Intervju: Shaquille O’Neal

44-godišnji Shaquille O’Neal predvodnik je grupe igrača koji će u petak ući u košarkašku kuću slavnih te se tako pridružiti eliti, a jedan od najdominantnijih igrača svih vremena to sigurno zaslužuje. Osim njega, od zvučnijih imena će u košarkašku vječnost otići Yao Ming, Allen Iverson i Tom Izzo.

U 19 godina karijere, Shaq je osvojio gotovo sve: 4 titule prvaka, 3 MVP-a finala, 1 MVP lige, 15 All-Star pozivnica, a na vječitoj listi strijelaca zauzima sedmo mjesto.

Takvog velikana će u petak predstavljati Isiah Thomas, Alonzo Mourning, Bill Russell i Julius Erving, ali prije toga je poslao posljednju poruku košarkaškom univerzumu:

Igrao sam na samo 30% svojih mogućnosti. Imao sam odličnu karijeru, ali nisam imao priliku pokazati što zapravo mogu. To je zato što bi me jako brzo udvajali ili bi čak trojica bila na meni. Morao sam dominirati u reketu, a bio sam sposoban izaći van reketa, prolaziti pored obrana i driblati, ali nikad to nisam mogao pokazati“, izjavio je za The Vertical.

Prenosimo vam u cijelosti intervju koji je dao za The Vertical u kojem priča o bivšim suigračima, ligi općenito te o svojoj briljantnoj karijeri.

NBA se zbog tvoje prisutnosti promijenio – rađanje prave zonske obrane, „Hack-a-Shaq“ taktika pa čak i stavljanje tvrđih obruča. Kako ti vidiš svoj utjecaj, želeći dominirati ligom?

Kada sam prvi puta došao u ligu, shvatio sam svoje utočište rano. Ne samo da sam htio biti najbolji visoki igrač, već i najdominantniji. Mnogo njih može reći da su bili najbolji, ali samo neki mogu reći da su bili najdominantniji. To je bio moj cilj. Želio sam biti u istoj rečenici s osvajanjem naslova i najboljom statistikom, mijenjati igru kao Mike [Jordan] i Wilt [Chamberlain]. Stvarno sam želio nastaviti moju zadnju godinu u Bostonu.

Zadnja sezona karijere s Celticsima – pretrpjeli ste ozljedu Ahilove tetive i završili sezonu – je li to utjecalo na žaljenje kako je završila karijera?

Jedino što sam trebao je ostati zdrav, zabijati 10 koševa po utakmici i tako prestići Wilta Chamberlaina na vječitoj listi strijelaca. Govorio sam arogantno i hvalisavo „Ja sam najdominantniji igrač koji je ikada igrao, ne spominjite druge“. Prošao sam Wilta po broju naslova, ali Bill [Russell] ima 11, Kareem [Abdul-Jabbar] ima 6, [Tim] Duncan ima 5, a ja 4. Sve dok se spominjem u tom društvu, za mene dosta.

U pohodu na peti i šesti naslov prvaka, bodu li vas sezone u Clevelandu (2009-2010) i Bostonu (2010-2011) najviše?

Kada sam bio u Clevelandu, bili smo prvi. Big Baby [Glen Davis] mi je slomio šaku i morao sam sjediti 5 tjedana. Napokon sam se vratio u prvoj rundi playoffa, ali smo izgubili od Bostona u drugoj rundi. Bio sam uznemiren. Znao sam da je činjenica da sam ostao zdrav te godine da bismo osvojili prsten.

U Bostonu iduće godine, imali smo veliku trojku [Paul Pierce, Kevin Garnett, Ray Allen] koja je radila većinu posla, a ja sam samo trebao loviti skokove, blokirati šuteve i zakucavati ljude na njihove guzice te mi je [Rajon] Rondo u tome olakšavao. Sviđale su mi se šanse te godine.

Kritika koju ste čuli od ljudi je da ste skratili svoje najbolje košarkaške dane, žališ li za tim?

Znate, jedino žalim za preko 200 propuštenih utakmica u karijeri kada sam zabijao po 25 poena po noći. To je još 5000 poena koje nisam ubilježio. To bi me stavilo na 2. mjesto strijelaca. Imao sam dosta ružnih ozljeda – operacije koljena, ozljede prsta, a i ruka mi je 2 puta slomljena jer su me previše faulirali. Propustio sam tih 200 utakmica kada sam zabijao 25 poena po utakmici i to je 5000 poena. To me pogađa.

Još uvijek te to proganja?

Uvijek će me te propuštene utakmice proganjati. Pamtit ću ih do kraja života.

U košarkašku kuću slavnih ulazite s još jednim dominantnim centrom, Yaom. Sljedeći kandidati će biti Duncan i Pau Gasol, ali obojica su zapravo „četvorke“ i tako su osvojili naslove. Koliko će trebati pravom leđnom centru da dođe do kuće slavnih sada?

Više nikada neće biti neko kao ja i kao Yao. Osjećamo nestašicu pravih centara. Vjerujem da na način na koji sam ja dominirao, napravio sam da se dečki boje ulaziti u reket i osjetiti bol. Zato sada imate puno njih koji iskaču van i šutiraju. Svi smo mi proizvod okoline, tako da kada sam ja dolazio, visoki igrači su bili u centru pažnje. Djeca su onda vidjela mene kako igram i shvatila da ne mogu niti ne žele osjećati takvu bol. Zbog toga su počeli šutirati – kao Dirk Nowitzki.

Shag i Kobe Bryant, Shaq i Dwayne Wade. Vi ćete uvijek biti povezani. Koliko ćeš razmišljati o njima u petak?

Kobe i D-Wade će jednog dana sigurno biti uvršteni u kuću slavnih. Svakome treba partner da osvoji naslov, a oni su bili moji. Puno je igrača imalo one-two punch kako bi osvojili naslov, a sada vidimo velike trojke. Kobe mi je pomogao osvojiti prva 3, a Wade 4. prsten. Bili su moji partneri.

Zahvalan si svojim roditeljima, ali ima li još neki značajan događaj u tvom životu kada ti je kliknulo kako će ogromna tvoja karijera biti na terenu ali i izvan njega?

Bio je prosinac 1990. Dick Vitale me je izazvao kada sam bio na LSU-u, a igrali smo protiv Arizone.  Dick mi je rekao da Arizona ima Briana Williamsa, Seana Rooksa i Chrisa Millsa. Došao je dolje i rekao mi: „Vjerojatno nećeš imati dobru utakmicu, ali daj sve od sebe.“ Znao sam da onda mogu utabati svoju stazu. Zabio sam 29 koševa uz 14 skokova i 6 blokadi protiv drugoplasiranih Arizona Wildcatsa. Sjećam se toga.

Sada uvijek govorim igračima da budu ono što jesu. Vidim puno mladih igrača koji pokušavaju kopirati ostale. Nije to loše, ali jednom morate ostaviti i svoj trag. Ljudi u ovoj klasi – Iverson, Yao – mi smo to učinili.