Intervju: Earl Watson

Earl Watson se nakon 13 sezona provedenih u NBA ligi, umirovio u listopadu 2014. godine. Poznat kao dobar trenerski potencijal, odmah je dobio posao u razvojnoj ligi, kao pomoćni trener Austin Spursa. Nakon godinu dana provedenih tamo, u srpnju 2015. pridružio se trenerskoj postavi Phoenix Sunsa. Međutim, nezadovoljni poslom koji je obavljao glavni trener Jeff Hornacek, uprava Sunsa mu daje mjesto privremenog glavnog trenera nakon otkaza Hornaceku u veljači 2015.

Watson je u 33 utakmice ostvario svega 9 pobjeda, no nije da je baš bio u bajnoj situaciji. Momčad je bila usred trakavice s Markieffom Morrisom koji je zahtijevao razmjenu, a i Eric Bledsoe je bio van terena do kraja sezone. Uprava mu je na ljeto ponudila novi trogodišnji ugovor. Generalni menadžer  Sunsa, Ryan McDonough, objasnio je svoju odluku: „Earl je napravio sjajan posao s našom momčadi prošle sezone nakon što je preuzeo ulogu glavnog trenera u vrlo zahtjevnim trenucima za našu organizaciju. Njegove urođene kvalitete vođe i sposobnost da se poveže s našim igračima i motivira ih je ono što se isticalo tijekom njegovog vremena ovdje. Uzbuđeni smo vidjeti što može učiniti sa zdravom momčadi i cijelim ljetom koje ima za pripremu iste.“

Centar Sunsa Tyson Chandler je također pohvalio Watsonov rad u drugom dijelu sezone: „Smatram da je napravio nevjerojatan posao. Pokušavam se držati podalje od odluka uprave, no stvarno je odradio sjajan posao s obzirom na stanje momčadi. Puno je pomogao mlađim igračima svojim savjetima, a i meni u prilagodbi na novu momčad. Unio je strukturu i sve što je napravio bilo je pozitivno, a preuzeo je momčad u zaista teškim trenucima.“

Watson je s 37 godina na leđima držao titulu najmlađeg NBA trenera sve dok mu je ovo ljeto nije preuzeo Luke Walton, koji je godinu dana mlađi. Momčad Sunsa je trenutno na omjeru od 8 pobjeda i 17 poraza i nalazi se na 12.mjestu Zapadne konferencije, a za doigravanjem zaostaje 4 utakmice.

Watson se razgovoru sa Zachom Loweom za espn.com dotaknuo raznih tema, od postajanja trenerom i igre svoje momčadi (spomenuo je i našeg Dragana Bendera), preko svog vremena provedenog na sveučilištu UCLA, pa sve do obiteljske tragedije koju je proživio.

Zach Lowe: Prije sezone si prilično sigurno najavio kako vam je cilj ući u doigravanje. Da li je to i dalje cilj, unatoč omjeru od 8 pobjeda i 17 poraza?

Earl Watson: To će uvijek biti moj cilj. Imamo još vremena, a s mladom momčadi je sve moguće. Veterani su to što jesu, jedini prostor za napredak je kroz mlade igrače. Njihov razvoj nam je važniji i korisniji od neke razmjene. Dragan Bender je sve bolji, kao i Marquese Chriss. Pa onda je još tu i Tyler Ullis – stvarno imamo jako puno mladih momaka.

ZL: Sviđa mi se Tyler Ullis. Pametan igrač.

EW: On će jednoga dana postati trenerom u ovoj ligi, to je neupitno. A često zaboravimo koliko je recimo Devin Booker mlad i kakvom je pritisku izložen. To što može s 20 godina je izvanredno. Igrao sam s Russellom Westbrookom, Kevinom Durantom, Damianom Lillardom, C.J. McCollumom i on je u mnogo aspekata igre napredniji nego što su oni bili u istim godinama. Obrambeno posjeduje nešto što nazivom snagom odraslog igrača, rijetku za takve mladiće.

ZL: Dakle, da budemo jasni – doigravanje je i dalje realan cilj?

EW: Zašto ne? Zaostajemo svega četiri utakmice.

ZL: U nezgodnoj si situaciji jer moraš balansirati između mladih i starijih igrača. Brojke sa svim veteranima u igri su dosta dobre, ali svejedno počinješ utakmice s Chrissom i puštaš ga da uči na svojim greškama. Kako uravnotežiti razvoj igrača i želju za pobjeđivanjem, a uz to sve naravno i održati igrače poput recimo Tysona Chandlera zadovoljnima?

EW: Moram ubiti svoju sebičnost koja se kod trenera najčešće očituje kao ona poznata: „Idemo pokušati pobijediti odmah.“

ZL: Dakle, svjestan si vašeg omjera.

EW: Jesam, i pobjeda i poraza. No, prije dva pitao sam moju grupu: Koja je pozicija u ligi danas atletski najmoćnija?

ZL: Hmm … pozicija razigravača ili visokog krila?

EW: Da, točan je odgovor visoko krilo.

ZL: Definitivno ima najviše talenta upravo na toj poziciji.

EW: Vrlo je dinamična jer su se sva niska krila preselila na poziciju visokog krila. Mi imamo dva dinamična igrača na pozicijama visokog krila i centra koje moramo razviti sada u vidu Dragana i Marquesea kako bi imali šanse kasnije u sezoni.

ZL: Bender također igra i nisko krilo.

EW: Može igrati kao nisko krilo, visoko krilo, a i centar.

ZL: Može li zaista braniti sve te brze igrače? Ipak je visok 215 centimetara!

EW: Može. Za njega je jedinstvena njegova visina. Uvijek mu govorimo da ne mora striktno biti uz svog igrača zbog svoje dužine i da je dosta da samo podigne ruke jer već tada većina igrača uopće ne vidi obruč.

ZL: Mogu li Eric Bledsoe, Booker and Brandon Knight igrati zajedno? Obrana baš i nije najbolje izgledala…

EW: Odigrali su dobro protiv Portlanda dok su i oni igrali s nižom petorkom. Međutim, naravno da postoje neke postave protiv kojih baš i ne mogu igrati zajedno.

ZL: Evo jednog nasumičnog podatka. Vjerojatno koristiš Synergy Sports. Po njihovim mjerenjima, oko 25% vaših posjeda lopte završi tako da bekovi nakon pick-and-rolla nešto naprave – ili upute šut, ili izbore prekršaj ili je pak izgube. To je najveći takav postotak u njihovoj bazi podataka.

EW: Nisam to znao!

ZL: A takve akcije općenito imaju manju efikasnost nego one kada se pick-and-roll koristi kao početak akcije za dodavanje cutteru ili pak igraču na liniji za tri poena. Da li te to zabrinjava?

EW: Ne zabrinjava me to jer smatram da imamo dva najbolja mlada šutera s poludistance u ligi u TJ Warrenu i Bookeru. A tu je također Bledsoe koji je, čini mi se, s elbow pozicija prošle sezone po uspješnosti bio u top pet igrača lige.

ZL: Morat ću to provjeriti.

EW: Inače nemate tri igrača na terenu koji mogu efikasno postizati poene s poludistance. To je izgubljena umjetnost. Baš sam nedavno vidio članak na ESPN-u o DeMar DeRozanu koji otkriva kako je proučavao Kobea Bryanta te usavršio šut s poludistance. Možete vidjeti da se igra polako vraća na midrange. Staro postaje novo.

ZL: Dakle 25.mjesto u ligi po upućenim šutevima za tri poena te ne zabrinjava?

EW: Želimo šutati više, no zato trebamo kvalitetne šutere.

ZL: Pa imate neke! Chriss ih dobro šutira. Mislim da uvijek imate najmanje tri igrača na terenu koji su u najmanju ruku solidni iza linije za tri poena.

EW: Da, imamo neke solidne šutere. No i dalje ih previše promašujemo.

ZL: Nedavno si dao svoje mišljenje o Steveu Kerru i njegovom priznanju da je koristio marihuanu kako bi ublažio bol u leđima. Smatraš da bi treneri trebali biti oprezni u odobravanju korištenja droge. To mi se učinilo vrlo interesantno jer si već jako dugo u ligi i sigurno si vidio igrače koji redovito uživaju u marihuani, zar ne?

EW: To je samo mali postotak ljudi koji je koriste, nisu tu samo igrači, već doktori, učitelji i drugi.

ZL: Možda i treneri!

EW: Možda. Moja razmišljanja su takva zbog mojih osobnih iskustava dok sam odrastao u Kansas Cityju, u zajednici koja je ekonomski na vrlo niskim granama. Čak tu nije stvar ni bijele ili crne rase. Imao sam prijatelja bijelaca koji su odrastali u parkovima za kamp-prikolice. Tamo posjedujem i jednu predškolsku ustanovu te stoga moram misliti i na svu tu djecu kada izražavam svoja mišljenja. Odrastajući sam često svjedočio marihuani na tulumima, u školi. Vidio sam mnoge kako je prodaju kako bi zaradili. Ja je nikada nisam probao. Naime, prema mom životnom iskustvu su svi oni koji su krenuli s marihuanom pri kraju osnovne škole, kasnije u životu eksperimentirali s drugim stimulansima i počeli prodavati puno teže droge. Nikada nisam vidio da je išta dobro proizašlo iz toga. Mnogi su moji prijatelji završili ili mrtvi ili u zatvoru.

ZL: Dijelom si Afroamerikanac, a dijelom Meksikanac. Treniraš većinom igrače crne rase. To sve radiš u republikanskoj državi. Da li je to čudan osjećaj? Da li ste kao grupa raspravljali o izborima?

EW: Ne, nismo imali takve razgovore. Što igrači pričaju među sobom u svlačionici su njihovi privatni razgovori. Mislim da su mlađe generacije svjesnije naše sadašnjosti no što mi mislimo. Ja imam drukčiji pogled na mnoge teme. Moj je otac bio jedan od prvih Afroamerikanaca primljenih u vojsku Sjedinjenih Američkih Država, još 1954. Zato imam drukčiji pogled na zastavu.

ZL: Koji je?

EW: Sva lica zastave su dio njenog DNA. To nije zastava samo jednog naroda. Moj je otac volio tu zastavu, a ja volim svog oca. Žrtvovao je mnogo kako bi došao od segregacije do integracije, kako u vojsci, tako i u svakodnevnom životu. Zastava u našem domu uvijek visi na zidu. Dok sam odrastao igrajući košarku, mislio sam da ću i ja jednoga dana završiti u vojsci.

ZL: Onda je poprilično jasno da nikada ne bi zapalio zastavu kao dio protesta?

EW: Neupitno je da ne bih.

ZL: Ima li istine u tome da si na ispite iz matematike, tijekom srednje škole, škrabao košarkaške akcije?

EW: Da, to je istina.

ZL: Jesi li to crtao na mjestima za odgovore, čak i ako si ih znao?

EW: Ne, akcije bih crtao na rubovima papira. Naravno da bih prvo napisao sve odgovore! Čudan jesam, no ne toliko. Jednostavno nisam htio zaboraviti svoje akcije. Crtao bih oko odgovora i profesori bi me redovno upozoravali da to ne radim. Stvarno sam imao previše slobodnog vremena.

ZL: Koja je tvoja najdraža uspomena s Baronom Davisom dok ste bili na UCLA-u? Da li je to oduvijek bio samouvjereni Baron kojeg toliko volimo?

EW: Uselio sam se s njime u svibnju 1997., kao brucoš, te smo živjeli u njegovoj garaži. Njegova me baka prihvatila kada nisam imao gdje odsjesti. Baron mi je poput brata. Jedno sam pet mjeseci odsjedao sam kod njega, a i kod raznih drugih ljudi po raznim kaučima.

ZL: To je bilo odmah kada si došao u Los Angeles?

EW: Točno. Nismo mogli u studentske domove do rujna.

ZL: Jesi li probao lijek Leandra Barbose koji se inače koristi za konje?

EW: Molim? Kakav lijek?

ZL: O čovječe, pa ti ne znaš za to? Moj prijatelj Scott Cacciola je napisao priču za New York Times tijekom doigravanja o tome kako Barbosa navodno pije neki zeleni biljni ekstrakt koji se inače daju konjima.

EW: Čemu to služi?

ZL: Kao lijek za pročišćavanje, valjda. Neki su ga igrači Warriorsa probali i rekli da je odvratnog okusa.

EW: Čovječe, moram ga pitati o tome.

ZL: Samo pitati? Moraš probati!

EW: Ne znam baš hoću li probati, ali ću ga pitati sigurno.

ZL: Da li je vrijeme da Tyson Chandler ipak malo skrati bradu?

EW: Znaš što je smiješno? Baron i ja smo ga znali pokupiti još dok je bio osmi razred i odvesti negdje na jelo.

ZL: Nemoj zafrkavati.

EW: Kunem se. Tako da mi je Tyson poput mlađeg brata.

ZL: Čini mi se da izbjegavaš pitanje o bradi.

EW: Hej, moraš pustiti mlađeg brata da odraste i kroji si život kako želi.

ZL: Da li si u ljeto 2014. mislio da LaMarcus Aldridge stvarno dolazi u Sunse?

EW: Mislio sam da imamo dobru šansu. Dapače, znam da smo je imali.

ZL: Priča ide da ste prvo potpisali Tysona i doveli ga u sobu za sastanku kao iznenađenje za LaMarcusa. Sjećaš li se toga?


EW:
Da, LaMarcus je bio u šoku kada ga je vidio. Ponavljam, smatram da smo imali realnu šansu da ga dovedemo.

ZL: Prošle si sezone postao glavni trener otprilike dva tjedna prije krajnjeg roka za razmjene igrača. Da li je bilo prekasno za spašavanje situacije s Markieffom Morrisom?

EW: Da, došao sam prekasno, praktički na kraju. Međutim, sve se događa s razlogom. Da je on ostao, možda sada ne bismo imali Marquesea Chrissa.

ZL: Nerviraju li te dugačke dvice Brandona Knighta, posebno kada nagazi liniju za tri poena, što se često događa?

EW: Ne.

ZL: Ma daj.

EW: Pa, šut kada gazite liniju trice nije dobar šut, to je istina. No, sve što mi želimo je da Brandon bude agresivan.

ZL: Zašto ne možete napraviti akcije za Tysona Chandlera koje završavaju dodavanjem na alley-oop? Takva je dodavanja često dobivao u Dallasu.

EW: To je dobro pitanje. Mislim da zbog našeg načina igra i zbog naših mlađih, dinamičnih bekova, ritam u igri za ta dodavanje jednostavno ne postoji.

ZL: John Wooden ti je jednom na sveučilištu prigovarao zbog dodavanja iza leđa, zar ne?

EW: Da, to nikada neću zaboraviti. Bili smo u Las Vegasu na dodjeli nagrada i razgovarao je sa mnom puna dva sata. Pričao je i o mojim dodavanjima iza leđa. Rekao mi je: „Earl, sviđa mi se kako igraš, no da se mene pita, ne bi igrao.“

ZL: Uh, to je oštro.

EW: Pitao sam ga zašto, a on mi je odgovorio: „Jer dodaješ iza leđa. No dobro bi mi došao na klupi, pokraj mene.“ Trener Wooden je imao svoj način komunikacije na koji bi pokušao doprijeti do vas. Nikada to nije bilo zlobno.

ZL: Jesi li ga poslušao?

EW: Ne, odmah nakon toga sam Baronu dodao loptu od table.

ZL: Posjećivao si trenera Woodena prije njegove smrti. Jeste li pričali o košarci ili o drugim stvarima?

EW: Nikada o košarci. Mnogi su sjajni treneri s kojima sam radio bili takvi. Hubie Brown, Jerry Sloan. On pak nije previše pričao o ičemu, jedino je tražio od tebe da obaviš svoj zadatak na terenu. Također, i treneri u San Antoniju su takvi. Svi su me oni zbog toga podsjećali na Johna Woodena.

ZL: Na sveučilištu si proveo četiri godine, a sada si trener tim silnim tinejdžerima. Zanima me smatraš li da treba postojati neka dobna granica za NBA?

EW: Smatram da treba izabrati pravo sveučilište. Ako odeš na pravo sveučilište, možda ga nećeš željeti napustiti tako rano. Mi smo izabrali UCLA jer smo očajnički htjeli nositi taj dres. Ne možeš ići na sveučilište samo da bi došao do NBA lige. Moraš se ponositi time koga predstavljaš, jer ako to ne učiniš, taj će se mentalitet prenijeti ovdje, u NBA. Doći ćeš ovdje i neće te biti briga jesi li dio nečeg velikog, već ćeš samo razmišljati o novcu. Tako nikada nećeš postati pobjednik. Sveučilište predstavlja najzabavniji dio mog života. Naučio sam puno o drugim ljudima, narodnostima i kulturama. Zbog toga što sam ga završio, ne moram striktno biti trener. Mogu raditi što god poželim. Moja se mreža proteže i izvan košarke.

ZL: Dakle, zaključno nam onda otkrij vjeruješ li u dobnu granicu?

EW: Ne znam, nemam mišljenje o tome. No reći ću da se NBA promijenio u vidu trenerskog posla. Kada sam došao u NBA, Gary Payton je bio moj veteran. Nate McMillan je bio moj glavni trener, a Dwane Casey pomoćni. Ako su ti rekli da odigraš neku akciju, odigrao si tu akciju. Ako je nisi znao, bio si prisiljen stajati sa strane, možda bi te čak i izbacili iz momčadi. Sada mladim igračima moramo pokazivati kako da nešto naprave i učiti ih, kao na sveučilištu. I znaš što? Sada moramo i s puno više truda vrbovati igrače. Nema više: „Dođi u moju momčad, imat ćeš najviše novca.“ Igrači odbijaju povijesne franšize. Morate razvijati odnose s igračima i agentima, sa svima. Ako niste dobro pripremljeni, svi će vas glavni slobodni igrači odbiti.

ZL: Jednom si prije izjavio da je Larry Bird kriv za to što si sada trener jer ti je to spomenuo još dok si igrao za Pacerse 2010. Što ti je točno rekao?

EW: On je čovjek od malo riječi. Bio je to moj izlazni intervju s Pacersima. Sa mnom je prvo razgovarao tadašnji trener Pacersa, Jim O’ Brien, a prisutan je bio i Dr. Jack Ramsay.  O’Brien mi je rekao da moram početi govoriti medijima da se želim baviti trenerskim poslom, sve dok to ne postane stvarnost. S Larryjem je pak bilo jednostavno, želio je da se počnem baviti trenerskim poslom odmah tada.

ZL: Dakle, želio da je da se odmah pridružiš trenerskom osoblju Pacersa?

EW: Da. Nazvao sam svog agenta koji nije mogao vjerovati. Upitao me: „Jesi li zaista spreman umiroviti se?“ Nisam to mogao napraviti, pa tek sam navršio 30 godina! Želio sam još igrati.

ZL: Prije sam u svojoj karijeri prikazivao priče sa sudova o raznim zločinima. Pročitao sam priču o čovjeku koji se zove Tremayne Quinn, čovjeku koji je prije dvije godine ubio tvog brata. Kasnije sam saznao da je osuđen na uvjetnu kaznu te da si mu tijekom saslušanja kazne oprostio za njegov postupak. Smatram to čudesnim.

EW: To je istina.

ZL: Vidio sam takve scene tisuću puta, no mislim da nikada nisam vidio takav neposredni i javni oprost, posebno kada izricanje kazne ne prođe onako kako je netko želio. Kako si došao do takvog stanja?

EW: To je razlog zašto me naša trenutna situacija u Phoenixu ne plaši. To razlog zašto ti, kada me pitaš imamo li šanse za doigravanje, odgovorim da još uvijek imamo. Ako slušaš što svijet i ljudi pričaju o tebi, postat ćeš netko tko nikada nisi želio postati. Noć prije mog prvog drafta kao NBA trenera sam morao napisati pismo sucu. Trebalo je biti o tome što ja mislim da bi se trebalo dogoditi. U konačnici je dvoje je ljudi moglo izgubiti sina – moja majka ga je izgubila, a mogla je i Quinnova majka, zbog zatvora. Jesam li bio uzrujan i ljut? Naravno. Međutim, znao sam da neću dospjeti nigdje ako dopustim da se ti osjećaji povežu uz mene. Morao sam pronaći način da mu oprostim, a to nije bilo lako. Znao sam da, ako mu ja uspijem oprostiti, će možda i moja majka pronaći način. Nisam htio da se ikome u mojoj obitelji skrati život jer vas to sve može ubiti.

ZL: Misliš, zadržavanje gnjeva?

EW: Da, držanje tog silnog gnjeva, tuge i boli u sebi. Rekao sam sucu: „Nije važno na koliko ga dugo osudite jer nikada neće biti dosta. Moramo vam vjerovati da ćete donijet pravu odluku. Ja sam previše emotivan za takvo što, a vi ste ipak profesionalac.“ Sudac me pitao što ja mislim kakva bi presuda trebala biti, a ja sam mu odgovorio : „Štogod odlučite. Moja će obitelj to prihvatiti.“ A Quinnu sam rekao sljedeće: „Opraštamo ti. Duguješ nam to da iskoristiš svoj novi život na bolji način.“  Moja ga je majka zagrlila. Nevjerojatno. Snaga moje majke i cijele obitelji nam je omogućila zatvaranje tog poglavlja.