Intervju: David West

Indiana Pacersi trenutno imaju najbolji omjer pobjeda i poraza u cijeloj NBA ligi. Mnogi su pretpostavljali, ali se nitko nije usudio sa sigurnošću tvrditi da će ova momčad doživjeti ovakav napredak i zajednički rast. A jedan od ključnih poteza je zasigurno bilo potpisivanje Davida Westa tijekom lockouta prije sezone 2011/12.

Iako je imao ponudu od Celticsa, koji su ponovno htjeli zasjesti na tron Istočne konferencije, West je izabrao perspektivne, ali tada još osrednje Pacerse. I ispalo je da je itekako pogodio. Momčad Celticsa je u rebuildingu, a Pacersi su jedni od glavnih kandidata za naslov. Iako mu ova sezona statistički nije jedna od boljih u karijeri, West i dalje Indiani daje čvrstinu i iskustvo koje im je itekako potrebno. To iskustvo mu i dopušta da preuzme sporednu ulogu i dopusti mlađim igračima da nose ekipu do doigravanja te onda podigne svoju igru na višu razinu. U razgovoru sa Zachom Loweom za stranicu Grantland.com govori o tome koliko je blizu bio potpisa za Celticse, o napretku mladih igrača Pacersa i tome kako planiraju igrati protiv Heata.

Da li si uopće imao koji sastanak tijekom “free agency” perioda prošlo ljeto? Jesi li primio poziv od neke druge momčadi izuzev Indiane?

Bila je tu jedna momčad koja me nazvala odmah prvi dan kako bi uvidjela svoje mogućnosti. No i oni su već bili poprilično sigurni da neću napustiti Pacerse.

Pacersi su sezonu prije nego što si potpisao za njih ispali od Bullsa u prvoj rundi playoffa. Da li si već tada vidio mogućnost ovako velikog napretka? Je li ti se sviđala igra Paula Georgea i jesi li mislio da će Roy Hibbert postati ovakav stup obrane?

Iskreno, jedini igrač za kojeg sam znao tada je bio Danny Granger. Znao sam da su skoro bili kompletni za idućih četiri do šest godina, s tim da je Paul bio u drugoj godini ugovora i da su sve ostalo bili mladi igrači. Znao sam da će tu biti prilika za mene da ostavim svoj trag te da se odmah priključim momčadi i pružim svoj doprinos.

Znači, ipak si vidio nešto?

Apsolutno. Mislim da su to ljeto već dogovorili trade u kojem im je došao George Hill. Razmišljao sam: “Znači, sada imaju i razigravača, momčad je praktički spremna.” I znao sam, čisto zbog svog iskustva da ću moći doći tu i dodati još nešto što nisu imali.

Jesu li napredovali i prije nego što si to očekivao? Mislim, jesi li stvarno očekivao da će ova momčad postati tako dobra i biti na putu za sezonu od 60-ak pobjeda?

Zaista jesam. Ovi momci su radnici. Imaju pravi stav što se tiče njihova pristupa igri. Puno rade kako bi napredovali i idu korak po korak te su prihvatili uloge koje su im dodijeljene. Prošle godine je nažalost Danny bio izvan pogona pa je zato Paul morao napredovati malo brže nego što su to svi očekivali.

I to je isprva bilo teško za njega.

Da, bilo je. Ali opet, vide se rezultati tog rada. Napredak je vidljiv, a očito je vidljiv i njegov talent, to što on je i njegove mogućnosti. Znali smo da će sve doći na svoje.

Je li teško već ne gledati naprijed prema finalu konferencije protiv Heata?

Mislim da nije teško. Moramo biti pametni oko toga. Znamo da nas čeka dugačak put. A i mnogo nam se stvari mora poklopiti, poglavito prednost domaćeg terena, a da bi se to ostvarilo moramo ostati zdravi i nastaviti nizati pobjede.

Kada razmišljam o dvoboju vas i Heata, ti mi se činiš središnjom točkom vašeg uspjeha. Oni brane pick-and-roll tako da oba obrambena igrača napadaju beka, rade tzv. “trap”, i to vrlo agresivno. Ti možeš jednostavno iskliznuti iz picka i uhvatiti loptu blizu linije slobodnog bacanja i odjednom ste u situaciji 4 na 3 sa šuterima oko tebe te ti sada imaš tri mogućnosti, asistirati šuterima, uzeti šut sa poluodstojanja ili povesti loptu prema košu. Misliš li da si kao po mjeri stvoren za tu situaciju i taj “matchup”?

Ne gledam na to na taj način. Nekih posebnim shemama  pokušavamo igrati protiv njih jer znamo da će biti nešto agresivniji u obrani, posebno u svojoj dvorani.

U Miamiju posebno?

Da, tamo igraju malo drukčijim stilom, u smislu koliko su aktivni u obrani i koliko se pokušavaju nadvikivati. Za nas je ključ da se pokušamo tome prilagoditi i dokazati se u njihovoj dvorani. Mi osjećamo da smo to napravili još prije dvije godine,a posebno prošle kada smo ih doveli do sedme utakmice.

Kada bismo zaustavili pick-and-roll s tobom u glavnoj ulozi prilikom hvatanja lopte, čini da bi od tog trenutka nadalje sve trebalo ići jer ste u situaciji 4 na 3, međutim, igrači Heata su tako brzi u obrani da dosta otežaju tu situaciju, zar ne?

To je točno. Oni pokušavaju to da uvijek dvojica igrača krenu prema lopti te vas prisiljavaju na to dodatno dodavanje. Tada morate donijeti pravu odluku i pronaći svoje suigrače u pravom trenutku, dok mogućnost asistencije postoji. Ako to ne uspijete, možete se pomiriti s tim da je lopta izgubljena.

Čini se da se vi i Heat baš i ne volite. Da li za to ima i nekih drugih razloga izuzev toga da se susrećete u playoffu dvije godine zaredom?

Ne bih rekao da se ne volimo. Samo smo natjecateljski raspoloženi. Oni su prvaci i najbolji način da im iskažemo poštovanje je da se borimo najbolje i najjače što možemo. A osim toga, to je i jedini način kako ih možete pobijediti, da date apsolutno sve od sebe.  Tako da je normalno da ponekad postane malo iskričavo.

Pričajući o tome, imao si dosta sukoba u svojoj karijeri, pa tako i s Haslemom, Battierom, Chalmersom. Bio si isključen zbog flagrantnog faula na Milleru dok ste ti i on još bili u drugim momčadima no danas. Tu je bio i flagrantni faul nad Horfordom kada si ga gurnuo s leđa prošle sezone u playoffu. Da li postoji određena linija između bivanja liderom, vođom na parketu, i bivanja provokatorom suparničkih igrača?

Cijelo vrijeme pokušavam igrati na nekom rubu. Pokušavam postaviti temelje odmah na početku utakmice sa svojom agresivnošću. To je jedna stvar koja je nedostajala ovoj grupi kada sam došao ovdje, da vrate neki prljavi potez, odgurnu suparničkog igrača kada on gurne njih. Mislim da morate igrati na točno određeni način i imati točno određen stav ako želite biti uspješni. Ne radi se uvijek o tome da nekog srušite na parket, ali postoji i vrijeme i mjesto i za to.

Koliko si bio blizu potpisa za Boston? Jesi li pričao s Aingeom osobno?

Da, pričao sam s Aingeom. Pričao sam i s Docom (Riversom) i Rayom (Allenom). Postojala je ta mogućnost. Pokušavao sam procijeniti koja mi se momčad ako gledam na dugačke staze više isplati. Na kraju sam donio pravu odluku. Pogledajte Boston, svi ti momci su otišli. Kada sam razmišljao o svim plusevima i minusima, shvatio sam da je za moju karijeru tada bolja odluka bila Indiana.

Frank Vogel mora da je jedini trener u ligi, ili jedan od dvoje, troje, koji osobno piše po ploči u svlačionici.

Da, to radi prije svake utakmice.

Da li mu ikada kažete: “Hej treneru, znamo da ste veliki radnik, ali vi ste sada šef. Drugi mogu napisati te stvari za vas”?

Ma ne. To je jednostavno njegova osobina, ono što ga čini takvim kakav je.

U zadnje vrijeme sve češće kada je Roy Hibbert u problemima sa osobnim pogreškama, igraš s Luisom Scolom. To je bilo dosta rijetko, jer je Vogel dosta dugo želio da uvijek na parketu budu ili Hibbert ili Mahinmi. Bi li volio više igrati sa Scolom?

Da, činimo to nekada, zbog problema sa osobnim pogreškama najčešće, i nekada dosta dobro uspije. Obojica koristimo našu košarkašku inteligenciju da dođemo do željenih pozicija. Kada smo zajedno na parketu ekipa ima drukčiji identitet jer imate dva igrača koji mogu pogoditi šut izvan reketa. Rezultat toga je da izvlačimo suparničkog centra iz reketa i omogućujemo si nešto više kretnji u napadu.

Manje šutaš ove godine. Odlasci na liniju slobodnih bacanja su rjeđi. Rjeđe si na postu. Ali nije li to i osnovna ideja kada igrač tvojih godina potpiše za ovakvu momčad? Ili ipak misliš u sebi da bi, ako bi to tražili od tebe, i dalje mogao biti na postu po petnaest puta na utakmici i zabijati koševe bez puno znoja?

To je jedna od tema o kojima smo pričali na početku sezone. Svi moraju nešto žrtvovati. Znao sam da ću jedan od tih igrača biti i ja, zbog Scolinog dolaska i samim time i smanjenjem mojih minuta provedenih na parketu. A također i zbog rasta Paula Georgea  i njegovih napadačkih mogućnosti. Samim time će biti večeri kada ću biti tek peta opcija u napadu.

David West: peta opcija. I dalje zvuči čudno.

To je dio našeg identiteta kao momčadi.  Ali naravno ako ekipa treba da ja par napada preuzmem odgovornost i budem malo agresivniji, još uvijek mogu to bez problema učiniti.

Sviđa li ti se kad Miami izvadi iz igre Battiera ili Beasleya i ostavi LeBrona kao jedino pravo visoko krilo koje mora čuvati tebe?

Znaš, prestali su to raditi.

Ne rade to baš previše. Ali kada to učine, kažeš li sam sebi: “Ok, idemo sada na post”?

Da, kada to učine, to je šansa za mene da malo izmorim LeBrona. Igram poziciju visokog krila cijeli svoj život. Kada suparničke ekipe igraju s nižim petorkama, morate to iskoristiti. Protivnički igrači se umaraju jer nisu naviknuti na igranje te pozicije. Postoje određene stvari koje visoka krila prakticiraju u igri, tipa udaraca laktom,guranja u leđa, koja ni ne primjećujemo. Niska krila nisu naviknuta na takvu igru. Oni će to shvatiti osobno i žaliti se sucima. Ali kada ste u igri s ostalim momcima koji isto tako igraju poziciju visokog krila cijeli život, takve stvari su normalne.

Puno se priča o ozljedama u zadnje tri sezone. Bilo je dosta ozljeda prednjih križnih ligamenata. Tvoja takva ozljeda se čini da je bila dosta davno, no rastavila je dosta dobru momčad New Orleansa. Imao si oko 30 godina kada se to dogodilo i svi su govorili : „ Ma on ionako više voli igru „ispod obruča“ , bit će on u redu. Ali jesi li ti pomislio da bi to mogao biti kraj za tebe kao All-Star igrača?

Pa, puno sam istraživao kada sam se ozlijedio. Kada sam počeo čitati o tome i pričati sa raznim ljudima, shvatio sam da to nije nešto što će mi uništiti karijeru. I zato sam krenuo snažno. Kada sam pričao sa Darrenom Sharperom (poznatim igračem američkog nogometa, op.a.) koji je isto operirao koljeno, najbolji savjet koji mi je dao je bio da krenem snažno u rehabilitaciju, da „napadnem“ ozljedu. I to je ono što sam napravio. Prihvaćao sam ono što su mi doktori i terapeuti govorili i nikada nisam sumnjao u njih.

Bi li volio da sezona traje kraće od 82 utakmice? Bi li to smanjilo mogućnost ozljeda?

Uh, da budem iskren, ne bi mi to ni najmanje smetalo. Shvaćam da je ovakvo trajanje sezone već dugo dio ove lige i njenog identiteta, ali bilo bi lijepo početak sezone malo odgoditi do nekih kasnijih datuma, a ne kraja listopada.