Intervju: Trey Burke

Trey Burke, razigravač Utah Jazza, nije imao sreće na početku svojeg NBA putovanja. U predsezonskoj utakmici protiv Clippersa je zadobio ozljedu kažiprsta desne ruke zbog koje se morao podvrgnuti operaciji i propustiti prvi mjesec sezone. Burke je bio 9. izbor drafta od strane Timberwolvesa, međutim, iste noći je bio dio tradea koji ga je poslao u Salt Lake City.

Trenutno je na prosjecima od 13,4 poena, 5,1 asistencije i 3 skoka po utakmici te se brzo penje na ljestvici potencijalnih kandidata za nagradu novaka godine. Iako mu i dalje nedostaje konstante, što se vidi po tome kada je izvrsne napadačke večeri protiv Spursa i Magica (21, odnosno 30 poena) popratio s lošim igrama u sljedećim utakmicama protiv Heata i Hawksa uz šut 1/8 i samo tri, odnosno dva poena, vidi da se radi o velikom potencijalu. Još uči kako biti fokalna točka napada momčadi koja je u rebuildingu i prilagođava se NBA igri, ali pred njim je zaista blistava budućnost. To je najbolje i pokazao u toj istoj utakmici protiv Magica kada je uz 30 poena dodao i 8 asistencija i 7 skokova te bio na granici triple-doublea. U razgovoru za CBSSports.com govori o prilagodbama na NBA ligu, moći vizualizacije i o tome kako iskorištava svoje slobodno vrijeme.

Dakle majka ti ima Twitter, točno?

Da, ima, ona je mlada i želi biti u koraku s trenutnim trendovima jer uživa u svemu tome. Moj uspjeh u NBA ligi joj je oduvijek bio jedan od glavnih snova te ju sada kada sam konačno tu neću napadati zbog toga što ima Twitter. Ne piše ništa ludo, samo je puna potpore.

Da li si oprezniji prilikom pisanja budući da znaš da tvoja majka čita tvoje tweetove? Ja sam uvijek zabrinut da će mi moja majka zamjeriti zbog nečega što sam napisao.

Apsolutno je tako. Ona me na neki način kontrolira te zbog toga i sam pazim da ne kažem ništa ludo ili uvredljivo zbog čega bi me liga kaznila.

Što te najviše iznenađuje iz dana u dan sada kada si NBA igrač?

Slobodno vrijeme. To je razlika dan-noć u usporedbi sa sveučilištem. Tamo je sve strukturirano. Ovdje imaš puno slobodnog vremena, međutim, to slobodno vrijeme moraš mudro iskoristiti. Često si po cijeli dan u hotelskoj sobi. Najvažnije je imati dovoljno odmora, a onda je bitno i uživati i zabaviti se.

Tko su veterani koji su ti najviše pomogli u prilagođavanju na život profesionalnog košarkaša?

John Lucas i Richard Jefferson. Oni mi najviše pomažu. Imaju puno iskustva u ovoj ligi, a John također ima i iskustvo igranja u Europi pa se ne radi samo o pomaganja na terenu, nego i izvan. Žele biti sigurni da ne napraviš neki pogrešan korak i da doneseš prave odluke kako bi izgradio svoj imidž. Zaista rade sjajan posao u vezi toga.

Prije si izjavio kako se diviš Allenu Iversonu. Da li si pokušao imitirati neke njegove poteze?

Ima ih nekoliko. Trenutno ih ne isprobavam jer sam još nov ovdje pa se pokušavam prilagoditi i osjećati ugodno. Nisam još pokazao sve značajke svoje igre jer još uvijek učim napadačke sheme. Gledanje Allena, njegovih promjena brzine, driblinga te korištenja određenih kutova da dospije do željenih pozicija na parketu, mi zaista puno pomaže zbog toga što je on bio nizak poput mene, a tako dinamičan scorer. To mi je pomoglo da dođem do točke gdje sam sada.

Znam da ste ti i Jared Sullinger bliski još otkad ste bili djeca. Da li ti je savjetovao nešto specifično o tome kako da se pripremiš za svakodnevni život profesionalnog košarkaša?

Jared često razgovara sa mnom. Mnogo mi toga savjetuje, nekada taj razgovor traje dosta dugo. Najvažnije je ne gubiti samopouzdanje. Uvijek ćete imati nekih večeri kada vas jednostavno ne ide, a isto tako i nekih kada će vam sve uspijevati. Trebate ostati točno u sredini. Potruditi se da postajete sve bolji i bolji i da dodatno radite i prije i poslije svakog treninga. Tako veliki igrači uspijevaju u ovoj ligi.

Moje puno ime je Matthew, ali me tako jedino smiju zvati moja žena i moja majka. Voliš li ti da te ljudi zovu tvojim pravim imenom, Alfonso?

Kada ga čujem, ne shvaćam to osobno. Mnogi ljudi ne znaju, sada ih naravno više zna nego što ih ne zna, ali stvarno to ne shvaćam osobno. Suigrači me tako zovu, neki treneri. To mi je pravo ime, ali poznat sam kao Trey svog cijelog života.

Imaš tetovažu “minor-league” bejzbolske momčadi – Columbus Clippersa. Što te inspiriralo za odabir te tetovaže? ( Burke je podrijetlom iz Columbusa, Ohio)

Osjećao sam da je to nešto što će najbolje predstavljati kraj odakle potječem. Taj simbol definitivno predstavlja Columbus. Nemamo nikakvih profesionalnih sportskih momčadi te mnogo ljudi uopće ne zna što taj simbol znači, osim ne potječu odande. To je samo način prezentiranja mog zavičaja jer nikada neću zaboraviti odakle sam potekao.

Ohio postaje, čini se, sve veći i veći izvor NBA igrača.

Definitivno. Ohio je poznata kao država američkog nogometa, ali je tamo također i puno talenata koji imaju šanse dospjeti u ovu ligu, a s druge strane, već ih je i dosta u samoj ligi. Zasigurno postajemo sve važniji na NBA mapi.

U jednom razgovoru si izjavio da ti je najveća prilagodba na sveučilištu bila što niti jednom tijekom utakmice igru u obrani ne smiješ shvatiti olako, ne smiješ se isključiti ni u jednom trenutku. Kakvo je stanje s tim u NBA ligi?

Ovdje je to na još jednoj višoj razini. Mislim da me sveučilište izvrsno pripremilo. U srednjoj školi možete uzeti neke obrambene posjede lopte slobodno. Možda i ne namjerno, nego se jednostavno igrač kojeg čuvate umori, pa se i vi možete malo odmoriti. Ali kad dođete na sveučilište, a posebno u NBA, to si nikako ne možete dopustiti. Čak i ako se moj igrač riješi lopte, ja ostajem na strani pomoći i sve aktivno pratim i komuniciram sa suigračima. Komunikacija je vrlo bitna ovdje. Stvarno ima puno segmenata u igri u kojima napredujem. Uzbuđen sam zbog tog svog rasta.

Impresioniran sam s tvojom pick-and-roll igrom. (Burke je prema Synergy Sportsu na prosjeku od 0,901 poena po posjedu lopte prilikom pick-and-rolla.) Što te tako dobro pripremilo da odmah budeš uspješan u tome?

Smatram da me sveučilište vrlo dobro pripremilo što se tiče toga. Tamo smo puno igrali pick-and-roll i puno profesionalnih napadačkih shema. Mislim da me to pripremilo. A također imam izvrsne suigrače oko mene. Imam dečke koji mogu zakucati loptu i one koji je mogu šutirati. Derrick Favors i Enes Kanter su visoki igrači koji lako zabijaju koševe. Moj je posao samo odigrati pravi potez, pročitati obranu, šutnuti loptu ako imam prostora ili asistirati suigračima.

U svom repertoaru imaš taj neobični “floater” s jednom rukom koji sam primijetio da koristiš. Da li si taj potez uvijek imao ili si ga morao razviti?

Dosta sam radio na njemu, ali mislim da mi je došao prirodno. Uvijek sam imao floater. Dok sam bio mlađi taj sam šut koristio cijelo vrijeme pa se nekako prirodno razvio. Gledajući druge razigravače u ligi primijetio sam da ga i oni koriste, i to uspješno. Kada ste niski branič u ovoj ligi morate naći načine na koje ćete uspjeti šutnuti loptu preko visokih centara.

U jednom si intervjuu izjavio da noć prije utakmice koristiš vizualizacijske tehnike.

Da, još uvijek to radim.

Koje situacije pokušavaš vizualizirati kada to radiš?

Pokušavam vizualizirati uspjeh na parketu. U napadu, u obrani. Smatram da djeluje jer je to kao da vidite cijelu utakmicu prije nego što se dogodila. Pročitao sam mnogo knjiga i vidio velike igrače američkog nogometa i košarke koji su koristili te tehnike i imali mnogo uspjeha. Trenutno sam malo zastranio jer mi je sve još novo i privikavam se na novi način života, ali se definitivno planiram vratiti tome.

Čitaš puno o drugim profesionalnim igračima?

Sada nemam toliko vremena zbog putovanja, međutim, u ljetnoj pauzi pokušavam pročitati što više knjiga o tome kako su drugi sportaši bili uspješni. Volim čitati o tome kako se mentalno pripremaju. Mislim da je to velik dio igre. Naravno, fizička strana je vrlo bitna, ali morate biti vrlo dobro mentalno pripremljeni za svako od tih natjecanja.

U redu, zadnje pitanje. Za koju video igricu smatraš da ti nikad neće dosaditi?

Call of Duty i NBA 2k. Volim video igrice. Igram 2k, Call of Duty, Madden. Igram ih svaki dan. Uvijek su u mojoj hotelskoj sobi i skraćuju mi vrijeme kada nemam ništa drugo za raditi.