Intervju: Jonathon Simmons

Malo tko je očekivao da će u prvoj utakmici sezone Spursi pobijediti Warriorse s 29 poena razlike, ali postoji nešto što je začudilo još više ljudi. Jedan od heroja prve pobjede u sezoni ušao je s klupe Spursa i postigao 20 poena uz šut 8-14, a zove se Jonathon Simmons.

Simmons je 27-godišnjak koji potječe iz Houstona i sebe naziva pripadnikom onih 1% ljudi koji su uspjeli izbjeći sudbinu koja mu je prijetila u nezdravom i nasilnom okruženju. Od ranog života se posvetio crkvi. Njegova je priča zaista nevjerojatna, jer je u Spurse došao nakon jedne sezone u poluprofesionalnoj Američkoj košarkaškoj ligi (American Basketball League) i dvije sezone u razvojnoj ligi gdje je igrao za Austin Torose. Ta mu je gaža ujedno i spasila košarkašku karijeru. On smatra da mu je smjer koji si je odredio kao klinac spasio život.

„Nekada sam znao upasti u nevolje, no više sam vremena provodio pjevajući i svirajući bubnjeve u crkvenom zboru što me spasilo i zbog čega sam i dalje ponizan,“ priznao je Simmons za The Vertical. „Zbog toga sam stajao čvrsto na zemlji i nisam radio probleme. I danas se često sjetim svega što sam naučio odrastajući. Želja za košarkom se u meni razvila dosta kasno. Uvijek sam igrao tijekom djetinjstva, no inspiracija da se time bavim profesionalno je došla tek u kasnijem periodu mog života. Nisam imao nikakvih težnji prema sveučilištu. Prvo sam sveučilišno pismo dobio na početku završne godine srednje škole. Moja majka i ja nismo ni znali o čemu se radi. Rijetki su iz mog dijela grada uspjeli. Ja sam jedini koji igra na ovako visokoj razini. Nikada nisam mislio da će se to ostvariti i da ću nositi dres Spursa. No izgleda da je ipak sve moguće.“

Dva od Simmonsovih uvodnih 20 poena sezone bilo je i stavljanje JaValea McGeeja na poster.

Svoj atraktivan način igre je objasnio na sljedeći način: „Ta su zakucavanja ostatak one čvrste košarke na kakvu sam navikao na igralištima u djetinjstvu. Uvijek sam nosio neku žestinu u sebi. Morao sam imati tu dozu agresije i samouvjerenosti kako bih se dokazao.“

Njegov je put zaista bio krvav. Ljeto 2013. je proveo igrajući lokalnu ljetnu ligu u Houstonu čime je zaradio nekoliko stotina dolara. Tada je ozbiljno razmatrao mogućnost ostavljanja košarke kako bi pronašao normalan posao s kojim bi mogao svakodnevno zbrinjavati potrebe svoje obitelji – Simmons naime ima četiri kćerke. Međutim, nije odustao i shvatio je da mora nastaviti dalje. Imao je tri treninga dnevno.

Nema razlike između treniranja u 5 ujutro ili u 12 sati, ali morate stvoriti mentalni sklop u glavi i imati jednu razinu discipline kako biste se probudili u 5, odradili trening, zatim odradili još jedan u 12 sati i nakon svega navečer odradili završni trening. Bio sam željan uspjeha te sam se okružio ljudima koji su me podržavali u mojoj ustrajnosti.“

Kao što smo već rekli, Simmonsa na draftu 2012. nije izabrala niti jedna momčad te je zato svoj put do NBA lige morao tražiti na drugi način. U rujnu 2013. je, nakon cijelog ljeta treniranja, jedva sakupio 150 dolara kako bi pokušao upasti u razvojnu momčad Spursa smještenu u Austinu. Uspio je, no unatoč dobroj sezoni i zapaženim igrama, niti 2014.  se nije uspio izboriti za mjesto u nekoj NBA momčadi. Opet je ostao u razvojnoj ligi.

„Nisam mogao vjerovati,“ prisjeća se Simmons.

Međutim, nakon dobrog početka ljetne lige 2015. s Brooklyn Netsima u Orlandu gdje je u tri utakmice bilježio 12 poena i 5 skokova u prosjeku, pozvan je da se pridruži momčadi Spursa u Las Vegasu. U finalu ljetne lige je odveo Spurse do naslova postigavši 23 poena te je proglašen najkorisnijem igračem finalne utakmice. Dva dana kasnije je generalni menadžer Spursa, R.C. Buford, s njim potpisao u potpunosti garantiran jednogodišnji ugovor. Momčadi je donio prijeko potrebnu mladost i atletsku sposobnost.

 „U San Antoniju se morate namučiti kako bi dobili ono što želite. Ništa vam neće biti dano. Ponekad je to teško. Kao igrač nekad i ne razumijete sve. Zašto je trener Pop ovakav prema meni? Da li je to zaista zbog toga da postanem bolji igrač? Međutim, uvijek sam pokušavao dati sve od sebe i naporno raditi. Smatram da su uvidjeli da sam jedan od najmarljivijih igrača u momčadi. To mi je sigurno koristilo. Jednom kada sam prihvatio sistem Spursa, nikada više nisam pomislio na odustajanje. Prije no što sam došao ovdje, često sam pomišljao da odustanem i krenem ispočetka. Međutim, pokazao sam da znam igrati. Pokazao sam svoje atletske sposobnosti koje mnogi drugi nemaju.“

Nakon prve sezone je uprava Spursa odlučila produžiti suradnju na još 82 utakmice. Poruka Gregga Popovicha Simmonsu je bila jasna.

 „Tijekom jednog treninga mi je trener Pop prišao i rekao: „Nastavi raditi i uvijek budi spreman. Nema mekane igre, želim da cijelo vrijeme budeš agresivan.“ Nakon toga je napustio trening. To je jedna totalno drukčija vrsta motivacije na koju sam se sada naviknuo. Mekani igrači ne mogu igrati za Popa. Morate biti čvrsti u glavi i znati da on uvijek očekuje vaše najbolje moguće izdanje.“

Simmons na ljeto postaje slobodan igrač i sigurno je da će igrač njegovih predispozicija i vrlina na obje strane terena biti vrlo tražen. Samomu mu je sve to još uvijek nevjerojatno.

„To što sjedimo ovdje i pričamo o mogućim ponudama kada postanem slobodni igrač je nevjerojatno jer sam do prije 3,4 godine pričao o tome hoću li uopće imati posao. Uvijek su postojale sumnje i uvijek je bilo onih koji nisu vjerovali. Moje srce je ovdje u San Antoniju; oni su mi pružili prvu šansu. Nekada trebate pogledati i širu sliku.“

Glavni lik najbolje priče NBA lige, kako ju je nazvao trener Sunsa – Earl Watson, čvrsto stoji na zemlji i svjestan da je treba još napredovati.

„Nisam još na onoj razini na kojoj bih želio biti što se tiče moje karijere, no ipak se osjećam ugodno. Mogu malo mirnije spavati, ali dobro znam da još nisam najbolji igrač koji mogu biti. Zbog toga i dalje naporno treniram te živim s rezultatima svog rada,“ zaključio je Simmons.