Jeff Foster: ”Država i navijači ne mare za nas”

Pet pitanja za centra i starosjedioca Indiane Pacersa kojemu je ovo deseta sezona u Indianapolisu, Jeffa Fostera.

Kako vrednuješ sezonu do sada?
Radimo neke stvari deset puta bolje nego što smo radili prošle godine, ali na kraju ne pobjeđujemo u utakmicama koje bismo trebali.  Desilo sa par teških poraza i vrati te na stare staze veoma brzo. Ako ne pobjeđuješ utakmice, ne ideš u doigravanje i ne vraćaš navijače natrag na tribine.

Potpisao si dvogodišnje produženje ugovora vrijedno 12.7 milijuna dolara u listopadu i ovo je tvoja deseta sezona sa Pacersima. Kakav je osjećaj biti posljednji čovjek koji je ostao iz najbolje ekipe Pacersa desetljeća?
Ja sam veoma odana osoba. Bio sam jako sretan što sam došao u ovu franšizu 1999-2000 kada smo otišli do finala i učili od Reggiea Millera. Volim franšizu i organizaciju previše da bih otišao. Želim vidjeti stvari kako se vraćaju na mjesto onako kako su bile kad sam tek stigao ovdje. Zadnjih par godina smo uglavnom u dnu, ali imamo dosta igrača koji nas mogu uzdignuti od tamo.

Jedan od tih igrača je očito Danny Granger. Mislim da je pošteno reći da je ova ekipa trenutno zapostavljena, pa za one koji ne gledaju Grangera svaki dan, što nam možeš reći koliko je Granger zapravo dobar?
Gledam njegov napredak već četiri godine. Ako nastavi ovako kako je i nastavio Pacersi su napravili dobar posao (op.a. Indiana je produžila ugovor sa Grangerom na pet godina, vrijedan 60 milijuna dolara na noć vještica). Ali mislim da je cijela ova ekipa zapostavljena. Kad smo imali Reggiea i Jermaine [O'Neala] i Ron [Artesta], državna televizija nas je prenosila od 15 do 20 puta. Prošle godine samo jednom a ove godine niti jednom. Pa mislim da ćemo biti zapostavljeni cijelu godinu. Samo je pitanje što ćemo mi napraviti s tim.

Spomenuo si vraćanje navijača. Je li se to počinje događati? Skoro pa je cijela nova ekipa, koju su ljudi Indianapolisa priželjkivali, tu.
Trajalo je dan i noć. Navikao sam ne biti Indy ljeti jer je bilo ludo. Nisam mogao svugdje ići. Ali ljeto prije prošlog je bilo ništa. Bio sam normalna osoba i bilo je očito da su nas država i navijači otpisali i nisu marili za nas. Prošlo ljeto su se osjetili neki trzaji. Ali na kraju dana se sve svodi na osvajanje utakmica. Znate kakvi su navijači. Kada otvore svoje novčanike i misle potrošiti svoj teško zarađeni novac na ove teške utakmice, reći će: ”Znaš što? Pričekat ću dok ne skupe još par pobjeda.”

Je li misliš dosta što si mogao napraviti bolje 2000. godine kada je ova franšiza bila najbliže naslovu?
To je bila moja rookie godina i nisam znao bolje. Nikada neću zaboraviti, prema kraju godine, razgovor koji sam vodio sa Chrisom Mullinom. Rekao je nešto poput: ”Rook, ovo je moja 14. godina. Proći će brzo.” Ja sam rekao, ”Da, svejedno.” To se stvarno čini kao jučer. Zapanjujuće je kako brzo sve to ide. Maceo [Baston] i Rasho [Nesterovic] su stariji od mene, ali znaju da sam odgledao svaku utakmicu Pacera u Conseco Fieldhouseu, što je strašno. I postigao sam zadnji koš u Market Square Areni, što je još strašnije. Ali ovo je izvrsna franšiza i dignut ćemo se ponovno. Samo je pitanje vremena koliko će nam trebati.