Paralelni intervju: Filip Torić i Vatroslav Batinić

U Americi na sveučilištu State Fair Community igraju dva naša predstavnika, Splićanin Vatroslav Batinić i Zagrepčanin Filip Torić. Na spomenutom sveučilištu prije dvije godine igrao je i Ozren Bjelogrlić koji sada uspješno nastupa na Seton Hillu, a više o hrvatskom dvojcu na State Fair Communityu Collegeu pročitajte u paralelnom intervjuu.

Zbog ranog odlaska u Ameriku vaša imena su nepoznata u hrvatskim medijima. Gdje i kako ste igrali prije odlaska preko bare?
Vatroslav: Moj matični klub je Split, počeo sam trenirati sa 8 godina, a intenzivno završetkom osnovne škole, nakon kadetskog i juniorskog staža. Jednu juniorsku godinu sam proveo u Adriatiku a onda sam otisao u drugoligaša Solin ali tamo nisam dobio neku priliku i onda sam počeo razmišljati o Americi kao dobroj šansi za napredak a uz sve to imam i dobro školovanje.

Filip: Ja sam počeo igrati košarku u Zrinjevcu kada sam bio 4. razred osnovne škole, nakon toga sam otišao u Kaptol gdje sam igrao godinu dana pa sam otišao u Cibonu. Nakon 3 godine u Ciboni završio sam u prvoj ekipi Cedevite ali tamo nisam dobio ni priliku pa sam drugi dio sezone nastavio sa drugom ekipom. U drugoj ekipi sam igrao dobro ali se jednostavno nisam uklopio u program, nakon te godine sam ponovo otišao u Kaptol gdje sam dobio priliku i ulogu glavnog igrača a zbog toga sam tamo stekao najviše iskustva, a to sve zahvaljujući Pepsiju Božiću.

Je li vam bilo teško odlučiti se da napustite Hrvatsku i odete na drugi kontinent bez roditelja i prijatelja. Je li vam danas žao što ste tako odlučili?
Vatroslav: Teško je tako otići i odvojit se od svega, to su dva različita svijeta i teško
mi se bilo priviknuti na sve ovo, no u svakom slučaju nije mi žao što sam otišao, to je jedno iskustvo koje se nigdje ne može dobiti.

Filip: Ja sam se odlučio za Ameriku iz jednostavnog razloga a to je da igram košarku na višoj razini i da dobijem obrazovanje; iskreno nije mi bilo teško jer sam znao zašto idem i znao sam gdje idem tako da sam bio pripremljen. Danas mi nije žao što sam otišao jer sam dobio jedno iskustvo koje mnogi nikada neće imati priliku dobiti i to nitko ne može zamijeniti; sve u svemu jedno veliko životno iskustvo.

Na koju stvar ste se najteže naviknuli u Americi?
Vatroslav: Najteže sam se naviknuo na hranu, sve sam podnio ali nikada se neću pomiri sa ovom hranom. Domaće je zakon.

Filip: Definitvno najteže sam se priviknuo na ljud, još ih danas nakon 6 mjeseci ponekad ne shvaćam. Ali u biti na sve se teško naviknuti jer su navike potpuno drugačije i običaji su drugaciji, ja sam imao sreće pa imam Vatroslava sa mnom pa mi je lakše kada znam da nisam sam u cijeloj toj priči.

Iza vas je već dobar dio sezone, kako ste zadovoljni svojim igrama?
Vatroslav: A sa igrom nemam šta puno reći jer neke prilike nisam dobio budući da moju poziciju pokriva glavni igrač u ekipi koji je na prosjeku nekih 20 poena i 10 skokova ali zadovoljan sam.

Filip: Kao freshman mogao sam i bolje igrati ali pošto mi je ovo tek prva godina i ovo je totalno drugačiji način igranja od europske kosarke odigrao sam solidno, ali zato sljedeće godine očekujem da budem jedan od glavnih igrača a velika je vjerojatnost da budem i glavni igrac. Trener mi je pokazao veliko povjerenje već i ove godine uzmem li u obzir da mi je prva godina u Americi i da se još prilagođavam.

Kako bi u kratko opisao Vatroslava/Filipa?
Vatroslav: Filip je borben igrač kojega ima svugdje na terenu, dosta donosi za ekipu a uz to je i dobar šuter, no naravno trebamo obojica još dosta radit na svemu.

Filip: Vatro je jedan od boljih šutera s kojima sam imao privilegiju igrati, jako je talentiran i ima puno mjesta za napredak kod njega. Ove godine nije dobio pravu priliku zato što je trener mislio da je spor i da nije dovoljno fizički razvijen, ali ja se s time ne bih složio. Nadam se da će se vratiti ovdje sljedeće godine tako da cijelo ljeto možemo raditi zajedno na našoj igri.

Koliko je teško spojiti školovanje i profesionalnu košarku?
Vatroslav: Kad sam stigao ovdje prva dva mjeseca izluđivao sam sa ovim rasporedom, sve je složeno do zadnje minute, sve se zna, kad jedeš, kad spavaš… Nikako mi nije sjelo 3 treninga dnevno i još škola uz sve to.

Filip: Kada smo došli prvih tjedan dana imali smo “open gym” što znači da samo igramo, da nema treninga. Onda nakon toga došli su pravi treninzi, ujutro kondicija, popodne trening i teretana a navečer i između toga morali smo ići u skolu. Nakon što su prošli treninzi za kondiciju bilo je puno lakše samo sa dva treninga dnevno.

Koji je vaš prioritet, škola ili košarka?
Vatroslav: A za sada mi je prioritet škola a onda košarka, košarku mogu uvijek igrati a školu ako sada ne riješim neću nikada.

Filip: Za sada mi je prioritet košarka jel seželim dokazati i želim napredovati što više da mogu otići na neku bolju školu, po mogućnosti da to bude divizija 1 a nakon toga će biti dobre košarke ali će biti i dobro obrazovanje. To je jedan od razloga zašto sam se uopće i odlučio za Ameriku.

Da li bi voljeli nakon uspješnog studija u Americi vratiti se u Europu, možda Hrvatsku i tu nastaviti sa igranjem košarke?
Vatroslav: Pa očekujem se vratiti doma u Split nakon svega, a to gdje ću igrati, Španjolska liga mi je kao neki cilj ili san, a mislim da ću igrat negdje u Hrvatskoj da se dokažem pa poslje šta bude.

Filip: Nakon završetka faksa ovdje u Americi ja bih najradije volio postati igrač Cibone, to je jedna od mojih velikih želja, da zaigram za Cibonu. Koliko je to moguće vidjet ćemo nakon što završim faks.

Kako biste prokomentirali nastupe vaših matičnih klubova. Split se bori u A-1 ligi, dok Cibona na drugoj strani radi čudo, u financijskoj krizi i dalje imaju odlične rezultate.
Vatroslav: Split ima mladu ekipu i drago mi je da su se prvi puta oslonili na svoju djecu, imaju odličnog trenera i sigurno će napredovati.

Filip:  Ja sam veliki fan Cibone i to mi je najdraži klub tako da mogu reći da sam i očekivo da će odigrati dobro ove godine kao što očekujem i sljedeće , jako mi je drag potez kluba i stavljanje mladih igrača u prvi tim, Bogdanovića i Radoševića koji su me iznenadili i odreagirali odlično s obzirom da nemaju nikakvog pravog europskog iskustva.

Pratite li i nastupe drugih Hrvata u NCAA? Primjerice na vašem sveučilište je prije dvije godine igrao Ozren Bjelogrlić, čujete li se s njime?
Vatroslav: Pratim ovdje naše igrače, pogotovo Splićane, Zvone Buljan je odlično igrao do sada ali sad ga trener baš i ne koristi, a moram pohvaliti Ozrena koji je igrao na mom collegeu a sada je odličan i sve bolji.
Ozren mi je dosta pomogao i uveo me u to kako ovdje sve funkcionira i stalno sam s njime u kontaktu. Već sam mu pomalo i dosadio eheheh.

Filip: Pratim nastupe drugih igrača na NBA-Croatia stranici ili se čujemo telefosnki ili preko Facebooka. S Ozrenom se čujem dosta često, čujem se sa puno igrača, npr. Šekelja, Vučić, Baran, Guteša, Gombović, Nuhbegović…

Za kraj nam recite čitate li NBA-Croatia.com?
Vatroslav: Naravno da čitam i pozdrav svima.

Filip: Naravno da pratim NBA-Croatia. Pozdrav svima čitateljima.