojem će nas u svakoj utakmici netko drugi predvoditi u koševima. Ono što nas je ustvari pokušao naučiti je da ćemo u svakoj utakmici imati drugačiji zadatak. To je sistem. Nekada ću biti tako zaokupljen obranom da moj napad neće biti izražen, možda ću čuvati nekoga tko u njihovom sistemu stalno dobiva loptu. Svaka utakmica će biti drugačija za nas. Radi se samo o tome koliko konstantno možete svaki puta doprinijeti nešto momčadi.

Koliko je drugačije sada u odnosu na zdanjih nekoliko godina?

Puno je drugačije, puno drugačije.

Jesi li zbog toga primijetio neku promjenu u sebi?

Nemam ništa protiv nekoga, svaki trener dolazi sa drugačijim sistemom, svatko ima neku svoju ideju o tome što želi uraditi, ali da, promijenio sam se. Osobno, mogao bih biti još pozitivniji. Mislim da ponekad, ako ti ne ide dobro, ili ti se ne sviđa sistem u kojem igraš, ili ti ne odgovara, počneš se previše misliti. Tada počneš misliti negativno. Ja sam osobno sada jako sretan. Čak i kada promašujem, ili igram loše, znam da sam odabrao dobre šuteve. Uvijek radim na svojoj igri, uvijek sam u dvorani pa ako i promašim šuteve ne osjećam se loše zbog toga. Strog sam prema sebi, ali neću biti potišten ako me ne ide.

Misliš li da tvoja igra nije dovoljno priznata? S obzirom na to da stalno čujemo kako nisi ispunio očekivanja, kako bi te se Bullsi trebali riješiti, kako ne igraš dovoljno dobro s obzirom na ugovor koji si potpisao i slično.

Način na koji sam odgojen, nisam osoba koja će reći da se ne spuštaš na razinu onih koji govore loše o tebi. Hoću reći, čuo sam dosta loših stvari o sebi. Čuo sam dosta stvari s kojima se ne slažem, ali uvijek sam vjerovao da Bog ima plan, i ako dopustim sebi da se spustim na njihovu razinu, sve će to pogoditi navijače. Bez obzira što netko govori, ja ću se uzdići i ponovo će me voljeti. Ili me cijeniti. Bio sam ozlijeđen, i način na koji je moja ozljeda prikazana je ono što me najviše povrijedilo.

Kako to misliš?

Imao sam slomljenu kost koja me još dan danas boli. Rečeno mi je da će me boljeti neko vrijeme. Pitaj bilo koga ovdje, dobio sam mišljenja od petorice različitih liječnika. Dvojica su rekla da se ne operiram, trojica da se operiram. Jedan mi je htio staviti šipku u nogu da se lom ne bi proširio. Dvojica su htjeli lom zatvoriti pribadačom. Jedan od liječnika koji nije htio da idem na operaciju je mislio da se uopće ne radi o lomu. Dobio sam toliko različitih mišljenja, a najviše me boljelo to što sam bio bespomoćan. Zaista sam bio povrijeđen, ali vjerovao sam da će moje vrijeme doći. Čuo sam razne stvari.

Znači čuo si što se govorilo? Što si čuo o sebi da te nagnalo da razmisliš ponovo?

Najviše me smetalo što su govorili da sam dobio novac i više me nije briga, zaista sam čuo to. U vezi toga me povrijedilo to što ako me poznaješ, znaš da iako imam puno novca, što nije tajna, vidiš način na koji živim i što pokušavam učiniti s tim novcem, shvatiti ćeš da mi novac ne znači mnogo. Zaista mi ne znači. Odakle sam došao, jeli smo samo kruh svaki dan. Bio sam na dnu. Nisam počeo igrati košarku da bih zaradio novac. Nisam. Igrao sam zato što mi se sviđalo igrati, i još uvijek je tako. To što su me stavili u tu kategoriju me povrijedilo više od bilo čega.

Je li te povrijedilo ili te razljutilo?

Ne, povrijedilo me. Nije me razljutilo. Mnoge stvari koje se događaju u svijetu me razljute, a ako netko kaže nešto o meni, to me samo povrijedi.

Misliš li da je to povezano sa potpisivanjem ugovora? Da nisi tada potpisao ugovor, i da ugovor nije bio tako povezan sa ozljedom i očekivanjima…

Ne, mislim da je novac igrao veliku ulogu u tome.

To je samo priroda posla?

To je priroda ljudi. Tako stvari stoje. Što više novca zarađuješ, to će te ljudi više mrziti. Uvijek će biti ljudi koji mrze. Tako naš svijet funkcionira, nažalost. Ali to je uredu, jer zaista vjerujem da za svakog lošeg navijača postoji 20, 30 ili 50 odličnih navijača.

Postoji li dio tebe koji želi pokazati onima koji te ne vole da su u krivu?

Ne, ne. Mislio sam puno o tome. Moj otac mi je govorio o tome. Bio sam potišten i uznemiren jedno vrijeme, a on me pitao zašto hodam kao poražen čovjek? Nisam znao što mu to znači. Reka mi je da se uspravim. Gledao je govor moga tijela. U mojoj kulturi to mnogo znači. Kod nas sa 12, 13 godina ideš u rat. U vojsci si, muškarac si, ideš u borbe. Ono što mi je otac htio reći je da ne pokušavam nikome dokazati da je u krivu jer nikada neću pobijediti. Jednostavno moram biti najbolji što mogu. Ako se usredotočim na svoju dobru igru, mislim da sam dovoljno dobar da bih imao dobru sezonu. Ako počnem igrati za one koji me ne vole da bih im dokazao da su krivu, tada gubim. Borim se svaki dan, ne želim ući u njihov svijet.

Bi li se iznenadio, s obzirom na tvoju dobru igru ove sezone, kada bi završio u nekoj drugoj momčadi?

Ne. Ovo je NBA. Vidio sam svašta. Ja sam posljednji ovdje. Ne bih bio iznenađen. Ne želi ići u drugu momčad. Želim biti ovdje, želim vidjeti koliko dobar igrač mogu biti u Chicagu cijelo vrijeme. Mislim da sada ide u tom smjeru, ali ne bi me iznenadilo da završim u drugoj momčadi.

Ok, zašto si još uvijek ovdje? Zašto si ti jedini igrač od svih koji su bili ovdje kada si ti došao, koji je ostao u momčadi?

Mislim da je jedan od razloga to što sam konzistentan. Izvan terena, ono sam što jesam. Poštujem svih i prema svima se odnosim onako kako bi htio da se oni odnose prema meni, ali više od svega toga, stalno sam ovdje u dvorani. Uvijek pokušavam biti bolji. Ne znam koja je moja gornja granica, ali pokušavam tamo stići. Mislim da su John Paxson i Jerry Reinsdorf to vidjeli od prvog dana. Mislim da vide da ne pokušavam ići nikakvim prečicama. Uvijek sam naporno radio, ali mislim da mnogi ljudi ne znaju definiciju napornog rada. Mislim da se to može krivo shvatiti. Nekada sam tu bio satima i radio, Sada mogu biti ovdje jedan sat i napraviti više nego što bih prije napravio za tri sata. Kada sam umoran i ne ide mi dobro, pokušam raditi nešto što nije fizički intenzivno, ali mi pomaže da postanem bolji i mislim da Bullsi to vide.

Postoji li nešto iz kulture iz koje si došao (Deng je iz Sudana na sjeveroistoku Afrike) što ti pomaže da se nosiš sa svim psihički i fizičkim preprekama na koje nailaze igrači?

Zahvalnost. Uvijek sam zahvalan. Odakle sam došao, rat i sve ostalo, ništa nije bilo lagano. Voda, dom, zemlja, ljudi ginu ispred tebe, život je bio težak. Znam da skrećem sa teme, ali posjetio sam Keniju i Sudan ovoga ljeta i proveo sam tjedan dana u izbjegličkom kampu. Njima je teško, ali su sretni. Spavali su na podovima, hodali satima da bi došli do vode i kada bi je napokon dobili, bili su zahvalni. Kada sam se vratio bio sam pomislio sam kako oni satima moraju hodati da bi došli do vode, a ja sjedim ispred kuće i pijem vodu iz boce. Kada se sjetiš toga ne možeš dopustiti da ti smetaju neke male stvari.

Uvijek je postojao problem sa ljudima da budu zahvalni za ono što imaju umjesto da uvijek traže više i da shvate kako brzo mogu ostati bez svega što imaju.

Da, nema ništa lošega u tome da želiš doći do vrha, da pokušaš biti najbolji. Ali ne smiješ dozvoliti da ti glamur i novac budu motivacija. To će brzo umrijeti. I to me zaboljelo kada su ljudi pomislili da je novac moja motivacija. Mislim, to se događa, nekim ljudima koje znate to se događa. Ali mene je povrijedilo zato što moja ljubav prema košarci nije umrla samo zato što sam dobio novac. Volim ovu igru. To mi je smetalo više od svega. Ipak, kada se sve to odvijalo, nisam imao osjećaj da sam osoba koju svi mrze jer sam vidio da se takve stvari događaju. Vidio sam da se to događa drugim ljudima. Da budem iskren, dijelu mene se to sviđalo. Ovoga ljeta sam samo čekao da ozdravim i da zaigram kako bi pokazao ljudima koliko zaista volim ovu igru.

Objasni mi zašto toliko voliš ovu igru?

Teško mi je reći zašto nešto volim. To je kao kada si sa dobrim prijateljem i vrijeme proleti, a ti jednostavno uživaš, ne misliš o tome. Kada smo brat i ja počeli igrati košarku u Egiptu imali smo takav osjećaj. S obzirom na sve što se tada događalo, borba, način života, košarka nam je pomogla da ne mislimo na sve to.

Je li grad Chicago bio dobar prema tebi?

Da. Grad je bio dobar. Mnogo se toga priča na radiju, ali pozitivne poruke koje dobijem iz razgovora sa ljudima, podrška, bio sam u Chicagu dulje nego u bilo kojem gradu u životu i stvarno se osjećam kao da poznajem grad. Mislim da me ljudi iz grada cijene.

Ne želim biti negativan, ali sve te stvari koje smo čuli o tebi, želio bih znati što je najgore što netko može reći za tebe?

Ne znam kako bih to stavio u jednu riječ, ali to je ista stvar koju su rekli u vezi novca, da sam zadovoljan. Nisam, zaista nisam zadovoljan i nikada nisam bio. Uvijek pokušavam biti još bolji. Ali kada čujem da se opuštam? Kada ljudi to kažu, to mi smeta. Možeš reći što god hoćeš o meni, možeš reći da nisam dobar, da ne igram kako se očekivalo od mene i to mi ništa ne smeta, ako znaš da se trudim. Reci o meni što god hoćeš, ali nemoj reći da sam zadovoljan.

Dva tjedna prije početka trening kampa, dva najveća pitanja za Vas su: kako to da ovoga ljeta Pistonsi nisu obavili ni jednu zamjenu igrača, i drugo, kada će uopće Pistonsi napraviti neku razmjenu?

Prvo i pravo pitanje za mene je kada ćemo mi dobiti neku ponudu koja će nas uistinu učiniti boljim timom. Mi smo ovo ljeto mogli napraviti neke razmjene, ali s njima bismo samo nazadovali, a neke su bile u najbolju ruku jednostrane. Te promjene bi zadovoljine one koji se zalažu za bilo kakvu promjenu, ali mi ne bi bili ništa bolji. Moj posao je da nas učinim boljom ekipom, i da pričekam neku ponudu na koju bi mi odmah pristali. Do tada trebamo biti strpljivi.

Gledajući kroz široku perspektivu kako trenutno izgledaju Pistonsi kao ekipa?

Sada smo mi jedan vrlo različit tim, s puno tipova igrača koji mogu igrati na više pozicija. Kad bih trebao opisati ekipu, opisao bi ju kao svestranu. Isto mislim da nam u ovom trenutku nedostaje jedan veliki, 7-0 igrač koji može stati u sredinu naše obrane ili napada i dobro odigrati. Takav tip igrača trenutno nemamo, ali sviđa mi se ostatak našeg rostera.

Pretpostavljamo da ćete u trening kamp krenuti sa 15 igrača koje trenutno imate na rosteru. Da li će biti nekih dodatnih pozivnica?

Još uvijek imamo 15 igrača koji će krenuti sa treninzima. Pričali smo u vezi dodavanja još jednog igrača za trening kamp i odluku o tome donijeti ćemo u sljedećih nekoliko dana. Za sada je najvjerovatnije da ćemo krenuti sa tih 15 igrača.

Najvažnija vijest ovoga ljeta bilo je potpisivanje ugovora sa Tracyjem McGradyjem. O njegovom stanju još je rano govoriti i zaključivati dok ne izađe na teren, ali po do sada viđenome na individulanom treningu, kako vam se čini?

To što sam vidio do sada je ustrajnost da uđe u dobru formu. Vidio sam i ustrajnost za radnim navikama. Zadovoljni smo do sada viđenim od njega. Puno smo pričali sa njim da odmah u startu ostavi dobar dojam na suigrače i trenerski tim, da pokaže svoju odanost. I mogli ste vidjeti, upravo to je i učinio. Nijednom nije zakasnio na trening i skoro svaki dan je radio sa kondicijskim trenerom Arnieom Kanderom. Sada želimo vidjeti kako će se snaći na trening kampu, no trenutno smo zadovoljni sa viđenim. Također, i njegovo stanje ozlijeda koje još pomalo vuče je zadovoljavajuće i sve bolje. No treba vidjeti u igri, 5-5, kako će reagirati.

Dodavanjem McGradyja u ekipu, sada imate njega, Princea, Hamiltona, Gordona i Dayea u borbi za dvije startne pozicije. Iako je odluka na treneru Kuesteru, kako vi gledate na slaganje te slagalice? Da li su vam te pozicije malo prenatrpane?

To ću prepustiti treneru. Ali ću reći jednu stvar… Znam da neki govore da imamo viška igrača na tim pozicijama, ali isto tako znam da smo mi prošle sezone imali omjer 27-55, što je bila naša najteža godina u prošlom desetljeću. I to odmah isključuje tvrdnju da smo na bilo kojoj poziciji previše natrpani. Ako ostavim ozlijede po strani, ostane saznanje da smo mi učinili puno manje nego što smo očekivali, ali ništa ti ne brani da upravo zbog toga ostaviš u ekipi igrače koji mogu napraviti razliku i imati jak utjecaj na ekipu. I zbog tih uspjeha u prošlom desetljeću, potrudit ću se da imamo što više igrača sa utjecajem i znanjem i nije me uopće briga dali imamo previše igrača za neke pozicije. Sjedio sam i gledao prošle sezone kroz što prolazimo i sada se priča o svemu tome. Taj argument me ne zanima i ne želim ni čuti o tome.

To ne bi bilo ništa iznenađujuće da tada Šarić nije bio dvije godine mlađi od većine prisutnih na turniru. Već tada su se svi prisutni ljubitelji košarke mogli uvjeriti, da “u ton malon dalmošu, ima nešto posebno“. Tako je i tada jedan od trenera košarkaške škole Maribor izjavio svojim igračima na zadnjom danu turnira: “jednog ćete dana biti ponosni što ste igrali protiv njega“. I imao je pravo tada trener Maribora, dečki se već sada mogu pohvaliti da su igrali protiv njega, protiv najboljeg kadetskog igrača Europe!

Godinu kasnije, Dario se opet vratio u Maribor, naravno i dalje mlađi od većine košarkaša i ponovno je bio igrač turnira. Nakon nekih (ne)spornih detalja sa suđenjem trener Šibenika je tada povukao dosta neočekivan potez, prvu petorku stavio na klupu i Šibenčani su se mogli oprostiti da obrane naslova prvaka. No svejedno, i te smo godine mogli uživati u majstorijama Darija Šarića koji je pokazao izniman talent i raznovrsnost u svojoj igri, igravši na svih pet pozicija.

I nisu su se samo igrači Maribora mogli pohvaliti da su igrali protiv Šarića, u mojoj maloj životnoj karijeri ostati će jedna lijepa uspomena, a to je da sam na drugom turniru upravo ja imao priliku prozvati Šarića MVP-jem ispred nekoliko stotinjaka ljudi.

I eto tako sam se već ponadao ovog ljeta da ćemo vidjeti hattrick Šarića po titulama MVP-a, no naš novi biser je ipak odlučio za smjer Trnsko, a ekipa Zagreba nažalost nije bila pozvana na ovaj turnir. Uh, kakva bi to tek priča bila. No, kako god, za taj turnir, ali i za sve košarkaše na ovom turniru Dario će i dalje biti nedodirljiv i neponovljiv.

No, da dovršim svoju kratku priču o Dariju, prije nekoliko dana nakon odličnih utakmica u Crnoj Gori gdje je pokorio Europu, ponovno je ostavio odličan dojam na mene. Nakon kratkog kontakta i molbe bi li mogao nakon nekoliko desetaka izjava i intervjua ovih dana nešto reći i za naš portal – čudo od djeteta sa Baldekina je kao iz stopa reklo: “Nema problema”.

I da, to je naša nadolazeća zvijezda, a više o njemu pročitajte u nešto kraćem intervju, gdje smo ipak malo ograničeni, jer na NBA portalu moramo dati prostora košarci sa one strane Atlantika, gdje će jednog dana, ako Bog da, i Dario zaigrati.

U vrijeme EP, a (po)najviše nakon njega sve više i više ste “najtraženija roba” među novinarima. Kako se nosiš sa tim medijskim pritiskom i raznim medijskim obavezama?
Odlično se nosim s tim i to mi ne stvara pritisak te jednostavno mislim da to treba uvijek maksimalno korektno odraditi jer s medijima treba imati dobar odnos.

Novine već pišu naslove “Rodio se novi Dražen”, je li to dodatna motivacija ili nepotreban pritisak za tvoj razvoj?
S takvim velikanom uvijek gode usporedbe, ali on je jadan jedini i teško je takvog igrača dostignuti.

Da se vratimo malo na EP, bilo je dosta gusto protiv Španjolca. Kako je bilo pratiti one zadnje minute kada zbog 5 osobnih nisi više mogao pomoći svojim suigračima?
Je, istina je, bilo je teško gledati svoju ekipu kada je bila u minusu, ali sam znao da ekipa ima karakter i da će izdržati.

No, i tu kao i sve ostale utakmice na prvenstvu odigrao si briljantno. Jesi li prije odlaska u Crnu Goru vjerovao da ekipa može postići takav uspjeh, a i da ujedno ti možeš prezentirati ovakvu, mogli bismo reći, velemajstoriju?
Mi smo vjerovali u sebe, i svi smo htjeli osvojiti to zlato. Što se tiče moje igre, kao što sam već prethodno izjavio, bez mojih suigrača ne bi bilo tog individualnog priznanja tako da sve čestitke i njima.

Zagreb se već okupio, ti se priključuješ nešto kasnije. Kakve su tvoje ovogodišnje klupske ambicije, što se tiče juniora vjerojatno ciljaš ovog puta na stepenicu više?
Za seniorsku momčad teško mogu nešto sada govoriti, no mogu za juniore sigurno reći da ovog puta želimo zlato.

Da dovršimo ovaj kratki europski (hrvatski) dio, za desetak dana počinje SP, Hrvatska dolazi iz sjene, kakve su tvoje prognoze, može li ova ekipa napraviti neki veći korak i nastaviti sa odličnim reprezentativnim uspjesima ovog ljeta?
Mislim da ova naša nova, pomlađena ekipa može postići dobar rezultat, no sigurno će im ovo natjecanje više pomoći kod stjecanja novog iskustva za dolazeće Europsko prvenstvo u Litvi.

Daleko je još od moguće prijave na NBA draft, no da li maštaš možda o tome, da se za koju godinu prijaviš na NBA izbor?
Da, maštam, ali sve u svoje vrijeme, naravno ako budem dovoljno dobar.

Imaš li nekog svog favorita sa one strane Atlantika, čiji bi dres volio obući?
Pa mislim da je uspjeh svakog igrača dolazak u NBA, tako da nemam nekog posebnog favorita.

Vjerojatno ne bi bilo loše ovog ljeta biti na Floridi, naravno u dresu Miamija. Hoće li nova Velika trojka do naslova?
Mislim da teško. Naime, svakome od njih trojice je potrebna lopte, no više bih tu volio istaknuti Kobea Bryanta koji će po mome mišljenju imati puno više motiva da dođe do 6. naslova i da dostigne velikog Michaela Jordana.

Kako komentiraš potez LeBrona, je li učinio pravu stvar, ili se slažeš primjerice sa Jordanom koji je rekao da on ne bih nikada napustio Bullse dok s njima ne pobijedi ostale?
Kao prvo, NBA je potpuno drugi planet što se tiče košarke. Drukčija su ponašanja, ulaganja i teško je to usporediti s europskom košarkom. Mislim da je to loš potez LeBrona, no čuda se događaju. Ja se slažem sa Jordanom, odnosno da sam ja na njegov mjestu postupio bih kao Jordan.

Negdje sam uspio pročitati da ti je idol Magic, a koga u ova doba najviše voliš pogledati?
Pa svakog igrača volim pogledati, te od svakog nešto novo naučiti.

Za kraj, jesi li ikada razmišljao o mogućem odlasku na neko priznato sveučilište? Ili bi ipak više volio svoj košarkaški put razviti europskom stazom?
Mislim da većina igrača koja odaberu put preko sveučilišta, nisu nezadovoljni svojom odlukom, dapače, mislim da je to sigurno odličan potez, no ja bih ipak za svoj razvoj izabrao Europu.

Kako bi ocjenili utakmicu između Krke i Union Olimpije?

Igrači Olimpije nisu odigrali najpametnije. Četiri puta su promašili šut za tri poena u završnici utakmice. Ali tako je to u košarci. Da su pogodili sve bi bilo super. Još se igra jedna utakmica u Novem Mestu i ništa još nije izgubljeno. Bit će vrlo teško.

Za koga navijate?

To je teško pitanje. Više za Olimpiju, jer sam tu i igrao, s druge strane tu je Aleksandar Džikić, koji me trenirao. Cijenim također i njega. Pobjedit će oni koji budu bolji.

I za vama je također igranje u završnici. Da li se to u NBA ligi puno razlikuju od regularnog dijela sezone?

Naravno. To je potpuno drugačija košarka. Svi skupa idu više na nož i fizički je teže. Čak i navijači počnu više navijati. U regularnom djelu toga nema, sve je pomalo slično prijateljskim utakmicama. Iskustvo koje sam dobio igranjem u doigravanju će mi u budućnosti biti od velike koristi. Bilo je stvarno fenomenalno.

Jeste li bili jako razočarani nakon poraza od Lakersa?

Da. Svi smo vjerovali da ćemo dobiti šestu utakmicu i još jedanput igrati u Los Angelesu. Možda smo imalo malo nesreće u petome dvoboju jer smo ga izgubili u zadnjoj sekundi. Ipak je za nama vrlo uspješna sezona. No svejedno je bilo malo razočaranja.

Kako bi ocijenili svoje dvoboje sa Sašom Vujačićem?

Američki mediji su sve skupa prilično napuhali. Konkretno, to da smo u lošim odnosima. Stvarno nije tako. Što se događalo na utakmicama je nešto posve drukčije. Obojica želimo pomoći našim ekipama i to je samo jedan od dvoboja. Poslije utakmice smo opet svi prijatelji, nije istina da postoji mržnja između nas.

Što radiš sada?

Sada idem na odmor. Odmoriti ću se, provesti nešto vremena sa društvom i djevojkom.

Dali ćete doći na okupljanje reprezentacije?

Vjerujem da hoću. Ovaj tjedan će iz košarkaškog saveza Slovenije nazvati u Phoenix. Vidjet ćemo kako će se stvari dalje odvijati. Nije problem u zdravstvenom osiguranju. Vodeći ljudi iz kluba žele govoriti s ljudima iz Saveza. Lani su bili malo nezadovoljni jer sam igrao poziciju dvojke, pa sam se opet ozlijedio. Vjerovatno će postaviti nekakav uvjet.

Biste li se inače rado priključili pripremama?

Svakako mi je želja. Iako je sezona bila stvarno duga i malo sam umoran. Međutim, vjerujem, da su također i Jaka Lakovič i ostali koji igraju u svojim nacionalnim prvenstvima prilično umorni, ali naposlijetku od dobre atmosfere u reprezentaciji sve to zaboraviš i nadaš se najboljemu.

Rubio je na prošlogodišnjem NBA draftu izabran kao ukupno peti od strane Minnesota Timberwolvesa, no odlučio je ostati u europskoj košarci, te prijeći iz Joventuta u redove Barcelone, u kojoj potpuno sazrijeva kao igrač.

U intervjuu za AP, Rubio je potvrdio da će se u NBA ligu zaputiti najranije u sezoni 2011/12. S Barcelonom je potpisao ugovor prema kojem ne smije u NBA ligu dok ne odradi minimalno dvije godine tog ugovora. Minnesota je i dalje njegov prvi izbor, pogotovo ako će momčad napredovati, nakon što je u prošloj sezoni bila druga najlošija u cijeloj ligi, s omjerom od 15 pobjeda i 67 poraza…

“Otvoren sam za sve opcije. Nikada ne znate kako će se rasplesti situacija kada dođe vrijeme za moj odlazak ”preko velike bare”. Minnesota je mlada momčad koja još treba narasti i kojoj nedostaje iskustva. Iako se u minuloj sezoni baš i nije napobjeđivala, njezini igrači napreduju i razvijaju se, što je jako važno” lamentira Rubio, koji igra na poziciji razigravača, a sebe opisuje kao ‘‘igrača u kalupu Magica Johnsona i Stevea Nasha”.

“Minnesota je vjerovala u mene, a to mi je jako bitno. Možda su u prošloj sezoni dobili samo 15 utakmica, ali radi se i momčadi koja je u procesu razvijanja. Vidjet ćemo kako će se taj proces odvijati u sljedećoj sezoni. Meni je važno biti u momčadi koja ima viziju” nastavio je Ricky.

Redovito je u kontaktu s Davidom Kahnom, predsjednikom košarkaških operacija u Timberwolvesima, a nedavno je imao susret i s trenerom Kurtom Rambisom, koji ga je gledao uživo na djelu u Blaugrani u dvoboju doigravanja protiv Unicaje…

“Minnesota drži prava na mene. Pokazali su mi koliko me žele u momčadi, na čemu sam im zahvalan.”

U Europi je zvijezda, ali na američkom kontinentu još uvijek relativno nepoznat. S nepunih 18 godina je igrao za Španjolsku na Olimpijskim igrama u Pekingu. Španjolci su osvojili srebro, izgubivši u finalu od SAD-a. No, izuzev te prigode, NBA fanovi su Rubija mogli upoznati tek ako su pratili njegove nastupe na internetu…

“Tek kada zaigram u NBA ligi, vidjet će se koliko sam spreman za to iskušenje. Sada nema smisla kalkulirati o tome, dok se nije dogodilo. Neki smatraju da ću se dobro uklopiti, neki misle da NBA liga nije profil natjecanja kojem ću se uspjeti prilagoditi, a neki nemaju nikakvo mišljenje o tome. Dakako, ja spadam u onu prvu skupinu, vjerujem da ću se dobro prilagoditi. No, dok ne odigram prvu utakmicu, ponavljam, uzaludno je o tome pričati.”

Drži da je prošlog ljeta donio pravu odluku, kada je, umjesto odlaska na NBA parkete, izabrao transfer u Barcelonu.

“Ova sezone mi je jako bitna u smislu stjecanja iskustva. Igram u klubu koji ima pritisak osvajanja trofeja, a Barcelona je jedna od rijetkih momčadi koja nudi takvu vrstu pritiska” zaključio je Rubio, koji je ove sezone s katalonskim klubom već osvojio Euroligu i Kup kralja, a u ACB ligi je izborio finale doigravanja.

Engleski jezik donekle zna i govori, ali će sljedeće sezone uzimati satove kako bi ga naučio bolje. Nije oklijevao ”bombardirati” s pitanjima svoje sunarodnjake Paua Gasola i Rudyja Fernandeza o životu u NBA ligi i u SAD-u…

NBA ZANIMLJIVOSTI:

Elmore Smith je 1993. godine postigao najviše blokada na jednoj utakmici. Smith je na toj utakmici čak 17 puta uspio blokirati protivničke igrače.

Charlotte Bobcats, Los Angeles Clippers, Memphis Grizzlies i Toronto Raptors su jedine ekipe koje još niju umirovile niti jedan dres. Sa najviše umiroveljenih dresova je ekipa Boston Celticsa (21).

Tom Meschery, sin ruskih imigranata, rođen je u Manchuriji u Kini. Postao je prvi internacionalni igrač koji je igrao na All-Star utakmici. Bilo je to 1963. godine.

Michael Jordan najstariji je igrač koji je zabio 50 ili više koševa na jednoj utakmici. Bilo je to 29. prosinca 2001. u utakmici protiv Charlotte Hornetsa kada se zaustavio na brojci 51. Jordan je to ustvario dva mjeseca prije 39. rođendana.

Reggie Miller najbolji je tricaš u povijesti NBA lige. Iz 6486 pokušaja ubacio je 2560 trica ili 39.5%. Slijede ga Ray Allen, Dale Elis, Glen Rice i Tim Hardaway.

Zbog ranog odlaska u Ameriku vaša imena su nepoznata u hrvatskim medijima. Gdje i kako ste igrali prije odlaska preko bare?
Vatroslav: Moj matični klub je Split, počeo sam trenirati sa 8 godina, a intenzivno završetkom osnovne škole, nakon kadetskog i juniorskog staža. Jednu juniorsku godinu sam proveo u Adriatiku a onda sam otisao u drugoligaša Solin ali tamo nisam dobio neku priliku i onda sam počeo razmišljati o Americi kao dobroj šansi za napredak a uz sve to imam i dobro školovanje.

Filip: Ja sam počeo igrati košarku u Zrinjevcu kada sam bio 4. razred osnovne škole, nakon toga sam otišao u Kaptol gdje sam igrao godinu dana pa sam otišao u Cibonu. Nakon 3 godine u Ciboni završio sam u prvoj ekipi Cedevite ali tamo nisam dobio ni priliku pa sam drugi dio sezone nastavio sa drugom ekipom. U drugoj ekipi sam igrao dobro ali se jednostavno nisam uklopio u program, nakon te godine sam ponovo otišao u Kaptol gdje sam dobio priliku i ulogu glavnog igrača a zbog toga sam tamo stekao najviše iskustva, a to sve zahvaljujući Pepsiju Božiću.

Je li vam bilo teško odlučiti se da napustite Hrvatsku i odete na drugi kontinent bez roditelja i prijatelja. Je li vam danas žao što ste tako odlučili?
Vatroslav: Teško je tako otići i odvojit se od svega, to su dva različita svijeta i teško
mi se bilo priviknuti na sve ovo, no u svakom slučaju nije mi žao što sam otišao, to je jedno iskustvo koje se nigdje ne može dobiti.

Filip: Ja sam se odlučio za Ameriku iz jednostavnog razloga a to je da igram košarku na višoj razini i da dobijem obrazovanje; iskreno nije mi bilo teško jer sam znao zašto idem i znao sam gdje idem tako da sam bio pripremljen. Danas mi nije žao što sam otišao jer sam dobio jedno iskustvo koje mnogi nikada neće imati priliku dobiti i to nitko ne može zamijeniti; sve u svemu jedno veliko životno iskustvo.

Na koju stvar ste se najteže naviknuli u Americi?
Vatroslav: Najteže sam se naviknuo na hranu, sve sam podnio ali nikada se neću pomiri sa ovom hranom. Domaće je zakon.

Filip: Definitvno najteže sam se priviknuo na ljud, još ih danas nakon 6 mjeseci ponekad ne shvaćam. Ali u biti na sve se teško naviknuti jer su navike potpuno drugačije i običaji su drugaciji, ja sam imao sreće pa imam Vatroslava sa mnom pa mi je lakše kada znam da nisam sam u cijeloj toj priči.

Iza vas je već dobar dio sezone, kako ste zadovoljni svojim igrama?
Vatroslav: A sa igrom nemam šta puno reći jer neke prilike nisam dobio budući da moju poziciju pokriva glavni igrač u ekipi koji je na prosjeku nekih 20 poena i 10 skokova ali zadovoljan sam.

Filip: Kao freshman mogao sam i bolje igrati ali pošto mi je ovo tek prva godina i ovo je totalno drugačiji način igranja od europske kosarke odigrao sam solidno, ali zato sljedeće godine očekujem da budem jedan od glavnih igrača a velika je vjerojatnost da budem i glavni igrac. Trener mi je pokazao veliko povjerenje već i ove godine uzmem li u obzir da mi je prva godina u Americi i da se još prilagođavam.

Kako bi u kratko opisao Vatroslava/Filipa?
Vatroslav: Filip je borben igrač kojega ima svugdje na terenu, dosta donosi za ekipu a uz to je i dobar šuter, no naravno trebamo obojica još dosta radit na svemu.

Filip: Vatro je jedan od boljih šutera s kojima sam imao privilegiju igrati, jako je talentiran i ima puno mjesta za napredak kod njega. Ove godine nije dobio pravu priliku zato što je trener mislio da je spor i da nije dovoljno fizički razvijen, ali ja se s time ne bih složio. Nadam se da će se vratiti ovdje sljedeće godine tako da cijelo ljeto možemo raditi zajedno na našoj igri.

Koliko je teško spojiti školovanje i profesionalnu košarku?
Vatroslav: Kad sam stigao ovdje prva dva mjeseca izluđivao sam sa ovim rasporedom, sve je složeno do zadnje minute, sve se zna, kad jedeš, kad spavaš… Nikako mi nije sjelo 3 treninga dnevno i još škola uz sve to.

Filip: Kada smo došli prvih tjedan dana imali smo “open gym” što znači da samo igramo, da nema treninga. Onda nakon toga došli su pravi treninzi, ujutro kondicija, popodne trening i teretana a navečer i između toga morali smo ići u skolu. Nakon što su prošli treninzi za kondiciju bilo je puno lakše samo sa dva treninga dnevno.

Koji je vaš prioritet, škola ili košarka?
Vatroslav: A za sada mi je prioritet škola a onda košarka, košarku mogu uvijek igrati a školu ako sada ne riješim neću nikada.

Filip: Za sada mi je prioritet košarka jel seželim dokazati i želim napredovati što više da mogu otići na neku bolju školu, po mogućnosti da to bude divizija 1 a nakon toga će biti dobre košarke ali će biti i dobro obrazovanje. To je jedan od razloga zašto sam se uopće i odlučio za Ameriku.

Da li bi voljeli nakon uspješnog studija u Americi vratiti se u Europu, možda Hrvatsku i tu nastaviti sa igranjem košarke?
Vatroslav: Pa očekujem se vratiti doma u Split nakon svega, a to gdje ću igrati, Španjolska liga mi je kao neki cilj ili san, a mislim da ću igrat negdje u Hrvatskoj da se dokažem pa poslje šta bude.

Filip: Nakon završetka faksa ovdje u Americi ja bih najradije volio postati igrač Cibone, to je jedna od mojih velikih želja, da zaigram za Cibonu. Koliko je to moguće vidjet ćemo nakon što završim faks.

Kako biste prokomentirali nastupe vaših matičnih klubova. Split se bori u A-1 ligi, dok Cibona na drugoj strani radi čudo, u financijskoj krizi i dalje imaju odlične rezultate.
Vatroslav: Split ima mladu ekipu i drago mi je da su se prvi puta oslonili na svoju djecu, imaju odličnog trenera i sigurno će napredovati.

Filip:  Ja sam veliki fan Cibone i to mi je najdraži klub tako da mogu reći da sam i očekivo da će odigrati dobro ove godine kao što očekujem i sljedeće , jako mi je drag potez kluba i stavljanje mladih igrača u prvi tim, Bogdanovića i Radoševića koji su me iznenadili i odreagirali odlično s obzirom da nemaju nikakvog pravog europskog iskustva.

Pratite li i nastupe drugih Hrvata u NCAA? Primjerice na vašem sveučilište je prije dvije godine igrao Ozren Bjelogrlić, čujete li se s njime?
Vatroslav: Pratim ovdje naše igrače, pogotovo Splićane, Zvone Buljan je odlično igrao do sada ali sad ga trener baš i ne koristi, a moram pohvaliti Ozrena koji je igrao na mom collegeu a sada je odličan i sve bolji.
Ozren mi je dosta pomogao i uveo me u to kako ovdje sve funkcionira i stalno sam s njime u kontaktu. Već sam mu pomalo i dosadio eheheh.

Filip: Pratim nastupe drugih igrača na NBA-Croatia stranici ili se čujemo telefosnki ili preko Facebooka. S Ozrenom se čujem dosta često, čujem se sa puno igrača, npr. Šekelja, Vučić, Baran, Guteša, Gombović, Nuhbegović…

Za kraj nam recite čitate li NBA-Croatia.com?
Vatroslav: Naravno da čitam i pozdrav svima.

Filip: Naravno da pratim NBA-Croatia. Pozdrav svima čitateljima.

Cuban je početkom ovog spektakla dao opširni intervju za službenu internetsku stranicu NBA lige, nba.com, a mi vam ovdje prenosimo najzanimljivije dijelove tog intervjua.

Znate li koliko će ovo zapravo bit velik događaj?
Ne. Svi smo bili na drugim All-Star susretima i uvijek je došlo do gužvi u gradu domaćinu. No ipak, svi govore o tom spektaklu, a ne kako imaju problema doći na neko mjesto. Najviše se brinem da će me stanovnici Dallasa mrziti jer očekujem velike gužve u prometu.

Uzrokuju li sva ta događaja tijekom All-Star vikenda odmak od same All-Star utakmice?
Ne, zato što većina gleda ovaj događaj preko televizora pa na temelju toga stvaraju mišljenje. Ljudi koji dođu uživo vidjeti utakmicu dolaze kako bi osjetili atmosferu koja je tijekom ovakvih susreta fantastična. No ja ne gledam utakmice, bio sam na mnogo All-Star utakmica, ali sam pogledao samo oko 30 minuta prave igre. Pratim jedino kada su Dirk Nowitzki ili Steve Nash na terenu. Ali mislim da sva da događanja ne utječu na odmak od košarke, vjerujem da se mnogi vesele gledati utakmicu na stadionu Cowboysa.

Hoćete li ponovno dovesti All-Star u Dallas?
Naravno. To je veoma dobro za ekonomiju Sjevernog Texasa. Ako se liga slaže da se ovdje All-Star vikend održava svake tri ili četiri godine ja se slažem s time. Sve ću napraviti kako bih opet doveo cijeli spektakl ovdje.

Kakva je bila situacija u i oko ekipe kada ste ju kupili od bivšeg vlasnika Rossa Perota?
Njega nije bilo briga za ekipu, kao ni navijače niti grad, a to se očitovalo u interesu navijača te ekonomskoj situaciji ekipe. Kada smo počeli nešto raditi, sve se promijenilo. Uzdigli smo Dallas tako da sada imamo jednu od značajnijih ekipa u ligi te imamo zaista razne mogućnosti gledano s mjesta organizacije.

Postoje li neki osobni trenutci koje posebno pamtite iz razdoblja proteklih 10 godina?
Sjećam se kada sam utrčao u teren nakon pobjede protiv Utah Jazzera jer nam je to bio prvi put da smo pobijedili u jednoj rundi doigravanja. Također se sjećam kako sam tu utakmicu kartu dao jednome navijaču jer dvorana nije bila rasprodana. Kada smo odlazili na petu utakmicu, stotine navijača je bilo oko autobusa i davalo nam svoju podršku. To je bio jedan od najnevjerojatnijih trenutaka koje sam ikada vidio. Bilo je još posebnih trenutaka…pobjeda nad Houstonom od 40 razlike u 7. utakmici, Ginobilijev faul na Dirku, držanje u ruci trofeja za najbolju ekipu Zapadne konferencije ili pjevanje pjesama Beatlesa sa Dirkom i Nashom. Bilo je zaista puno lijepih trenutaka.

Je li vam bilo teško donositi neke odluke zbog prijateljstva s igračima?
Da, naravno. Morao sam pustiti Nasha i Finleya i mijenjati Ericka Strickland koji mi je bio prvi prijatelj iz ekipe. Bilo je vrlo teško. Posebno težak mi  je bio rastanak s Nashom, ali i Finleyem, no takve se odluke jednostavno moraju donijeti.

Kakav je vaš odnos s Davidom Sternom?
Sviđa mi se David. Dobar poslovni odnos je onaj u kojemu se ponekad ne slažete a mi se ponekad ne slažemo, ali budući da sam većinom ja u pravu, iako baš uvijek, on se mora pomiriti s time.