Intervju: John Wall

Washington Wizardsi su trenutno na omjeru od 22 pobjede i 23 poraza te čvrsto drže šesto mjesto Istočne konferencije. Izgleda da će Wizardsi konačno prekinuti niz od šest uzastopnih sezona bez izborenog doigravanja. Jedan od najzaslužnijih za to je svakako John Wall koji sve više sazrijeva i napreduje u svojoj igri.

Zanimljivo je da iako Wizardsi konstantno napreduju još nisu ni blizu konačnog produkta jer u tri sezone otkada su na draftu izabrali Walla nisu nikada bili jednu utakmicu iznad 50% pobjeda. Za to su imali već par prilika ove sezone, ali nikako ne uspijevaju, no valjda će i to doći. Wall se prometnuo u jednog od najboljih mladih igrača lige i polako opravdava svoj petogodišnji ugovor vrijedan 80 milijuna dolara za što su mnogi mislili da je bio pogrešan potez uprave Wizardsa. Trenutno ima sezonu karijere i na putu je rušenja svojih najboljih prosjeka poena, skokova, ukradenih lopti, asistencija te prosjeka šuta s linije slobodnih bacanja i iza linije za tri poena.

Ogroman rad preko ljeta ga je doveo do, s obzirom kakav je šuter bio dosad, za njega respektabilnih 32% šuta za tri. Kao nagradu zbog ovakve sezone je jučer po prvi put izabran da prisustvuje na All-Star utakmici što će mu zasigurno biti veliki poticaj da još više radi i poboljša svoju igru. U razgovoru s Davidom Aldridgeom za nba.com govori o napornom treniranju preko ljeta, susretima s Indianom i Miamijem te o napretku svoje napadačke igre.

Jesi li uspio što trenirati s Garyjem Paytonom ovo ljeto? Znam da je izjavio da se nada da će dobiti priliku raditi s tobom i Lillardom.

Ne, nisam imao prilike. Bio sam u Los Angelesu s Robom McClanaghanom (osobni trener mnogih zvijezda, uključujući Rosea, Duranta, Westbrooka, op.a.)  Imao sam to u planu, ali sam se ipak vratio ranije u Washington kako bih napravio sve preglede i bio siguran da je sve u redu s mojim tijelom jer sam se prošle sezone ozlijedio taman prije početka sezone. Malo sam pričao s njim. Svakako želim još koju priliku da se nađemo i da malo proučim njegovo shvaćanje igre i načine na koje je on napredovao i postajao bolji, a na kraju svega i konačno malo zaigrati košarku s njim u dvorani  i vidjeti što sve izravno mogu naučiti od takve legende.

Vidio sam da si dodao “floater” u svoj napadački arsenal?

Da, pokušavam ga češće primijeniti umjesto da se zabijam u reket i trpim te sve udarce. Ali isto tako, jednostavno morate uzeti ono što vam obrana pruži posebno kada igrate protiv igrača poput Drummonda ili vrlo atletski sposobnih centara koji blokiraju šutove i postavljaju se za prekršaje u napadu. Morate biti sposobni učiniti nešto kako biste uputili šut prema košu, a ja se ne želim stalno zabijati u reket i davati im prilike za brzu kontru.

“Floater” kakav ima Tony Parker bi mogao spasiti mnoge karijere.

Oh, čovječe. Parker, Paul, čak i Derrick Rose imaju odličan “floater”. To je apsolutno potez koji možete dodati svome arsenalu, a koji obrambeni igrači teško mogu zaustaviti. Kada idete do kraja, možete promijeniti smjer i upotrijebiti ga, a to je nešto što Tony Parker sjajno radi.

Što sada vidiš na parketu kada si malo usporio igru?

Vidim sve. Samo čitam obranu shvaćajući kada mogu napasti, učeći kako me određene momčadi čuvaju, posebno u pick-and-roll situacijama, kada posebno promatram igrača na strani pomoći. I također, jednostavno čitam igru svojih visokih igrača i razvijam kemiju s njima. Trebalo mi je dosta vremena za to, vjerojatno više nego mnogim drugim igračima.  Ali u konačnici mislim da će mi promjena tempa moje igre zbilja pomoći u mom igračkom napretku i razumijevanju što treba napraviti u određenim situacijama kada se obrana postavi na neki karakterističan način.

Da li sada vidiš udvajanja i gužve prije nego dođe do njih?

O da, sada točno znam gdje će doći do nekakve gužve i gdje će biti mnogo protivničkih igrača. Nedavno sam protiv Bullsa imao dvije vrlo lake izgubljene lopte protiv Jimmyja Butlera. Možete vidjeti koje momčadi potpuno rotiraju u obrani. To nekada pročitam, ali opet protiv nekih momčadi ne uspijem i ne upišem pravu asistenciju, već možda onu hokejašku dodavši loptu visokom igraču i prepustivši njemu da uputi završno dodavanje. To je nešto što morate naučiti čitati u igri i meni je za to trebalo dosta vremena, mnogo sam filma i isječaka pogledao ovo ljeto.

Što radi Indiana što ostale ekipe ne rade ili ne mogu raditi, a čini ih tako neugodnim protivnicima za tvoju ekipu?

Kao prvo, svi igraju kao jedan. Sve što čine, čine kao momčad. Nije ih briga tko će postići poen. Svi pričaju samo o Paulu Georgeu i tome kako je on kandidat za nagradu najkorisnijeg igrača. Ali kod njih se radi o cijelom timskom konceptu. Teško je penetrirati prema košu kada vas u reketu čeka Roy Hibbert koji vjerojatno najbolje u cijelog ligi skače vertikalno gore te bez prekršaja blokira suparničke pokušaje. Također igraju timsku obranu. Prisile vas na uzimanje teških šutova. Ako protiv njih ne iskorištavate prilike za lake poene, morate biti spremni na dugu noć.

Vidiš li ikakvih mana u njihovoj ekipi?

Vidim način na koji smo mi igrali protiv njih. U našem zadnjem susretu, iako nismo dobro šutirali, i dalje smo bili u zaostatku od samo 10 poena šest minuta prije kraja utakmice. Onda su oni ubacili u višu brzinu. Tu možete vidjeti da je to momčad koja je bila u finalu Istočne konferencije i koja ima iskustva. Imali su jednu brzinu više koju mi nismo mogli pratiti. Protiv njih i sličnih momčadi, poput Miamija, morate imati dobar postotak šuta i malo izgubljenih lopti. To je nešto što smo mi uspjeli protiv Miamija, ali ne i protiv Indiane.

Što je još bilo ključno za pobjedu protiv Heata?

Znamo da su oni momčad koji igraju agresivnu obranu i igraju tzv. “trapping”. Zato smo pokušali donositi brze odluke i postići brzi protok lopte te naći otvorenog čovjeka. To smo i uspjeli. U prvoj i zadnjoj četvrtini smo ukupno imali samo dvije izgubljene lopte. U drugim i trećim četvrtinama je vrijeme kada Miami provodi svoje ubitačne kontranapade i zapravo rade što požele. Zato morate što manje gubiti loptu i ostvariti visoki postotak šuta.

Da li se sada osjećaj ugodnije prilikom šutiranja iz kutova parketa?

Da, definitivno. Imam puno samopouzdanja koje proizlazi iz toga koliko sam radio na tome. A i ohrabruje me što mi moji suigrači vjeruju i govore da moram uzimati te šutove. Sada imam stvarno puno samopouzdanja.

Ostvaruješ najbolje napadačke brojke u karijeri i čini se da si donio svjesnu odluku da više šutaš. Otkuda dolaze ti dodatni poeni?

Više se na zadovoljavam uzimanjem skok-šutova. Dopuštam da mi moja obrana odredi stvari – igram na linije dodavanja i kradem lopte te tako dolazim do laganih poena u tranziciji. Također ove godine pokušavam odraditi što bolji posao u iznuđivanju slobodnih bacanja. To su razlozi zašto mnogo zabijam, a ne uzimam 20 ili 30 šutova. Smatram da kao playmaker, ako želim postizati više poena, ne želim to činiti uzimanjem 20 ili 30 šuteva po utakmici. Nisam takav igrač. Ako me ide, ide me. Ako ne, više ću uključiti svoje suigrače u napad i dovesti ih do situacija u kojima mogu postići lagane poene.

Pitao sam te prije nekoliko mjeseci da nabrojiš razigravače koji su bolji od tebe i nabrojio si šest, sedam imena. Je li se sada ta lista imena nešto smanjila?

Smatram da je. Teško je točno reći, jer mnogo mladih igrača igra sjajno. Damian Lillard ima sjajnu sezonu, kao i Chris Paul. Osim njih, mislim da ih nema baš puno. Iz toga vidite koliko mi je trenutno visoko samopouzdanje i koliko vjere imam u sebe.

 Što bi ti značio nastup u New Orleansu (razgovor vođen prije izbora rezervi za All-Star utakmicu, op.a.)?

To bi bilo ostvarenje sna. To je najviši cilj koji postavite pred sebe – postati All-Star igračem. To bi bilo veliko postignuće za mene, moje suigrače i cijelu organizaciju jer znam da bez svih njih ne bih uopće bio u takvoj situaciji.

Svjestan da znaš da nikako da pređete granicu od 50% pobjeda. Što morate napraviti da to uspijete i ostanete preko te granice ostatak sezone?

Moramo što manje misliti o tome i samo izaći na teren i igrati košarku. Dobro igramo zadnjih tjedana. Pustit ćemo da naša obrana govori umjesto nas, te je ako ne zabijamo šutove, samo nastaviti i dalje igrati. Mislim da previše mislimo o tome te da nam to škodi.