Kultura Zapadnog svijeta iskrivila se i izvitoperila poput komada drva ostavljenog na kiši. Nekoć najinovativnija kultura na svijetu, kultura koja je uzdigla progres do najvišeg ideala, pod utjecajem postmoderne i zahvaljujući tehnologiji pohranjivanja informacija postala je kultura koja najviše uživa gledajući vlastiti odraz u retrovizoru.
Kada je prije Božića izašao raspored nove NBA sezone, gotovo svi smo se obradovali kao mala djeca, osim nekoliko parova umornih i zahrđalih koljena u Bostonu, Los Angelesu, San Antoniu i Dallasu. Njih je pogled na zbijeni raspored, maratonske road tripove i back to back to back seanse mogao samo deprimirati.
Započnimo s jednim fun factom. Minnesota je službeno najhladnija američka savezna država. Dobro, iza Aljaske. Svake zime vani je uredno minus četrdeset celzijevih i jednako toliko farenhajta, snijeg lijepo napada do razine koljena i ne planira se otopiti do sredine travnja, osiguravajući stabilna primanja i puno posla za radnike zimske službe.
Odlijev igrača sa Zapada ojačao je Istočnu konferenciju, ali na kraju nije promijenio balans između dobrih i užasnih ekipa, dapače, mogli bi reći da ga je produbio. Na Istoku gotovo da nema srednjeg sloja; u njega bi eventualno mogli strpati Buckse i Philly.
U NBA ligi iz noći u noć čitamo svakakve nove rekorde, odnosno zanimljive brojke, međutim za određene rekorde se čini kako nikada neće biti dostižni. U to možemo zasigurno ubrajati Wiltovih 100 poena, Oscarovih 181 triple-double učinaka ili Jabbarovih 38,387 poena.
Zapad je oslabio u odnosu na prijašnje sezone, a veliki odlijev najboljih igrača na Istok donekle je uravnotežio odnos između dvije konferencije. No nema sumnje kako je Zapad i dalje jača i izjednačenija konferencija, ne toliko po snazi najboljih timova nego po snazi onih u sredini tablice
NBA je jako važna za slavlje Božića zbog čega smatram kako bi broj utakmica koji se igraju na ovaj blagdan trebali povećati s pet na deset
Optimizam je za debile, a ja sam najveći debil u svemiru. Nadaš se i nadaš, nestrpljivo iščekuješ i na kraju se gotovo uvijek razočaraš. Vlasnici i igrači, pogađate, unatoč jučerašnjem osmosatnom sastanku, nisu došli do dogovora.
Oči svjetske sportske javnosti poprilično su razroke. Ovog će vikenda buljiti u španjolske pašnjake na kojima će Messi i Ronaldo pokušati ponoviti čarolije iz Lige Prvaka.
Svake neparne godine, negdje u rujnu mjesecu, gotovo nepogrešivo me uhvati neopisiva mučnina. Oštra bol, glavobolja i opća nelagoda uglavnom me u tim rujanskim danima naglo spopadne kada upalim televiziju, a na njoj se pojave mladići u crveno bijelim dresovima koji se dodavaju košarkaškom loptom.