Intervju: Jamal Crawford

Jamal Crawford je i ove sezone pokazao koliko “vruć” može postati. U utakmici protiv Raptorsa 25. siječnja je imao 26 poena na poluvremenu i možda bi opet probio tu barijeru od 50 poena da se J.J. Reddick nije zagrijao u posljednjoj četvrtini.

“Iskreno, mislim da sam mogao zabiti 50 jer poznajem taj osjećaj. No puno sam više ponosan na svojih 11 asistencija jer smatram da sam combo-guard koji može i dodavati i postizati poene”, izjavio je Jamal poslije utakmice.

Crawford je inače u tri utakmice u karijeri postigao 50 poena, i jedan je od četiri igrača u povijesti NBA lige kojem je to uspjelo s tri različite momčadi. Također je i ponosni osvajač nagrade za najboljeg šestog igrača u sezoni 2009/10.

Ove sezone ponovno igra sjajno i kandidat je za tu istu nagradu, iako je dosta utakmica morao i započeti zbog Reddickove ozljede. Trenutno je na najboljem prosjeku poena (18,3) još od sezone 2008/09. S ozljedom Chrisa Paula na početku siječnja se povećala i njegova odgovornost te je jedan od najzaslužnijih za sjajan omjer Clippersa u tom mjesecu (12-4) unatoč ozljedi njihovog prvog razigravača. U siječnju je doprinosio ekipi s 20,4 poena i 4,6 asistencija u prosjeku.

U razgovoru za portal hoopshype.com govori o novom treneru Clippersa, o svojoj ljubavi prema košarci te mentorstvu mlađih igrača.

Što si saznao o Docu Riversu ove godine što prije nisi znao?

On je bolji nego što sam mislio da je. Ja sam njegov fan kao i mnogi ljudi koji su gledali sve što je uspio postići s ekipom Celticsa, ali je potpuno drukčije kada ga imate priliku viđati na dnevnoj bazi. Tada vidite njegovu posvećenost detaljima i pobjedama, jer mu ništa nije važnije od pobjeda. Kada vidite te sve male stvari, a ne samo širu sliku, onda shvatite zašto bi svi njegovi igrači za njega učinili apsolutno sve, pa i prošli glavom kroz zid.

Je li to ono što ga čini posebnim i odvaja od drugih, to što je osvojio naslov prvaka i razumije to dugačko putovanje?

Smatram da ako ste momčad koja pretendira na naslov prvaka morate imati i takvog trenera, koji je na visokoj razini i koji ima ono nešto da vas dovede do vrha. On je bio u finalu, osvojio ga je, a zatim se i vratio u njega. Otkada se pojavio prvi dan, od prvog sastanka, kada on nešto govori svi ga mirno slušamo s velikim zanimanjem i poštovanjem.

Dao si mu nadimak “Barack”, je li to točno?

Da, jest. Iskreno, on je jednostavno najbolji. Način na koji govori, kako se nosi sa životom, smatram da je izvrstan uzor i sretan sam jer imam šansu raditi s njime svaki dan.

Što je nešto što ti znaš o Blakeu Griffinu, a većina drugih ne zna?

On je jedan od najvećih radnika kojeg sam ikada vidio. Ikada. Nedavno smo bili u Detroitu, igrali smo utakmicu na dan Martina Luthera Kinga i on je postigao 25 poena ili tako nešto, uglavnom, dominirao je utakmicom. Nakon toga smo odletjeli u Charlotte, na dan utakmice, bila je nešto ranija utakmica, te sam otišao u teretanu da napravim neke stvari, a kad ono u teretani Blake odrađuje cijeli trening punom snagom.

Prije godinu dona sam te pitao o Ericu Bledsoeu…

Kada sam rekao da će biti zvijezda?

Da,upravo to.

Vidiš sada? (smijeh)

Iznenađuje li te išta u tome kako napreduje u Sunsima?

Nimalo. Ja sam bio vjerojatno jedan od prvih s kojima je razgovarao kada je bio razmijenjen u Sunse. Svjedočiti tome kako je brzo postao zvijezda i privukao pažnju na sebe je sjajno i zbilja sam sretan zbog njega.

Njemu si na neki način bio mentor, kao i drugim mlađim suigračima i ostalim dečkima iz Seattlea kao Isaiahu Thomasu. Kakav je osjećaj vidjeti kako napreduju?

To mi znači sve. To je nešto za čim sam uvijek žudio, odrastajući u ovoj ligi, da imam nekoga tko ima puno iskustva i može mi ponuditi par savjeta. Ne želim ništa drugo tim momcima osim da budu uspješni. Ne samo na terenu, nego i izvan njega. Isaiah mi je praktički poput mlađeg brata još otkada je cijelo vrijeme boravio u mojoj kući dok je bio u srednjoj školi. S njim mi je malo drukčije. Ali kada vidim ostale da su odigrali neku dobru utakmicu, uvijek ću im poslati poruku i reći im da samo tako nastave. A isto tako ću ih i ohrabriti kada neku utakmicu odigraju slabije. Dakle, ne radim to samo kada stvari idu dobro. Samo nastojim imati pozitivan utjecaj na te mlade dečke.

Mnogi igrači dolaze u Los Angeles ljeti. Kakvi su tada treninzi u dvorani Clippersa?

Nevjerojatni su. Carmelo je bio tamo, Durant, LeBron je isto došao sa svojim igračima. Igrači iz cijele lige dolaze ljeti u Los Angeles. Odigravaju se neke zaista nevjerojatne stvari .

Da li si zamijetio nakon ovog vremena u ligi da se pristup kojim igrači pristupaju ljetu promijenio ili postao intenzivniji?

Da, svakako. Ljeto je doba kada napredujete. U sezoni na neki način pokazujete svoje treniranje i naporni rad tijekom ljeta. Ljeto je vrijeme kada postaje bolji, zasigurno.

Nazivaš se velikim obožavateljem košarke. S kime pričaš o košarci i svemu vezanom uz nju?

S bilo kim tko želi pričati o košarci. Ako želite dobiti nekakvu perspektivu o tome, košarku sam zavolio prije nego bilo što drugo, znate što mislim? Prije nego što sam imao curu ili čak i prijatelje u djetinjstvu, imao sam svoju košarku. Tako da je ona moja prva ljubav.

Nedavno je Melo zabio 62 poena. Ti si te večeri također imao utakmicu nakon čega si se vratio u svlačionicu i…

“Tweetao” sam o tome kako jedva čeka pogledati utakmicu. Stvarno sam bio nestrpljiv. Pogledao sam svaki postignuti poen tijekom vožnje avionom. A kada smo stigli do hotela, u sobi sam gledao NBA TV i pogledao utakmicu ponovno. Takav sam, ne mogu si pomoći.

I ti si imao utakmica s po 50 postignutih poena. Postoji li ikakav način da opišeš tu zonu u kojoj se tada nalaziš?

To je stvarno nevjerojatan osjećaj. To je kao kada na treningu radite neku vježbu i zabijate svaki šut. Jednostavno je kao da ste u toj vježbi. U zoni ste i ništa drugo nije bitno jer ste toliko fokusirani.