Intervju: Kyle Korver

Kyle Korver uživa u trenutno najboljoj sezoni u karijeri. Igrač Atlanta Hawksa ostvaruje najbolje brojke u karijeri u kategorijama prosjeka poena, asistencija te minuta provedenih na parketu. Iz svojih klasičnih spot up situacija, iz kojih proizlazi 34% njegovih šuteva, postiže vrlo visokih 1,4 poena po posjedu lopte čime zauzima treće mjesto u ligi i opravdava titulu jednog od najboljih klasičnih šutera.

Korver se također ustalio u rotaciji Hawksa te je postao standardni član prve petorku, počevši svih 35 dosadašnjih utakmica. Ono što mu je dodatno uljepšalo ovu sezonu je zasigurno rušenje rekorda starog 17 godina. U utakmici protiv Clevelanda 6. prosinca 2013. godine je uspio ubaciti tricu devedesetu utakmicu zaredom i tako srušiti rekord Dane Barrosa. Korverov nevjerojatni niz i dalje traje, trenutno je na brojci od 108 utakmica zaredom s pogođenim šutom za tri poena. U razgovoru za portal hoopshype.com govori o trenutnoj momčadi Atlante, održavanju svoje forme te o tome kakav je bio osjećaj srušiti taj rekord.

Kakav je bio osjećaj srušiti rekord u uzastopnim utakmicama s tricama?                          

Bilo je zabavno. Mislim da se dosta dugo pričalo o rekordu i da je to dalo ljudima puno prilika da čuju i zainteresiraju se za njega te im je sve to počelo nešto i značiti. Mnogi su bili zaista uzbuđeni oko toga. Ja sam bio jako sretan što sam ga uspio srušiti. Bila je to večer za pamćenje, energija u cijeloj dvorani je bila nezaboravna.

Kako si se osjećao prije utakmice?                                                                                            

Osjećao sam se u redu. Prije utakmice u kojoj sam trebao izjednačiti rekord sam bio dosta nervozan. Ta utakmica kao da je trajala zauvijek za mene jer ne želite doći tako blizu nečega i ne uspjeti. Bio sam spreman da bi se neuspjeh mogao dogoditi.

Kada si saznao za Barrosov rekord i za to da ga imaš priliku srušiti?                  

Nisam dosta dugo uopće znao da postoji takav rekord. Mislim da je klupski rekord Hawksa bio oko 40-ak utakmica zaredom. Tada sam saznao pogledao listu i vidio da je Barros uspio rekord dovesti do broja od 89 utakmica i pomislio da je to zbilja nevjerojatan broj i da nema šanse da dođem do njega. Ali pokušao sam ne previše razmišljati o tome, išao sam utakmicu po utakmicu. Moj je posao izići na teren i zabijati šuteve. Jednostavno sam ga pokušavao što bolje obavljati.

 Jesi li pričao s Barrosom?                                                                                                                         

Nisam, nisam ga nažalost upoznao. Pomislili biste da je uz današnje društvene mreže i sve moguće tipove komunikacije morala postojati neka vrsta interakcije između nas, ali nikada nisam pričao s njim.

Ova sezona se razvija vrlo dobro za tebe. Ostvaruješ najbolje brojke u karijeri skoro u svim kategorijama. Što misliš zašto te tako krenulo ove sezone?

Puno je tu čimbenika. Bolje se nisam osjećao godinama. Tijelo mi reagira dobro na sve napore. Sistem koji koristimo ovdje u Atlanti mi izuzetno pogoduje. Igramo dobru timsku košarku jer nemamo neku superzvijezdu. Ali imamo izuzetno dobre igrače i lopta kruži u napadu, a to je sjajan osjećaj.

Spomenuo si da si u dosta dobroj tjelesnoj formi, a statistike izgleda podupiru tu tvoju izjavu. Gledao sam nove statistike na nba.com koje prate kretanje igrača i provjerio sam igrače koji najviše pretrče po utakmici. U prvih 40 skoro su svi igrači od 20-ak godina, a jedini koji ima više od 30 godina si ti. Jesi znao za taj podatak?

Nisam bio upoznat s time. Ali to je način na koji sam uvijek igrao. Na početku utakmice je igrač koji me čuva najčešće brži od mene, ali ja samo nastavljam trčati i trčati te se on sve više umara pa ja postajem onaj koji je brži kako se utakmica bliži kraju (smijeh). Ne volim stajati mirno. Uvijek sam više volio kretanje i trčanje po parketu. Valjda sam jednostavno takav.

Jesi li neka vrsta fitness fanatika?                                                                                                    

Jesam. Kako starite počnete sve više pažnje pridavati takvim stvarima. Naučite važnost prehrane, dijete, odmora i aktiviranja pojedinih mišićnih skupina. Što ranije naučite te stvari, to će te duže moći igrati. Znam da ako želim nastaviti igrati u ligi još par godina moram nastaviti obraćati pažnju na sve to.

Zadnjih si nekoliko godina većinom starter, ali si ranije u karijeri bio više u ulozi igrača s klupe. Kako si se nosio s tom promjenom?

Mislim da to više ovisi o ekipi, a i o samoj prilici. U Bullsima i Jazzu smo imali vrlo dobre momčadi pa je takva bila i situacija da sam ulazio s klupe. Uvijek sam se ponosio time da igram u zadnjoj četvrtini, a sada je to samo malo drukčije jer više minuta provodim na parketu i u prvoj četvrtini. Morao sam se malo prilagoditi tome. Međutim, nikada nisam radio neke probleme oko toga hoću li započinjati utakmicu ili ne te je tako i sada. Samo želim igrati.

Nisi bio baš visoki pick na draftu (51. pick drafta 2003., op.a.). Ranije u karijeri, jesi li osjećao da pripadaš u NBA?

Jesam. Ne uspijete doći do ovdje ako ne vjerujete da to možete. Svaki novak koji dođe u ligu vjeruje da tu pripada. Kada god dobijete priliku, morate je iskoristiti. Ja u početku nisam baš dobivao puno prilika, ali imao sam sreću da su se kako je odmicala sezona mnogi igrači ozlijedili te je tada bilo dosta prostora za mene.

Tko je najbolji razigravač s kojim si do sada igrao? Tko je igrač koji ti je uvijek dodavao loptu u pravo vrijeme na pravo mjesto?

Imao sam sreću igrati s izvrsnim razigravačima. Recimo, Allen Iverson me baš često tražio sa svojim dodavanjima. Privlačio je pažnju obrambenih igrača i namjestio mi mnogo laganih šuteva. Deron Williams u Jazzu… Andre Miller! On je bio odličan, odličan dodavač! Imao sam više polaganja igrajući s njim nego s bilo kojim drugim razigravačem u karijeri. Derrick Rose je bio MVP kada sam igrao u Bullsima… Jeff Teague je odličan… Teško je izabrati jednog. Ja sam zaista u svojoj karijeri imao sreću jer sam kao netko tko voli catch-and-shoot situacije uvijek igrao s odličnim playmakerima.

 Prošlo si ljeto bio slobodan igrač i postojao je trenutak na početku srpnja kada su svi očekivali da ćeš potpisati za Netse. Što se tu dogodilo?

Razgovarao sam s mnogo momčadi i Netsi su bili jedna od njih. To je bilo taman nakon velike razmjene s Bostonom i svi su bili uzbuđeni oko te momčadi. Imao sam s njima neke dobre veze, nekoliko igrača, a i generalnog menadžera koji me i izabrao na draftu dok je bio u Philadelphiji.  Ali na kraju svega, i ja i moja žena smo se željeli vratiti u Atlantu. Željeli smo biti dio toga što ovdje izgrađuju. Vjerujemo u njihovu viziju i uzbuđeni smo što smo dio tog procesa.

Da li si dobio kakvu ponudu igranja za reprezentaciju? U prošlosti smo viđali igrače poput tebe, vrlo dobre šutere, da uspijevaju završiti na završnom rosteru.

Ne. Nikada nisam. Odradio sam vježbe u Vegasu prije nekoliko godina dok sam igrao u Jazzu i igrao u mini-campu ali me nisu kontaktirali.

Je li to nešto što te privlači?

Uh čovječe, uvijek želiš iskoristiti takvu priliku. Da, definitivno bih to volio.

Zvučiš malo razočarano.

Ma ne, ako se dogodi bilo bi to nevjerojatno, ali ni ako se ne dogodi neću biti razočaran.