Fran Urli: U Americi su uvjeti vrhunski

http://nba-croatia.com/blog/wp-content/uploads/2010/02/fran_urli1.jpg

Zagrepčanin Fran Urli sada je već treću godinu u Americi. Prve dvije godine proveo je na Junior Collegeu, dok je ovog ljeta postao član sveučilišta Albany koji igra u NCAA ligi, diviziji I. Protekle sezone nosio je dres sveučilišta Panola, gdje je u prosjeku bilježio 10,2 koša i 7,1 skok po susretu.

Urli je bio član naših mladih reprezentacija, prije odlaska u Ameriku igrao je za Zagreb s kojim je osvojio brončanu kadetsku medalju. Ove sezone njegov Albany drži posljednje mjesto na American East konferenciji, a Urli je trenutno 6. strijelac i 4. skakač ekipe te u prosjeku u svakoj trećoj utakmicu upisuje 8 ili više koševa.

Trenutno vam sezona rezultatski nije najbolja. U 26 odigranih utakmica samo 6 puta ste slavili, dok ste u konferenciji American East trenutno zadnji. Što je glavni uzrok lošijih rezultate, koji dio morate popraviti do konferencijskog turnira?
Mlada smo ekipa koja dosta oscilira. Ni jednu utakmicu nismo izgubili zbog razlike u kvaliteti, jer možemo se nositi sa svima, nego jednostavno padnemo mentalno, izgubimo par lopti i dopustimo protivniku da se odvoji i onda moramo stizati rezultat. Ali dižemo se iz utakmice u utakmicu i nadam se da ćemo do turnira uspjeti uhvatiti par pobjeda za redom i u dobroj formi dočekati konferencijski turnir.

Znači teoretski kroz konferencijski turnir još možete proći na March Madness ?
Da, kao što sam rekao ne mogu ni za jednu ekipu kao što su Vermonta ili Boston University (glavni favoriti za osvajanja naše konferencije) reći da ih je nemoguće pobijediti. Ako uspijemo spojiti dva dobra poluvremena sa svima se možemo nositi. Da, još uvijek imamo priliku kroz konferencijski turnir ući na March Madness.

Koliko si zadovoljan svojom igrom?
Velika je to razlika između Junior collegea i NCAA divizije 1. Kad sam tek došao na Junior college prva godina je bila više prilagodba. Slično je i ovdje. Zadovoljan sam napretkom, al naravno uvijek može bolje. Imamo puno pojedinaca koji doprinose ekipi. Izuzevši prva dva strijelca naše ekipe, nas pet je unutar jednog poena razlike.

Ta prva dva strijelca (Ambrose i Harris), jesu li objektivno NBA potencijali?
Jako su dobri pojedinci. Will Harris je igrao dvije godine na Virginiji gdje je osvojio ACC turnir i igrao na March Madnessu. Tim Ambrose je upravo prešao brojku od 1000 postignutih poena (nakon tri godine u Albanyu). Za NBA treba imati i sreće i dobrih agenata, ali da, mislim da jesu.

Igrao si protiv North Caroline, gdje su dva velika potencijala, Dean Thompson i Ed Davis. Kako komentiraš njihove ovogodišnje igre, prošle godine prvaci, ove godine tek 10. u ACC konferenciji?
Kada pogledate da preko 90 posto igrača u NBA dolazi iz sveučilišne košarke, a u tim priznatijim konferencijama svaka ekipa ima po par NBA potencijala sve je rečeno. Igrati pred 20.000 ljudi protiv branitelja NCAA naslova je neopisivo. Da, deseti su u ACC, izgubili su Tylera Hansbrougha i Tya Lawsona između ostalih, ali North Carolina je North Carolina. Mislim da će Thompson i Davis imati još puno toga za reći ove sezone.

Da se vratimo na sam početak. Velika većina ljubitelja košarke u Hrvatskoj ne zna za tebe, u prvom redu jer si vrlo rano otišao u Ameriku. Igrao si u mlađim kategorijama Zagreba. Zašto upravo košarka i kako sada gledaš na sve svoje uspjehe prije dolaska u Ameriku?
Košarkom sam se počeo baviti na nagovor prijatelja u 4. razredu osnovne škole, gdje sam proveo par godina u selekciji Vučića ’89 godišta. Nakon toga od mlađih kadeta do zadnje juniorske godine proveo sam u KK Zagreb. Najveći uspjeh je bila bronca sa mlađom kadetskom ekipom na državnom prvenstvu. Za Ameriku sam se odlučio jer nikad ne znaš šta ti život donosi. Ozljeda te može izbaciti iz sporta za uvijek, a s diplomom si bar na taj način nekako osiguran. Ovdje su košarka i fakultet vrlo usklađeni i moguće je baviti se i jednim i drugim bez da jedna strana pati.

Znači, odlučio si se u prvom redu zbog školovanja, ali u onom trenutku kada si dobio ponudu je li te bilo strah prihvatiti novi životni izazov, otići tako daleko sam. Je li ti danas žao što si tamo otišao?
Ne žalim ni sekunde. Naravno bilo je straha od nepoznatog ali kada se prebrodi početna kriza sve je kasnije lakše. Jedinstveno je iskustvo igrati NCAA college košarku i mislim da kome se god pruži ta prilika da ju treba objeručke prihvatiti. Imao sam i sreću da mi je cura iz Hrvatske došla za mnom nakon par mjeseci, također na studij, tako da ne mogu reći da sam baš homesick.

Kakva je škola Alabny, je li to onaj naš filmski primjer, velika škola..?
Ovisi koji program studija uzimate. Na primjer SUNY Albany je jedna od najboljih business škola u Americi i najbolja škola za nanotech science. Ima oko 17.000 studenata, prilično filmski.

Kakvi su uvjeti, je li teško spojiti školovanje i košarku?
Uvjeti su vrhunski. Jako je puno ljudi uključeno u sve. Od nutricionista koji se brinu za našu prehranu, do kondicijskih trenera, pa do akademskih savjetnika. Svako ima svoju ulogu. Nije teško spojiti oboje jer se rasporedi nikad ne preklapaju, i sve je posloženo tako da imate vremena i za školu i za trening. Naš raspored je jutarnji trening od 7:30 do 10:00. Onda su predavanja do 14:35. Nakon toga drugi trening od 15:00 do 17:00 i onda zavisi kako koji dan, nekad i predavanja od 17:45 nadalje.

Rekao si da su uvjeti odlični, znači li to da u svlačionici ima svako svoj kut, TV, Playstation…?
Da, svako ima svoji kut. Imamo fotelje, kompjutore, Xbox, jako je lijepo uređeno.

Znači jak si na Xbox igricama?
Ma slabo to igram, haha.

Kada pročitam tvoj raspored čini mi se da si do navečer pun obaveza, gdje je slobodno vrijeme i ako se već nađe što se radi? Je li naporno živjeti u takvom ritmu?
U slobodno vrijeme odmaram u apartmanu. Nije naporno ako to radiš sa ciljem, a i dobrom organizacijom. Po pravilima moramo imati jedan dan u tjednu slobodan od treninga, tako da se tad obično regeneriramo.

Gdje nakon Amerike, bi li volio nastaviti sa profesionalnom košarkom?
Naravno, volio bih se baviti profesionalno poslije, ali ne zamaram se još time jer imam još godinu i pol ovdje.

Pratiš li KK Zagreb koji i nakon odlaska Ante Tomića odlično stoji u NLB ligi i FIBA Eurochallengu?
Pratim Zagreb i mogu reći da sam ugodno iznenađen što su nastavili sa dobrim igrama i nakon njegovog odlaska. Nadam se da će se uspjeti plasirati na Final Four u NLB-u, to bi bio jako velik uspjeh.

Pratiš li naš portal?
Pratim NBA-Croatia.com s vremena na vrijeme, da vidim kako ide našim Hrvatima preko bare.